Biblija Žrtvovanje Isaka 9 dio

I pored velikog iskustva s Bogom Avram po drugi put laže vezano za Saru kada kaže da mu je ona sestra,
a ona kaže da mu je on brat. Prvi put u Egiptu da ga ne bi ubili, a drugi put je slagao Avimelehu, caru
Gerara gdje se Avram bio naselio u zemlji Negevu. Tada je Avarm mislio da u tom mjestu nema straha od
Boga pa će ga ubiti zbog njegove žene. Avram je bio malovjeran u mnogim situacijama ali Bog radi sa
nesavršenim ljudima. Ali pošto je car Avimeleh bio čestit i pošten on je rekao Bogu da nije imao nikakvih
loših namjera prema njoj, prosto je Avram slagao da mu je sestra. Naravno Bog sve vidi, pa mu je rekao
da je vidio da ovaj ima ispravne namjere. I Bog je još rekao caru Avimelehu A sada vrati ženu tom
čovjeku, jer je on prorok, i on će se usrdno moliti za tebe. Tako ćeš ostati živ, ali ako je ne vratiš,
umrijećete ti i svi tvoji. Ovdje vidimo iz konteksta da je vrlo važno i da puno znači molitva pravednika. To
možda ne može da promjeni odluku čovjeka koji čini zlo ali tada se Bog na poseban način mješa u život
nepravednika i pokušava da ga kroz određene kanale izvuče. To je kao da se taj koji čini nepravdu moli
Bogu. Kao što se Avram molio za Lota. I rekao mu je da će poginuti i on i svi njegovi. Vidite, Bog nije
rekao poginućeš samo ti, zašto i njegova žena i djeca moraju poginuti ako on čini grijeh. Postoji
odgovornost. Neka žena može da se uda za dobrog čovjeka ali da on poslije poludi i da postane
satanista. Ona ako živi u njegovm domu ona njemu daje podršku, podržava njegovu ludost i satanizam
bilo posredno bilo neposredno. I ona je odgovorna za zle stvari koje on radi. Ako njena djeca koje ona
ima sa tim čovjekom takođe žive u tom domu sa tim satanistom i razbojnikom koji radi gadne stvari,
promoviše blud, smrt itd onda i ta djeca odrastaju u tom jednom ludom ambijentu. Odgovornost za
pogibiju čitave porodice snose glave porodice koje nisu brinule prije svega o sebi pa potom o svojim
porodicama. Ako se ipak izdvojiš i ne daš podršku nekom članu porodice koji čini zlo i nemoral, i moliš se
Bogu, onda se možeš izvući ali ako si uz njega onda ćete stići pogibija.

Mi koristimo riječ punoljestvo kada neko napuni osamnaest godina po Bibliji to nije tako. U Bibliji se kaže
da kada dijete dođe u te godine da prepozna štaje dobro a šta zlo. Već sa 12 do 13 godina djeca mogu da
prepoznaju loše stvari koje se čine u njihovim porodicama. I tako mogu da se sklone da odu kod babe
djede komšije samo da ne budu dio tog ludila koje postoji u njihovoj porodici. Postoji jedna osoba u
Bibliji koji se zvao Naval koji je prizivao smrt za Davida koji će kasnije postati car, žena od tog razbojnika
Navala po imenu Avigeja je radila nešto suprotno njegovoj volji Navala i tako je spasla sebe i svoju
porodicu, a taj Naval je poginuo, ali ona nije poginula.

Iako je Avram bio malovjeran u više navrata, prvo kada je išao u Egipat i rekao Egipćanima da mu je Sara
sestra a bila mu je žena i ako je Bog rekao da će ga štitit, potom mu je Bog rekao da će dobiti dijete sa
Sarom, ali on je više vjerovao Sari koja mu je rekla da legne s njenom sluškinjom, potom je caru
Avimelehu, caru Gerara, rekao da mu je Sara sestra jer u sebi mislio da ti njegovi ljudi nemaju strah od
Boga i da bi ga mogli ubiti zbog njegove žene. Avram je bio nesavršen. Ali Bog vidi ljudsko srce. Vidi da
imaju pozitivnu tendenciju, da žele da rade na sebi, da se popravljaju. Nisu savršeni, prave greške,
padaju pa se dižu i nastavljaju. Avramova žena je bila Sara to jest ona je bila njegova polu sestra. Imaju
istog oca ali ne i majku. Ljudi su prije mogli da ulaze u brak sa krvnim srodstvom iz bioloških i genetičkih
razloga jer nije bilo nagomilanih mutacija koje kada uđu u homozigotno stanje jednostavno isključuju
funkciju te osobine. Tako da kad bi danas ulazili ljudi u brak sa krvnim srodstvom rađali bi se degenerici.
To jest velike su šanse. U stara vremena te su šanse bile skoro nikakve zato što je bilo jako malo mutacija
nagomilanih na genomu čovjeka. Tek kasnije kada se mutacije počinju nagomilavati Bog je zabranio brak
u krvnom srodstvu.
Ono što je važno jeste kada je Avimeleh uzeo Saru Avramovu ženu u svoj dom tada je Bog zatvorio
matericu svim ženama u njegovom domu, dakle postale su nerotkinje. To govori koliko je važno da ljudi
ne čine preljubu i šta ih može sve snaći.

Kada su Sara i Avram dobili sina dali su mu ime Smješko ili Isak jer se Sara smijala na riječi Gospodnje da
će dobiti sina. Avram je obrezao svog sina Isaka nakon osam dana.

Sin Agare sluškinje Avrama i Sare koji se svao Ismail grlio je Sarinog sina Isaka mecahek (kao predigra za
postelju). Kada je Sara rekla da Avram otjera robinju Agaru i njenog sina Ismaila Avram se nećkao pošto
je to ipak njegov sin. Međutim Bog je rekao Avramu da se ne ljuti i da posluša Saru jer će doći veliko
potomstvo i od Sarinog sina Isaka i od Agarinog sina Ismaila zbog njega Avrama. Sad neko može da kaže
kako je Bog surov što tjera robinju Agaru i sina Ismaila, da zbog takve jedne stvari. Pa zbog takve jedne
stvari propada porodica, propada država, snižavaju se kriterijumi i radi ko šta hoće. Da tvoj sin dira po
genitalijama drugu djecu, to je gad u Božjim očima.

Zbog takve situacije gdje je sin Agare Ismail pipkao Isaka Agara a njen sin je samo od nje mogao to da
nauči, ona je zbog toga lutala po pustinji i kad je nestalo vode ostavila je sina i udaljila se da ne vidi kako
to dijete umire. Bog je naravno bio milostiv zbog Avrama i spasio dijete i pritom dao Agari još jednu
šansu.

Kako je Avram promovisao živog Boga. On je bio u Filistejskoj, tuđoj zemlji, gdje su se klanjali drugim
bogovima. On nije išao od šatora do šatora, od grada do grada i misionario, ili držao besjede o Isusu
Hristu ili im govorio da su njihovi bogovi lažni. Ne. Avram to nije radio. Filistejska zemlja je bila oskudna
sa vodom i Avram je išao i kopao bunare odnosno cisterne, dakle pomagao je tim ljudima. Radio je nešto
korisno, za živoga Boga. Svojim dijelima je svjedočio Boga. On je tako ljudi približavao svog Boga. On je
zadovoljavao potrebe Filistejske zemlje, da narod te zemlje ima vodu što je njihova potreba. I onda ljudi
kažu vidi kako je ovaj dobar, on je stranac a on nama kopa bunare. A šta su ti pagani, Filistejci radili. Oni
su dolazili i otimali te bunare. Nisu davali drugima da ih koriste već željeli da imaju neku vrstu monopola
nad tim cisternama, bunarima. Oni su to koristili i vjerovatno naplaćivali ako neko želi to da koristi, dakle
od svega se pravio novac. A Avram je kopao za sveopšte dorbo, da svi mogu to da koriste. Isti ti pagani
su kasnije te bunare zatrpavali jer nisu ništa htjeli da imaju sa Avramovim Bogom Jahveom. Pocrkaćemo
od žeđi ali ne želimo ništa da imamo s njegovim Bogom Stvoriteljem.

U Izraelu postoje dva termina koja se koriste za izvor vode. Postoji tzv živa voda, to je kad se kopa rupa i
niđe se na neku žilu odakle bije voda to se zove živa voda ili studenac. A bunar je doslovan prevod
cisterne u koju se skuplja kišnica. Možete ukucati Water Cistern Masad Clifftop Fortress da vidite kako
izgledaju ti bunari koje je kopao Avram, jer on nije kopao živu vodu zato što je na tom prostoru nema
puno. Postoji jedna uvala i tu se iskopa rupa sa malim ulazom ali prvo se sva zemlja izvadi da bi bilo
prostora da kroz taj ulaz ulazi voda to je mukotrpan posao. U izraelu postoje dva godišnja doba ljeto i
jesen. Ljeto traje od marta do kraja septembra a jesen od početka oktorba do kraja februara i tada pada
kiša. Tokom godine se kiša skuplja u te iskopane cisterne i onda se ta voda koristi za piće, pranje,
kupanje itd.. postojale su prirodne tehnike filtriranja te vode, sa pjeskom, šljunkom, krupnim kamenjem i
sa aktivnim ugljem. Aktivan ugalj se prirodno pravi tako što ne dopustiš drvetu do kraja da izgori.

Bog je iskušao Avrama rekavši mu da uzme svog sina Isaka, odvede ga u Moriju i da ga prinese na žrtvu
spaljenicu. Što znači da mora da ga zakolje, i da ga spali na tom mjestu Morija. To brdo Morija je danas
najpoznatija tačka na planeti zemlji. Tačka oko koje se vode veliki ratovi. U pitanju je brdo hrama u
Jerusalimu. Na kome se nekad nalazio Solomonov hram, a na kome se danas nalazi džamija sa zlatnom
kupolom i džamija El Aksa to je brdo Morija. Avram je to brdo zvao Gospod će se postarati. Zato se
obično danas kaže Na svom brdu Gospod će se postarati za ono što je potrebno. U Avramovo vrijeme
tada nije bilo hrama, nije bilo grada Jerusalima. Avram je došao na brdo Morija napravio oltar, položio
sina Isaka na taj oltar, vezao mu ruke i noge. Postavlja se pitanje da li je Isak mogao da se suprotstavi
svome ocu, naravno da je mogao da se suprotstavi. Isak je poštovao i vjerovao Avramu, svom ocu.
Avram mu je sigurno objasnio da to radi jer mu je Bog tako zapovjedio. I kada je Avram uzeo nož da ubije
sina Isaka javio se Gospodnji anđeo (a to je Jahve sam Isus Hristos) rekavši Avramu da ne diže ruku na
sina, vidim da si pravedan da hoćeš da ispuniš sve što ti je Bog zapovjedio. Tada je Bog poslao ovna koga
je Avram uzeo i prinjeo na žrtvu paljenicu.

Zašto je Bog rekao Avramu da prinese svog sina na žrtvu. Da bismo dobili odgovor na to pitanje trebamo
da gledamo biblijski kontekst jer se i na drugim mjestima u bibliji govori o ovom događaju. Najbolji
odgovor na pitanje zašto je Bog rekao Avramu da prinese svog sina Isaka na žrtvu paljenicu je u stvari
ispunjenje želje Avramu. Avram se molio Bogu za jednu stvar da vidi Mesiju, i Bog mu je kroz ovu
zapovjest ispunio tu želji. To je rekao sam Isus Hrist u Jevanđelju po Jovanu 8 glava 56 stih gdje kaže Vaš
otac Avram veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. Vidio je i obradovao se... Jer Avram je molio
Boga da vidi dan Gospodnji kada će doći Mesija. Avram se usrdno molio, molim te Bože da i ja vidim dan
Gospodnji, kad dođe Mesija, daj da ja vidim taj dan molim te, molim te. Hoćeš da vidiš. Dobro kad hoćeš
da vidiš. Uzmi svog sina i odvedi ga na brdo Morija i prinesi ga na žrtvu. I Avram odvede sina Isaka. I još
uzme nož i krene na sina. Sad zamislite taj osjećaj koji je imao dok je zamahivao nožem na svog sina
Isaka, šta je on osjećao u svom srcu to je bilo strašno. To što je Avram osjetio u svom srcu to će nebeski
Otac da osjeti kada njegovog sina budu ubijali na krstu. Otac nebeski je osjetio smrt svoga Sina. Avram
otac svih naroda je osjetio smrt svoga sina Isaka. Hoćeš da vidiš dan Gospodnji? Misliš da je dan
Gospodnji nešto lijepo. Ne. Dan Gospodnji je Kada Božji Sin, Stvoritelj svemira s tobom koji s tobom priča
će biti ubijen najstrašnijom smrću razapinjanjem na krstu.

Avramu nije bilo prijatno zbog toga što je morao sinu da učini ali je vidio Gospoda i obradovao se. Sin mu
je bio živ. Tako je i sin nebeskog oca je bio živ, treći dan po Pismu. Ali to što je iskusio Sin nebeskog Oca
je mnogo gore nego što je iskusio Avram. Mnogi mogu da kažu pa gdje Bog da pošalje dobrog čovjeka
Avrama da ubije nevinog sina. Ali Bog ispunjava želje. Avram je htio da vidi dan Gospodnji i Bog mu je
ispunio tu želju. Jer u Svetom pismu piše dan Gospodnji je tama i mrak. Kad se zemlja trese.

Bog je preko Avramovih potomaka nama dao svjetlo u tunelu. Sveto pismo.

Između ostalog jednom Avramovom rođaku (od brata Avramovog Nahora sin Vatuilo) Vatuilu se rodila
Rebeka koja će postati žena Isakovom sinu Jakovu.

Isak Avramov sin učiniće isto ono što i Avram. Kad bude došao u tuđu zemlju on će reći za svoju ženu
Rebeku da mu je sestra to je bilo kada je bio u Filistejskoj zemlji kod cara Avimeleha.