Vladimir Dmitrijević – Progon hrišćana i smisao mučeništva

Isus Hristos – Ako su mene gonili i vas će da gone. A ako su moju riječ održali i vašu će održati. I rekao je
svojim učenicima šaljem vas kao ovce među vukove. Partrijarh Pavle je često isticao ovu Isusovu
rečenicu Šaljem vas kao ovce među vukove, da bi nas podsjetio da život hrišćana u ovom svijetu jeste
ispunjen suočavanjima mnogobrojnim i teškim iskušenjima za koja čovjek sam po sebi nije sposoban da
odgovori ali sa silom božijom i slavom božijom on na ta iskušenja odgovoriti može.

Šta je smisao mučeništva i šta mi svjedočimo mučeništvom i zašto smo bili gonjeni i zašto su nas gonili i
zašto će nas goniti i zašto nas gone nas pravoslavne hrišćane. Gospod Isus Hristos je došavši na ovaj
svijet rekao da je došao da donese ne mir nego mač. Naravno to nije bio nikakav inkvizitorski mač kojim
bi ljudi bili ubijani nego je to bio mač koji je trebao da razdvoji istinu od laži, i grijeh od pravde i zakon od
bezakonja i smrt od života. Taj mač je prošao kroz čitavo ljudsko društvo i taj mač je prošao duše mnogih
ljudi jer se desilo nešto što se do tada nije dešavalo. Desila se velika duhovna revolucija preokret koji je
odjednom donjeo nešto sasvim novo. Ako pogledate kakvo je hrišćanstvo, ono djeluje vrlo čudno,
objektivno čudno. Gdje se to moglo čuti do tada volite neprijatelje svoje. Stari grci znali su za nekoliko
ljubavi za koje je čovjek sposoban jedna ljubav je božanska to je Agape. Ljubav čovjeka prema Bogu.
Druga ljubav bratska, rođačka, ljubav prema našoj rodbini, krvnim srodnicima. Treća ljubav je prijateljska
Filija. A četvrta ljubav je bračna između muškarca i žene i ona se zove Eros. Za te ljubavi znali su stari
Grci. Ali oni nisu ni čuli niti su mogli da shvate da postoji još jedna ljubav najuzvišenija pored božanske
ljubavi a to je ljubav prema neprijatelju. Volite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, molite
se Bogu za one koji vas gone. Pa onda Blaženi ništi duhom jer je takvih carstvo nebesko. Svi su ljudi
uvijek uživali u svojoj gordosti, u tome da su prvi I najbolji a došlo je hrišćanstvo i reklo nisu takvi blaženi,
blaženi su oni koji su krotki (poslušni) I smireni I koji sebe ne računaju niušta taj je blažen. Pa onda
blaženi ste ako vas progone I reknu na vas svaku rđavu riječ mene radi. Što znači ono teško stanje
progonstva I mučenja I stradanja Gospod Isus Hristos naziva blaženim. Ljudi su smatrali da je blaženstvo
u pirovanju (večerama-kranluku), bogatstvu, u sreći ovoga svijeta a Gospod Isus Hristos je pokazao da
nije tako I da onaj nesrećni I ubogi Lazar koji je ležao pred vratima bogataša I on je nasljedio Carstvo
nebesko a taj bogataš koji se sjajno veseljaše svaki otišao je u viječne muke. Između ostalog I što nije
obraćao pažnju na Lazara I na njegove muke I potrebe. Dakle hrišćanstvo je sve izokrenulo tumbe
(naopako, naglavice). Sve što se do tada smatralo blaženstvom u hrišćanstvu je protumačeno na sasvim
drugi način a blaženi su postali prognani, sirmašni, ubogi, oni koji stradaju, oni koji pate. (Blaženi su tužni
jer će se oni utješiti). I rečeno je Teško vama koji se sad smijete jer ćete zaplakati I blago vama koji
plačete jer ćete se nasmijati I obratovati u vječnosti carstva božjeg. Ova radikalna promjena koja je došla
sa hrišćanstvom dovela je do toga da je hrišćanstvo otpočetka bilo smatrano glavnim neprijateljem
paganskog načina života. Paganska religija je podrazumjevala prinošenje žrtava mnogim bogovima koji
su kakvi ljubomorni, zavidljivi, opasni po čovjeka. To su bogovi kojima stalno moraš da ugađaš da te ne bi
maltretirali da bi te ostavili na miru. Jedan od najstarijih spevova svjetske književnosti Ep o Gilgamešu
pokazuje šta je paganizam. Kada je Gilgameš kralj Uruka pobjedio sa svojim prijateljem Enkiduom
čudovide Humbabu onda je boginja Išta koja je bila boginja ljubavi I požude I u čije je ime obavljena
ritualna prostitucija ponudila Gilgamešu da mu bude žena. On je rekao ne I nipošto. Ne trebaš mi ti. Koga
god si imala za ljubavnika svakog si upropastila I uništila. Bježi od mene, sklanjaj se. Onda se ona naljutila
I od svog oca boga Ea tražila da napravi nebeskog bika da ga pošalje na Gilgameša da ga ubije, da bi mu
se osvetila što je ne prihvata. Gilgameš je sa svojim prijateljem ubio tog nebeskog bika. Pagansko
božanstvo kakva su bila I božanstva antičke grčke I antičkog Rima, šta je Zevs sve radio kakve je preljube
činio. Kakav je nemoral bio prisutan među onima koje je vladika Nikolaj u svom dijelu Teodul zove
Posvađana ciganija olimpijska. Oni se svađaju, mrze, tuku. Ko je čitao Ilijadu vidi kako se mlate tamo kad
mlatne Atina Aresa boga rata pa ga iznesu iz boja da se oporavi na Olimpu itd. Onda je došao Sokrat I
rekao ovako - Narode u Atini mi moramo da riješimo taj problem slike Boga jer ako Bog postoji a postoji
on mora biti jedan, I mora biti dobar. Ovo što su nama Homer I Hesiod ostavili ovakvu sliku bogova to je
krajnje neljudski I nemoralno, oni nama ne mogu biti nikakvi uzori jer se bogovi od ljudi razlikuju samo
po tome što su besmrtni I što pije božanski nektar I jedu božansku hranu ambroziju. To nije vaspitno.
Takav bog ne može biti. Zbog toga je Sokrat osuđen, zbog bezbožnosti jer uvodi nove bogove I negira
bogove otaca. Takvi su bili I Rimski bogovi. Rimski bogovi su bili isti što I grčki. Samo se drugačije zovu
Zevs je Jupiter, Hera je Junona, Atina je Minerva, Ares je Mars itd. Ti I takvi bogovi koje je paganstvo
imalo I kojima su ljudi služili, to nisu nikakvi istinski bogovi, to su bića koja samo kod ljudi mogu da
izazovu strah da im se nešto ne desi. I zato je osnovni princip paganske rimske religije bio Do Ut Des –
Dajem ti da bi mi dao. Ja ti prinosim žrtvu a ti meni treba da uzvratiš nekim dobro ili da mi ne naneseš
neko zlo. Ako se tome doda da su paganski rimljani obogotvarali svoje careve I da su carevima prinosili
žrtve kao božanstvima onda vam je potpuno jasno šta je značilo hrišćanstvo u rimskoj imperiji. Znači
hrišćanstvo u Rimskoj imperiji je bilo gonjeno jer se nije uklapalo u pagansku religiju koja ja tražila
između ostalog da moraju da poštuju cara kao boga. Rimljani su u poznoj fazi svoje vlasti imali običaj da
koje narode I zemlju osvoje oni bogove tog naroda uvrste u svoj panteon. Tako da su bili priznati I bogovi
drugih naroda u njihovom panteonu poput azijskog Mitre I drugih bogova. Samo je bitno da se pokloniš
caru I da priznaš rimsku državu u njegovom liku kao bogootvorenu, a ti vjeruj u šta god hoćeš. To je bila
ta takozvana paganska tolerancija. Oni bi bili spremni da priznaju I Hrista pod uslovm da hrišćani ne kažu
da je Hristos jedini Bog. Znači vjerujte vi u Hrista vjerujte u šta hoćete ali morate prinjeti žrtvu caru, mi
ćemo priznati vaš kult Hrista pod uslovom da vi priznate našeg obogotvorenog vladara. Hrišćani su to
odbili, oni su jasno rekli Mi poštujemo cara kao zemaljskog vladara jer nam je zapovjeđeno Apostol Pavle
je rekao Poštujte vlasti jer su od Boga postavljene. Vlast je od Boga postavljena da se bori protiv zla I da
širi dobro. Ali mi ne možemo prinjeti kađenje pred skulpturom, pred kipom carevom I smatrati da je on
božanstvo jer on to nije. On je običan smrtni čovjek. Za nas postoji samo jedan Bog, to je Gospod naš
Isus Hristos sa Ocem I Duhom svetim I nijednome drugom bogu mi se nećemo poklanjati. Mi ćemo
plaćati porez, mi ćemo ispunjavati obaveze prema državi, ali za nas je samo Hristos Bog. To je izazvalo
ogroman gnjev kod pagana rimskih koji su u stvari bili vođeni demonskom silom, I oni su od samoga
početka gonili hrišćane. Prethodno su ih gonili Jevreji koji nisu htjeli da priznaju Istinskog Mesiju Hrista
nego su nastavili da čekaju zemaljskoga mesiju koji će im obezbjediti vlast nad svim ostalim narodima.
Tako da su se u prvim progonima zajedno ujedinili Jevreji I pagani protiv hrišćana. I sveti Prvomučenik
Stefan koji je postradao od Judeja koji nisu primili Hrista pravi je primjer kako je to izgledalo. On je njima
jasno rekao, došao je Mesija niste ga primili I oni su uzeli kamenje I zbog toga su ga ubili. Ali odmah
poslije toga imate paganske progone, pa je Apostol Pavle u Rimu za vrijeme cara Nerona završio kao
mučenik, odsječena mu je glava mačem. Takođe je Apostol Petar u Rimu postradao. On je razapet na
krst naopako. Odmah je crkva bila gonjena. Ali to nije nimalo slučajno. Riječ martir na grčkom znači
mučenik, koji je I svjedok. Martirija je svjedočenje mučeničkom krvlju. Zašto se hrišćanstvo tako brzo I
snažno širilo u Rimskoj imperiji kao plamen kroz suvu travu. Ljudi su se zapravo divili kada su vidjeli kako
su hrišćani spremni da umru za svoju vjeru I da posvjedoče istinu svojom krvlju. To je hrišćane stvaralo
moćnima, velikima I snažnima I to im je davalo krila kojim su se širili po cijeloj rimskoj imperiji. Od
Sjeverne Afrike pa sve do Velike Britanije. Suština hrišćanstva je bila u tome što su ti ljudi bili spremni ne
samo da vjeruju nego I da stradaju za Gospoda Isusa Hrista. Pagani su već bili moralno truli, njihova vjera
je bila ništa, ona se svodila samo na ta prinošenja žrtava I pravljenje vradžbina da bi se postigla
zemaljska sreća I uspjeh. I pagani umorni od svog lažnog života gledali su pred sobom svježe, čestite,
ozbiljne ljude koji su spremni da postradaju za ono u šta vjeruju.

Sveti mučenik Flavijan Kartaginski (postradao u vrijeme rimskog cara Publije Valerijana 259g n.e.) đakon i
učenik svetog Kiprijana Kartaginskog je bio jedan od najvažnijih svetitelja rane crkve koji je postradao
negdje 258 godine u Sjevernoj Africi u Kartagini (antički grad na sjeveru Afrike, današnji Tunis, osnovali
su ga feničani iz Tira. On je bio episkog I pisac beskrajno dragocjenih dijela hriščanskog bogoslovlja.
Njegova najpoznatija rečenica Da kome crkva nije majka, tome ni Bog nije otac. Gospod je osnovao crkvu
radi spasenja roda ljudskoga. Oni su postradali za vjeru. Mošti svetog Flavijana Kartaginskog nalaze se u
Lešju deset kilometara od Paraćina.

Rani hrišćani redovno su bilježili stradanja svojih mučenika i čuvali su uspomenu na njih. Hrišćani su sve
to čuvali i kad je car Konstantin dao slobodu hrišćanima te uspomene su izašle na svijetlost dana, uzeti
su mnogobrojni zapisnici sa suđenja mučenicima iz rimskih arhiva i oni su postali osnova za žitija svetih.
Postoji pismo svetog Flavijana Kartaginskog gdje on opisuje stradanja svojih drugova, sapatnika. Sveti
Flavijan kaže – Nakon nemira u narodu koji su na ubistva podsticali razuzdanog namjesnika (rimskog
gospodara Kartagine). Poslije čega je nastupio bespoštedni progon hrišćana uhapšeni smo sa podlom
okrutnošću. Lukijan, Montan, Flavijan, Julijan, Viktorik, Primol, Ren i Katihumen donacijan, koji je budući
kršten u zatvoru odmah predao duh svoj Gospodu. To što je ubijen računa mu se krštenje krvlju. Dvije su
vrste krštenja, krštenje vodom i krštenje krvlju. Dakle neki su kršteni stradanjem i krvlju svojom. Kaže još
sveti Flavijan Kartaginski – Kad smo uhapšeni stali pred okružne službenike čuli smo prethodnog dana
objavljenu osudu namjesnika koju su nam predali vojnici da ćemo biti spaljeni. I kako smo saznali riješio
je danas žive spali. Namjesnik je riješio da ih spali ognjem ali se oganj božanskom silom ugasio i oni su od
toga odustali. I Flavijan kaže pogledajte desilo se isto što se desilo u Starom zavjetu. Kada su tri mladića
Ananija, Azarija i Misailo bili izvedeni od strane cara Navuhodonosora da se poklone idolima inače će biti
bačeni u peć ognjenoj i užarenoj. A oni su rekli Care, Bog nas ako hoće može izbaviti iz tvoje ruke ali ako
to ne učini zbog grijehova naših i našega naroda mi se ni onda nećemo pokloniti idolima. Oni su gurnuti
u peć ali tada se desilo čudo Božje. Javio se anđeo Gospodnji koji je peć rashladio i oni su pjevali usljed
plamena i neznabožci kada su to vidjeli posramili su se i odustali su od svoje namjere. Kaže Flavijan evo
desio se i nama ovaj slučaj u naše vrijeme i kaže hrišćanima Pogledajte isti je Bog Onaj koji je bio u
Starom zavjetu i ovaj koji je sada sa nama. To je isti Bog. Lako je ubiti sluge Božje zbog toga što je smrt
ništavna jer je Gospod isčupao njen žalac i odolio njenoj neizbježnosti proslavljajući krst kao znak
pobjede. Šta to znači? Njihova je molitva bila toliko silna da je tamnica koja je zaista bila tamnica tamo
se ništa nije vidjelo bila obasjana božanskom svjetlošću. To obasjanje Božjom svjetlošću pokazivalo se
mnogo puta kasnije. U drugim uslovima ne u tamnici nego na javi tu božansku svjetlost je vidio veliki
učitelj pravoslavlja sveti Grigorije Palama. Mnogi su i danas bili udostojavani da vide tu Božansku
svjetlost i u logorima Sovjetskog Saveza i u logorima Rumunije i drugdje. Znači Bog je poslao svoju
svjetlost, da ih utješi i da im pokaže da brine o njima. Takođe sveti Flavijan kaže Da je za sluge Božje smrt
ništavna, jer je Gospod otupio žaoku smrti. Zamislite kako je bilo paganima kada osjete da će ići u smrt.
Kad znaju da je ovo malo života što imaju sve što imaju. A te njihove utjehe nisu bile nikakve utjehe. U
Epu o Gilgamešu Enkidu prijatelj Gilgamešov umire i Enkidu odlazi u podzemno carstvo sjenki i Gilgameš
juri po stepi uplašen od smrti i na kraju poslije svega dođe u carstvo sjenki i javi mu se utvara pokojnoga
prijatelja i on ga pita kako je tu a on kaže kad bih ti ja rekao zakone ove zemlje ti bi sjeo i zaplakao. Tako
isto Odisej kada silazi u podzemni svijet u Homerovoj Odiseji i tamo poslije prinošenja žrtava javljaju mu
se sjenke izginulih u Trojanskom ratu. Pa on tamo vidi Ahila i kaže Blago tebi Ahile ti si bio veliki junak,
sad si sigurno u adu, slavan kao na zemlji. A Ahilova sjenka mu kaže Bio bih hrom na zemlji a da ne
budem nikakav kralj u adu kako je ovdje užasno. To su pagani znali. A pogledajte hrišćane draga braćo i
sestre oni u tamnici sjede i piše Flavijan svojim ostalim prijateljima i braći hrišćanima ne bojimo se smrti
jer je Gospod uništio žalac smrti.

Istinita viđenja, od Boga viđenja koja su dolazila hrišćanima jer su hrišćani zaista živjeli kako treba. Kako
mi živimo svi znamo. Čast izuzecima. Sigurno i danas ima svetih ljudi, ali mi uglavnom živimo...Znate kako
je rekao Danijel Defo čuveni engleski pisac, onaj što je pisao Robinsona Krusoa, napisao je jednu pjesmu
kratku – kaže Gdje god da Gospod crkvu sazda tu đavo crkvicu podigne vazda. Ako se o tome izbliza sudi
u crkvici je više ljudi. – Znači ljudi malo pale svjeću Bogu, malo đavolu a na kraju se ispostavi više ovom
drugom. Jednostavno, rijetki su među nama koji su spremni da žive hrišćanskim životom bez
kompromisa. Jer kad čitaš ovakve stvari prosto te bude sramota što se zoveš hrišćaninom ali šta ćemo,
ne smijemo da padamo u očaj, ne smijemo da mislimo da se nećemo spasiti. Nego po mjeri svojih sila,
trudeći se, nadajući se u Gospoda da prizivamo mučenike iz rane crkve I da im kažemo – Strašno je bilo
vaše mučenje, mnogo ste muka velikih podnjeli ali sažalite se na nas koji smo vaša slabija braća I molite
se Bogu da I nas provede ovim putem da I pred nama idu svetiljke koje je vidio ovaj sveti mučenik Ren
kako idu pred njima kada su bili u tamnici.

Flavijan kaže Ti okovi koje ja nosim vredniji su od svega što sam ja u životu imao. Pšenica sam Božja I
neka me samelju zubi zvjerova, da bih postao čist hljeb Hristov kaže sveti Ignjatije Bogonosac.

Stari zavjet je imao Mojsija Bogovidca. Na prelazu između Starog I Novog zavjeta javlja se Simeon
Bogoprimac koji je Hrista uzeo na ruke. A kad je počela crkva dobili smo svetog Ignjatija Bogonosca koji
je Hrista nosio u sebi (I kojeg je Hristos držao u rukama dok je bio dijete), koga su rastrgle zvjeri I u čijem
srcu su našli Hristovo ime. Stradao je tako što je rimski car Trajan prolazeći kroz Antiohiju u pohod na
Persijance, doznao za Ignjatija Bogonosca I ubjeđivao ga da prinese žrtvu idolima I onda će mi car Trajan
dati zvanje senatora. Pošto je odbio da prinese žrtvu idolima Ignjatije je odveden u Rim gdje je bačen
pred lavove 106 godine n.e.

Bogovidac, Bogoprimac, I Bogonosac to je zajedništvo Starog I Novog zavjeta. Nije mogao Stari zavjet da
se uzdiže dalje iznad Bogoviđenja a Novi zavjet nam je dao da kroz sveto pričešće Hristovom stradanju
postanemo još I Bogonosci.

Liturgija je nepotrošiva hrana kaže sveti Flavijan Kartaginski.

Zašto smo mi hrišćani bili gonjeni onda – onda smo bili gonjeni jer smo odbijali da priznamo kao bogove
one koji nisu bogovi. I danas nas gone namećući novi paganizam. Sve što rade rušeći porodicu, namećući
seksualne izopačenosti, namećući laž kroz medije, namećući satanizam kroz filmove, kroz sekte, sve što
rade ima za cilj da izagna Isusa Hrista iz svijeta i da nas hrišćane ostavi bez njega. A mi pravoslavni
hrišćani skromni, nedostojni i nikakvi ipak smo Hristovi svjedoci u ovome i ovakvome svijetu i zato
bivamo gonjeni. Jer zato ko hoće da živi pobožno u Hristu Isusu biće gonjen kaže Apostol Pavle.

Isti onaj Bog koji je bio sa Flavijanom u tamnici taj Bog je sada sa nama.