IV Radionica Participacija Na Delu

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 8

Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“

Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ


Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović

IV Radionica: Participacija na delu (120 minuta)


CILJ:
Cilj ove radionice je da omogući učesnicima produbljenije razumevanje sadržaja
člana 12 Konvencije o pravima deteta, kao i zavisnost učešća deteta od uzrasta,
konteksta i interesa i prava druge strane.

PROCES se odvija kroz sledeće korake:

• analiza primera participacije dece,


• šta je stvarna participacija i od čega zavisi,
• zašto je participacija korisna.

MATERIJAL za rad:

• papiri A4 i lepak - za svaku grupu,


• poster ''Lestvica participacije'' (pravi voditelj koristeći informacije iz priloga
''Lestvica participacije''),
• prilog ''Kartice participacije'' - za učesnike (broj obezbeđenih kopija treba
da bude za jedan veći od ukupnog broja malih grupa),
• prilog ''Lestvica participacije'' - prilog za voditelja,
• prilog ''Dobrobiti participacije'' - prilog za voditelja.

UVODNA AKTIVNOST - KAKO I KADA (40')

A (20')
Voditelj pravi kraći uvod u kome uvodi učesnike u temu ove radionice. Podseća
ih na to da su svaka prava jednako važna, ali da se ipak 4 uzdižu na nivo
principa bez čijeg ostvarenja nije moguće omogućiti ni poštovanje drugih prava.
Jedan od tih principa je i participacija, odnosno član 12 koji kaže da: dete ima
pravo na slobodno izražavanje sopstvenog mišljenja i pravo da se njegovo
mišljenje uzme u obzir u svim stvarima i postupcima koji ga se neposredno tiču.
Voditelj naglašava da je odluka u pravilu vezana i sa nekom aktivnošću koju
preduzimamo da bismo tu odluku sproveli. Ponekad je teško u potpunosti
razdvojiti sam proces odlučivanja i delovanja.

Učesnici se dele u 3 grupe. Prilog ''Kartice participacije'' se iseče i slučajnim


redosledom podeli grupama.
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
! Napomena: ukoliko su grupe prevelike, voditelj može formirati 4-5 manjih grupa.
U tom slučaju može pojedine kartice kopirati dva puta, tako da pojedine grupe
rade i sa istim sadržajem.

Učesnici dobijaju zadatak da u okviru svojih grupa pažljivo pročitaju sadržaj


kartica. Nakon toga treba da se sete situacija iz svog iskustva koje ilustruju svaku
karticu.

C (20')
Predstavnici grupa iznose do čega su došli. Svaki predstavnik prvo pročita
sadržaj pojedine kartice, a potom primer situacije iz života koji je uz nju vezan.

Nakon prezentacija voditelj podstiče diskusiju. Kao pomoć u tome može koristiti
neka od ovih pitanja:

• Po čemu se ove situacije razlikuju?


• Koje od njih su češće u stvarnom životu? Zašto mislite da je to tako?
• Da li u svim situacijama možemo govoriti o stvarnom učešću dece?
• Koje su to situacije koje po vašem mišljenju uzimaju u obzir mišljenje
deteta na zadovoljavajući način? Zašto?

CENTRALNA AKTIVNOST – DA LI BAŠ UVEK I DA LI BAŠ SVE (80')

A (20')
Voditelj ponovo moli učesnike da se vrate u iste male grupe u kojima su
prethodno radili. Svaka grupa sada dobija celokupan materijal ''Kartice
participacije'' isečen u kartice i pomešan slučajnim redosledom.

Zadatak je da te kartice slože po hijerarhijskom redosledu (od najnižeg do


najvišeg). Voditelj predlaže da naprave neku vrstu lestvice (merdevina) gde će
donja prečka predstavljati najniži stepen učešća, a gornja najviši, po njihovom
mišljenju.

Složene kartice lepe na papir.

Predstavnici grupa izlažu svoje lestvice (merdevine), nakon čega sledi kraća
diskusija.

• Da li ima razlika među vašim rešenjima?


• Gde je saglanost između vaših rešenja najveća?
• Gde su najveća neslaganja?
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
C (20')
Voditelj izlaže poster ''Lestvica participacije'' i kratko je predstavlja:
Ovako, na primer, može da izgleda jedna lestvica na način kako su je pripremili
autori ovog programa.

Ne znači da je ova lestvica tačna, a da vaše nisu tačne, neko će se složiti s


jednim rešenjem, a neko s drugim. Malo kasnije ćemo videti zašto je to tako, ali
pre toga da još jednom obratimo pažnju na ovaj poster. Verovatno ćemo se svi
složiti da postoji izvestan broj situacija u kojima možemo govoriti da NEKAKVOG
učešća dece ima (negde je ono manje, a negde veće). Istovremeno, u nekim od
situacija apsolutno ne možemo govoriti o bilo kakvom uvažavanju mišljenja
deteta.

Voditelj poziva učesnike da identifikuju situacije neučešća, odnosno, da odrede


granicu gde po njihovom mišljenju počinje participacija.

• Zašto ste tako odlučili?


• Šta predstavlja minimum da bismo mogli da kažemo da neka forma
učešća postoji?
• Šta je potrebno da bi dete uopšte imalo mogućnost da donese neku
odluku?

Voditelj pomaže učesnicima da shvate da participacija počinje onda kada je


obezbeđena INICIJALNA INFORMACIJA na osnovu koju dete stiče mogućnost
IZBORA (nivo ''Hoću-neću''). Da bismo uopšte mogli da govorimo da u određenoj
situaciji ima učešća, dete mora dobiti prethodnu informaciju o tome o čemu je
reč, a ono tada odlučuje da li će u tome da učestvuje ili ne.

D (25')
Voditelj poziva učesnike na diskusiju o tome od čega sve zavisi koliko je i kada
moguće da dete učestvuje u donošenju odluka i aktivnostima koje su za njih
vezane.

• Da li uvek postoji mogućnost da dete samostalno odlučuje?


• Od čega to sve zavisi?
• U kojim situacijama je sloboda odlučivanja veća?
• Koje su to situacije kada je uticaj odraslih na odluku veći?

Voditelj pomaže učesnicima da shvate da u svakodnevnom životu nije moguće


uvek obezbediti potpuno ravnopravno učešće deteta u odlučivanju i aktivnostima.
To zavisi od mnogo faktora, kao što su uzrast deteta (zrelost), okolnosti u kojima
se odluka donosi, sadržaj (tema, predmet odlučivanja i aktivnosti), interesi –
prava druge strane. Važno je da učesnici shvate da svaki oblik učešća na svoj
način jeste prihvatljiv, moguć i/ili opravdan u datoj situaciji. Ako iz određene
situacije izađemo sa osećajem da smo pobednici ili gubitnici, onda nema govora
o participaciji. Odluka / aktivnost treba da bude prihvatljiva za obe strane.
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
Radionica se završava kraćim izlaganjem voditelja kojim pomaže učesnicima da
shvate da je sama mogućnost slobodnog izražavanja mišljenja i mogućnosti
uticaja na neku odluku višestruko korisna. Time što dete ima priliku da bude
konsultovano, uvaženo i da zajednički radi sa odraslima, ono mnogo toga može
da nauči, da razvije svoje samopouzdanje i da sa razumevanjem i odgovorno
preuzme izvršenje takve jedne odluke. (Voditelj se oslanja na tekst iz priloga
''Dobrobiti participacije''.)

! Napomena: Ukoliko proceni da su učesnici zainteresovani, voditelj ovaj završni


korak može organizovati u formi diskusije.
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
Preuzeto iz knjige: „Vršnjačka medijacija – od svađe slađe“
Izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Projekat: Transformacija sukoba i osnaživanje mladih (Youth empowerment and conflict prevention)
Za izdavača: Birgit Stanzel, Stanislava Vidović i Marija Radovanović
Autori teksta: Stanislava Vidović i Vesna Dejanović
Prilog za voditelja – ''DOBROBITI PARTICIPACIJE''

Dobrobiti participacije deteta

Participacija sama po sebi nije stanje ili kranji ishod. Ona je stalan proces koji
vodi podeljenoj odgovornosti i zajedničkim aktivnostima. Pobednik se ne
suprotstavlja gubitniku, zato što su obe strane pobednici. Nema nametnutih
rešenja, ona su zajednička. Stepen i kvalitet doprinosa koji pojedinačne strane
ostvaruju u procesu donošenja odluke i izvođenja aktivnosti, značajniji je od toga
koliko je čije mišljenje ugrađeno u samu odluku. To je proces učenja čiji su efekti
vidljivi i kratkoročno i dugoročno, a mogu se predstaviti trostruko:

1. Dete koje ima iskustvo izražavanja svog mišljenja, njegovog uvažavanja i


preduzimanja aktivnosti, razvija visok stepen samopouzdanja i
samovrednovanja. Ono je spremno da prihvati da mišljenja drugih takođe
imaju vrednost i na takav način uči da deluje u duhu poštovanja i saradnje.
Dete koje učestvuje u donošenju odluka koje se njega tiču, spremnije
prihvata odgovornost za njihovo sprovođenje, jer u potpunosti razume
razloge njihovog donošenja i posledice njihovog (ne) sprovođenja;
2. Odrasli koji podstiče model saradnje i učešća, slušanja i uvažavanja,
otkriva nove kvalitete komunikacije s decom. Slušajući i uvažavajući dečja
mišljenja širi svoja saznanja i spremniji je da adekvatnije odgovori na
dečje potrebe. Takav model neminovno gubi negativne elemente
autoritarnosti i stvara preduslove za delovanje iz pozicije odraslog s
pozitivnim autoritetom;
3. Deca koja imaju iskustvo participacije i, shodno tome, razvijen sistem
samovrednovanja, odgovornosti, uvažavanja mišljenja drugih i saradnje,
izrašće u odrasle osobe (i roditelje) koji će takav model prenositi i na svoju
decu, ugrađivati ga u sve socijalne relacije i na takav način činiti osnovu
civilnog, demokratskog društva.

You might also like