2.1.1.

KOZMOLOŠKO RAZDOBLJE

• početak filozofske misli

• počinje krajem 7. i početkom 6. st. pr. n. e.

• Glavna pitanja kojim se bave filozofi ovog razdoblja:

• Što je temelj svijeta? Iz čega je sve nastalo? Što je ARHÉ (prapočelo)? Je li prapočelo jedno ili ih ima više? Je li

prapočelo vječno?

• Kako funkcionira FYSIS (priroda)? Koji su temeljni zakoni prirode? Što su stvorene stvari? Što je kretanje? Što upravlja

prirodom?

• MITOLOGIJA – FILOZOFIJA:

• na ista je pitanja mitologija već davala svoje odgovore

• filozofija se javlja naspram mitu i mitološkom objašnjenju svijeta

• mit počiva na fantaziji, mašti, izvor ideja je kreativnost pojedinaca, bez potrebe za argumentima i dokazima

• mitovi se prihvaćaju bez provjeravanja jer se baziraju na tradiciji

• filozofija počiva na razumu i racionalnim objašnjenjima i argumentima koji su nastali kao produkt promatranja svijeta

• škole i filozofi iz kozmološkog razdoblja:

• miletska škola

• pitagorejska škola

• Heraklit

• elejska škola

• posrednici (Empedoklo, Anaksagora)

• atomisti

2.1.1.1. MILETSKA ŠKOLA — JONSKA FILOZOFIJA

TALES, ANAKSIMEN, ANAKSIMANDAR

MJESTO: grad Milet na jonskoj obali

VRIJEME: kraj 7. i početak 6. stoljeća pr.n.e.

ZANIMLJIVOST: Herodot je zapisao da je Tales predvidio jednu pomrčinu Sunca, Anaksimandar je izradio prvu

zemljopisnu kartu i sunčani sat te postavio teze koje sliče teoriji evolucije

VAŽNOST: Talesa su svrstavali u sedam legendarnih grčkih mudraca, bio je vrstan matematičar, a možemo reći da je kao

prvi filozof „otac filozofije“. Milećani su tvorci pojma fysisa (prirode), kao nečega što uzrokuje jedinstvo svijeta.

ARHÉ – osnovno pitanje je pitanje što je arhé – prauzrok, pratemelj svega, načelo stvari, izvor, početak

• VODA – Tales

• ZRAK – Anaksimen

• sve nastaje kad se dogodi zgušnjavanje i razrjeđivanje zraka

• APEIRON – Anaksimandar

• apeiron – nešto beskonačno, kvalitativno neodređena materija

• iz apeirona izdvajaju se suprotnosti toplog i hladnog i tako sve nastaje

MONIZAM – ontološka koncepcija

MATERIJALIZAM – ontološko gledište

HILOZOIZAM – ideja da je svaka stvar prožeta životom, tj. da je sve nastalo od oživljene materije (materija se počinje

gibati sama od sebe)

2.1.1.2. PITAGOREJSKA ŠKOLA

PITAGORA, FILOLAJ

MJESTO: Kroton (južna Italija)

VRIJEME: 6. i 5. st. pr. n. e.

ZANIMLJIVOST: Živjeli su u izoliranom savezu izvan grada (i muškarci i žene), vjerovali su u seobu duša (reinkarnaciju) i

prakticirali vegetarijanstvo. Članovi su se zavjetovali da ništa od naučenog neće otkrivati izvan saveza, djelovali su i

politički (zalažu se za aristokraciju).

Pitagori se, osim matematičkih otkrića, pripisuje i otkriće oktave.

VAŽNOST: U isticanju razlike između broja (pojam) i stvari (pojava) mogu se naći začeci idealizma. Dali su velik doprinos

matematici, pretpostavljali su da je Zemlja okrugla i da kruži oko nebeske vatre.

KVANTITETA – osnovna kategorija njihove filozofije – kvantiteta (kolikoća)

• promatrajući glazbala, uvidjeli da postoji suodnos između duljine žice i visine tona – zaključak: važnost količinskih

odnosa

• osim u glazbi i matematici, i u astronomiji i tehničkim umijećima postoje neke mjere (količinski odnosi) koje se mogu

iskazati brojevima

• nisu toliko zainteresirani za tvar od koje nešto nastaje (kao Milećani), nego za oblik u kojem se tvar pojavljuje

BROJ – bit svega

• broj 10 smatraju savršenim

• čitav je svemir harmonija i broj „Sve što se spoznaje ima broj, jer se bez njega ne može ništa ni shvatiti ni spoznati“,

„Cijeli nebeski svod je sklad i broj“

MATEMATIČKA SPOZNAJA – bazira se na razumu, najviši vid ljudske spoznaje

• barata brojevima

ASTRONOMIJA – ideja o 10 planeta koji kruže

MISTIKA – zašli u mistiku:

• svijet svode na 10 parova od kojih se svaki sastoji od teze i antiteze (npr. ograničeno – neograničeno, muško – žensko,

dobro – zlo...)

• broj 10 počinje dobivati natprirodno značenje i moći – sveti broj

• razvijaju učenje o seobi duša (reinkarnacija) – ovisno o tome koliko su se u životu držali strogih etičkih pravila, ljudi

mogu očekivati različite buduće egzistencije

• „velika godina svijeta“ – smatraju da se svijet razvija u periodima, nakon kojih se sve ponavlja
2.1.1.3. HERAKLIT

MJESTO: Efez, Jonija (sadašnja Turska)

VRIJEME: 6. i 5. st. pr. n. e

ZANIMLJIVOST: zvali su ga Mračni (ili Tamni) zbog nerazumljivosti suvremenicima

VAŽNOST: On je bio prvi samostalni filozof, a fragmenti njegovih tekstova su najstariji sačuvani originalni dijelovi

filozofskog teksta. Razvio je vrlo utjecajno učenje o promjeni i o logosu.

KRETANJE – bit svijeta – sve teče („Panta rei!“)

• sve je u neprekidnom procesu promjene (ma kako one možda bile spore ili oku nevidljive), ništa nije statično i

nepromjenjivo

• „Nije moguće dva puta stupiti u istu rijeku.“

• „Sunce nije samo svaki dan novo, nego je uvijek i neprestano novo.“

VATRA – zbog stalne je promjene nemoguće imenovati bitak

• kao simbol praelementa uzima vatru – najbolje dočarava vječno kretanje, tijek, razvoj i kruženje tvari u prirodi

BORBA SUPROTNOSTI – suprotstavljeni elementi uzrokuju kretanje

• DIJALEKTIKA – poimanje svijeta kroz suprotnosti

HARMONIJA – promjene nastaju jer se odvija borba suprotnosti koje teže harmoniji (kao što su sukobljeni elementi u

harmoniji kod luka ili kod lire)

LOGOS – sve promjene su manifestacija logosa

• jedinstveni svjetski zakon koji upravlja svemirom i po kojem se sve zbiva („Svi se zakoni hrane od onog jednog

božanskog.“)

• zbog postojanja logosa svijet nije kaos nego kozmos

DRUŠTVO – borba suprotnosti je prisutna i u njemu – sukobi, borba, rat... pokretači su međuljudskih odnosa

• „Rat je svemu otac, svemu kralj...“

RAZUM – većina ljudi ne shvaća logos (ne shvaćaju kakav je svijet uistinu)

• spoznaje se kroz suprotnosti („Ime pravde ljudi ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.“)

• ipak do logosa se može doći samo racionalnom spoznajom

• osjetilna spoznaja nije dovoljna „Oči i uši su ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske duše.“

• osjetila su samo svjedoci, sudac mora biti razum

FRAGMENT 30. – sinteza Heraklitovog učenja o svijetu:

• „Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan čovjek, nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa,

što se s mjerom pali i s mjerom gasi.“

• vatra je kretanje, paljenje i gašenje su suprotnosti, a mjera koja to regulira je logos

još neki citati: „Ja sam proučio sama sebe.“, „Narod valja da se bori za svoj zakon kao za zidove svoje.“ „Granice duše

nećeš idući pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš: tako dubok logos ima.“

2.1.1.4. ELEJSKA ŠKOLA

KSENOFAN, PARMENID, ZENON

MJESTO: Eleja (južna Italija)

VRIJEME: 6. i 5. st. pr. n. e.

ZANIMLJIVOST: Ksenofan je bio oštro kritizirao grčku tradiciju, npr. Olimpijske igre i bogove (ljudi prikazuju bogove slične

samim sebi kao što bi i volovi, konji i lavovi prikazivali bogove kao volove, konje i lavove). Parmenid i Zenon su na putu u

Atenu upoznali Sokrata.

VAŽNOST: Pokazali su da kretanje nije samorazumljivo, služili su se indirektnim dokazima i logičkim načelom

proturječnosti, Aristotel je Zenona nazvao začetnikom dijalektike.

MONIZAM

• nema mnoštva – sve je bitak, bitak sve obuhvaća, on je cjelina, vječan je, nepromjenjiv i savršen

STATIČNOST

• nema bivanja – nema promjene, nema nastajanja i nestajanja (to bi bio prijelaz iz ničega u nešto i obrnuto, a to je

nemoguće)

KSENOFAN: „Sve (to pan) je jedno, oblika kugle, ograničeno... vječno... potpuno nepokretno.“

PARMENID – spjev „O prirodi“ – razlikuje mnijenje (doksu) i istinu (aletheiu)

• „put privida“ – DOKSA – „lažno znanje“, privid, varka, mnijenje koje nastaje ako vjerujemo osjetilima

• „put istine“ – ALETHEIA – „pravo znanje“, do njega dolazimo samo razumom

• sve što postoji, jest bitak: ne postoji ništa jer ako postoji, nije ništa već nešto (a to je bitak) – „Bitak jest, nebitak nije“

• pravo se mišljenje (racionalno utemeljeno) podudara s bitkom „Jer isto je misliti i biti.“

ZENON – iznesene teze svojih učitelja brani aporijama

• APORIJE – nedoumice, paradoksi, „zagonetke“ bez konačnog rješenja, indirektni dokazi kojima je cilj pokazati da je

suprotno gledište neprihvatljivo (time je Zenon anticipirao metodu reductio ad absurdum)

• aporije protiv kretanja:

• Ahilej i kornjača – ako joj da prednost Ahilej nikada neće prestići kornjaču (njena će se prednost smanjivati, ali nikada

neće posve nestati)

• dihotomija – kretanje je prelaženje nekog puta, ali na tom putu prvo treba prijeći polovicu puta, prije polovice treba

prijeći ¼ puta, prije toga 1/8 i tako u beskraj

• strjelica – u svakom trenu strjelica koja leti, jest u samo jednoj točki (ne može biti u dvije točke istodobno), a zbroj

mirovanja ne može dati kretanje

• aporija protiv mnoštva:

• zrnje – ako jedno zrno ne proizvede šum kad padne na tlo, kako je moguće da šum nastane kad na tlo padne 300 zrna

(jer 300 je samo 300x1)

2.1.1.5. POSREDNICI

EMPEDOKLO, ANAKSAGORA

MJESTO: Empedoklo djeluje na Siciliji, a Anaksagora je doselio u Atenu

VRIJEME: 5. st. pr. n. e.

ZANIMLJIVOST: Empedoklo je stradao tako što je upao u Etnu, Anaksagora je osuđen na smrt zbog ateizma, ali je

pobjegao iz zatvora (vjerojatno uz Periklovu pomoć).

VAŽNOST: Posreduju između ekstremnih stavova Heraklita i elejaca i prvi su istaknuti pluralisti. Sve do novoga vijeka

držalo se kako postoje četiri osnovna elementa, a učenje o njima postalo je utjecajno i na psihološku podjelu ljudi

(smatralo se da u svakom čovjeku dominira jedan od tih elemenata).

EMPEDOKLO

• bitak su četiri elementa – vatra, voda, zemlja i zrak

• pokreću ih dvije sile: Ljubav (spaja, privlačna sila) i Mržnja (razdvaja, odbojna sila); četiri kozmička razdoblja ovisno o

prevlasti neke od sila

• kozmičke sile ljubavi i mržnje vladaju i u pojedinom čovjeku

ANAKSAGORA

• bitak su homeomerije – sjemenke, čestice

• pokreće ih nus – objektivni, svjetski um koji se sam od sebe pokrenuo i dao poticaj za prvo gibanje

• svijet je uređen teleološki (svrhovito)

• kakva je jedna stvar kao cjelina, takva je u svakome svome dijelu (homeomerija)

ZAJEDNIČKO

• pluralisti

• materijalisti

• od elejaca prihvaćaju da je bitak vječan

• od Heraklita prihvaćaju da se događaju promjene (spajanjem i razdvajanjem bitka)

• odvajaju tvar (ono materijalno) od sile (ono nematerijalno) koja pokreće materiju (nema više hilozoizma)

• mikrokozmos je jednak makrokozmosu

2.1.1.6. ATOMISTI

LEUKIP I DEMOKRIT

MJESTO: Abdera

VRIJEME: 5. i 4. st. pr. n. e

ZANIMLJIVOST: Demokrita su zvali „filozof koji se smije“ zbog optimističnog učenja i pogleda na svijet.

VAŽNOST: Atomizam je najistaknutiji materijalistički sustav staroga vijeka.

MATERIJA – osnova našeg svijeta, materijalni se predmeti sastoje od manjih materijalnih čestica

• kad bismo dijelili (rastavljali) neku stvar na sve sitnije i sitnije dijelove, to bi moralo imati svoj kraj, tj. došli bismo do

nekih elementarnih čestica koje se više ne daju dijeliti

ATOMI (atomos – grč. nedjeljiv) čestice koje su nedjeljive

• vječni su, nepromjenjivi, materijalni, od njih je sačinjeno sve što postoji (oni su bitak)

• i duša se sastoji od atoma (vatreni atomi) koji postaju sastavni dio nečeg drugog nakon pojedinčeve smrti (ne postoji
nikakav oblik zagrobnog života)

• PRIMARNE KVALITETE – atomi se međusobno razlikuju po: obliku, veličini, težini, pokretu i tvrdoći

• SEKUNDARNE KVALITETE – boja, miris, okus, temperatura nisu nešto što imaju atomi, pa čak ni stvari same po sebi,

nego su posljedica međudjelovanja karakteristika spoja atoma i naših osjetila; te su karakteristike, zato, subjektivne i

prolazne

STVARI – spojevi atoma

• kakva je stvar, ovisi o vrsti atoma od kojih se sastoji (njihovim primarnim kvalitetama) te o njihovoj kombinaciji (redu i

položaju atoma u tom spoju)

KRETANJE – sve je nastalo spajanjem i razdvajanjem atoma

PRAZAN PROSTOR – postoje samo atomi i prazan prostor (ontološki nebitak) u kojem atomi pravocrtno padaju, sudaraju

se, odbijaju ili spajaju

MEHANICISTIČKA UZROČNOST – vlada svijetom

• „Nijedna stvar ne biva bez uzroka, nego sve s razlogom i po nuždi.“

• „Volio bih naći jednu jedinu uzročnu svezu, nego dobiti perzijsko kraljevstvo.“

• sve se događa automatski na temelju zakona koji je dan količinom same materije; svaka je promjena produkt

međudjelovanja atoma (nema vladavine bogova, nema svrhovitosti, ali ni slučajnosti)

SPOZNAJA

• MRAČNA I PRAVA SPOZNAJA

• mračna – osjetilna i njome ne dolazimo do bitnog, objektivnog i nepromjenjivog

• prava – racionalna i njome spoznajemo da postoje atomi

• „Po mnijenju boja, po mnijenju slatko, po mnijenju gorko, a uistinu atomi i praznina.“ (Demokrit)

• „Osjetila, pak, govore razumu ovako: bijedni razume, od nas si uzeo dokazala i sad smjeraš da nas time oboriš. Tvoja

pobjeda – tvoj pad.’„

• „TEORIJA SLIČICA“ – osjetilna spoznaja se bazira na tome da kroz osjetila prodiru u nas sličice stvari