Professional Documents
Culture Documents
Urgentna Stanja U Dječijoj Dobi
Urgentna Stanja U Dječijoj Dobi
Urgentna Stanja U Dječijoj Dobi
Definicija
nastala usljed različitih oboljenja ili povreda što ugrožavaju život djeteta, ili
na stanje djeteta bez vitalnih funkcija.
kategorije ugroženih,
jednu čine zdrava djeca kod kojih je urgentno stanje nastalo kao posljedica akutnog
oboljenja ili povrede.
Drugu kategoriju čine hronično oboljela djece zbog izostanka povoljnog odgovora na
terapiju (primer su neoplazme rezistentne na liječenje) ili pri potencijalno izlječivim
oboljenjima u toku kojih urgentno stanje nastaje usljed sekundarnih komplikacija.
U našoj zemlji ne postoje jedinstveni epidemiološki podaci o urgentnim stanjima u dječijoj
dobi.
Prema SZO danas u svijetu ima oko 1500 milijuna djece, od toga je oko 4/5 u zemljama u
razvoju i velik broj te djece živi u medicinski neprikladnim uslovima, što pogoršava njihovo
zdravlje.
KONVULZIJE
Konvulzijama mogu biti zahvaćeni svi ili većina mišića tijela (generalizovane konvulzije), ili
samo izvjesni mišići (fragmentne konvulzije).
NOVOROĐENAČKE KONVULZIJE
Najčešći oblik su tzv. suptilne konvulzije (treptanje ili podrhtavanje očnih kapaka, devijacija
bulbusa, pokreti sisanja ili mljackanja, plivajući i veslajući pokreti).
Brojni uzroci:
perinatalna asfiksija,
intrakranijalna hemoragija,
infekcije (meningitis, encefalitis),
metabolički poremećaji (hipoglikemija, hipokalcemija, hipomagnezijemija i dr.),
ostali poremećaji metabolizma (piridoksinska ovisnost, poremećaji amino kiselina),
nasljedni konvulzivni poremećaji (familijarna epilepsija, tuberozna skleroza).
FEBRILNA STANJA
Cerebralni napadi koji se javljaju u visokoj temperaturi kod djece kod kojih temperatura nije
uzrokovana akutnom intrakranijalnom infekcijom.
Cerebralni napadi su nagli prolazni, motorički, psihički, senzorni, vegetativni simptomi kao
posljedica prolazne disfunkcije mozga.
Kod djece uzrasta od 6 mjeseci do 5 godina, u dobi od 14. do 18. mjeseci života s incidencom
od 10/1000.
Uzrok febrilnih konvulzija se još uvijek ne zna. Genetski faktori imaju značajnu ulogu.
Naslijeđuje se, najverovatnije, autozomno dominantno ili poligenski.
Klinička slika
U ambulanti uvijek predstavljaju dramatičnu sliku: uplakana majka, usplahireni otac i dijete u
naručju odsutne svijesti s toničko-kloničkim grčevima.
S druge strane: ljekar, sestra koji moraju biti smireni, staloženi i što hitnije pružiti adekvatnu
medicinsku pomoć.
Za vrijeme iznenadnog i brzog porasta tjelesne temperature, obično iznad 38,5 – 39,5°C.
Najčešće se ispoljavaju kao tzv. generalizovani ili veliki napad u kojem dijete okrene i ukoči
očne jabučice u jednu stranu, izgubi svijest i trza ručicama i nožicama, najčešće uz krkljanje i
plavilo oko usana.
U takvim napadima česte su duže pauze u kojima dijete ne diše pa uplašeni roditelji pomisle
da dijete umire.
ILI
Mogu da se ispolje kao iznenadna mlitavost djeteta (atonične), napad trnjenja i bola (senzorni
napad), zatim kao napad lučenja pljuvačke, povraćanja i preznojavanja (vegetativni napad) ili
čak u obliku apsansa (mali napad).
FEBRILNE KONVULZIJE
Liječenje - Dijete u napadu treba položiti na bok ili pažljivo na trbuh da ne dođe do zapadanja
jezika. Nije potrebno da se djetetu silom otvaraju usta, što roditelji obično rade iz straha da se
ne uguši.
Od lijekova se najčešće koristi Diazepam. Ako se da intravenski, polako 0,2 mg/kg, deluje
gotovo trenutno.
Često se u toku napada ne može dati venski i u tom slučaju se daje u vidu klizme, kada
prekida napad za deset minuta.
Prognoza jednostavnih konvulzija je dobra. Samo kod malog broja djece (do 5%) sa složenim
febrilnim konvulzijama javlja se kasnije epilepsija.
KONVULZIJE
Epileptični status vremenski traje dovoljno dugo ili se dovoljno učestalo ponavlja, tako da
dovodi do održavanja dugotrajnog konvulzivnog napada
Generalizovani konvulzivni status se definiše kao epileptični napad koji traje 30 ili više
minuta, ili kao više napada u trajanju od 30 ili više minuta koji se ponavljaju u kratkim
vremenskim intervalima, tokom kojih bolesnik ne dolazi svijesti.
POVREDE
Povrede kao uzrok mortaliteta, morbiditeta i invalidnosti imaju relativno veći značaj u prvoj
polovini životnog vijeka pojedinca, a naročito u detinjstvu i adolescenciji.
Druga velika grupa povreda su namjerne povrede koje uključuju ubistva i interpersonalno
nasilje, ratove i druge forme masovnih nasilja, kao i samoubistva te druge forme
samopovređivanja.
Termin nesrećan slučaj ili akcident označava neželjeni, nenamerni i neočekivani događaj.
Djeca u dobi od 15 do 17 mjeseci imaju najvišu, a djeca u dobi od tri do pet mjeseci imaju
najnižu incidenciju akcidenata
TROVANJA
Mogu biti:
Slučajna
Namjerna
Kriminalna
Jatrogena
Jatrogena
Kod djece su česta i mogu da nastanu na više načina, digestivnim putem, udisanjem, preko
kože i sluznica i dr.
Veliki broj preparata koji se koriste u domaćinstvu sadrži veoma jake otrove, kao što su
natrijum hidroksid, kalijum hidroksid, natrijum hipohlorit, metil alkohol i drugo.
Ona se javljaju kada djeca ostanu bez kontrole makar i vrlo kratko vrijeme. To se najčešće
dešava kada u kući postoji novorođenče, u toku selidbe ili ako je majka depresivna.
Ukoliko anamneza nedostaje, na akutno trovanje treba misliti kada se naglo nastala klinička
slika ne može objasniti drugim uzrocima.
Najznačajniji nespecifični simptomi i znaci koji upućuju na trovanje su: pospanost ili koma,
konvulzije, tahipneja, tahikardija ili uznemirenost.
TROVANJA-PRINCIPI LIJEČENJA
Odstraniti otrov
Liječiti simptome
Specifično liječenje -antidot
Odstranjivanje otrova
izazivanjem povraćanja
adsorpcijom u crijevima
čišćenjem
Ispiranje želuca
Dijete se postavi na lijevi bok, plasira sonda šireg lumena, glava postavljena naniže.
Mlak fiziološki rastvor 10-15ml/kg.
Izazivanje povraćanja
Čišćenje
ANAFILAKSIJA
Burna alergijska reakcija koja tipično zahvaća više organskih sistema i obično zahtijeva hitno
liječenje.
Anafilaksiju može uzrokovati niz faktora, ali se najčešće javlja kao odgovor na stranu
bjelančevinu– iz hrane, lijek ili neki drugi vanjski alergen.
ANAFILKASIJA-TRETMAN
Adrenalin - doza za djecu iznosi 0.1 mg/kg i.m. može se ponavljati svakih 10 minuta.
Ako postoji dostupan venski put, onda lijek treba dati direktno intravenski, ali ne gubiti
vrijeme tražeći ga!
Kada se daje intravenski lijek treba dati u razrijeđenju 1:10 000 u bolusu od 0,5 ml.
URGENTNA STANJA
Organizacija pristupa u lečenju teško obolelog djeteta uključuje: prvu procjenu, reanimaciju /
osnovno zbrinjavanje, drugu (dopunsku) procjenu, urgentno liječenje i definitivno
zbrinjavanje.
Prva procjena
Prva i osnovna radnja je pravilno zabacivanje glavice djeteta u cilju otvaranja vazdušnih
puteva.
Kod malih pacijenata u postupku obezbeđivanja vazdušnog puta ispod vrata podmentnuti
jastučić, koji će obezbjediti da glava ostane u neutralnom položaju.
Što je dijete starije ekstenzioni ugao se povećava, da bi se kod starije djece izjednačio sa
položajem kod odraslih.
Provjera pulsa kod odraslih osoba i dece iznad jedne godine života palpira se karotidni puls.
Najpre se nađe Adamova jabučica, a zatim se u udubljenju između nje i lateralnih mišića vrata
palpira karotidna arterija.
Kod dojenčadi kratak vrat onemogućava palpaciju karotidne arterije već se umesto nje palpira
brahijalna (na sredini nadlaktice sa medijalne strane) ili femoralna arterija (u preponi)
Odsustvo pulsa nad ovim arterijama označava akutni zastoj srca i jasnu indikaciju za
kardiopulmonalnu reanimaciju djeteta.
Bilo da je puls odsutan, veoma usporen (<60/min kod odojčeta) ili da nismo sigurni da li
palpiramo puls, započinje se spoljašnja srčana masaža i nastavlja veštačka ventilacija.
mjere osnovne životne potpore predstavljaju samo logičan slijed prethodno odrađenog
postupka orijentacije o stanju vitalnih funkcija djeteta.
Kod odojčadi se kompresija izvodi vrhovima dva prsta a kod djece starije od 1 godine
poistovećuje se sa načinom za odrasle (korjen dlana jedne ruke postavlja se jedan poprečan
prst iznad donje trećine sternuma, a kod veće djece s isprepletenim prstima obje ruke).
Ako se stanje djeteta poslije urgentnog liječenja pogoršava, treba se vratiti na prvu procjenu i
provesti postupke reanimacije.
Druga procjena nema za cilj dovršenje dijagnostičkog procesa, već prepoznavanje stanja koja
zahtjevaju dopunsko urgentno liječenje.
Osim toga, treba registrovati lijekove koje je dijete uzimalo ili trenutno uzima, a zbog
mogućnosti trovanja od značaja su podaci o dostupnim lijekovima, odnosno drugim
potencijalno toksičnim materijama. Definitivno zbrinjavanje uvijek spada u domen bolničkih
ustanova.