Monah Mojsije Svetogorac

U ova naša teška i burna vremena postoji mala ali moćna grupa ljudi sa određenim metafizičkim potragama.
Neki pronalaze Boga kao neophodnost, kao fotelju ili kao splav. Obično ljudi pronalaze ono za čim tragaju i
ono šta ih interesuje. Oni ne žele da se smaraju i da se mnogo trude. Njih zadovaljavaju gruba i laka
rješenja. Na ovaj način, ponekad ih religioznost, kao formalna obaveza, iscrpljuje. Ponekad su oni
namamljeni od strane beskrupuloznih učitelja koji iskorištavaju njihovu želju za božanskim, nudeći im
slobodu, radost, opuštanje i odmor.

U ovoj potrazi postoji jaka demonologija, antihristologija i eshatologija, koje su nažalost utemeljene na
lažnoj osnovi. Ekstremizam, određivanje datuma svršetka svijeta, izvještavanje o rođenju antihrista i tako
dalje, stvaraju strah i teror u dušama hrišćana, što je nepravilno i nepoželjno. Neki više govore o antihristu
nego o Hristu. Njihovo stalno zanimanje postaje tumačenje vremena. Mnogi oni koji su mudri i razboriti su
zabrinuti za ljude. Svaka vijest koja potvrđuje njihove sumnje postaje njihova stalna briga. Mi ne smatramo
ovu pretjeranu reakciju normalnom.

Ljudi su napustili rat protiv neprirodnih strasti i njegovanje prirodnih vrlina, i po cijeli dan se bave
fantazijama, strahovima, sujevjerjem i mogućnostima da je neka magija izvršena nad njima. Oni su
zaboravili učenje, molitvu, dobra djela i svjetotajinski život Crkve u njihovoj borbi sa subjektivnim
objašnjenjima i teorijama nevjerovanja. Ove teme nas udaljuju od suštine, osnove i od radosti duhovnog
života, vodeći ljude u tamni demonski lavirint.

Govoreći ovo, mi ne želimo da kažemo da se ništa ne dešava. Mi ne govorimo u korist nezdrave ugodnosti
ili ljenosti ili obmanutosti ili nezainteresovanosti. Sasvim sigurno postoji potreba da se probudimo, da
ustanemo, da pokažemo hrabrost i otpor prema svemu onom što nije sveto, što je neistina i neiskrenost.
Sloboda svakog ljudskog bića je veoma važna, i uvijek i svuda treba da se brani, na svaki način. Sva naša
pažnja treba da se usmjeri na ono što je suštinsko, životno i istinsko u svojoj osnovi. Nažalost, mnogi ljudi
se plaše da prigrle istinu, da sagledaju svoju unutrašnju golotinju. Zato oni žele da se bave onim što im
donosi ličnu korist.

Ljudi su danas zabrinuti da možda neće koristiti svoje kašike i viljuške jer možda neće imati šta da jedu. Oni
sakupljaju hranu za teške dane koji predstoje. Čak i bez datuma kraja? Sa kakvom radošću će oni jesti kada
njihova bližnja braća umiru od gladi? Zar nas Hristos nije naučio "Oče naš"? Zar ne kaže "daj nam danas"?
Drugim riječima, zar i hrišćane brine šta će samo jesti? Važno je da pažljivo sagledamo gdje ide borbenost
naših hrišćana. Ne dajte ovim ironičnim posmatračima koji se Boga ne boje, a koji su se namnožili u
posljednje vrijeme, priliku za podsmijeh.

Nama se sudi na osnovu naših izbora. Mi imamo odgovornost prema našim izborima. Postoji neophodna
potreba za učenjem, znanjem, iskustvom, prosvjetljenjem i savjetima. Dozvolite mi da još jednom ponovim.
Svi mi trebamo iskreno pokajanje, zdravu promjenu, promjenu uma, novi način života, novu kulturu, drugi
put, drugačiji cilj, viši cilj, značenje životu. Čestitost, ispravnost i iskrenost se mogu vratiti na ovo bijedno
mjesto.

Ako nas novi pasoši, o kojima se dosta raspravljalo, lišavaju naših sloboda, onda naravno ne trebamo da ih
uzimamo, poštujući odluku Crkve. Ali nikad ne trebamo živjeti u sumnji, maštarijama, pretjerivanjima,
fanatizmu, ektremizmu i fikcijama. Strah, teror, panika i pobuna protiv svega nisu pravilan način duhovnog
života.

Da li živimo u posljednjim vremenima? Da li dolaze znaci tih vremena? Da li je antihrist odredio svoj
pečat? Da li se bliži svršetak svijeta? I da li će biti u skladu sa voljom Božijom. Sveti Siluan je rekao: "Čak i
da se nebo i zemlja spoje, ja se bojati neću". Gospod će dati vjernima neustrašivost, smirenost, nadu,
optimizam i radost. Poraz, potištenost, pesimizam i nered nikad nisu pripadali hrišćanima.

Neka proslavljeni svetitelji i sveta Tri Jerarha prosvijetle nas i naše oštroumlje.