Čvrste tvari poznate kao organske tvari/mulj tonu na dno spremnika i pumpaju se u digestor mulja ili

prostor za obradu mulja, suše i odvlače. Odgovarajuće stope taloženja ključni su pokazatelj koliko
dobro taložnik radi. Podešavanje brzine protoka u taložnik može pomoći operateru da prilagodi
stope taloženja i učinkovitost.

Nakon uklanjanja pijeska, ulazna tekućina ulazi u velike primarne taložnike koji odvajaju između 25%
i 50% krutih tvari u protoku. Ovi veliki pročišćivači (75 stopa u promjeru, 7½ inča na rubovima i 10½
stopa u sredini kao primjer) omogućuju teškim krutim tvarima da potonu na dno i protok čistača.
Učinkovitost primarnog bistrenja je stvar odgovarajućeg protoka vode. Ako je protok vode prebrz,
krutine nemaju vremena potonuti na dno što rezultira negativnim utjecajem na kvalitetu vode
nizvodno. Ako je protok vode presporo, to utječe na proces uzvodno.

Čvrste tvari koje padnu na dno taložnika poznate su kao mulj i redovito se ispumpavaju kako bi se
osiguralo da ne utječu na proces odvajanja. Mulj se zatim odbacuje nakon uklanjanja vode i obično
se koristi kao gnojivo.

Četvrta faza — prozračivanje

Zrak se pumpa u spremnik/bazen za prozračivanje kako bi se potaknula pretvorba NH3 u NO3 i

osigurao kisik za nastavak razmnožavanja i rasta bakterija.

Nakon pretvorbe u NO3, bakterije uklanjaju/odvajaju molekule kisika iz molekula nitrata, a dušik (N)
se oslobađa kao N2↑ (plinoviti dušik).

U središtu procesa pročišćavanja otpadnih voda je poticanje i ubrzavanje prirodnog procesa

bakterija, razgradnje organskog materijala. Ovo počinje u spremniku za prozračivanje. Primarna
funkcija spremnika za prozračivanje je pumpanje kisika u spremnik za poticanje razgradnje bilo kojeg
organskog materijala (i rast bakterija), kao i osiguravanje dovoljno vremena za razgradnju organskog
materijala. Prozračivanje se može postići pumpanjem i ispuštanjem zraka u spremnik ili putem
agresivnog miješanja koje dodaje zrak u vodu. Ovim procesom se upravlja da ponudi najbolje uvjete
za rast bakterija. Razina kisika [O2] ispod 2 ppm će ubiti bakterije, smanjujući učinkovitost
postrojenja. Praćenje otopljenog kisika u ovoj fazi postrojenja je kritično. Mjerenja amonijaka i
nitrata uobičajena su za mjerenje učinkovitosti bakterija u pretvaranju NH3 u N2↑.

Ključni parametar za mjerenje u pročišćavanju otpadnih voda je biokemijska potrošnja kisika (BPK).
BPK je zamjenski pokazatelj za količinu prisutnog organskog materijala i koristi se za određivanje
učinkovitosti razgradnje organskog materijala. Postoje brojni drugi testovi koji se koriste kako bi se
osigurala optimalna razgradnja organskog materijala (i BPK smanjenje) kao što je mjerenje pH,
temperature, otopljenog kisika (DO), ukupnih suspendiranih krutih tvari (TSS), hidrauličkog vremena
zadržavanja (brzina protoka), vremena zadržavanja krutih tvari (količina vremena koliko su bakterije
u komori za prozračivanje) i Mixed Liquor Suspended Solids. Kontinuirano i precizno praćenje ključno
je za osiguranje konačne potrebne BPK otpadne vode.