Svaki sistem teži ka najmanjem utrošku energije, ka nultom utrošku energije.

A, najmanji utrošak
energije je smrt. Kad si mrtav ne treba ti nikakva energija. Svaki živ organizam zahtjeva ogromnu
energiju da bi opstajao u životu. Stvari prepuštene sami sebi idu ka entropiji. Tako je i sa društvom. Da bi
se društvo očuvalo kao normalno i zdravo društvo u kome ćete vi imati povjerenje u ljude koji vlada
državom u kojoj živite i koji donose zakone, pa na kraju krajeva i ljude koji vas šišaju, koji vam spremaju
hljeb tako društvo je moguće samo uz ulaganje podvižničke energije čovjekove. Dakle, nastojanje da se
nadiđe ta entropija. Da se ništa ne prepusti slučaju. Već da se živi u skladu sa Božjim obećanjima i
zakonima datim u Svetom Pismu.

Razvrat je uništio Rimsku imperiju. Posljednja faza Rimske imperije bila je karakteristična po sumanutim
vlastodržcima koji su sebi sve dozvljavali. Npr. Neron (37 ne 68 ne 31 godina života) koji je legao u
postelju sa svojom majkom a potom je odgovoran i za njenu smrt. Možda i prvi veći progonitelj hrišćana.
Apostol Pavle je pogubljen mačem u Rimu za vrijeme Nerona. Pa onda Kaligula (12 n.e 41 ne 28 god
života) koji je svog konja uveo u Senat i proglasio ga senatorom. Heliogabal (203 ne 222 ne 18 godina
života) koji se ponašao kao žena, nosio žensku odjeću, provodio vrijeme sa u posteljini sa muškarcima i
prostitutkama. A dokle je išla izopačenost Rimske imperije govori to da kada su varvari osvajali Rimsku
imperiju, kada su upadali tatarsko-mongolska plemena bilo im je zabranjeno da za sebe uzimaju rimske
žene kao naložnice u svoje hareme i ako bi se neko zatekao da uzme rimsku ženu takav bi odmah bio
ubijan zajedno sa njom jer su većina njih bile zaražene polnim bolestima i da se cijelo pleme ne bi
zarazilo oni su ih ubijali na licu mjesta. To je bilo vrijeme masovnog širenja polnih bolesti od kojih je
najpoznatija bila gonoreja. Tako su u Pompeji Herkulanumu nalazili kosture sa tim promjenama na
kostima koje su izvazvane gonorejom ili nekom drugom polnom bolešću. I na kraju kako je Rimska
imperija spasena? Pa pojavilo se hrišćanstvo. Pojavila se crkva Božija u kojoj je čistota duhovna i moralna
bila tolika da što su ljudi više postajali hrišćani to se Rimska imperija više oporavljala i uspjela je da
opstane. Rimska imperija koja je pala pod udarce varvara na zapadu ostala je da postoji na Istoku sve do
1453. godine. Istočno rimsko carstvo kako neki ih zovu Vizantijci su sebe nazivali legitimnim
nasljednicima Rimske imperije. Dakle hrišćanstvo je obnovilo Rimsku imperiju zato što je izvršilo i
duhovnu i moralnu obnovu.

Ista ta bolest taj blud koji je postojao u Rimskoj imperiji postojao je i u Renesansi samo na perfidniji
način. Renesansa od 14 do 16 vijeka razdoblje koje označa prelazak iz srednjeg vijeka u novi vijek novo
doba kako neki govore. To je doba koje ponovo uzma antiku za uzor. Renesansa je naročito bila iskazana
u Italiji. Poznati renesansni italijanski slikari Mikelanđelo Buonaroti, Leonardo da Vinči, Rafaelo Urbino,
Mazačo itd. U njemačkoj je bio najpoznatiji Albreht Direr, a u Holandiji Flandriji Jan va Ajk. U Španiji El
Greko. Makijavelina knjiga Vladalac nije ništa drugo do slika renesansnog društva. On je jednu takvu
knjigu i mogao da napiše u jednom takvm društvu. Kakva je bila renesansa govori i Aleksej Losev u svojoj
knjizi estetika renesanse kaže Izvedu na sud Čezarea Bordžiju zato što je ubio nekog plemića bacivši ga
kroz prozor svoje kule. I sad sudija pita jednog lađara pošto je ta kula bila kod neke rijeke, da li je vidio
kako je Čezare Bordžija gurnuo tog plemića sa kule i ubio ga. Kaže lađar pa vidio sam, pa što kaže nisi
prijavio. Pa kaže nisam znao da je plemić on je svaki dan izbacivao nekog kroz prozor. (1475 – 1507 31
god života. Sin pape Aleksandra VI koji je u 70 godini imao ljubavnicu od 20 godina. Italijanski
vojskovođa, političar i neko ko je sa 18 godina postao kardinal. On je jedini u istoriji koji se svojevoljno
odrekao kardinalske titule. Makijaveli mu je posvetio djelo Vladalac, opisavši kao kao neko ko je okrutan
i bezobziran i cinik. Kažu da je on ubio brata Đovanija). Bokačov Dekameron zapravo govori o nemoralu
u renesansi. Ima priča kada neki pobožan čovjek Pučo koji je onako priprost ali dobar i dolazi mladi
kaluđer koji mu zavodi ženu a od njega pravi budalu dok se kaluđer s njegovom ženom ponaša
nemoralno njega tjera da čita molitve. U renesansi se pojavljuje francuska bolest sifilis. Taj sifilis je
desetkovao stanovništvo. Sifilis je još strašniji od gonoreje. I onda se javlja barok kao snažna reakcija,
katolička reakcija bez obzira na svoja izvesna zastranjenja ali hrišćanska katolička reakcija na nemoral tog
vremena. I danas naše doba je donjelo sidu. Niko ne umire od side. Ljudi umiru od običnih bolesti od
kojih nikad ne bi umrli zato što im je sida uništila imuni sistem. Ruski naučnik Viktor Trosnikov kaže
Imuni sistem je tijelesna ikona pokrova Božjeg nad čovjekom. Bog nas pokriva tim imunim sistemom da
nas zaštiti od raznih agenasa I opasnosti. Smisao ljudskog života je zajednica sa Bogom. Zajedničarenje u
vječnosti. Ako ljudi odbijaju da žive sa Gospodom, ako hoće da se pogruze (pokore, pretope) u tvar u
materiju od koje su sazdani, ako hoće u samom sebi da pronađu izvor postojanja ako ne žele dijalog sa
onim koji ih je stvorio onda se dešava to da se Bog povlači, to mi zovemo kaznom Božjom. Tada Bog
dopušta da žanjemo ono što smo sa đavolom sijali. Nećete samnom izvolite. I tada nestaje taj pokrov
Božji sa čovjekom, fizički pokrov koji se zove imuni sistem. Jer smisao našeg postojanje je Bogoopštenje,
ako se odbije Bogoopštenje onda dolazi do katastrofalnih posljedica. I ko najviše oboljeva od side
nakromani, homoseksualci I oni koji žive promiskuitetnim životom. I umjesto da se govori mladim
ljudima da je jedina zaštita od side da nađete normanog muža ili ženu koju ćete voljeti I koja će vam
rađati djecu i onda nećete imati straha ni od side ni od bilo koje druge bolesti. Oni njima pričaju laži o
kondomu, nema veze samo vi živite promiskuitetno imate zaštitu u vidu kondoma I neće vas zadesiti
bolna bolest, ali kondom nije nikakva zaštita.

Jedna Američka jevrejka Iv Levin uradila je studiju Seksualnost i društvo kod pravoslavnih slovena od X
do XVIII (10-18 vijeka) Iv Levin je radila studiju po svešteničkim priručnicima za pokajanje i ispovijest i po
knjigama krštenih do kojih je mogla da dođe u zemljama Istočne evrope iz tog perioda. Ona je zaključila
(naravno da je grijehova jer su oni opisani u tim priručnicima pokajanja) da je crkva vrlo fleksibilno
ljudima pomagala. Jer crkva pravoslavna za razliku od katoličke nikada nije bila lažno rigidna. Ona je
znala čovjekovu slabost i pomagala je čovjeku da kad padne da se pokaje. To je suština. Koliko god da je
čovjek pao on uvijek može da se pokaje ako želi. Ali šta je vidjela iz knjige krštenih. Vidjela je da skoro
djeca nisu bila začinjena u toku postova. Po da datumima rođenja je to pratila. Dakle, uticaj crkve je bio
veoma jak, za vrijeme postova se vrlo strogo pazilo i djeca skoro nisu bila začinjena. Što znači da se
čitavo društvo trudilo u maksimalnoj mogućoj mjeri da ispuni taj hrišćanski zadatak.

Gospod Isus Hristos kaže Ko pogleda na ženu sa željom učinio je grijeh u srcu svome. U tom trenutku kad
ti pogledaš ženu sa željom ti si tu ženu prestao da posmatraš kao čovjeka, kao biće koje je Bog stvorio i
poželio si je kao predmet svog zadovoljstva. Ti želiš da tu osobu instrumentalizuješ, da upotrebiš radi
svog nekog prizemnog, prolaznog zemaljskog cilja. Blud je instrumentalizacija drugog radi postizanja
određenog zadovoljstva kod mene samoga.

Litvanski mislilac Antanas Maceina – govoreći o dolasku antihrista, antihrist po predanju crkve će biti sin
bludnice. Kao što je Hrist sin djevstva njegova antislika će biti sin bludnice. Zašto je to tako pita se
Maceina i kaže ovako U grijehovnom porijeklu antihrista krije se prvi izvor njegovog duha. Hristos je
rođen od neporočne Dijeve Marije dejstvom Duha Svetog. A antihrist će biti rođen od bluda. Zašto od
bluda? Jer je blud u suštini svojoj laž, laž ne riječju nego ličnošću. To je laž u najvećoj mjeri, jer u svakom
drugom grijehu učestvuje samo naš duh a u bludu učestvuje još i plot to je sva naša ličnost. Tijelesni
odnosi između muškarca i žene nisu ništa drugo do znak ljubavi. Davanje svog tijela drugome samo je
završetak onoga što se već završilo kad smo voleći dali svoju dušu drugome. Dajući tijelo drugome mi mu
darujemo svoju posljednju imovinu koju je najteže učiniti zajedničkom i koja se duže od svega ostalog
tome protivi. Ali ljubav nadilazi samozatvorenost tijela uzevši ga u svoju službu. Na tjelesnim odnosima
svagdja se vije duh ljubavi i samo ona oslobađa ove odnose zbrke demonizma koji se skriva u dubinama
strasti od ropstva duhu, razaranja i uništenja. Međutim blud to poriče. On naše tijelo ne čini izrazom
ljubavi nego oruđem strasti. Pa ipak objektivni smisao tijelesnih odnosa ovdje ne iščezava. Čak i najveći
razvratnik ne može da učini da sjedinjenje muškarca i žene ne bude simbol ljubavi. Zato on svojim
odnosima objektivno daje takav znak, i on simbolizuje ljubav davanjem svog tijela. Ali ipak u stvarnosti
kod njega nema onoga što on izražava i simbolizuje. Bludnik nema ljubav i on o njoj ne pomišlja. Zato on
daje znak ljubavi bez ljubavi. Tijelesni odnosi su izraz ljubavi a razvratnik njima izražava samo svoju
strast. Eto zašto je blud laž. Na prvi pogled čini se da razvratnik cijelog sebe daje drugom zato što ga voli.
Međutim u stvarnosti se on samo služi tijelom drugog radi svog zadovoljstva. Umjesto ljubavi u bludu se
pojavljuje samoljublje. Svako dijelo razvratnika postaje duboko lažno. Blud je laž izražena i učinjena nad
tijelom a preko njega čitavom čovječanstvu punotom, jer je čovjek nedjeljiva zajednica duha i tijela.
Rođen od bludnice antihrist je rođen od laži. Već samo njegovo rođenje nije povezano sa istinom nego
lažju. Otac i majka su mu bili lažljivci, oni su lagali svojim tijelima i sobom, lagali jedno drugo, lagali
ljubav, lagali objektivni smisao i tako iz te laži se začeo antihrist. Duh laži je izvor antihristovog života.

Ovo što je Maceina napisao je mistička dubina na kojoj mi vidimo šta je blud. Ovo je naš narod znao.
Osnovna pouka koju je otac davao svom sinu nemoj da radiš ono što ne želiš da se desi tvojoj sestri,
drugim djevojkama.

Postoji jedna narodna lirska pjesma gdje majka dolazi na grob svoga sina koji uzdiše iz groba i pita šta mu
je teško te tako uzdiše, da li mu je teška zemlja ili grobne daske i tako dalje, a on kaže ništa mi to nije
teško nego su mi teško kletve djevojačke.

Kad uzdahu do neba se čuje, kad prokunu sva se zemlja trese, kad zaplaču i Bogu je žao. To su djevojke
koje su izdate, kojima je neko obećao da će ih uzeti, iskoristio ih pa ih ostavio. Takvim pjesmama i takvim
pričama proučavani su naši stari kako da se ponašaju i šta treba da rade.

2006 ili 2007 (prije nekoliko godina) u Ujedinjenim nacijama donosili su rezoluciju u kojoj učestvuje 60
zemalja, koja osuđuje homofobiju to jest svaki izraz netrpeljivosti prema homoseksualcima i sve su te
zemlje uglavnom bile hrišćanskog porijekla. Dok su muslimanske zemlje, i zemlje istoka na čelu sa Sirijom
ustale protiv te rezolucije i rekle mi to ne prihvatamo. To je naše unutrašnje pitanje i niko ne može da
nam nametne svoj vrijednosni sistem.