MJERENJE EMPATIJE

Prediktivna empatija

Dymond 1949. godine te Kerr i Speroff 1954. godine konstruirali su mjerenje prediktivne
empatije kao i vlastito gledište odnosno njezinu definiciju. Dymond je svojom definicijom
empatije kao imaginativnog prenošenja sebe u misli, osjećaja i djelovanja drugih izvela test
procjena odnosno Rating Test koji je u osnovi bio mjera te prediktivne empatije. Da bi procjena
prikazala rezultate empatičnosti ispitanici su trebali procijeniti sebe i druge te predvidjeti njihovo
razmišljanje o samom sebi i o ostalim ispitanicima. S druge strane konkretnijom definicijom
Kerr i Speroff empatiju opisuju kao sposobnost prihvaćanja tuđeg gledišta, anticipiranja reakcija,
osjećaja i ponašanja drugih ljudi uz koju izvode Test Empatije ( Empathy Test). Od ispitanika je
zatraženo da kategoriziraju afinitete drugih osoba određenih profila zanimanja s obzirom na
različite vrste glazbe, časopisa kao i onog što ih najviše smeta. Utvrđeno je da je korelacija
između ova dva testa mala te i njihovi rezultati koji nisu pokazali njihovu valjanost. ( Z. R. Šarić,
1995., 56.)

Kognitivna empatija

Kognitivna empatija obuhvaća prihvaćanje viđenja okoline i svijeta iz pogleda drugih osoba. Na
ovom području važno je spomenuti Hogana koji je 1969. konstruirao skalu empatije ( Empathy
Scale). Također poslije Hogana se javljaju Johnson sa suradnicima te poslije njega Stotland sa
suradnicima koji rade istraživanja temeljena na Hoganovoj skali empatije. Posljedica ovih
istraživanja je faktorska analiza Hoganove skale od strane Johnsona te sastavljanje pet manjih
skala za mjerenje različitih aspekata empatije koje su napravili Stotland i suradnici. ( Z. R. Šarić,
1995., 57.)

Emocionalna empatija

Tijekom provedenih istraživanja na temu emocionalne empatije došlo je do nastanka određenih

skala za mjerenje empatije (npr. Emotional Empathic Tendency Scale, Fantasy Scale, Empathic
Concern Scale). U provedenim mjerenjima uvidjele su se individualne razlike u empatiziranju,
različita shvaćanja empatije u kojima prevladava empatija kao spoznajni odgovor. Mjerenja su se
provodila na način samoiskaza ispitanika i fizioloških pokazatelja na kojima se o njima moglo
posredno zaključiti osnova učinaka situacija na ponašanje. ( Z. R. Šarić, 1995., 59.)