,,Među javom i med snom”

-java = stvarnost, realnost, ono što je sve čulima dostupno, racionalno, razumsko;
-san = mašta, sloboda, svijet koji nije skorz realan, svijet u kojem možemo ono što na javi ne možemo,
vrijeme odmora, podsvijest, noć;
- u snovima nam često dolazi ono što je u našoj podsvijesti, čega nijesmo svijesni (kao neka vrsta slike,
simbola);
- ,,Samo u snovima čovijek je slobodno biće, uvijek je tako bilo, uvijek tako i biće";
- ,,San je kraljevski put u nesvjesno";
- ova pjesma ne govori ni o javi ni o snu, nego o nekom trećem stanju , fenomenu, koji se nalazi između
jave i sna;
- ako bismo javu uporedili sa danom, a san sa noći, onda bi suton bio između dana i noći (između sna i
jave);
- smjenjuju se sedmerci i osmerci;
- Zašto je Laza Kostić u naslovu napisao med umjjesto međ ili između, a nije mu trebalo za dužinu stiha?
- Laza Kostić je stalno smišljao nove riječi (omladina i ostarina);
- ostarina nije ušla u narod, a riječ omladina svi danas koristimo;
- pletisanko je takođe njegova kovanica;
- Laza Kostić je naslovom htio da skrene pažnju na samu pjesmu, da čitalac stane i razmisli šta bi to med
značilo;
- cijela pjesma je u znaku apostrofe – direktnog obraćanja srcu;
- Srce moje samohrano – lirski subjekat vidi srce kao integralni dio svoga tijela, kao nešto što mu pripada,
dio njegovog bića;
- Ko te dozva u moj dom? – na jednoj strani srce se vidi kao dio lirskog subjekta, a na drugoj strani kao
stranac, kao nešo što je do lirskog subjekta došlo protiv njegove volje (dio je njegovog tijela, ali mu ne
pripada);
- srce je lirskom subjektu u isti mah i srodno i tuđe;
- samohrano se u svakodnevnom životu kostisti u kontekstu samohranog roditelja;
- Srce moje samohrano – srce ima svoja pravila, volju, zakone koji nijesu pod kontrolom lirskog subjekta;
- dakle, srce je i stranac i dio lirskog subjekta, ali lirski subjekat ne može da ga podredi svojoj volji –
samohrano je i samoživo;
- srce se nalazi među javom i med snom (predstavlja sponu između sna i jave);
- Srce moje samohrano; Srce moje, srce ludo; Srce moje, srce kivno – srce je metafora ukupnog čovjekovog
emotivnog života;
- A je kao B – poređenje (figura analogije);
- A jeste B – metafora (figura indentifikacije)
- Neumorna pletisanko, | što pletivo pleteš tanko, | među javom i med snom.
- tanko pletivo = krkho, nježno, tanano, lomljivo...;
- Vilijam Vortsvort : ,,Pojezija je spontani izliv snažnih osjećanja";
- pojezija je zapis naših spontanih osjećanja;
- ako iz srca proizilaze naša osjećanja, onda je pojezija ono u šta se naša osjećanja preslikavaju, tj. ono što
srce plete;
- tanko pletivo srce plete pomoću osjećanja;
- treće stanje (međustanje) je inspiracija, pjesnički zanos;
- svaka storfa počinje na isti način – anafora;
- Srce moje, srce ludo, | šta ti misliš s pletivom? | ko pletilja ona stara, | san što plete, noć opara, među
javom i med snom.
- srce ludo = srce se ne ponaša po normama, vodi se svojom logikom i svojim pravilima;
- stara pletilja je Penelopa, Odisejeva žena;