Sveučilište u Zadru

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Strategije istraživanja u razvojnoj psihologiji

Seminarski rad iz kolegija Psihologija djetinjstva

Profesor: prof. dr. sc. Mira Klarin Student: Nikolina Feltrin

Sadržaj:
1. Uvod...................................................................................................................................................3
1. Uloge teorije.......................................................................................................................................4
1.1 Objektivnost.................................................................................................................................4
2. Vrste istraživanja................................................................................................................................4
2.1 Deskriptivno istraživanje..............................................................................................................5
2.2 Korelacijsko istraživanje...............................................................................................................5
2.3 Eksperimentalno istraživanje........................................................................................................6
2.4 Skupna istraživanja i istraživanja s uključivanjem i isključivanjem nezavisne varijable.................6
3. Istraživanje razvoja.............................................................................................................................6
4. Razvoj u kontekstu: Istraživanje tijeka života.....................................................................................7
4.1 Longitudinalno istraživanje...........................................................................................................7
4.2 Transverzalni nacrt.......................................................................................................................8
4.3 Križno sekvencijalni nacrt.............................................................................................................8
4.4 Mikrorazvojna istraživanja............................................................................................................9
6. Zaključak.............................................................................................................................................9
7. Literatura..........................................................................................................................................11
1. Uvod

Za istraživanje bilo kojeg problema ili pitanja znanstvenici se koriste vlastitim pristupom koji
se zove znanstvena metoda tj. metoda jest sustav pravila tog istraživanja kojeg istraživači
upotrebljavaju za provođenje istraživanja i njegovo planiranje. Za razvitak tih pravila bilo je
potrebno mnogo desetljeća te se danas mogu primijeniti u istraživanje bilo čega.
1. Uloge teorije

Gledano sa strane psihologije teorija kao pojam se definira kao skup tvrdnji koje opisuju
odnos između ponašanja i činitelja za koje se pretpostavlja da na njega utječu. Važno je još tu
spomenuti i zakon ili načelo koje je definirano određenom tvrdnjom koju podupire velik broj
rezultata dobivenih istraživanjem, a tvrdnja koja je samo uvjetovana pretpostavkom naziva se
hipoteza. Što se tiče znanstvenog istraživanja teorije nose dvije uloge. Prva jest organizacija
nekog istraživanja te je objašnjena tako da istraživači koji stječu neka znanja tokom
istraživanja i upotrebljavaju teorije da bi informacije skupili u neka koherentna objašnjenja.
Druga uloga je donošenje teorija tj. usmjeravanje novih istraživanja upućujući istraživače na
daljnja nagađanja i donošenja pretpostavki.

1.1 Objektivnost

Znanstvenici uvijek pokušavaju naglasiti objektivnost, točnije oni pokušavaju odrediti

probleme te se baviti tim problemima koje oni istražuju te se s njima, barem u načelu, mogu
svi složiti. Neke od posljedica objektivnosti tj. inzistiranja na njoj su npr. u dječjoj psihologiji
je usmjerenost na opažljiva ponašanja. Povezano sa znanstvenom objektivnošću jest i to da
radnje ili ponašanja koja se istražuju moraju biti mjerljiva. To znači da u psihološkom
istraživanju aspekt ponašanja koji je istraživan mora biti opisan i definiran u smislu
specifičnih ponašanja koja se mogu izraziti na neki način brojkom. Jedan od ovih primjera
može biti djetetova privrženost majci tj. dijete se ostavi u prostoriji s majkom koja izađe iz
prostorije te se mjeri nakon koliko vremena dijete počne plakati nakon što je majka izašla iz
prostorije. Također može se reći da objektivnost smanjuje pristranosti u nekom znanstvenom
procesu te znanstvenici koriste metode koje su opažljive mjerljive i kvantitativne da bi
uklonili mogućnost da njihovi rezultati budu pod utjecajem činitelja kao što su očekivanja,
vjerovanja i neka sklonosti.
2. Vrste istraživanja

Psihologijskim istraživanjima opisujemo tri pristupa, primjenjujemo ih u istraživanju djece.

Svaka znanost ima različite pristupe u istraživanju, psihologijska istraživanja svrstavamo u tri
kategorije: deskriptivno istraživanje, korelacijsko istraživanje i eksperimentalno istraživanje.

2.1 Deskriptivno istraživanje

Deskriptivno istraživanje je najstariji oblik istraživanja, temelji se na opažanju ponašanja

djece u prirodnim uvjetima. Darwin je prvi primijenio metodu deskriptivnog ponašanja.
Proučavao je ponašanje svoje djece kroz dobna razdoblja i na taj način nastaju rani „Dječji
dnevnici“. Deskriptivna istraživanja nisu se pokazala učinkovita, imaju mnogo nedostataka.
Metoda deskriptivnog istraživanja se sve manje upotrebljava. Podaci dobiveni uz pomoć
deskriptivne metode su objektivni, ograničeni, temelju se na činjenicama i ovise o situaciji.
Deskriptivno istraživanje primjenjujemo kad ispitanici ne znaju za određenu temu i na taj
način se ponašaju prirodno, a metoda je uspješnija.

2.2 Korelacijsko istraživanje

Korelacijsko istraživanje prikazuje napredak u istraživanju. Istraživači pokušavaju procijeniti

jesu li varijable povezane i vezu između dviju varijabli. Varijabla je bilo koji činitelj, koji
može poprimiti različite vrijednosti na nekoj dimenziji. Korelacijom prikazujemo odnos
između dvije varijable, na primjer povezanost djetetove dobi sa njegovom visinom. Primjer
korelacije u kojoj s porastom dječje dobi, paralelno raste visina djeteta; prikazuje primjer
pozitivne korelacije. Varijable koje se mijenjaju u suprotnom smjeru prikazuju negativnu
korelaciju. Negativnu korelaciju uočavamo u primjeru dječje dobi i vremena koje dijete
provodi kod kuće. Korelaciju opisujemo u smislu smjera pozitivnog ili negativnog, ali osim u
smislu njihovog smjera opisujemo ih u smislu veličine. Visoka korelacija prikazuje da su
varijable blisko povezane. Veličinu i smjer korelacije označava koeficijent korelacije (r).
Koeficijent korelacije(r) ima vrijednost između -1.00 do +1.00. Koeficijent korelacije 0.00
prikazuje da između dvije varijable ne postoji veza, nema korelacije. Korelacijsko istraživanje
je lako provesti, preuzima važnu ulogu u znanstvenom istraživačkom procesu. Tijekom
istraživanja korelacijsko istraživanje postaje ograničeno. Korelacijsko istraživanje nam pruža
povezanost između dvije varijable, ali ne otkriva uzrok takve povezanosti između dvije
varijable. Istraživanje ima jednu manu ne pruža uzročno-posljedične dokaze, uzrok i
posljedice možemo dobiti samo na jedan način primjenom laboratorijskih eksperimenata.

2.3 Eksperimentalno istraživanje

Najvažnije istraživanje eksperimentalno istraživanje, temelji se na uzročno-posljedičnim

dokazima između ispitivanih varijabli. Varijabla u eksperimentu kojom se sustavno upravlja
naziva se nezavisnom varijablom, a varijabla kojom se sustavno upravlja je zavisna
varijabla(aspekt ponašanja). Eksperimentalno istraživanje može se provoditi u laboratoriju,
uvjeti su kontrolirani i u prirodnom okruženju(razred, igralište, škola, vrtić...).

2.4 Skupna istraživanja i istraživanja s uključivanjem i isključivanjem nezavisne

varijable

Skupna istraživanja je metoda kojom se provodi uspoređivanje ponašanja skupine pojedinaca,

koji su izloženi manipulacijama neke varijable. Jedan od istraživanja u kojem je potrebno
manje ispitanika je istraživanje s uključivanjem i isključivanjem nezavisne varijable.
Istraživači su pokus proveli na djetetu, proučavali su ponašanje djeteta tijekom prisutnosti i
odsutnosti njegove majke. Uočili su mnoge razlike ponašanja i raspoloženja tijekom
uključivanja i isključivanja nezavisne varijable. Djetetovo osmjehivanje je prisutno samo
tijekom nazočnosti majke; tijekom tog razdoblja dijete je vezano za majku. Majka je uzrok
promjene raspoložena kod djeteta.
3. Istraživanje razvoja

Tijekom odrastanja događaju se promjene u razvoju pojedinca. Psiholozi primjenjuju četiri

istraživačke metode, koje im omogućuju usporedbu ponašanja u različitoj dobi:
longitudinalno istraživanje, transverzalno istraživanje, metoda koja je kombinacija
longitudinalnog istraživanja i transverzalnog istraživanja i mikrorazvojna tehnika istraživanja.
Longitudinalnim istraživanjem prikupljamo podatke na istom ispitaniku, istraživanje mjerimo
u različitim intervalima. Uz pomoć ove metode bilježimo i opisujemo promjenu, koja se
događa u određenim intervalima, upućuje nas na smjer i snagu međusobnog utjecaja varijabli.
Istraživanje je proširilo svoj obzor na traženje odgovora na druga pitanja. Jedno od pitanja je
bilo: „Utječe li metoda odgoja u ranom djetinjstvu na dijete u razvoju?“ Okolnosti prije
rođenja imaju važan utjecaj na pojedinca. Okolina je jedna važna odrednica i smjer u kojem
se razvoj djeteta odvija. Longitudinalna istraživanja povezuju dvije istraživačke metode:
korelacijsku istraživačku metodu i eksperimentalnu istraživačku metodu. Longitudinalna
istraživanja su ostavila velik trag u razvojnoj psihologiji, prvo veliko istraživanje je bilo
ispitivanje intelektualno darovite djece. Veliko istraživanje intelektualno darovite djece je
proveo Lewis Terman. Istraživanje je pratilo skupinu pojedinaca tijekom cijeloga života,
istraživanje je dovelo važne rezultate. Tijekom istraživanja Lewis Terman je proširio vidike
svog istraživanja na obitelj ispitanika, zdravlje i školovanje. Skupio je velik broj informacija,
primijenio mnoge testove, uložio je velik rad i trud koji ga je doveo do rezultata. Prije njegove
smrti proizašle su dvije teorije. Jedna od teorije je bila da darovita djeca potječu od bogatih i
obrazovanih ljudi i da su puno više ima muškaraca sa visokim kvocijentom inteligencije od
žena. Danas se njegovo istraživanje proučava sa sumnjom, ali je svojim istraživanjem
postavio mnoga pitanja za buduće psihologe. Longitudinalno istraživanje razvoja može
donijeti uspjeh, ali ova metoda ima određene nedostatke. Tijekom provođenja longitudinalnog
istraživanja mogu se pojaviti problemi poput gubitka ispitanika. Longitudinalno istraživanje
traje mnogo godina, testovi i instrumenti se moraju nadograđivati jer zastarjele metode
nemaju velik utjecaj. Longitudinalno istraživanje zahtjeva mnogo truda, rada, velik
istraživački tim, razna testiranja, zbog tih razloga su mnogo skupa.
4. Razvoj u kontekstu: Istraživanje tijeka života
4.1 Longitudinalno istraživanje

Istraživanje tijeka života također se naziva i longitudinalno istraživanje. Takvim pristupom

ispituje se na koji način veliki osobni i okolinski događaji utječu na pojedinca. Također, bitne
varijable u ovakvom istraživanju nisu kratkoročni učinci već događaji koji mijenjaju
kompletan tijek života tog pojedinca. Takva su istraživanja većinom arhivska što znači da
istraživači koriste već postojeća longitudinalna istraživanja kao izvor podataka. Često puta se
slijede životi pojedinaca jednog po jednog. Postoji nekoliko oblika istraživanja o tijeku života
kao npr. utjecaj velikih povijesnih događaja na određene generacije kao što su velika
ekonomska kriza, svjetski ratovi (Elder, 1974.). Sljedećim oblikom istraživanja promatrana je
uloga prijelaznih razdoblja u životu primjerice dob u kojoj se žene odlučuju na udaju, rađanje
prvog djeteta (Elder, Caspi i Downey, 1986.). U novije vrijeme istraživači se zanimaju za
posljedice ranih značajki ličnosti odnosno odnos pojedinca i njegove okoline kojoj je izložen.
Na primjer, istraživana su djeca sa sramežljivom i eksplozivnom naravi (Caspi i Elder, 1988.).

4.2 Transverzalni nacrt

Alternativa longitudinalnog istraživanja je transverzalni nacrt. To je istraživačka metoda kod

koje se istovremeno proučavaju sudionici različite dobi. Značajna prednost ovog pristupa je
što zahtjeva puno manje vremena. Ipak, postoje dva važna nedostatka. Prvi problem je što se
ne mogu ispitivati rana iskustva a drugi problem je poznat kao učinak kohorte. Učinak
kohorte je slučaj kod kojeg su ispitanici određene dobi pod utjecajem jedinstvenih činitelja za
njihovu generaciju primjerice odrastanje skupina kroz različita iskustva obrazovanja. Opažene
razlike u rezultatima istraživanja ne moraju biti objašnjene u njihovoj dobnoj razlici već u
razlici njihovih životnih iskustava.

4.3 Križno sekvencijalni nacrt

Kako bi dobili najbolja svojstva longitudinalnog i transverzalnog nacrta istraživači

kombiniraju te dvije metode u križno-sekvencijalni nacrt. Kombinirani pristup počinje
transverzalnim istraživanjem kod kojeg se istovremeno proučavaju djeca različite dobi, zatim
se te iste skupine proučavaju jednom ili više puta tijekom nekog vremena kako bi dobili uvid
u longitudinalni pogled na problem. Ovakav postupak omogućuje dvije vrste usporedbi
dobivenih podataka. Usto, kombiniran nacrt dozvoljava izravnu, stvarnu provjeru dva
uobičajena problema povezana s pojedinačnim nacrtima. U svakom slučaju istraživač mora
biti pažljiv kod donošenja zaključaka.

4.4 Mikrorazvojna istraživanja

Mikrorazvojna istraživanja je novija istraživačka metoda kod koje se kroz kraći vremenski
period proučava mali broj sudionika. Svrha ove istraživačke metode je analizirati promjene u
važnim razvojnim procesima tijekom njihova odvijanja (Siegler i Crowley, 1991., 1992.). Ova
vrsta istraživanja počinje s nekoliko djece u približnoj dobi kod koje se očekuje razvojna
promjena. Ciljano ponašanje kod djece se opaža i mjeri. Primjerice, u slučaju da se
istraživanje bavi djetetovom upotrebom kognitivnih strategija kako bi riješilo određenu vrstu
problema, od djece je moguće tražiti da riješe veći broj takvih problema tijekom nekoliko
tjedana. Kod takvog pristupa istraživači ne određuju točnost rješenja već njihov pristup prema
rješavanju problema. Na taj način se pokušava otkriti kada dijete prelazi s jednostavnijih
kognitivnih strategija na složenije. Iako mikrorazvojna metoda ima mnoštvo prednosti,
također ima i nedostatke. Jedan je problem što je ovakav pristup skup s obzirom da se u
kratkom periodu treba prikupiti mnogo informacija. Drugi problem je što je potrebno paziti
kako bi bili sigurni da ponovljene procjene nisu same uzrokovale ponašanje koje istraživamo
(Pressley, 1992.).
6. Zaključak

U svakodnevnom životu i znanosti svaki problem, nedoumica traži odgovor na određeno

pitanje. Istraživači primjenjuju razne znanstveno-istraživačke metode na putu do rješenja.
Svaka metoda ima ključne elemente i svaka se primjenjuje za određen istraživački problem.
Glavni nedostatak većine znanstvanih istraživanja je nedovoljno teorijsko objašnjenje.
7. Literatura

VASTA R. et al., 1998. - Ross Vasta, Marshall M. Haith, Scott A. Miller, Dječja psihologija,
Jastrebarsko, Naklada Slap

MILAS, G., 2005. – Goran Milas, Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim
znanostima, Jastrebarsko, Naklada Slap