Besvjesna stanja - metabolička koma (uremična , dijabetična , hepatična)

Uremična koma
Uremija predstavlja samootrovanje organizma razgradnim produktima
metabolizma, koji se inače izlučuju mokraćom. Kao rezultat intoksikacije tijela
otpadnim tvarima, posebno azotom, ureom i kreatininom, dolazi do uremične
kome, bubrezi prestaju raditi.
Oštećuje se metabolička i endokrina funkcija bubrega :
- smanjuje se izlučivanje vodikovih iona (razvija se metabolička acidoza).
- smanjena je sinteza vitamina D3, pa se mijenjaju razine kalcija i fosfora u
krvi, te kosti postaju lomljive.
- zbog smanjene sinteze eritropoetina u bubrezima razvija se anemija,
- smanjuje se izlučivanje nekih biološki važnih tvari i lijekova,
- smanjena sinteza prostaglandina jedan je od uzroka povišenja krvnoga
pritiska (hipertenzije)
Uzroci uremije u prošlosti su najčešće bile bolesti bubrežnih glomerula, a danas
su to dijabetična i hipertenzivna nefropatija.
Uremija vremenom progredira u svoj terminalni stadij – uremijska koma
To je vrlo ozbiljno stanje koje se javlja kao posljedica zatajenja bubrega i očituje
se dubokim gubitkom svijesti.
Prva pomoć :
Postupak kao kod svake kome i što prije transport u bolnicu.
Pomoć na nivou zdravstvene ustanove :
Da bi se spasio život, pacijent mora proći hemodijalizu. Dijaliza preuzima dio
funkcije bubrega koji otkazuje i uklanja otpadne materije i tečnost.

Dijabetična koma
Dijabetična koma je komplikacija koja je opasna po život pacijenta i dovodi do
gubljenja svijesti. Ona se javlja kada nivo šećera u krvi postane previše visok ili
previše nizak, a dovodi pacijenta u opasnost. Obično se javlja kod osoba koje su
starije, koje imaju neko hronično oboljenje ili su onesposobljene. Ukoliko se ne
liječi, dijabetična koma može biti fatalna.
HIPOGLIKEMIJSKA KOMA
Nivo šećere ispod 3,5 mmol/L, dovodi do kome koja je obično izazvana zbog
davanja većih doza inzulina ili tableta u okviru terapije dijabetesa.

Simptomi: glad, osjećaj hladnoće, ubrzan rad srca, slabost, nesvjestica itd.
Prva pomoć: Ako je osoba budna dati joj da pojede šećer, neki sok, čokoladu i
sl., ali prvo provjeriti je li alergičan na pojedine sastojke hrane. Pozvati HMP,
pripremiti se u slučaju da povraća, utvrditi kad je jeo i kad je primio lijek, ne
davati inzulin čak i ako osoba to zahtijeva. Ako bolesnik zapada u san ili je bez
svijesti ne davati mu da guta šećer ili da pije da ne bi došlo do aspiracije i
gušenja. Pozvati HMP, transportovati ga u medicinsku ustanovu.
HIPERGLIKEMIJSKA KOMA
Rezultat je liječenja nedovoljnom dozom inzulina ili tableta kod dijabetičara,
gdje raste šećer u krvi i javlja se mogućnost za stvaranje ketona (toksičnih
kiselih materija koje nastaju razgradnjom masnih kiselina).
Simptomi: jaka žeđ, suha usta, učestalo mokrenje, muka, gađenje, bol u
stomaku, slabost, nesvjestica itd.
Prva pomoć: transport u bolnicu, staviti ga u koma položaj. Utvrditi nivo šećera
u krvi (aparat za mjerenje šećera), održavati prohodnost dišnih puteva,
započeti KPR u slučaju prestanka disanja i gubitka pulsa.

Hepatična koma
To najdublji poremećaj svijesti nastao zbog akutne ili hronične insuficijencije
jetre. Manifestuje se skupom duševnih i nervnih poremećaja.
Saglasno stepenu depresije CNS-a, dijeli se na fazu plitke kome i na fazu
duboke kome.
U prvoj fazi još postoje reakcije na bol i neki fiziološki refleksi. U dubokoj komi
bolesnik je lišen svih fizioloških refleksa, ne odgovara na bolne draži. U
završnom stadijumu nema cerebralne aktivnosti.
U hepatičnoj komi postoji intoksikacija moždanih ćelija materijama iz crijevnog
sadržaja koje nisu mogle da budu metabolisane u ćelijama oštećene jetre.
Među tim toksičnim materijama najznačajniji je amonijak.
Klinička slika : Nalazimo jako povećane vrijednosti bilirubina, transaminaza,
praćena često ascitesom i koža je žučkasta i suha.
Prva pomoć : Postupak kao kod svake kome i transport u bolnicu uz
obezbjeđenje dišnih puteva i odgovarajući položaj.
Liječenje jetrene kome uključuje hospitalizaciju u intenzivnoj njezi,
kontinuiranu potporu vitalnim funkcijama, metaboličku potporu i niz
postupaka usmjerenih na spriječavanje komplikacija od produžene
nepokretnosti.