Chapter 30 - Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder)

Butler
University
Access Provided by:
Trenutna dijagnoza i liječenje: Psihijatrija, 3e
Poglavlje 30: Intelektualni invaliditet (poremećaj intelektualnog razvoja)
Kerim M. Munir; Sandra L. Friedman; Elizabeth L. Leonard
INTELEKTUALNA TEŠKOĆA (MENTALNA RETARDACIJA)
Dijagnostički kriteriji ICD10
ID predstavlja skupinu stanja karakteriziranih oštećenjem vještina koje se manifestiraju tijekom neurorazvojnog razdoblja, vještina koje pridonose
ukupnoj razini inteligencije, tj. kognitivnih, jezičnih, motoričkih i socijalnih sposobnosti * . ID se može pojaviti sa ili bez bilo kojeg drugog psihičkog
ili fizičkog stanja.
Intelektualne sposobnosti i socijalna prilagodba mogu se mijenjati tijekom vremena i, koliko god slabe bile, mogu se poboljšati kao rezultat obuke i
rehabilitacije. Dijagnoza se treba temeljiti na trenutnoj razini funkcioniranja. Stupnjevi IDa konvencionalno se procjenjuju standardiziranim
testovima inteligencije. One se mogu nadopuniti ljestvicama koje procjenjuju socijalnu prilagodbu u određenom okruženju. Ove mjere daju
približnu indikaciju stupnja IDa. Dijagnoza će također ovisiti o ukupnoj procjeni intelektualnog funkcioniranja od strane kvalificiranog
dijagnostičara.
Ako se želi, dodatni kodovi se koriste za identifikaciju povezanih stanja kao što su autizam, drugi razvojni poremećaji, epilepsija, poremećaji
ponašanja ili teški fizički nedostatak.
Pododjeljak od četvrtog znaka koristi se za dodatno označavanje ID kategorija (F70F79) kako bi se identificirao opseg oštećenja (ili težina):
.0 Uz izjavu o nepostojanju ili minimalnom oštećenju ponašanja
.1 Značajno oštećenje ponašanja koje zahtijeva pozornost ili liječenje
.8 Ostala oštećenja ponašanja
.9 Bez spomena oštećenja ponašanja
F70 Blagi
Približan raspon IQa od 50 do 69 (kod odraslih, mentalna dob od 9 do ispod 12 godina). Vjerojatno će rezultirati određenim poteškoćama u učenju
u školi. Kao odrasli pojedinci će moći raditi i održavati dobre društvene odnose te doprinositi društvu.
F71 Umjereno
Približan raspon IQa od 35 do 49 (kod odraslih, mentalna dob od 6 do ispod 9 godina). Vjerojatno će rezultirati izraženim zastojima u razvoju kod
djece, ali većina može naučiti razviti određeni stupanj neovisnosti u brizi o sebi i steći odgovarajuće komunikacijske i akademske vještine. Kao
odrasli trebat će različite stupnjeve podrške za život i rad u zajednici.
F72 Tešk o
Približan raspon IQa od 20 do 34 (kod odraslih, mentalna dob od 3 do manje od 6 godina). Vjerojatno će rezultirati stalnom potrebom za podrškom.
F73 Teška mentalna retardacija
IQ ispod 20 (kod odraslih, mentalna dob ispod 3 godine). Rezultira ozbiljnim ograničenjima u samozbrinjavanju, kontinenciji, komunikaciji i
pokretljivosti.
Downloaded 20221226 12:28 P Your IP is 159.242.234.24
Chapter 30: Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder), Kerim M. Munir; Sandra L. Friedman; Elizabeth L. Leonard Page 1 / 29
F78 Ostalo
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibility
F79 Neodređe n o
Približan raspon IQa od 20 do 34 (kod odraslih, mentalna dob od 3 do manje od 6 godina). Vjerojatno će rezultirati stalnom potrebom za podrškom.
Butler University
Access Provided by:
F73 Teška mentalna retardacija
IQ ispod 20 (kod odraslih, mentalna dob ispod 3 godine). Rezultira ozbiljnim ograničenjima u samozbrinjavanju, kontinenciji, komunikaciji i
pokretljivosti.
F78 Ostalo
F79 Neodređe n o
Pojedinci kod kojih je bolest nastupila nakon 18. godine ispunjavaju uvjete za dijagnozu kvalificiraju se za F78 Ostalo, au tim IQ raspon nije poznat,
označava se kao F79 Nespecificiran.
Prilagođeno uz dopuštenje za Međunarodnu statističku klasifikaciju bolesti i povezanih zdravstvenih problema 10. revizija <
http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en >
*Intelektualna retardacija (ID) postala je univerzalna zamjena za termin mentalna retardacija (MR). U ovom poglavlju i tablici spominjemo ID kao sinonim za MR
prema Međ unarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i povezanih zdravstvenih problema Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), 10. revizija (ICD10). Očekuje se
d a će se to promijeniti prema 11. reviziji (ICD11) koja će biti objavljena 2018.
OSNOV DIJAGNOZE
Intelektualna invalidnost i poremećaj intelektualnog razvoja (ID/IDD) nova je terminologija za mentalnu retardaciju (MR) koju je u svibnju
uveo u kliničku nozologiju Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (APA), peto izdanje (DSM5).
2013. Ova definicija ne predstavlja samo promjenu u terminologiji nego i konceptualnu promjenu koja karakterizira MR kao invaliditet kao i skup
medicinskih poremećaja kao što je prikazano njihovim uključivanjem u "priručnik mentalnih poremećaja". Model sadržaja za ovu promjenu izvorno je
predložila Radna skupina za klasifikaciju intelektualnih teškoća koja izvještavaMeđunarodna savjetodavna skupina Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO) za reviziju ICD10 mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja na značajnom sastanku u Italiji u prosincu 2010. Nakon prijedloga uslijedio je
važan dokument o stajalištu objavljen u World Psychiatry 2011. Preliminarni aspekti prijedlog su već predstavili u publikacijama glavni članovi Sekcije
za intelektualne teškoće Svjetske psihijatrijske udruge (WPA).
Pojam MR, usvojen ranijom APA klasifikacijom u Dijagnostičkom i statističkom priručniku , četvrto izdanje, revizija teksta (DSMIVTR), već je
preimenovan u Intellectual Disability (ID)od strane Američke udruge za intelektualne i razvojne teškoće (AAIDD) u međuvremenu. Nova definicija
ID/IDD kao skupine neurorazvojnih poremećaja stoga ne odražava nužno odbacivanje IDa, niti odražava promjenu u njegovoj prevalenciji, niti
promjenu pravnog statusa pojedinaca pogođenih ovim neurorazvojnim stanjima. Usvajanje Rosina zakona u listopadu 2010. sada zahtijeva od savezne
vlade Sjedinjenih Država da prizna sve primjere IDa. Dodavanje nove IDD terminologije kako je predložila WHP radna skupina i usvojila APA donosi
veću razradu ovih uvjeta i već dobiva široku prihvaćenost. Pruža okvir za rani probir, dijagnozu i intervencije za ova stanja.Ovaj okvir također
kombinira javnozdravstvenu politiku sa socijalnim i obiteljskim intervencijama i potporama. Usprkos tome, unatoč odobrenju Radne skupine SZOa za
reviziju ICD10, Beta Draft format za ICD11 odnosi se na novu terminologiju koja će definirati ID/IDD u strukturi ICD10 koristeći novu terminologiju
pod nazivomPoremećaji intelektualnog razvoja (DID) . Objavljivanje ICD11 planirano je za 2018. Kako ovo poglavlje ide u tisak, nije jasno hoće li
doći do potpune harmonizacije između DSM5 i ICD11 kao što su izričito namjeravali stručna radna skupina WHOa i Predstavnik APAe na glavnom
sastanku na Siciliji.
Sveobuhvatna terminologija Razvojne potešk oće (DD) federalna je uporaba u Sjedinjenim Državama definirana Pomoći za razvojne poteškoće i
amandmanima Povelje o pravima1996. godine i obično se spominje u raznim zakonima o pravima. Kategorija DD obuhvaća širu skupinu pojedinaca ne
samo s ID/IDDom već i s teškim i kroničnim tjelesnim oštećenjima, koja se očituju prije 22. godine života. Sva su ta stanja zamišljena kao doživotna
stanja koja rezultiraju značajnim funkcionalnim ograničenjima u tri ili više, glavne životne aktivnosti u: brizi o sebi, receptivnom i izražajnom jeziku,
učenju, mobilnosti, samousmjeravanju, sposobnosti samostalnog življenja i ekonomskoj samodostatnosti. Opća kategorija DD stoga uključuje ID/IDD.
Definicija DD vrlo je korisna jer proširuje zakonodavni okvir za socijalnu uključenost i pomaže u promicanju financijskih potpora u svrhu rane
identifikacije, intervencije, zagovaranja, istraživanja,i osposobljavanje interdisciplinarne skupine stručnjaka koji skrbe za pogođene pojedince i
njihove obitelji. Veliki savezni program koji postoji od 1960ih uključuje Udruženje sveučilišnih centara za izvrsnost u Sjedinjenim Državama.
Psihijatrijsko osposobljavanje stručnjaka koji će se brinuti o pojedincima sa složenim ID/IDD potrebama tijekom cijelog života stoga treba biti
"ugniježđeno" i njegovano unutar okvira DD.
A. Definicija koja se razvija
U ICD11 i DSM5, ID/IDD se nalazi pod metaodjeljkom Neurorazvojni poremećaji, koji obuhvaćaju skupinu stanja s pojavom u razvojnom
razdoblju. Razvojno razdoblje više ne predstavlja razdoblje između rođenja i 18. rođendana. To implicira da razvojne prekretnice koje karakteriziraju
neurorazvoj pojedinca od začeća do mlade odrasle dobi uključuju skup kognitivnih, društvenih, emocionalnih i fizičkih vještina koje su i specifične za
dob i pod utjecajem okolnosti prilagodbe. Imaju različite etiologije i karakteriziraju ih značajna oštećenja u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju koja se smatraju ispod razina očekivanih za dob, obrazovanje i sociokulturni kontekst osobe. Kao i kod drugih mentalnih poremećaja,
njihove obitelji. Veliki savezni program koji postoji od 1960ih uključuje Udruženje sveučilišnih centara za izvrsnost u Sjedinjenim Državama.
Psihijatrijsko osposobljavanje stručnjaka koji će se brinuti o pojedincima sa složenim ID/IDD potrebama tijekom cijelog života stoga treba biti
Butler University
"ugniježđeno" i njegovano unutar okvira DD. Access Provided by:
A. Definicija koja se razvija
U ICD11 i DSM5, ID/IDD se nalazi pod metaodjeljkom Neurorazvojni poremećaji, koji obuhvaćaju skupinu stanja s pojavom u razvojnom
razdoblju. Razvojno razdoblje više ne predstavlja razdoblje između rođenja i 18. rođendana. To implicira da razvojne prekretnice koje karakteriziraju
neurorazvoj pojedinca od začeća do mlade odrasle dobi uključuju skup kognitivnih, društvenih, emocionalnih i fizičkih vještina koje su i specifične za
dob i pod utjecajem okolnosti prilagodbe. Imaju različite etiologije i karakteriziraju ih značajna oštećenja u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju koja se smatraju ispod razina očekivanih za dob, obrazovanje i sociokulturni kontekst osobe. Kao i kod drugih mentalnih poremećaja,
ID/IDD stanja mogu se pojaviti u kontekstu specifičnih medicinskih i genetskih/metaboličkih kao i infektivnih, traumatskih, psihosocijalnih,i izloženosti
okoliša. Ova konceptualna promjena identificira ID/IDD kao skup zdravstvenih stanja i odražava evoluciju u definiciji MRa kao invaliditeta tijekom pola
stoljeća.
Prethodna definicija MRa u DSMIVTR imala je tri glavna elementa koji su uključivali:
1. Značajna oštećenja u intelektualnom funkcioniranju, mjerena testiranjem intelektualnog kvocijenta (IQ) (definirano kao rezultat IQa od dvije
standardne devijacije ili više ispod prosjeka pojedinačno primijenjenog instrumenta);
2. Nedostaci u adaptivnom ponašanju i funkcioniranju (u konceptualnim, društvenim i praktičnim vještinama);
3. Početak invaliditeta prije 18. godine ili prije nego što je osoba postala odrasla osoba.
Za sve praktične svrhe, uloga "IQ testiranja" došla je do naglašavanja dijagnoze MRa u psihijatrijskoj praksi s MRom koji se promatra kao invaliditet i
stavlja u zasebnu aksijalnu klasifikaciju u prethodnim izdanjima DSMa. Oštećenje intelektualnih i adaptivnih sposobnosti koje nije ispunilo zahtjev od
dvije standardne devijacije ispod prosjeka smatralo se nedostatnim za zaključak da je osoba imala MR. Važan doprinos revizije MRa AAIDDa bio je
naglasak da ispodprosječno intelektualno funkcioniranje doista može biti neophodno, ali je isto tako samo po sebi nedostatan kriterij za postavljanje
dijagnoze intelektualnog invaliditeta.
B. Promjene DSM5
Struktura ID/IDD u DSM5 nosi "tripartitnu" razliku DSMIVTR, ali uvodi značajne konceptualne promjene:
Kao neurorazvojni poremeća j , ID/IDD se sada izjednačava s komunikacijskim poremećajima, poremećajem autističnog spektra (ASD),
specifičnim poremećajima učenja, motoričkim poremećajima i poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), a svi imaju podrijetlo u razvojnom
razdoblju kao što je ranije istaknuto . DSMIVTR krovna kategorija poremećaja koji se obično prvi put dijagnosticiraju u djetinjstvu, djetinjstvu ili
adolescenciji je oduzeta.
ID/IDD se naziva mentalnim poremećajem i više se ne zamišlja prvenstveno kao invaliditet.
Važna razlika u odnosu na definiciju MRa u DSMIVTR, DSM5 ID/IDD ne navodi IQ rezultat od približno 70 ili niže na individualno primijenjenom
IQ testu kao nužan kriterij za potvrdu dijagnoze . Umjesto toga, naglašava potrebu za "kliničkom prosudbom", iako ne definira potrebnu obuku i
iskustvo u tom području.
Temeljno razmatranje za dijagnozu ID/IDD sada je korištenje smjernica za utvrđene nedostatke u adaptivnom funkcioniranju u više okruženja.
Definicija ID/IDD suspendira svaki zahtjev za dob početka prije 18 godina ; umjesto toga intelektualni i adaptivni nedostaci inherentno se
pojavljuju u razvojnom razdoblju .
Četiri razine ozbiljnosti ID/IDDa ( blaga, umjerena, teška i duboka ) više se ne definiraju rezultatima IQa, već se razmatraju na temelju
individualnih adaptivnih vještina i ponašanja jer adaptivno funkcioniranje određuje potporu koja je potrebna pojedincima.
Valjanost mjera kvocijenta inteligencije, posebno za donji dio raspona kvocijenta inteligencije, dovodi se u pitanje.
C. Važnost uloge adaptivnog funkcioniranja
Potvrda dijagnoze ID/IDD mora biti popraćena znatnim nedostacima u adaptivnom funkcioniranju; mjerenje kvocijenta inteligencije više se ne smatra
dovoljnim za opravdanje dijagnoze. Ovaj pristup mora biti eksplicitan u obuci svih stručnjaka za mentalno zdravlje, budući da je njegova namjera
osigurati da pojedinci ne budu pogrešno klasificirani kao ID/IDD na temelju netočnosti IQ rezultata koji dovode do neprikladnog označavanja, ili u
suprotnom smjeru, da pojedinci s ID/IDD nisu isključeni iz usluga na temelju "graničnih" IQ rezultata sa značajnim nedostacima u adaptivnom
funkcioniranju. Uostalom, iako se neurokognitivni deficiti kod ID/IDDa mogu pojaviti rano, funkcionalna oštećenja u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju kako su primijetili roditelji, skrbnici,a učitelji iznose sumnju na ID/IDD prije nego što se može provesti bilo kakav IQ test. Ovo je posebno
vidljivo u zemljama s niskim i srednjim prihodima (LMIC) gdje standardizirane mjere kvocijenta inteligencije i/ili obučeni stručnjaci za njihovu primjenu
možda nisu dostupni. Bez obzira na redoslijed u dolasku do dijagnoze ID/IDD kod pojedinca, funkcionalno oštećenje adaptivnog funkcioniranja je
C. Važnost uloge adaptivnog funkcioniranja
Butler University
Potvrda dijagnoze ID/IDD mora biti popraćena znatnim nedostacima u adaptivnom funkcioniranju; mjerenje kvocijenta inteligencije više se ne smatra
Access Provided by:
dovoljnim za opravdanje dijagnoze. Ovaj pristup mora biti eksplicitan u obuci svih stručnjaka za mentalno zdravlje, budući da je njegova namjera
osigurati da pojedinci ne budu pogrešno klasificirani kao ID/IDD na temelju netočnosti IQ rezultata koji dovode do neprikladnog označavanja, ili u
suprotnom smjeru, da pojedinci s ID/IDD nisu isključeni iz usluga na temelju "graničnih" IQ rezultata sa značajnim nedostacima u adaptivnom
funkcioniranju. Uostalom, iako se neurokognitivni deficiti kod ID/IDDa mogu pojaviti rano, funkcionalna oštećenja u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju kako su primijetili roditelji, skrbnici,a učitelji iznose sumnju na ID/IDD prije nego što se može provesti bilo kakav IQ test. Ovo je posebno
vidljivo u zemljama s niskim i srednjim prihodima (LMIC) gdje standardizirane mjere kvocijenta inteligencije i/ili obučeni stručnjaci za njihovu primjenu
možda nisu dostupni. Bez obzira na redoslijed u dolasku do dijagnoze ID/IDD kod pojedinca, funkcionalno oštećenje adaptivnog funkcioniranja je
središnje za naše razumijevanje ID/IDD i ključno za zašto je takva dijagnoza važna. Kao što DSM5 navodi,to je funkcionalno oštećenje adaptivnog
funkcioniranja koje je središnje za naše razumijevanje ID/IDDa i ključno za zašto je takva dijagnoza važna. Kao što DSM5 navodi,to je funkcionalno
oštećenje adaptivnog funkcioniranja koje je središnje za naše razumijevanje ID/IDDa i ključno za zašto je takva dijagnoza važna. Kao što DSM5
navodi,"Rezultati IQ testa su aproksimacije konceptualnog funkcioniranja, ali mogu biti nedostatni za procjenu rasuđivanja u stvarnim životnim
situacijama i ovladavanje praktičnim zadacima. Na primjer, osoba s IQ rezultatom iznad 70 može imati tako ozbiljne probleme s adaptivnim
ponašanjem u društvenoj prosudbi, društvenoj razumijevanje i druga područja adaptivnog funkcioniranja da je stvarno funkcioniranje osobe
usporedivo s funkcioniranjem pojedinaca s nižim IQ rezultatom" (American Psychiatric Association, 2013., str. 37).
Kao što je definicija AAIDDa dugo naglašavala, iako su IQ testovi postali rafiniraniji i sofisticiraniji, tumačenje njihovih rezultata zahtijevalo je iskusnu i
obrazovanu kliničku prosudbu psihologa ili drugih kliničara sa stručnošću u njihovoj procjeni u svim domenama funkcioniranja. Namjera korištenja
otprilike dvije standardne devijacije ispod prosjeka u rezultatima IQa bila je implicitna potreba za razmišljanjem o ulozi takve profesionalne prosudbe
i ublažavanju čimbenika koji bi mogli pridonijeti smanjenju valjanosti i preciznosti dijagnostičke odluke. Okvir koji je predložila Radna skupina WHOa
za reviziju ICD10 i usvojila APA u dijagnostičkom okviru DSM5 stoga se ne može u potpunosti implementirati u nedostatku poboljšane kliničke
prosudbe i obuke stručnjaka na tom području. Doista,to ne vrijedi samo za ID/IDD već i za sve neurorazvojne poremećaje, kako bi se točno
interpretirali rezultati testa i procijenile i adaptivne vještine i ponašanja, te intelektualna izvedba.
Ne može se precijeniti da je procjena intelektualnog funkcioniranja isključivo oslanjanjem na IQ rezultate prepuna i nasljeđa zlouporabe i potencijala
za zlouporabu ako se ne uzmu u obzir pogreške mjerenja. IQ rezultat s fiksnom točkom ne može biti psihometrijski opravdan. Isto tako, adaptivna
ponašanja i vještine također se moraju procijeniti klinički i sustavno uz korištenje strukturiranih ljestvica adaptivnog ponašanja unutar raspona
pogreške mjerenja. Definicija AAIDDa bila je jedinstvena u određivanju rezultata na takvim ljestvicama od dvije standardne devijacije ili više ispod
prosjeka instrumenta. Na primjer, ako osoba ima IQ rezultat blizu granice (unutar raspona pogreške instrumenta, obično ±5 bodova), specificirana
dijagnoza AAIDDa treba se odrediti prema razini adaptivnog funkcioniranja. U DSM5,ovo se pravilo više ne može primjenjivati samo na raspone IQa,
već treba uzeti u obzir adaptivno funkcioniranje kao asine qua non koji nadmašuje IQ, bez obzira na raspon mjerenja. Osoba se može kvalificirati za
dijagnozu ID/IDD tijekom školske dobi kada je učenje oštećeno lošim akademskim vještinama, ali može izgubiti dijagnozu kasnije, uz stjecanje radnih i
adaptivnih vještina važnih za odraslu osobu.
D. Sažetak ključnih pojmova
Sveobuhvatan pristup ID/IDDu je bitan jer je malo vjerojatno da će jedan uzrok objasniti nedostatke u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju.
Dijagnoza ID/IDD predstavlja skupinu neurorazvojnih poremećaja s temeljnim medicinskim, genetskim/metaboličkim, okolišnim i/ili
psihosocijalnim determinantama. Svi povezani uvjeti, ako su poznati, sada se mogu razlikovati kao specifikatori .
Pojedinci s ID/IDDom imaju skupinu bihevioralnih sindroma i fenotipova, s razvojnim nedostacima i oštećenjima u intelektualnom i adaptivnom
funkcioniranju; nedostaci u kognitivnom funkcioniranju javljaju se prije stjecanja adaptivnih vještina kroz učenje.
Različite razine ozbiljnosti ID/IDD definirane su na temelju adaptivnog funkcioniranja jer adaptivno funkcioniranje određuje razinu potrebne
podrške.
ID/IDD se ne može dijagnosticirati samo ispodprosječnim IQ rezultatima.
Dijagnoza IDa/IDDa mora uzeti u obzir sociokulturnu i jezičnu raznolikost osobe i povezane nedostatke.
ID/IDD može biti posljedica inzulta stečenog tijekom razvojnog razdoblja tijekom kojeg se također može dijagnosticirati povezani neurokognitivni
poremećaj. Maladaptivna ponašanja ne bi se trebala automatski promatrati kao dio ID/IDD; takva ponašanja mogu biti povezana sa životnim
iskustvima ili mogu odražavati psihijatrijski komorbiditet.
Neurorazvojni pristup ID/IDDu ima implikacije ne samo za ranu dijagnozu, već i u smislu rane intervencije i prevencije.
Američka udruga za intelektualne i razvojne teškoće. Korisnički priručnik: Intelektualne teškoće: definicija, klasifikacija i sustavi podrške 9 .
Washington, DC: AAIDD; 2012.
Dijagnoza IDa/IDDa mora uzeti u obzir sociokulturnu i jezičnu raznolikost osobe i povezane nedostatke.
Butler University
ID/IDD može biti posljedica inzulta stečenog tijekom razvojnog razdoblja tijekom kojeg se također može dijagnosticirati povezani neurokognitivni
Access Provided by:
poremećaj. Maladaptivna ponašanja ne bi se trebala automatski promatrati kao dio ID/IDD; takva ponašanja mogu biti povezana sa životnim
iskustvima ili mogu odražavati psihijatrijski komorbiditet.
Neurorazvojni pristup ID/IDDu ima implikacije ne samo za ranu dijagnozu, već i u smislu rane intervencije i prevencije.
Američka udruga za intelektualne i razvojne teškoće. Korisnički priručnik: Intelektualne teškoće: definicija, klasifikacija i sustavi podrške 9 .
Washington, DC: AAIDD; 2012.
Američka udruga za intelektualne i razvojne teškoće. Intelektualna teškoća: definicija, klasifikacija i sustavi podrške . 11. izd. Washington, DC: AAIDD;
2010.
Bertelli MO, SalvadorCarulla L, Scuticchio D, et al. Idemo dalje od inteligencije u reviziji ICD10: specifične kognitivne funkcije kod poremećaja
intelektualnog razvoja. Svjetska psihijatrija . 2014;13(1):93–94. [PubMed: 24497259]
Bertelli MO, Munir K, SalvadorCarulla L. Pošteno je loše, a loše je pošteno: reframing neurorazvojnih poremećaja u neurorazvojnoj perspektivi. Acta
Psychiatr Scand . 1. kolovoza 2016.
Bertelli MO, Munir K, Harris J, et al. "Intelektualni razvojni poremećaji": razmišljanja o dokumentu međunarodnog konsenzusa za redefiniranje
"mentalne retardacijeintelektualnog invaliditeta" u ICD11. Adv Ment Zdravlje Intelekt Disabil . 2016;10(1):36–58. [PubMed: 27066217]
Boyle CA, Boulet S, Schieve LA, et al. Trendovi u prevalenciji razvojnih poteškoća u djece u SADu, 1997.2008. Pedijatrija . 2011;127(6):1034–1042.
[PubMed: 21606152]
Harris, JC Intelektualni invaliditet: razumijevanje njegovog razvoja, uzroka, klasifikacije, procjene i liječenja . New York: Oxford University Press; 2006.
Harris JC. Nova terminologija za mentalnu retardaciju u DSM5 i ICD11. Curr Opin Psihijatrija . 2013;26(3):260–262. [PubMed: 23507999]
Hassiotis A, Munir K. Razvojna psihijatrija i intelektualne teškoće: američka perspektiva. British J Teškoće u učenju. 2004;32:3942.
Maulik PK, Mascarenhas MN, Mathers CD, et al. Prevalencija intelektualnih teškoća: metaanaliza populacijskih studija. Res Dev Disabil .
2011;32(2):419–436. Erratum u: Res Dev Disabil . 2013;34(2):729. [PubMed: 21236634]
Munir K, Beardslee WR. Razvojna psihijatrija: postoji li još koja vrsta? Harvard Rev Psychiatry. 1999;6(5):250–262.
Munir K. Psihijatrija intelektualnih i razvojnih teškoća u SADu: vrijeme za novi početak. Psihijatrija (Abingdon). 2009;8(11):448–452. [PubMed:
20161399]
SalvadorCarulla L, Reed GM, VaezAzizi LM, et al. Intelektualni razvojni poremećaji: prema novom nazivu, definiciji i okviru za "mentalnu
retardaciju/intelektualni invaliditet" u MKB11. Svjetska psihijatrija . 2011;10(3):175–180. [PubMed: 21991267]
Sparrow SS, Balla DA, Cicchetti DV. Vinelandove ljestvice adaptivnog ponašanja . Circle Pines, MN: American Guidance Series; 1984. godine.
O PĆA RAZMATRANJA
A. Epidemiologija
Procjene prevalencije ID/IDD mijenjale su se tijekom vremena ovisno o njegovoj definiciji. Prema trenutnoj definiciji, smatra se da je to oko 0,71%
opće populacije u zemljama s visokim dohotkom i oko 24% u LMIC okruženjima. Procjenjuje se da dvije trećine osoba s ID/IDD pada u blagu težinu.
Pojedinci s ID/IDD imaju veći rizik od komorbidnih mentalnih poremećaja od očekivanog za opću populaciju; procjene prevalencije komorbiditeta
kreću se između 16% i 71%, pri čemu su zastupljene gotovo sve dijagnostičke kategorije.
Pojedinci s ID/IDD predstavljaju visoke ekonomske troškove za sustav zdravstvene zaštite posebno i za društvo općenito. Postoji potreba za
proučavanjem neliječene prevalencije ID/IDD izvan studija nadzora liječenih i identificiranih slučajeva u sustavu skrbi, kako bi se ispitale geografske,
rodne i etničke/rasne razlike. Na temelju rezultata National Health Interview Survey Disability Supplements (NHISD), procijenjena prevalencija IDa u
Sjedinjenim Državama je 0,78%. Kod djece školske dobi vjerojatnije je da će se ID/IDD identificirati kada dijete ne može ispuniti očekivanja za
akademsko učenje. Ministarstvo obrazovanja SADa naznačilo je da je stopa prevalencije ID/IDD 1,14% s varijacijama prijavljenim u različitim
državama. Međutim, prevalencija temeljena na administrativnim podacima, odnosno pohađanje posebne nastave,nije nužno reprezentativan i ne
odražava razlike koje mogu postojati u općoj populaciji u smislu neidentificiranih slučajeva.
Pojedinci s ID/IDD imaju veći rizik od komorbidnih mentalnih poremećaja od očekivanog za opću populaciju; procjene prevalencije komorbiditeta
Butler University
kreću se između 16% i 71%, pri čemu su zastupljene gotovo sve dijagnostičke kategorije.
Access Provided by:
Pojedinci s ID/IDD predstavljaju visoke ekonomske troškove za sustav zdravstvene zaštite posebno i za društvo općenito. Postoji potreba za
proučavanjem neliječene prevalencije ID/IDD izvan studija nadzora liječenih i identificiranih slučajeva u sustavu skrbi, kako bi se ispitale geografske,
rodne i etničke/rasne razlike. Na temelju rezultata National Health Interview Survey Disability Supplements (NHISD), procijenjena prevalencija IDa u
Sjedinjenim Državama je 0,78%. Kod djece školske dobi vjerojatnije je da će se ID/IDD identificirati kada dijete ne može ispuniti očekivanja za
akademsko učenje. Ministarstvo obrazovanja SADa naznačilo je da je stopa prevalencije ID/IDD 1,14% s varijacijama prijavljenim u različitim
državama. Međutim, prevalencija temeljena na administrativnim podacima, odnosno pohađanje posebne nastave,nije nužno reprezentativan i ne
odražava razlike koje mogu postojati u općoj populaciji u smislu neidentificiranih slučajeva.
B. Etiologija
Etiološko razmatranje ID/IDD zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uzima u obzir vrijeme inzulta ili rizika za razvoj mozga i njihov utjecaj na razvojno i
adaptivno funkcioniranje. Postoji više čimbenika koji doprinose etiologiji ID/IDD, s pojavom u prenatalnom, perinatalnom i postnatalnom razdoblju.
ID/IDD ima mnogo različitih uzroka, a ponekad biološki, društveni, bihevioralni i obrazovni čimbenici međusobno djeluju kako bi utjecali na to kako
osoba funkcionira. Mogu postojati sličnosti u vrsti izloženosti kroz sva tri razvojna vremenska okvira, kao što su infekcija, toksini i uskraćivanje
prehrambenih, okolišnih i kemijskih tvari. Vrijeme ovih izloženosti često određuje ozbiljnost ID/IDD. Osim toga, što je etiološki inzult
značajniji,vjerojatnije je da će druge vrste ID/IDD rezultirati, kao što je motoričko funkcioniranje i komunikacija, kao i socijalizacija i razvoj vještina
samopomoći.
1. Perinatalni inzulti
Uočeno je da su perinatalni inzulti povezani s asfiksijom pri porodu etiologija za djecu s nizom ID/IDD sa i bez istodobne cerebralne paralize. Događaji
povezani s hipoksijom i ishemijom mogu biti uzročnici i kod nedonoščadi kao i kod donošene djece. Drugi perinatalni događaji, poput infekcija i
njihovih posljedica, također mogu doprinijeti razvojnom ishodu.
2. Postnatalni uzroci
Postnatalni uzroci su oni koji su stečeni. Blaga ID/IDD povezana je s postnatalnom deprivacijom okoliša, s nedostatkom odgovarajuće prehrambene i
socijalne podrške. Osim toga, infekcije, anoksija, trauma, cerebralni vaskularni događaji i zloćudna bolest te učinci njezinog liječenja mogu utjecati na
razinu kognitivne funkcije. Čimbenici rizika za blagu ID/IDD povezani su s višestrukim rađanjima, prehrambenom i socijalnom deprivacijom, niskim
obrazovanjem majke i maloljetničkom trudnoćom. Iako je uočeno da je muški spol faktor rizika, ova visoka razlika u omjeru muškaraca i žena manje je
očita kako se težina ID/IDD povećava. Ostali čimbenici rizika koji su povezani s IDom uključuju nisku porođajnu težinu i stariju dob majke (vidi Tablicu
301 ).
Tablica 30–1
Fenotipovi ponašanja
Sindrom Genetski nalazi Kognitivne značajke Z n ačajke ponašanja Psihopatologija
Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHDlike, ASDlike,

FMR1 na Xq27.3 Muškarci: Blagi do teški ID/IDD; žene: ustrajnost, govor koji se sklone anksioznosti
granični IQ do blagog ID/IDD ponavlja, socijalno
povlačenje
Smith Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHDu, SMD

Magenis napadi bijesa
Prader Ili 15q11q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Willi kromosomu 15 ili majčina majčinom disomijom). Poteškoće u napadi bijesa, agresivno psihotični i afektivni
jednoroditeljska disomija kromosoma učenju. ponašanje, čupanje kože poremećaj, ADHD
15
Angelman 15q11q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASDlike, ADHDlike

chromosome 15, disomy episodic laughter
Williams Deletion at 7q11.23 Borderline IQ to moderate ID/IDD Overfriendly, social Anxiety, ADHD, sleep
©2022 McGraw Hill. All Rights Reserved. Terms of Use • Privacy Policy • Notice • Accessibilitydisinhibition, excessive disorder
empathy
razinu kognitivne funkcije. Čimbenici rizika za blagu ID/IDD povezani su s višestrukim rađanjima, prehrambenom i socijalnom deprivacijom, niskim
Butler University
obrazovanjem majke i maloljetničkom trudnoćom. Iako je uočeno da je muški spol faktor rizika, ova visoka razlika u omjeru muškaraca i žena manje je
Access Provided by:
očita kako se težina ID/IDD povećava. Ostali čimbenici rizika koji su povezani s IDom uključuju nisku porođajnu težinu i stariju dob majke (vidi Tablicu
301 ).
Tablica 30–1
Fenotipovi ponašanja
Sindrom Genetski nalazi Kognitivne značajke Z n ačajke ponašanja Psihopatologija
Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHDlike, ASDlike,

FMR1 na Xq27.3 Muškarci: Blagi do teški ID/IDD; žene: ustrajnost, govor koji se sklone anksioznosti
granični IQ do blagog ID/IDD ponavlja, socijalno
povlačenje
Smith Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHDu, SMD

Magenis napadi bijesa
Prader Ili 15q11q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Willi kromosomu 15 ili majčina majčinom disomijom). Poteškoće u napadi bijesa, agresivno psihotični i afektivni
jednoroditeljska disomija kromosoma učenju. ponašanje, čupanje kože poremećaj, ADHD
15
Angelman 15q11q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASDlike, ADHDlike

chromosome 15, disomy episodic laughter
Williams Deletion at 7q11.23 Borderline IQ to moderate ID/IDD Overfriendly, social Anxiety, ADHD, sleep

disinhibition, excessive disorder
empathy
Down Trisomy 21(in 92%), translocation Moderatesevere ID/IDD Friendly, affectionate, some Depression may

syndrome stubborn, overactive occur; earlyonset
Alzheimer
Rett Xlinked dominant, MECP2 mutation Severe ID/IDD Central "hand wringing," Early ASD features

poor social interaction
Cornelia No genetic marker Severe ID/IDD Selfinjurious, compulsive, ADHD

de Lange overactive aggression
CHARGE Chromosome 8; CHD7 (some patients) MildModerate ID/IDD to average Socially withdrawn, need for OCD, ADHD

order
VCFS 22q11.2 deletion Moderate ID/IDD to average ↓ social interaction, blunt ADHD, ASD, psihoza

(DiGeorge) affect, poor self esteem (u 25%), bipolarni,
shizoafektivni
CGG: trinukleotidi; IQ: kvocijent inteligencije; ADHD: poremećaj pažnje/hiperaktivnosti; ASD: poremećaj iz autističnog spektra; ID/IDD: intelektualni invaliditet
(poremećaj intelektualnog razvoja); SIB: samoozljeđujuće ponašanje; OCD: opsesivnokompulzivno ponašanje; FM: fini motor; exec fx: izvršna funkcija.
C. Genetika
Smatra se da većina dijagnoza ID/IDD ima prenatalne uzroke. Genetski i metabolički poremećaji, malformacije središnjeg živčanog sustava (CNS),
kongenitalne infekcije, izloženost toksičnim tvarima, deprivacija esencijalnih elemenata u maternici i mnoge idiopatske etiologije smatraju se
potencijalnim prenatalnim etiološkim čimbenicima. Teški do duboki ID/IDD je vjerojatnije povezan s genetskom etiologijom, iako genetika sigurno
može igrati ulogu kod onih s umjerenim i blagim ID/IDD. Smatra se da veći postotak djece s blagim ID/IDDom također ima idiopatske uzroke.
Chapman DA, Scott KG, Mason CA. Rani čimbenici rizika za mentalnu retardaciju: uloga dobi majke i obrazovanja majke. Am J Ment Retard.
2002;107(1):46–59. [PubMed: 11806749]
Butler University
C. Genetika
Access Provided by:
Smatra se da većina dijagnoza ID/IDD ima prenatalne uzroke. Genetski i metabolički poremećaji, malformacije središnjeg živčanog sustava (CNS),
kongenitalne infekcije, izloženost toksičnim tvarima, deprivacija esencijalnih elemenata u maternici i mnoge idiopatske etiologije smatraju se
potencijalnim prenatalnim etiološkim čimbenicima. Teški do duboki ID/IDD je vjerojatnije povezan s genetskom etiologijom, iako genetika sigurno
može igrati ulogu kod onih s umjerenim i blagim ID/IDD. Smatra se da veći postotak djece s blagim ID/IDDom također ima idiopatske uzroke.
Chapman DA, Scott KG, Mason CA. Rani čimbenici rizika za mentalnu retardaciju: uloga dobi majke i obrazovanja majke. Am J Ment Retard.
2002;107(1):46–59. [PubMed: 11806749]
Crocker AC , Nelson RP. Mentalna retardacija. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , ur. Razvojnobihevioralna pedijatrija . 2. izd. Philadelphia: WB

Saunders; 1992. godine.
Durkin M. Epidemiologija razvojnih poteškoća u zemljama s niskim dohotkom. Ment Retard Dev Disabil Res Rev. 2002;8:206–211. [PubMed: 12216065]
Lakhan R, Ekúndayò OT, Shahbazi M. Procjena prevalencije intelektualnih poteškoća i njihove povezanosti s dobi u ruralnom i urbanom stanovništvu
u Indiji. J Neurosci Rural Pract . 2015 listopadprosinac;6(4):523–8.
Larson SA, Lakin KC, Anderson L, et al. Prevalencija mentalne retardacije i razvojnih poteškoća: Procjene iz 1994/1995 National Health Interview Survey
Disability Supplements. Am J Ment Retard. 2001;106:231252.
Leonard H, Wen X. Epidemiologija mentalne retardacije: Izazovi i prilike u novom tisućljeću. MRDD Res Rev. 2002;8:117–134.
Manning M, Hudgins L; Odbor za profesionalnu praksu i smjernice. Tehnologija temeljena na nizu i preporuke za korištenje u praksi medicinske
genetike za otkrivanje kromosomskih abnormalnosti. Genet Med. 2010;12(11):742–745. [PubMed: 20962661]
Massey PS, McDermott S. Stope mentalne retardacije specifične za državu—Sjedinjene Države, 1993. MMWR Morbid Mortal Weekly Rep. 1995:45:61–65.
McLaren J, Bryson SE. Pregled nedavnih epidemioloških studija mentalne retardacije: Prevalencija, povezani poremećaji i etiologija. Am J Ment
Retard. 1987;92:243254. [PubMed: 3322329]
Miller DT, Adam MP, Aradhya S, et al. Izjava o konsenzusu: kromosomski mikroniz je klinički dijagnostički test prve razine za osobe s teškoćama u
razvoju ili kongenitalnim anomalijama. Am J Hum Genet . 2010;86(5):749–764. [PubMed: 20466091]
Moeschler JB, Shevell M; Odbor za genetiku. Sveobuhvatna procjena djeteta s intelektualnim teškoćama ili globalnim kašnjenjem u razvoju. Pedijatrija
. 2014;134(3):e903–e918. [PubMed: 25157020]
Munir KM, Friedman SL, Szymanski LS. Neurorazvojni poremećaji: intelektualna invalidnost/poremećaji intelektualnog razvoja. U: Tasman A, Kay J,
Lieberman JA, First MB, Riba M, ur. Psihijatrija. Vol 1. 4. izd. Hoboken, NJ: WileyBlackwell; 2015: 672705.
Pescosolido MF, Gamsiz ED, Nagpal S, et al. Distribucija varijanti broja kopija povezanih s bolešću u različitim poremećajima kognitivnog razvoja. J Am
Acad Child Adolesc Psychiatry. 2013;52(4):414–430. [PubMed: 23582872]
Rubin IL. Nedonošče i njegove posljedice. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore:

Paul H. Brookes; 2006: 217–232.
Srour M, Shevell M. Genetika i istraživanje kašnjenja u razvoju/intelektualnog invaliditeta. Arch Dis Child. 2014;99(4):386–389. [PubMed: 24344174]
KLINIČKI NALAZ
A. Znakovi i simptomi
Djeca s ID/IDD često imaju kašnjenje u receptivnim i izražajnim jezičnim vještinama. Govorni zastoji često postaju očiti tijekom druge godine života, s
motoričkim kašnjenjem koji je češći problem u razvoju tijekom prve godine. Jezik i spoznaja usko su povezani; djeca s teškim ID/IDD sklonija su
značajnijim kašnjenjima u govoru. Djeca sa značajnijim adaptivnim i kognitivnim kašnjenjem također se obično jave ranije od one s blažim kognitivnim
nedostatkom.
Ne smatra se da testovi razvojnog funkcioniranja kod vrlo malog djeteta predviđaju kasnije kognitivne vještine, osim ako nema dubokih zastoja.
Dijagnoza ID/IDD općenito se postavlja nakon djetinjstva, obično prije nego što se dijete upiše u školu. Ponekad se dijagnoza postavlja kasnije ako
Butler University
A. Znakovi i simptomi
Access Provided by:
Djeca s ID/IDD često imaju kašnjenje u receptivnim i izražajnim jezičnim vještinama. Govorni zastoji često postaju očiti tijekom druge godine života, s
motoričkim kašnjenjem koji je češći problem u razvoju tijekom prve godine. Jezik i spoznaja usko su povezani; djeca s teškim ID/IDD sklonija su
značajnijim kašnjenjima u govoru. Djeca sa značajnijim adaptivnim i kognitivnim kašnjenjem također se obično jave ranije od one s blažim kognitivnim
nedostatkom.
Ne smatra se da testovi razvojnog funkcioniranja kod vrlo malog djeteta predviđaju kasnije kognitivne vještine, osim ako nema dubokih zastoja.
Dijagnoza ID/IDD općenito se postavlja nakon djetinjstva, obično prije nego što se dijete upiše u školu. Ponekad se dijagnoza postavlja kasnije ako
prethodno nije izvršena optimalna procjena adaptivnih i kognitivnih sposobnosti djeteta. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti u obzir i okolinu
u kojoj dijete živi, te način na koji svakodnevno komunicira s drugima.
Postoje trenuci kada se točna razina djetetovog adaptivnog i kognitivnog funkcioniranja ne može sa sigurnošću utvrditi. Ponekad dijete još nije dobilo
potrebnu intenzivnu obrazovnu podršku i nije jasno kako će ono ili ona reagirati na te usluge. U drugim slučajevima testiranje se ne može dovršiti ili se
smatra da ne odražava djetetov potencijal. U tim slučajevima potrebno je daljnje testiranje u budućnosti kako bi se točnije odredila djetetova razina
funkcioniranja.
Osim jezičnih kašnjenja, djeca mogu imati kašnjenja u igri, društvenim i adaptivnim vještinama. Gruba motorika općenito se dobro razvija, osim kod
određenih poremećaja povezanih sa značajnom hipotonijom. Fina i oralna motorika također mogu biti pogođene. Stjecanje razvojnih prekretnica
općenito je sporo, ali postojano. Dijete također može pokazivati razvojne platoe ili nazadovanje razvojnih vještina. U tim slučajevima može biti
potrebna procjena kako bi se isključila prisutnost specifičnog genetskog, metaboličkog, neurodegenerativnog ili neurofiziološkog poremećaja.
Djeca s ID/IDD nastavljaju učiti, iako sporije od vršnjaka koji se obično razvijaju. Važno je dobiti detaljnu anamnezu, koja često daje etiološke podatke.
Briga roditelja se pokazala kao važan pokazatelj prisutnosti problema u razvoju. U tom pogledu, razina obrazovanja roditelja važan je pokretač ranog
traženja pomoći i sposobnosti suočavanja s društvenom stigmom, posebno u okruženjima sa siromašnim resursima i globalnim regijama.
Povijest razvoja treba sadržavati podatke o trudnoći, porodu i perinatalnom razdoblju. Potrebno je pribaviti informacije o prošlim i sadašnjim
medicinskim problemima, uključujući sve bolesti i ozljede. Također treba istražiti djetetov odgovor i oporavak od bolesti. Anamneza bi trebala
uključivati prekretnice u različitim razvojnim domenama, kao i cjelokupnu djetetovu razvojnu putanju. Potrebno je istražiti društveno okruženje s
potencijalnim stresorima. Za procjenu potencijalnih genetskih čimbenika potrebna je obiteljska medicinska povijest koja seže tri generacije unatrag.
Uz psihološku i psihijatrijsku procjenu, dijete zahtijeva fizički pregled koji uključuje temeljitu neurološku procjenu. Ovaj pregled treba uključivati
procjenu parametara rasta, uključujući opseg glave.Treba identificirati dismorfologiju jer može ukazivati na prenatalne čimbenike koji doprinose.
Ostali fizički nalazi su važni, kao što je procjena integumenta za neurokutane lezije, grubi facies i/ili povećana jetra i slezena za određene bolesti
nakupljanja, distribucija mišića, volumen ili asimetrije kod određenih neuroloških poremećaja.
B. Psihološko testiranje
1. Indikacije za psihološku procjenu
Mjere psihološke procjene uključuju i adaptivno i kognitivno funkcioniranje, kao i ponašanje i akademska postignuća. Pomaže u dijagnozi,
određivanju invaliditeta kao i sposobnosti, formuliranju plana liječenja i ispunjavanju uvjeta za habilitacijske usluge. Odabir specifičnih testova
prilagođen je dobi i mogućnostima svakog pojedinca. Dobivanje kolateralnih informacija od roditelja, skrbnika, učitelja, strukovnih savjetnika i trenera
za posao, kao i poslodavaca, ključno je za točnu procjenu, jer neverbalne osobe (bez obzira na kronološku dob) nisu u stanju konstruirati
odgovarajuću razvojnu i bihevioralnu povijest.
Psiholog mora imati potrebnu razvojnu obuku kako bi razumio sposobnost pojedinog djeteta da održi pažnju i razumije zadatke koje zahtijeva
određeni test. To je neophodno kako bi se donijela informirana odluka na temelju interpretacije testova koji daju najviše informacija o kogniciji i
ponašanju. Razvijeni su posebni instrumenti za mjerenje inteligencije i povezanih kognitivnih sposobnosti, uključujući pažnju, pamćenje, motoričke
funkcije, receptivni i izražajni jezik i izvršne funkcije (planiranje, slijed, organizacija i upravljanje zadacima). Testovi koji se provode tijekom djetinjstva
mogu biti ograničeni na jednu domenu funkcije. Uz razvoj zrelosti pojedinca, moguće je mjeriti dodatna područja spoznaje, prilagodbe,i ponašanje s
većim stupnjem pouzdanosti i valjanosti. U sveobuhvatnoj procjeni koristi se standardizirana baterija testova za mjerenje više domena kognicije i
ponašanja.
Testiranje osobnosti nije ni korisno ni prikladno za pojedince sa značajnim ID/IDDom, kojima često nedostaju jezične i kognitivne vještine potrebne za
istraživanje intrapersonalne dinamike putem testova kao što su Rorschach, inventari osobnosti (Minnesota Multiphasic Personality Inventory2 ili
projektivne mjere poput slike Tematski test apercepcije.
2. Mjerenje inteligencije
Mjerenje inteligencije na standardiziranom testu, dvije ili više standardnih devijacija ispod prosjeka, s kvocijentom inteligencije ispod 70, potrebno je,
ali nije dovoljno za postavljanje dijagnoze ID/IDD. Kako bi se dobila točna procjena funkcije osobe, također je potrebno procijeniti individualno
ponašanja.
Butler University
Testiranje osobnosti nije ni korisno ni prikladno za pojedince sa značajnim ID/IDDom, kojima često nedostaju jezične i kognitivne vještine potrebne za
Access Provided by:
istraživanje intrapersonalne dinamike putem testova kao što su Rorschach, inventari osobnosti (Minnesota Multiphasic Personality Inventory2 ili
projektivne mjere poput slike Tematski test apercepcije.
2. Mjerenje inteligencije
Mjerenje inteligencije na standardiziranom testu, dvije ili više standardnih devijacija ispod prosjeka, s kvocijentom inteligencije ispod 70, potrebno je,
ali nije dovoljno za postavljanje dijagnoze ID/IDD. Kako bi se dobila točna procjena funkcije osobe, također je potrebno procijeniti individualno
adaptivno funkcioniranje. Sva testiranja trebaju se odvijati na tihom i udobnom mjestu bez ometanja. Potrebno je dodijeliti odgovarajuće vrijeme kako
bi se testiranje prilagodilo razini udobnosti i sposobnosti pojedinca. Možda će biti potrebno osigurati česte stanke. Testiranje često može zahtijevati
sesije tijekom različitih dana. Osoba koja se testira ne smije biti umorna. Ako postanu pretjerano uzbuđeni ili izrazito tjeskobni, podaci testa neće biti
valjani, a testiranje treba prekinuti i primijeniti kasnije.Testovi se koriste za različite populacije stratificirane prema socioekonomskom statusu, kulturi,
jeziku, zemljopisnom položaju i spolu. Pojedinci niskog socioekonomskog statusa mogu se testirati lošije od imućnijih i obrazovanijih osoba. Niski
rezultati u takvim situacijama ne bi se trebali automatski pripisati blagom intelektualnom oštećenju. Ovo je jedan od razloga zašto su kod pojedinaca
sa sumnjom na ID/IDD mjere adaptivnog ponašanja ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je
potrebno, treba koristiti prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i
interpretacija rezultata i treba ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.jezik,
zemljopisni položaj i spol. Pojedinci niskog socioekonomskog statusa mogu se testirati lošije od imućnijih i obrazovanijih osoba. Niski rezultati u
takvim situacijama ne bi se trebali automatski pripisati blagom intelektualnom oštećenju. Ovo je jedan od razloga zašto su kod pojedinaca sa sumnjom
na ID/IDD mjere adaptivnog ponašanja ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je potrebno,
treba koristiti prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i interpretacija
rezultata i treba ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.jezik, zemljopisni položaj i
spol. Pojedinci niskog socioekonomskog statusa mogu se testirati lošije od imućnijih i obrazovanijih osoba. Niski rezultati u takvim situacijama ne bi se
trebali automatski pripisati blagom intelektualnom oštećenju. Ovo je jedan od razloga zašto su kod pojedinaca sa sumnjom na ID/IDD mjere
adaptivnog ponašanja ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je potrebno, treba koristiti
prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i interpretacija rezultata i treba
ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.Pojedinci niskog socioekonomskog
statusa mogu se testirati lošije od imućnijih i obrazovanijih osoba. Niski rezultati u takvim situacijama ne bi se trebali automatski pripisati blagom
intelektualnom oštećenju. Ovo je jedan od razloga zašto su kod osoba sa sumnjom na ID/IDD mjere adaptivnog ponašanja kritične kako se nedostatak
obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je potrebno, treba koristiti prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski
jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i interpretacija rezultata i treba ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani
za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.Pojedinci niskog socioekonomskog statusa mogu se testirati lošije od imućnijih i obrazovanijih
osoba. Niski rezultati u takvim situacijama ne bi se trebali automatski pripisati blagom intelektualnom oštećenju. Ovo je jedan od razloga zašto su kod
pojedinaca sa sumnjom na ID/IDD mjere adaptivnog ponašanja ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s
ID/IDD. Ako je potrebno, treba koristiti prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati
prijevod i interpretacija rezultata i treba ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji
jezik.mjere adaptivnog ponašanja su ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je potrebno,
treba koristiti prevoditelja za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i interpretacija
rezultata i treba ih promatrati s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.mjere adaptivnog
ponašanja su ključne kako se nedostatak obrazovanja, siromaštvo ili neiskustvo ne bi pomiješali s ID/IDD. Ako je potrebno, treba koristiti prevoditelja
za osobe koje ne govore tečno engleski jezik. Na valjanost rezultata testa može značajno utjecati prijevod i interpretacija rezultata i treba ih promatrati
s upozorenjem da su testovi normirani za govornike engleskog jezika kojima je materinji jezik.
Psihološki testovi inteligencije koji su standardizirani temelje se na normalnoj distribuciji rezultata s prosjekom od 100 i standardnom devijacijom od
15 bodova. Normalni rezultati se kreću od 85 do 115, što predstavlja jednu standardnu devijaciju od srednje vrijednosti. Abnormalni rezultati na
standardiziranim testovima padaju unutar 1,52,0 standardne devijacije ispod prosjeka. Subtestovi na testovima inteligencije imaju rezultate mjerene
u skaliranim bodovima u rasponu od 1 do 18 s prosjekom od 10 i standardnom devijacijom od 3. Standardizirani testovi su konstruirani kako bi
omogućili valjane usporedbe između rezultata. Na primjer, IQ od 85 odgovara skaliranom rezultatu od 7 na podtestu koji bi mogao mjeriti varijablu kao
što je fond znanja (npr. Informacije na Wechslerovoj ljestvici) i Zrezultat od −1,0 standardne devijacije. Svi ovi rezultati su na 16. percentilu i jednako su
skalirani za usporedbu.
3. Tumačenje rezultata ispitivanja
Izvješće koje priprema psiholog po završetku testiranja treba navesti sve provedene testove, neobrađene rezultate kao i standardne rezultate za
usporedbe testova kroz vrijeme. Važno je naglasiti da sumarni rezultati, kao što je puna skala IQa, ne obuhvaćaju adekvatno individualne razlike
nabrojane testiranjem. Kliničar mora biti svjestan da sumarni rezultati kombiniraju podatke i mogu dovesti do lažnog dojma jer predstavljaju srednju
vrijednost svih primijenjenih testova. Psiholog bi trebao pogledati sve rezultate i njihove raspone kako bi stekao točan dojam o profilu pojedinca,
definirajući obrasce snaga i slabosti u svim procijenjenim domenama. Za IQ testove to znači ispitivanje rezultata indeksa ili klastera gdje su podtestovi
što je fond znanja (npr. Informacije na Wechslerovoj ljestvici) i Zrezultat od −1,0 standardne devijacije. Svi ovi rezultati su na 16. percentilu i jednako su
skalirani za usporedbu. Butler University
Access Provided by:
3. Tumačenje rezultata ispitivanja
Izvješće koje priprema psiholog po završetku testiranja treba navesti sve provedene testove, neobrađene rezultate kao i standardne rezultate za
usporedbe testova kroz vrijeme. Važno je naglasiti da sumarni rezultati, kao što je puna skala IQa, ne obuhvaćaju adekvatno individualne razlike
nabrojane testiranjem. Kliničar mora biti svjestan da sumarni rezultati kombiniraju podatke i mogu dovesti do lažnog dojma jer predstavljaju srednju
vrijednost svih primijenjenih testova. Psiholog bi trebao pogledati sve rezultate i njihove raspone kako bi stekao točan dojam o profilu pojedinca,
definirajući obrasce snaga i slabosti u svim procijenjenim domenama. Za IQ testove to znači ispitivanje rezultata indeksa ili klastera gdje su podtestovi
podijeljeni na slične konstrukte. Različiti klasteri mjere verbalno razumijevanje,perceptivna organizacija, radna memorija i brzina obrade.
Slijede druga ključna područja koja su važna za razmatranje:
Gruba i fina motorika i koordinacija.
Jezik uključujući vokabular, sintaksu, pragmatiku, tečnost i artikulaciju.
Memorija uključujući vizualne i verbalne domene za kodiranje i dohvaćanje.
Snaga motora.
Vizualnomotoričke i perceptivne sposobnosti.
Izvršne vještine koje uključuju planiranje, organizaciju, upravljanje zadacima i kognitivnu fleksibilnost.
Testiranje postignuća uključujući čitanje, aritmetiku i pisanje.
Najčešće korišteni psihološki testovi navedeni su u tablicama 30–2 , 30–3 , 30–4 .
Tablica 30–2
Reprezentativni testovi koji se koriste za procjenu različitih kognitivnih funkcija u različitim dobima
Dob
Naziv testa D o j e nčad/Predškolski uzrast Dijete Odrasla osoba
Mjerene sposobnosti: Razvoj/inteligencija
1. Bayley Scales of Infant and Toddler Development—III •
2. Miller Assessment of Preschoolers •
3. Wechsler Preschool and Primary Scale of Intelligence—III •
4. Wechsler Intelligence Scale for Children—IV •
5. StanfordBinet 5 • •
6. Wechsler Adult Intelligence Scale—III •
Ability measured: Language
1. Preschool Language Scale—4 •
2. Peabody Picture Vocabulary Test—4 • •
3. Expressive OneWord Picture Vocabulary Test • •
4. Reynell Developmental Language Scales • •
Chapter 30: Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder), Kerim M. Munir; Sandra L. Friedman; Elizabeth L. Leonard
5. ReceptiveExpressive Emergent Language Test—3 •
Page 11 / 29
6. California Verbal Learning Test • •
Butler University
2. Peabody Picture Vocabulary Test—4 • •
Access Provided by:
3. Expressive OneWord Picture Vocabulary Test • •
4. Reynell Developmental Language Scales • •
5. ReceptiveExpressive Emergent Language Test—3 •
6. California Verbal Learning Test • •
7. Boston Diagnostic Aphasia Examination—3 •
Ability measured: Motor function
1. Grip Strength • •
2. Purdue Pegboard Test • •
3. Grooved Pegboard Test • •
4. Finger Tapping Test • •
Ability measured: Adaptive behavior
1. Vineland Adaptive Behavior ScalesIII • • •
2. AAMR Adaptive Behavior Scales—2 • • •
Ability measured: Executive function
1. NEPSYII • •
2. Delis–Kaplanov sustav izvršnih funkcija • •
Mjerena sposobnost: Uspjeh
1. Woodcock–Johnson III NU Testovi postignuća • •
2. Wechslerov test individualnog postignuća—II •
Tablica 30–3
Testovi za posebne populacije
Neverbalni testovi Testovi za autizam i srodne poremećaje
Test neverbalne inteligencije—3 Dijagnostički intervju za autizam—revidirano
Leiterova međunarodna ljestvica uspješnosti—revidirana Dijagnostičke skale promatranja autizma
Ravenove progresivne matrice Ljestvica procjene autizma u djetinjstvu
Wechslerova neverbalna skala sposobnosti Skala poremećaja Gilliama Aspergera
Tablica 30–4
Testovi probira za procjenu u uredu ili uz krevet
Test Svrha Dob
Ravenove progresivne matrice Ljestvica procjene autizma u djetinjstvu
Butler University
Access Provided by:
Wechslerova neverbalna skala sposobnosti Skala poremećaja Gilliama Aspergera
Tablica 30–4
Testovi probira za procjenu u uredu ili uz krevet
Test Svrha Dob
Denverski razvojni probirni test—II Opći zaslon za razvoj dojenčadi i predškolske djece za jezik, motoričke vještine, društvenu Od rođenja do 6

interakciju god
Bayley Infant NeuroDevelopment Procjena razvoja dojenčadi uključujući motoričke, kognitivne, socijalne/emocionalne 3 do 24 mj

Screener vještine
Folstein MiniMental State Examination Provjerava razne mentalne funkcije uključene u spoznaju Odrasle osobe
4. Procjena adaptivnog ponašanja
Razumijevanje mjerenja adaptivnog funkcioniranja ključno je za sve psihijatre i praktičare mentalnog zdravlja zbog njegove središnje uloge u
razumijevanju ID/IDD. Ovo je ključno za omogućavanje odgovarajuće dijagnoze ID/IDD. Također je koristan u pružanju okvira za planiranje
obrazovanja i habilitacijskih intervencija. Prilagodljivo ponašanje trebalo bi se procijeniti kroz najnovije verzije standardiziranih instrumenata. Tu
spadaju Vinelandove ljestvice adaptivnog ponašanja (VABS) ili ljestvice za procjenu adaptivnog ponašanja (ABAS). Dodatne ljestvice adaptivnog
ponašanja trenutno su u razvoju za rješavanje novih dijagnostičkih smjernica za ID/IDD. Procjena adaptivnog ponašanja kvantificira funkciju u glavnim
domenama razvoja s obzirom na to što pojedinac može, a što ne može učiniti u usporedbi s vršnjacima iste dobi.VABS mjeri socijalne vještine
pojedinaca od rođenja do 19. godine. Daje se roditeljima ili primarnim skrbnicima koji su upoznati s djetetom. Test sadrži četiri dijela: komunikacija;
vještine svakodnevnog života; socijalizacija; i motoričkih sposobnosti. Dnevne životne aktivnosti hijerarhijski se procjenjuju kako bi uključile
kronološku dob i sazrijevanje koje je obilježje razvoja. Na primjer, komunikacijske vještine potrebne za trogodišnjaka uzimaju u obzir složenost
razvoja vokabulara za izražavanje, razumijevanje i neverbalne sposobnosti, kao što su gestualne vještine, dok bi potrebne vještine za adolescente
uključivale sposobnost čitanja, pisanja i slijedite pisane upute. ABAS mjeri tri glavne kategorije vještina adaptivnog ponašanja: konceptualne,
društvene i praktične životne vještine.Korisno je za određivanje potpore potrebne za maksimalno neovisno funkcioniranje i kvalitetu života.
C. Laboratorijski nalazi
Prilikom donošenja odluke o provođenju laboratorijskih pretraga uzimaju se u obzir brojni čimbenici. Prezentacija pojedinca, povijest bolesti, povijest
razvoja, obiteljska povijest (obiteljski pedigre), fizički pregled i rezultati psihološkog testiranja mogu utjecati na to koji testovi se preporučuju. Obrada
bi trebala biti vođena djetetovom prezentacijom i radnom hipotezom etioloških čimbenika i može se provoditi tijekom vremena jer se isključe
određeni medicinski poremećaji. Što je niža razina adaptivnog i kognitivnog funkcioniranja, veća je vjerojatnost pronalaska povezanih genetskih ili
medicinskih stanja.
1. Genetsko testiranje
Potreba za pružanjem suvremenog genetskog testiranja u procjeni pojedinaca s ID/IDD (primjereno dostupnosti lokalnih resursa unutar određene
zemlje) važan je prioritet. Identificiranje temeljne genetske etiologije ima implikacije izvan liječenja; može pružiti važne smjernice o tijeku života i
prognozi bolesti. Američka pedijatrijska akademija daje smjernice o informacijama o genetskom testiranju o najnovijim modalitetima probira.
Kariotipizacija visoke razlučivosti i fragileX testiranje te studije fluorescencije in situ hibridizacije (FISH) često se provode kako bi se potvrdila ili
isključila sumnja na genetski poremećaj. Zbog dominacije genetskih uzroka ID/IDD, mikronizovi kromosoma, koji promatraju DNK na razini
gena,postali su standardno testiranje jer mogu detektirati promjene broja kopija (duplikacije i brisanja) u cijelom genomu. Postoje dvije vrste
kromosomskih mikronizova: komparativna genomska hibridizacija (CGH), koja obuhvaća duljinu svih kromosoma s obogaćivanjem u poznatim
područjima varijacije broja kopija; i genotipizacija polimorfizma jednog nukleotida (SNP) koja ispituje više mjesta u genomu. SNP omogućuje analizu
homozigotnosti i heterozigotnosti kao i identifikaciju duplikacija ili brisanja. SNP također može otkriti krvno srodstvo. Procijenjeno je da će u prosjeku
CGH i SNP nizovi dati 10% do 30% pozitivnih nalaza, dok Gpojasni kariotip može otkriti abnormalnosti u 2% do 4% slučajeva, a FISH u 2,4% do 3,5%.
Kariotipizacija, uz ili umjesto kromosomskog niza,je koristan u sindromima aneuploidije kao što su trisomija 21 (Down), 18 ili 13, ili Turner (45,X) ili
Klinefelter (47,XXY). Kad god postoji sumnja na kromosomsku abnormalnost roditelja, također se preporučuje kariotipizacija roditelja za daljnju
karakterizaciju i genetsko savjetovanje.
2. Metabolički testovi probira
gena,postali su standardno testiranje jer mogu detektirati promjene broja kopija (duplikacije i brisanja) u cijelom genomu. Postoje dvije vrste
kromosomskih mikronizova: komparativna genomska hibridizacija (CGH), koja obuhvaća duljinu svih kromosoma s obogaćivanjem u poznatim Butler University
područjima varijacije broja kopija; i genotipizacija polimorfizma jednog nukleotida (SNP) koja ispituje više mjesta u genomu. SNP omogućuje analizu
Access Provided by:
homozigotnosti i heterozigotnosti kao i identifikaciju duplikacija ili brisanja. SNP također može otkriti krvno srodstvo. Procijenjeno je da će u prosjeku
CGH i SNP nizovi dati 10% do 30% pozitivnih nalaza, dok Gpojasni kariotip može otkriti abnormalnosti u 2% do 4% slučajeva, a FISH u 2,4% do 3,5%.
Kariotipizacija, uz ili umjesto kromosomskog niza,je koristan u sindromima aneuploidije kao što su trisomija 21 (Down), 18 ili 13, ili Turner (45,X) ili
Klinefelter (47,XXY). Kad god postoji sumnja na kromosomsku abnormalnost roditelja, također se preporučuje kariotipizacija roditelja za daljnju
karakterizaciju i genetsko savjetovanje.
2. Metabolički testovi probira
Neki liječnici ove pretrage preporučuju za svu djecu kod koje je etiologija nejasna. Drugi dobivaju metaboličko testiranje kada je razvojna putanja
karakterizirana regresijom, osobito kod uobičajenih bolesti, ili postoji produljeni oporavak od takvih bolesti. Djeca s metaboličkim poremećajima
također mogu imati niz znakova ili simptoma, uključujući ali ne ograničavajući se na cikličko povraćanje, oštećenje sluha ili vida, povećanu jetru ili
slezenu i grubo lice.
3. Elektrofiziološka ispitivanja
Ovo testiranje nije dio rutinske obrade za djecu s ID/IDD. Međutim, ta djeca imaju veću incidenciju poremećaja napadaja u usporedbi s općom
populacijom i ona se značajno povećava u prisutnosti teške ID/IDD. Studiju elektroencefalograma (EEG) treba napraviti ako postoje epizode buljenja,
paroksizmalni ispadi bez prepoznatljivih precipitatora, razvojna regresija ili ponašanja koja su u skladu s napadajima.
4. Procjena slušne oštrine
Ovo bi trebalo učiniti na svakom djetetu s kašnjenjem u govoru, uključujući i ona s ID/IDD, čak iu kontekstu normalnog neonatalnog testa sluha. Ako
rutinska audiološka procjena pomoću slušalica nije izvediva, audiometrija za vizualno pojačanje, u zvučnom polju bez upotrebe slušalica, može se
koristiti kako bi se osiguralo da je oštrina sluha primjerena za razvoj jezika. Ako se ovaj test smatra nepouzdanim ili daje nedovoljno informacija, može
se provesti neurofiziološka procjena, kao što je slušni odgovor moždanog debla (ABR) ili slušni evocirani odgovor moždanog debla (BAER).
5. Oftalmološka procjena
Ova je procjena također važna za prepoznavanje specifičnih medicinskih stanja povezanih s IDom i za isključivanje smanjene vidne oštrine.
D. Neuroimaging
Neuroimaging nije indiciran za svu djecu s dijagnozom ID/IDD. Treba ga razmotriti u kontekstu abnormalnog neurološkog pregleda, kao što je
asimetrija motoričkih nalaza ili abnormalni refleksi. Neproporcionalan rast glave signalizira potrebu za neuroimagingom. Što je ID/IDD teži, to je
vjerojatnije da će se pozitivni nalazi identificirati na neuroimaging studijama. Studija magnetske rezonancije (MRI) posebno je opravdana u prisutnosti
abnormalne veličine glave (makrocefalija, mikrocefalija) ili abnormalnosti lica koje ukazuju na malformaciju mozga. Povijest žarišnih ili
intrakontabilnih napadaja, progresivnog neurološkog pogoršanja ili abnormalnosti pokreta također može sugerirati da bi MRI mogao biti koristan.
Štoviše,treba napomenuti da abnormalni nalazi magnetske rezonancije ne moraju uvijek pružiti naznake o etiologiji, već samo pomoći u karakterizaciji
procesa.
MRI omogućuje bolju rezoluciju moždanog tkiva u usporedbi s kompjuteriziranom tomografijom (CT). CT se preferira za identifikaciju koštanih
struktura i brži je test, ali omogućuje izlaganje zračenju. Spektroskopija magnetske rezonancije (MRS) također se može koristiti u evaluaciji
metaboličkih poremećaja. Pozitronska emisijska tomografija (PET) i jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija (SPECT) koriste
radioaktivne tragače, temeljene na metabolizmu glukoze i protoku krvi, te se mogu koristiti u procjeni žarišta napadaja.
E. Tijek bolesti
Životni tijek IDa/IDDa ovisi o njegovom stupnju, povezanim nedostacima i etiologiji, kao i o istaknutim psihološkim čimbenicima (komorbidna
psihopatologija i povezane osobine ponašanja), čimbenicima okoline (uključujući stavove i stigmu koju doživljavaju ljudi u neposrednoj okolini i
društvo u cjelini) i usluge koje osoba s ID/IDD prima. Međutim, u zajednicama i društvu postoje zajedničke značajke u životima ljudi koji imaju ovu
dijagnozu. U velikoj su mjeri oblikovani načelom normalizacije i njegovom suvremenom perspektivom koja uključuje uključivanje u društvo i
zajednicu.Ovi pristupi smatraju da osobe s ID/IDD trebaju imati životne prilike što bliže normama društva u cjelini, te da osobe s ID/IDD trebaju biti
uključene u najvećoj mogućoj mjeri u normativni život unutar društva. Treba im pružiti potporu potrebnu da se takvo uključivanje ostvari u optimalnoj
mogućoj mjeri.
Institucionalizacija osobe s ID/IDDom, a posebice djece, više nije prihvatljiva opcija, a velike državne institucije su zatvorene iu fazi gašenja diljem
svijeta. U Sjedinjenim Državama, prema saveznom zakonu (Zakon o obrazovanju osoba s invaliditetom, prvi put donesen 1975. i od tada izmijenjen),
sva djeca s ID/IDD imaju pravo na posebno obrazovanje u svojoj lokalnoj obrazovnoj jurisdikciji, uglavnom u redovnim učionicama, sa svim potrebnim
pratećim sadržajima. usluge, do dobi od 21 godine. Odrasle osobe s ID/IDD obično prolaze strukovnu obuku; mnogi imaju "redovne" ili barem
društvo u cjelini) i usluge koje osoba s ID/IDD prima. Međutim, u zajednicama i društvu postoje zajedničke značajke u životima ljudi koji imaju ovu
dijagnozu. U velikoj su mjeri oblikovani načelom normalizacije i njegovom suvremenom perspektivom koja uključuje uključivanje u društvo i
Butler University
zajednicu.Ovi pristupi smatraju da osobe s ID/IDD trebaju imati životne prilike što bliže normama društva u cjelini, te da osobe s ID/IDD trebaju biti
Access Provided by:
uključene u najvećoj mogućoj mjeri u normativni život unutar društva. Treba im pružiti potporu potrebnu da se takvo uključivanje ostvari u optimalnoj
mogućoj mjeri.
Institucionalizacija osobe s ID/IDDom, a posebice djece, više nije prihvatljiva opcija, a velike državne institucije su zatvorene iu fazi gašenja diljem
svijeta. U Sjedinjenim Državama, prema saveznom zakonu (Zakon o obrazovanju osoba s invaliditetom, prvi put donesen 1975. i od tada izmijenjen),
sva djeca s ID/IDD imaju pravo na posebno obrazovanje u svojoj lokalnoj obrazovnoj jurisdikciji, uglavnom u redovnim učionicama, sa svim potrebnim
pratećim sadržajima. usluge, do dobi od 21 godine. Odrasle osobe s ID/IDD obično prolaze strukovnu obuku; mnogi imaju "redovne" ili barem
zaštićene poslove i žive u svojim zajednicama, sa svojim obiteljima, u manjim domovima ili samostalno.
Allovay TP. Radno pamćenje i profili izvršnih funkcija osoba s graničnim intelektualnim funkcioniranjem. J Intellect Disabil Res. 2010;54:448456.
[PubMed: 20537050]
Bayley N. Bayleyeva ljestvica razvoja dojenčadi i male djece . 3. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2005. godine.
Brown L, Sherbenou R, Johnson S. Test neverbalne inteligencije . 3. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 1997. godine.
Brownell R, ur. Ekspresivni test vokabulara sa slikom od jedne riječi . izd. 2000. Novato, CA: Academic Therapy Publications; 2000. godine.
Bzoch KR, League R, Brown V. Receptivnoekspresivni emergentni jezični test . 3. izd. Austin, TX: Proed; 2003. godine.
Cohen M. Skala dječjeg pamćenja . San Antonio, TX: Psychological Corporation; 1997. godine.
Delis D, Kramer J, Kaplan E, Ober B. Kalifornijski verbalni test učenja—Dječja verzija . San Antonio, TX: Psychological Corporation; 1994. godine.
Delis D, Kramer J, Kaplan E, Ober B. Kalifornijski verbalni test učenja . 2. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2000. godine.
Delis D, Kaplan E, Kramer J. DelisKaplanov sustav izvršnih funkcija . San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2001. godine.
Dunn LM, Dunn LM. Peabody slikovni test vokabulara . 4. izd. Circle Pines, MN: American Guidance Service, 2006.
Dykens E, ur. Posebno izdanje o fenotipovima ponašanja. Am J Ment Retard. 2001;106(1):1–107. [PubMed: 11246708]
EwingCobbs L. Rana ozljeda mozga u djece: razvoj i reorganizacija kognitivnih funkcija. Dev neuropsihol . 2003;24:669704. [PubMed: 14561566]
Folstein M, Folstein S, McHugh P, Fanjiang G. MiniMental State Examination . Lutz, FL: Resursi za psihološku procjenu; 2001. godine.
Frankenburg WK, Dodds J, Archer P, et al. Denverski razvojni skrining test. 2. izd. Denver, CO: Denver Developmental Materials; 1990. godine.
Gilliam J. Skala poremećaja Gilliama Aspergera . Austin, TX: Proed; 2001. godine.
Glascoe FP. Zabrinutost roditelja o razvoju djece: tehnika predprobira ili test probira? Pedijatrija. 1997;99(4):522–528. [PubMed: 9093291]
Goodglass H, Kaplan E. Bostonsko dijagnostičko ispitivanje afazije . 3. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2000. godine.
Graham JM Jr, Superneau D, Rogers RC, et al. Kliničke karakteristike i karakteristike ponašanja u FG sindromu. Am J Med Genet. 1999;85(5):470–475.
[PubMed: 10405444]
Graham JM Jr, Rosner B, Dykens E, Visootsak J. Bihevioralne značajke CHARGE sindroma (HallHittnerov sindrom) u usporedbi s Downovim
sindromom, PraderWillijevim sindromom i Williamsovim sindromom. Am J Med Genet. 2005;133(3):240–247.
Harrison, PL, Oakland, T. Adaptivni sustav procjene ponašanja, priručnik i planer intervencija. 3. izd. Torrance, CA: Western Psychological Services;
2015.
Kazuo N, Leland H, Lambert N. AAMR skale adaptivnog ponašanja . 2. izd. Lutz, FL: Izvori psihološke procjene, 1992.
Korkman M, Kirk U, Kemp S. Za NEPSY . 2. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2007. godine.
La Malfa G, Lassi S, Bertelli M, et al. Emocionalni razvoj i sposobnosti prilagodbe kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Studija korelacije
između Sheme procjene emocionalnog razvoja (SAED) i Vinelandove skale adaptivnog ponašanja (VABS). Res Dev Disabil . 2009;30:14061412.
Harrison, PL, Oakland, T. Adaptivni sustav procjene ponašanja, priručnik i planer intervencija. 3. izd. Torrance, CA: Western Psychological Services;
Butler University
2015. Access Provided by:
Kazuo N, Leland H, Lambert N. AAMR skale adaptivnog ponašanja . 2. izd. Lutz, FL: Izvori psihološke procjene, 1992.
Korkman M, Kirk U, Kemp S. Za NEPSY . 2. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2007. godine.
La Malfa G, Lassi S, Bertelli M, et al. Emocionalni razvoj i sposobnosti prilagodbe kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Studija korelacije
između Sheme procjene emocionalnog razvoja (SAED) i Vinelandove skale adaptivnog ponašanja (VABS). Res Dev Disabil . 2009;30:14061412.
[PubMed: 19640678]
Lord C, Rutter M, DiLovore P, Risi S. Raspored dijagnostičkog promatranja autizma . Los Angeles: Western Psychological Services; 1999. godine.
Miller LJ. Miller Assessment for Preschoolers , San Antonio, TX: Psychological Corporation; 1982. godine.
Moldavsky M, Lev D, LermanSagie T. Fenotipovi ponašanja genetskih sindroma: referentni vodič za psihijatre. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry.
2001;40(7):749–761. [PubMed: 11437013]
Rauch A, Ruschendorf F, Huang J, et al. Molekularna kariotipizacija korištenjem SNP niza za genotipizaciju cijelog genoma. J Med Genet. 2004;41:916
922. [PubMed: 15591277]
Gavran JC. Raven's Progressive Matrices , San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2003. godine.
Reynell JK, Gruber CP. Reynell razvojne jezične ljestvice. US ed. Los Angeles: Western Psychological Services; 1990. godine.
Roid GH. StanfordBinet ljestvice inteligencije . 5. izd. Itasca, IL: Riverside; 2003. godine.
Roid GH, Miller L. Leiter Međunarodna ljestvica uspješnosti—revidirana . Woodale, IL: Stoelting; 1997. godine.
Kraljevski koledž psihijatara. DC–LD, Povremeni rad OP 48 . London: Gaskell; 2001. godine.
Rutter M, Le Couteur A, Lord C. Dijagnostički intervju za autizam—revidirano . Los Angeles: Western Psychological Services; 1994. godine.
Schopler E, Reichler R, Renner B. Skala procjene autizma u djetinjstvu . Los Angeles: Western Psychological Services; 1998. godine.
Sparrow S, Cicchetti D, Balla D. Vineland Adaptive Behavior Scales . 2. izd. New York: Pearson Assessments; 2006.
Su CY, Chen CC, Wuang YP, et al. Neuropsihološki prediktori svakodnevnog funkcioniranja odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. J Intellect
Disabil Res. 2008;52:1828. [PubMed: 18173569]
Tassé MJ1, Schalock RL, Balboni G, et al. Konstrukt adaptivnog ponašanja: njegova konceptualizacija, mjerenje i uporaba u području intelektualnih
teškoća. Am J Intellect Dev Disabil . 2012. srpanj;117(4):291–303.
Taylor RW, Turnbull DM. Mutacije mitohondrijske DNA u ljudskim bolestima. Nat Rev Genet. 2005;6:389402. [PubMed: 15861210]
Velagaleti GVN, Robinson SS, Rouse BM, et al. Subtelomerne reorganizacije u idiopatskoj mentalnoj retardaciji. Ind J Pediatr . 2005:72:679685.
Wechsler D. Wechslerova skala inteligencije . 3. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 1997. godine.
Wechsler D. Wechsler predškolska i primarna ljestvica inteligencije . 3. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2002. godine.
Wechsler D. Wechslerova ljestvica inteligencije za djecu . 4. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2003. godine.
Wechsler D, Naglieri J. Wechslerova neverbalna skala sposobnosti . San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2006.
WilliamsCostello D, Friedman H, Minich N, et al. Poboljšano preživljavanje s povećanim neurorazvojnim poteškoćama za dojenčad s izrazito niskom
porođajnom težinom u 1990ima. Pedijatrija. 2005;115:9971003. [PubMed: 15805376]
Woodcock RW, McGrew KS, Mather N. WoodcockJohnson III , Normative Update. Itasca, IL: Riverside; 2006. Page 16 / 29
Zimmerman I, Steiner V, Pond R: Ljestvica jezika predškolske djece . 4. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2002. godine.
Wechsler D. Wechslerova ljestvica inteligencije za djecu . 4. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2003. godine.
Butler University
Access Provided by:
Wechsler D, Naglieri J. Wechslerova neverbalna skala sposobnosti . San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2006.
WilliamsCostello D, Friedman H, Minich N, et al. Poboljšano preživljavanje s povećanim neurorazvojnim poteškoćama za dojenčad s izrazito niskom
porođajnom težinom u 1990ima. Pedijatrija. 2005;115:9971003. [PubMed: 15805376]
Woodcock RW, McGrew KS, Mather N. WoodcockJohnson III , Normative Update. Itasca, IL: Riverside; 2006.
Zimmerman I, Steiner V, Pond R: Ljestvica jezika predškolske djece . 4. izd. San Antonio, TX: Psychological Corporation; 2002. godine.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA (UKLJUČUJUĆI KOMORBIDNA STANJA)
Kod demencije, uključujući oblike s juvenilnim početkom, postoji pad kognitivnog funkcioniranja s premorbidne razine, osobito pamćenja. Početak
može biti u bilo kojoj dobi. Ako je početak postnatalni, ali je premorbidni razvoj bio normalan, teoretski se mogu dijagnosticirati i demencija i ID/IDD,
ali budući da može biti teško dokumentirati da je premorbidni razvoj bio normalan, ICD i DSM klasifikacijski sustavi ne preporučuju dijagnosticiranje
demencije tijekom ranom razvojnom razdoblju ili ako je neurorazvojno stanje inače dovoljno opisano dijagnozom ID/IDD. Obilježje poremećaja iz
autističnog spektra (ASD) je kvalitativno oštećenje socijalne interakcije, kao i ponavljajuće ponašanje i interesi. Nasuprot tome, osobe s ID/IDDom
mogu se odnositi prema drugima na način koji odgovara njihovoj razvojnoj razini.Uz sve veću prevalenciju ASDa u posljednjim desetljećima, smanjila
se stopa istodobne pojave s ID/IDD. Sada se procjenjuje da trećina osoba s ASDom ima istovremenu ID/IDD, a oko četvrtina je neverbalna.
Po definiciji, osobe s poremećajima učenja (LD) i komunikacijskim poremećajima nemaju globalno intelektualno oštećenje, ali imaju deficite u
vještinama u određenom području koje su ispod razine očekivane za dob, razinu inteligencije, obrazovanje i adaptivnu funkciju. Kod mnogih drugih
mentalnih poremećaja, kao što je shizofrenija, može doći do opadanja i intelektualnog i adaptivnog funkcioniranja. Ako se to dogodi tijekom
neurorazvoja, treba potvrditi istodobnu dijagnozu ID/IDD. Ako je početak nakon ranog neurorazvojnog razdoblja, povijest premorbidnog normalnog
razvoja zatražena od ispitanika moći će isključiti dijagnozu ID/IDD.
Pojedinci s ID/IDD u općoj populaciji imaju mnogo veći rizik za razvoj istodobnih mentalnih poremećaja nego oni bez ID/IDD. Poremećaji koji se
pojavljuju zajedno uključuju one klasificirane u neurorazvojnu metakategoriju (kao što je autizam i poremećaj pažnje i hiperaktivnosti), kao i u
drugim domenama; njihove se manifestacije mogu razlikovati, modificirane razinom i prirodom ID/IDD pojedinca. Standard za klasifikaciju paralelnog
poremećaja trebao bi se koristiti i tumačiti u kontekstu komunikacijskih vještina osobe, prošlih iskustava, kulture i obrazovanja, kao i adaptivnog i
kognitivnog funkcioniranja. O njima će biti riječi kasnije u odjeljcima o pojedinačnim poremećajima. U većini situacija može se postaviti jasna
dijagnoza,ali često se mogu potvrditi neodređeni simptomi ili dimenzionalne kategorije (npr. u smislu regulacije raspoloženja, razine agitacije), što
implicira određeni stupanj dijagnostičke atipičnosti. Viša stopa odobravanja neodređenih kategorija odražava stupanj do kojeg se sustavi kategoričke
klasifikacije nisu mogli prilagoditi za dijagnostičku razradu u kontekstu ID/IDD. Kraljevski koledž psihijatara u Ujedinjenom Kraljevstvu objavio je
priručnik o psihijatrijskim kriterijima za uporabu kod odraslih osoba s ID/IDD komplementarnim ICD10. Kliničari bi trebali biti svjesni fenomena
"dijagnostičkog zasjenjenja": Ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju ignorirati simptome komorbidne psihopatologije ili ih vidjeti kao
manifestaciju ID/IDD.implicirajući stupanj dijagnostičke atipičnosti. Viša stopa odobravanja neodređenih kategorija odražava stupanj do kojeg se
sustavi kategoričke klasifikacije nisu mogli prilagoditi za dijagnostičku razradu u kontekstu ID/IDD. Kraljevski koledž psihijatara u Ujedinjenom
Kraljevstvu objavio je priručnik o psihijatrijskim kriterijima za uporabu kod odraslih osoba s ID/IDD komplementarnim ICD10. Kliničari bi trebali biti
svjesni fenomena "dijagnostičkog zasjenjenja": ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju ignorirati simptome komorbidne psihopatologije ili ih
vidjeti kao manifestaciju ID/IDDa.implicirajući stupanj dijagnostičke atipičnosti. Viša stopa odobravanja neodređenih kategorija odražava stupanj do
kojeg se sustavi kategoričke klasifikacije nisu mogli prilagoditi za dijagnostičku razradu u kontekstu ID/IDD. Kraljevski koledž psihijatara u
Ujedinjenom Kraljevstvu objavio je priručnik o psihijatrijskim kriterijima za uporabu kod odraslih osoba s ID/IDD komplementarnim ICD10. Kliničari bi
trebali biti svjesni fenomena "dijagnostičkog zasjenjenja": Ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju ignorirati simptome komorbidne
psihopatologije ili ih vidjeti kao manifestaciju ID/IDD.Kraljevski koledž psihijatara u Ujedinjenom Kraljevstvu objavio je priručnik o psihijatrijskim
kriterijima za uporabu kod odraslih osoba s ID/IDD komplementarnim ICD10. Kliničari bi trebali biti svjesni fenomena "dijagnostičkog zasjenjenja":
Ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju ignorirati simptome komorbidne psihopatologije ili ih vidjeti kao manifestaciju ID/IDD.Kraljevski
koledž psihijatara u Ujedinjenom Kraljevstvu objavio je priručnik o psihijatrijskim kriterijima za uporabu kod odraslih osoba s ID/IDD
komplementarnim ICD10. Kliničari bi trebali biti svjesni fenomena "dijagnostičkog zasjenjenja": ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju
ignorirati simptome komorbidne psihopatologije ili ih vidjeti kao manifestaciju ID/IDDa.
Generički pojmovi "poremećaj ponašanja" u kontekstu ID/IDD nerijetko se susreću, ali unatoč tome ne označavaju specifičnu dijagnostičku kategoriju.
Osobe s ID/IDD s tako raznolikim simptomatskim ponašanjem mogu zapravo imati prateće komorbidne mentalne poremećaje koji mogu ostati
nedijagnosticirani. Ovo postavlja pozornicu za značajne stope pogrešaka u liječenju ovih "izazovnih ponašanja", posebno s psihofarmakološkim
sredstvima; na primjer, agresivno ponašanje mogu pokazivati osobe koje imaju različite komorbidne poremećaje kao što su raspoloženje, psihoza ili
posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). "Poremećaj ponašanja" trebao bi se koristiti za opisivanje nespecifičnog ponašanja koje se pojavljuje samo
u određenim situacijama (kao što je u učionici),dok se dijagnoza mentalnog poremećaja u pozadini isključuje u kliničkom okruženju.
komplementarnim ICD10. Kliničari bi trebali biti svjesni fenomena "dijagnostičkog zasjenjenja": ako osoba ima ID/IDD, kliničari imaju tendenciju
Butler University
ignorirati simptome komorbidne psihopatologije ili ih vidjeti kao manifestaciju ID/IDDa.
Access Provided by:
Generički pojmovi "poremećaj ponašanja" u kontekstu ID/IDD nerijetko se susreću, ali unatoč tome ne označavaju specifičnu dijagnostičku kategoriju.
Osobe s ID/IDD s tako raznolikim simptomatskim ponašanjem mogu zapravo imati prateće komorbidne mentalne poremećaje koji mogu ostati
nedijagnosticirani. Ovo postavlja pozornicu za značajne stope pogrešaka u liječenju ovih "izazovnih ponašanja", posebno s psihofarmakološkim
sredstvima; na primjer, agresivno ponašanje mogu pokazivati osobe koje imaju različite komorbidne poremećaje kao što su raspoloženje, psihoza ili
posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). "Poremećaj ponašanja" trebao bi se koristiti za opisivanje nespecifičnog ponašanja koje se pojavljuje samo
u određenim situacijama (kao što je u učionici),dok se dijagnoza mentalnog poremećaja u pozadini isključuje u kliničkom okruženju.
A. Komorbidni mentalni poremećaji i problemi u ponašanju
Stručnjaci i opća javnost imali su mnoge pogrešne predodžbe o ponašanju osoba s ID/IDD ( tablica 305 ). Pojedinci s ID/IDD često imaju komorbidna
neuropsihijatrijska stanja koja često mogu uključivati atipične probleme s afektivnom regulacijom, anksioznošću i pažnjom. Mogu pokazivati
disruptivna ponašanja, impulzivnost, pretjeranu aktivnost, distraktibilnost, simptome raspoloženja ili anksioznosti te ekstremnija i nenormalnija
ponašanja kao što su samoozljeđivanje ili stereotipni motorički maniri.
Tablica 30–5
Zablude o psihopatologiji kod osoba s ID/IDD
P o g r ešn o s h v aćanje Stvarnost
Subprosječan IQ dovoljan za Potrebna su oštećenja i intelektualnih i adaptivnih vještina te početak u razvojnom razdoblju
dijagnozu
ID/IDD is lifelong Some individuals may lose diagnosis with improvement in adaptive skills
People with ID/IDD sooner Learning is lifelong (like everyone else) and with appropriate services and supports their lives will improve
or later stop learning
People with ID/IDD have Full range of "personality types" may be seen. Certain traits are more common in certain syndromes but these are
unique personalities (e.g., characterized as "behavioral phenotypes" (see Table 30–1), but not unique. Low selfimage and dependency are common
uninhibited, aggressive) because of societal and environmental factors and experiences
People with ID/IDD are too ID/IDD represent a group of neurodevelopmental disorders characterized by impairments in intellectual and adaptive
impaired to have mental functioning; in turn this group of individuals have an increased morbidity risk for other mental disorders
disorders
People with ID/IDD have Full spectrum of comorbid mental disorders may be experienced and their manifestations may be modified by
mental disorders unique to impairments in communication and cognition skills as well as environmental experiences and available supports
them
Professionals should focus Treatment and habilitation should focus on developing person's inherent strengths and abilities (rather than disabilities)
on person's deficits with compensatory strategies to overcome impairments and removing barriers if possible
Ta se ponašanja mogu procijeniti tijekom neformalnog promatranja, kliničkog razgovora, formalnog testiranja, promatranja u školi ili na poslu ili
kućnog posjeta. Postoje i instrumenti koji se koriste za mjerenje ponašanja povezanih s psihijatrijskim problemima i problemima ponašanja kod
osoba s ID/IDD. Oni se obično sastoje od kontrolnih popisa koji identificiraju ponašanja kao što su problemi pažnje. Mogu ih ispuniti roditelji, skrbnici
ili zdravstveni radnici i korisni su za upozoravanje kliničara na ozbiljnije probleme koji zahtijevaju sveobuhvatniju procjenu.
Ako su dostupni, potrebno je pregledati detaljne podatke o ponašanju zabilježene u školi, na poslu ili mjestu stanovanja pojedinca. Oni obično
uključuju tabeliranje učestalosti dotičnih ponašanja u različitim okruženjima i događajima koji prethode i slijede ponašanja (prethodnici i posljedice).
Na primjer, napadi bijesa koji rezultiraju izbacivanjem iz učionice mogu ukazivati na želju osobe da izbjegne težak zadatak u učionici. Na kraju procjene
dijagnostičar bi trebao moći odgovoriti na sljedeća pitanja:
a. Ima li osoba ID/IDD?
b. Postoji li mentalni poremećaj koji opravdava komorbidnu dijagnozu?
Page 18 / 29
c. Kakav je profil snaga i nedostataka pojedinca?
Ako su dostupni, potrebno je pregledati detaljne podatke o ponašanju zabilježene u školi, na poslu ili mjestu stanovanja pojedinca. Oni obično
Butler University
uključuju tabeliranje učestalosti dotičnih ponašanja u različitim okruženjima i događajima koji prethode i slijede ponašanja (prethodnici i posljedice).
Access Provided by:
Na primjer, napadi bijesa koji rezultiraju izbacivanjem iz učionice mogu ukazivati na želju osobe da izbjegne težak zadatak u učionici. Na kraju procjene
dijagnostičar bi trebao moći odgovoriti na sljedeća pitanja:
a. Ima li osoba ID/IDD?
b. Postoji li mentalni poremećaj koji opravdava komorbidnu dijagnozu?
c. Kakav je profil snaga i nedostataka pojedinca?
d. Koji su čimbenici koji uzrokuju/održavaju problem? (Ovo uključuje biomedicinska, psihološka i ekološka razmatranja)
e. Je li potrebna intervencija?
f. Koje su intervencije s najboljim omjerom koristi i rizika?
g. Kakav je predviđeni ishod bez liječenja?
Kako bi se odgovorilo na ova pitanja, procjena bi se trebala temeljiti na biopsihosocijalnom i razvojnom modelu. Čak i ako on ili ona možda nisu
odgovorni za izravnu skrb o osobi s ID/IDD, psihijatar koji se savjetuje u obrazovnim i/ili profesionalnim habilitacijskim ustanovama treba provesti
procjenu u kontekstu i uz razumijevanje sposobnosti, oštećenja osobe , te funkcionira u svim domenama. Izvorna shema koju je razvio AAMR 2002.
predložila je pet dimenzija koje bi trebalo razmotriti:
1. Intelektualno funkcioniranje i vještine prilagodbe.
2. Vještine adaptivnog ponašanja: konceptualne (jezik, čitanje i pisanje, koncepti novca, samousmjeravanje); društveni (kao što su međuljudski
odnosi, odgovornost, poštivanje pravila i zakona); praktični (svakodnevni život, održavanje kuće, prijevoz, posao, sigurnost).
3. Sudjelovanje, interakcija i društvene uloge.
4. Zdravlje (tjelesno i psihičko, etiologija ID/IDD).
5. Kontekst (okruženje, kultura).
Dakle, prvi korak je pregled prošlih medicinskih, psiholoških i drugih procjena. Ako su nedostupni ili nepouzdani (npr. napravljeno je samo grupno
testiranje IQa) ili su zastarjeli (npr. staro genetsko testiranje nije moglo dijagnosticirati ID/IDD u pozadini), pacijenta treba uputiti na psihološke,
medicinske i druge odgovarajuće konzultacije. Psihijatrijska procjena slijedi uobičajena načela, ali se tehnike moraju modificirati u skladu s razvojnom
razinom i komunikacijskim vještinama osobe, kao što je opisano u tablicama 30–6 i 30–7 .
Tablica 30–6
Psihijatrijska procjena u ID/IDD: Povijest
Informatori Više, uključujući obitelj, učitelje, radne savjetnike ("trenere za posao") i terapeute
Pozadina povijesti Critically review and update: past psychological, medical, etiological, environmental assessments, school/work
records
Referral history Overt reasons for referral; why referred now (was it prompted by environmental factors); expectations of various
caregivers
Presenting symptoms Longitudinal history of symptoms, their variability with time, place, caregivers, when/where symptoms do not occur?
Concrete description and examples of problem behaviors as well as strengths. Past management of problem
behaviors and its effectiveness
Past history, personality Strengths, adaptive skills, unusual behaviors, communication patterns
Psychiatric history Evaluations, diagnoses, hospitalizations, treatments, their results and side effects, alternative treatments
Education/work Settings, programs, supports, results
Health Zdravstvena i razvojna povijest, medicinski problemi za koje se zna da su povezani s temeljnom etiologijom
Obiteljska povijest (roditelji, Obiteljska konstelacija, medicinska, psihijatrijska i genetska povijest, razumijevanje stavova i osjećaja o pacijentovoj
Dakle, prvi korak je pregled prošlih medicinskih, psiholoških i drugih procjena. Ako su nedostupni ili nepouzdani (npr. napravljeno je samo grupno
Butler University
testiranje IQa) ili su zastarjeli (npr. staro genetsko testiranje nije moglo dijagnosticirati ID/IDD u pozadini), pacijenta treba uputiti na psihološke,
Access Provided by:
medicinske i druge odgovarajuće konzultacije. Psihijatrijska procjena slijedi uobičajena načela, ali se tehnike moraju modificirati u skladu s razvojnom
razinom i komunikacijskim vještinama osobe, kao što je opisano u tablicama 30–6 i 30–7 .
Tablica 30–6
Psihijatrijska procjena u ID/IDD: Povijest
Informatori Više, uključujući obitelj, učitelje, radne savjetnike ("trenere za posao") i terapeute
Pozadina povijesti Critically review and update: past psychological, medical, etiological, environmental assessments, school/work
records
Referral history Overt reasons for referral; why referred now (was it prompted by environmental factors); expectations of various
caregivers
Presenting symptoms Longitudinal history of symptoms, their variability with time, place, caregivers, when/where symptoms do not occur?
Concrete description and examples of problem behaviors as well as strengths. Past management of problem
behaviors and its effectiveness
Past history, personality Strengths, adaptive skills, unusual behaviors, communication patterns
Psychiatric history Evaluations, diagnoses, hospitalizations, treatments, their results and side effects, alternative treatments
Education/work Settings, programs, supports, results
Health Zdravstvena i razvojna povijest, medicinski problemi za koje se zna da su povezani s temeljnom etiologijom
Obiteljska povijest (roditelji, Obiteljska konstelacija, medicinska, psihijatrijska i genetska povijest, razumijevanje stavova i osjećaja o pacijentovoj
braća i sestre, šire) invalidnosti, primjerenost očekivanja
Ekološki Sadašnje i prošle usluge i njihova primjerenost (medicinska, psihijatrijska, obrazovna, radna i druga podrška, prava);
sposobnost obitelji da zagovara
Pravno i kulturno Status skrbnika ako je stariji od 18 godina; kulturni kontekst, status invaliditeta, jezično okruženje; status pravne izjave
za davanje antipsihotika ako je tako propisano
Tablica 30–7
Psihijatrijska procjena u ID/IDD: Intervju s pacijentom
Postavka If possible, natural, (home, school, work, unobtrusive observation in waiting room); alone and jointly with caregivers; provide sufficient
time
Verbal Assess patient's skills: Observe communication with caregivers; use clear language, avoid leading questions or those requiring yes–no
techniques answers, ascertain that questions are understood, encourage spontaneous expression
Nonverbal Observe general appearance and behavior, activity level, distractibility, eye contact, joint attention, stereotypical and other unusual
techniques behaviors, nonverbal social communication, physical clues (e.g., callus from handbiting)
Content (if Strengths, preferences, friendships, functioning in various settings, understanding of the evaluation and of own disability
verbal)
Mental Što je više moguće izbjegavajte standardni MS; po mogućnosti procijeniti u kontekstu općeg razgovora
status
Kod većine ljudi s ID/IDD koji imaju blago/umjereno kognitivno i komunikacijsko oštećenje mogu se koristiti uobičajeni dijagnostički kriteriji DSM5,
iako će se možda morati modificirati kako bi odražavali razumijevanje osobe i životni kontekst. Kod onih čije su komunikacijske vještine preniske,
dijagnoza se prvenstveno postavlja na temelju anamneze njegovatelja i promatranja ponašanja bolesnika. U nastavku se raspravlja o izmjenama koje
Butler University
Pravno i kulturno Status skrbnika ako je stariji od 18 godina; kulturni kontekst, status invaliditeta, jezično okruženje; status pravne izjave
Access Provided by:
za davanje antipsihotika ako je tako propisano
Tablica 30–7
Psihijatrijska procjena u ID/IDD: Intervju s pacijentom
Postavka If possible, natural, (home, school, work, unobtrusive observation in waiting room); alone and jointly with caregivers; provide sufficient
time
Verbal Assess patient's skills: Observe communication with caregivers; use clear language, avoid leading questions or those requiring yes–no
techniques answers, ascertain that questions are understood, encourage spontaneous expression
Nonverbal Observe general appearance and behavior, activity level, distractibility, eye contact, joint attention, stereotypical and other unusual
techniques behaviors, nonverbal social communication, physical clues (e.g., callus from handbiting)
Content (if Strengths, preferences, friendships, functioning in various settings, understanding of the evaluation and of own disability
verbal)
Mental Što je više moguće izbjegavajte standardni MS; po mogućnosti procijeniti u kontekstu općeg razgovora
status
Kod većine ljudi s ID/IDD koji imaju blago/umjereno kognitivno i komunikacijsko oštećenje mogu se koristiti uobičajeni dijagnostički kriteriji DSM5,
iako će se možda morati modificirati kako bi odražavali razumijevanje osobe i životni kontekst. Kod onih čije su komunikacijske vještine preniske,
dijagnoza se prvenstveno postavlja na temelju anamneze njegovatelja i promatranja ponašanja bolesnika. U nastavku se raspravlja o izmjenama koje
se odnose na češće poremećaje, počevši od poremećaja koji se javljaju u dojenčadi i djetinjstvu.
1. Poremećaj iz spektra autizma (ASD)
Značajan broj osoba s ASDom također ima ID/IDD. Kod neverbalnih pojedinaca s teškim/dubokim ID/IDDom, dijagnoza ASDa je češće potvrđivana,
posebno na temelju prevladavanja stereotipnih ponavljajućih ponašanja i nedostatka jezika. Međutim, u novije vrijeme, s većom sviješću o ASDu,
prepoznaju se i osobe s blažom ID/IDD s ASDom. Izvješće o nadzoru Centra za kontrolu i prevenciju bolesti iz 2014. o prevalenciji ASDa među 8
godišnjom djecom u Sjedinjenim Državama utvrđeno iz registara profesionalnih pružatelja usluga i školskih izvora u 11 zajednica, pokazalo je da je
31% djece s ASDom bilo također klasificiran kao osoba s ID/IDD (na temelju IQ rezultata od 70 ili nižih); 23% bilo je u graničnom rasponu (IQ 7185), a
46% u prosjeku ili iznad prosjeka (IQ >85).Istodobna pojava ID/IDD s ASDom prijavljena je za 48% crne nehispanske djece, 38% latinoameričke djece i
25% bijele nehispanoačke djece. Prosječna dob najranije dijagnoze ASDa bila je 53 mjeseca i nije se značajno razlikovala prema spolu ili rasi/etničkoj
pripadnosti. Porast prevalencije ASDa u Sjedinjenim Državama nerazmjerno je zastupljen kod djece s prosječnim ili iznadprosječnim IQ rezultatima.
Velik dio ove prijavljene veće prevalencije ASDa je među bijelom nehispanskom djecom bez istodobne ID/IDD. Istodobna pojava ASDa s ID/IDDom
nerazmjerno je više zastupljena među crnom i latinoameričkom nebijelom djecom. Ipak, nema dostupnih podataka koji bi poduprli etiološke razlike u
ASDu prema rasi/etnicitetu. Isto tako, zabilježena je prevelika zastupljenost neverbalne djece s ASDom u upućivanim okruženjima u Africi, što
sugerira da je vjerojatnije da će ta djeca s istodobnom pojavom ID/IDDa biti upućena u bolnice kada je njihovo stanje teško i liječnička pomoć se inače
ne traži na odgovarajući način. za djecu s blažim oblicima ASDa bez istodobne ID/IDD, možda s obzirom na percipiranu stigmatizaciju.Stoga su
prijavljene stope praćenja ASDa značajno pristrane i nedovoljno prijavljene među crnom nehispanskom djecom bez ID/IDDa u usporedbi s bijelom
nehispanskom djecom bez ID/IDDa. Podaci o prevalenciji ASDa sa i bez ID/IDDa stoga ukazuju na velike razlike u identifikaciji ASDa prema
rasnim/etničkim skupinama.
2. Poremećaji učenja (LD)
U Ujedinjenom Kraljevstvu izraz "poteškoće u učenju" bio je sinonim za ID/IDD, ali taj izraz nema znanstvenu valjanost. Pojedinci s ID/IDD imaju
značajna ograničenja u učenju koja umanjuju njihovu sposobnost prilagodbe okolini. Malo je literature koja se izravno bavi pitanjima učenja u ID/IDD,
a većina se bavi kognitivnim procesima. Pojedinci s IDom/IDDom uče kroz ponavljanje i potkrepljivanje te stalnim interakcijama s vanjskom
stimulacijom. Pojedincima s ID/IDD nedostaje emocionalna zrelost, a to ih zauzvrat može spriječiti u učenju odgovarajućih društvenih vještina. Učenje
uključuje trostruki proces pod utjecajem motivacije i emocija, kognitivnih procesa i socijalne prilagodbe. U Sjedinjenim Državama, pod posebnim
okolnostima,kodijagnoza poteškoće u učenju može se prihvatiti kod osoba s blažim oblicima ID/IDD ili među pojedincima s graničnim intelektualnim
funkcioniranjem, pod uvjetom da se dotična oštećenja ne mogu adekvatno objasniti samo ID/IDD i da su povezana oštećenja ispod razina očekivana za
dob, obrazovanje i razinu inteligencije osobe.
Butler University
U Ujedinjenom Kraljevstvu izraz "poteškoće u učenju" bio je sinonim za ID/IDD, ali taj izraz nema znanstvenu valjanost. Pojedinci s ID/IDD imaju
značajna ograničenja u učenju koja umanjuju njihovu sposobnost prilagodbe okolini. Malo je literature koja se izravno bavi pitanjima učenja u ID/IDD,
Access Provided by:
a većina se bavi kognitivnim procesima. Pojedinci s IDom/IDDom uče kroz ponavljanje i potkrepljivanje te stalnim interakcijama s vanjskom
stimulacijom. Pojedincima s ID/IDD nedostaje emocionalna zrelost, a to ih zauzvrat može spriječiti u učenju odgovarajućih društvenih vještina. Učenje
uključuje trostruki proces pod utjecajem motivacije i emocija, kognitivnih procesa i socijalne prilagodbe. U Sjedinjenim Državama, pod posebnim
okolnostima,kodijagnoza poteškoće u učenju može se prihvatiti kod osoba s blažim oblicima ID/IDD ili među pojedincima s graničnim intelektualnim
funkcioniranjem, pod uvjetom da se dotična oštećenja ne mogu adekvatno objasniti samo ID/IDD i da su povezana oštećenja ispod razina očekivana za
dob, obrazovanje i razinu inteligencije osobe.
3. Poremećaji hranjenja i prehrane u dojenčadi ili ranom djetinjstvu
Pica (stalno gutanje nenutritivnih tvari) ponekad se viđa kod djece i odraslih s teškim/teškim ID/IDD i može biti opasna po život, kao i poremećaj
ruminacije. Medicinska procjena je neophodna, uključujući testiranje na nedostatak metala u tragovima (koji može biti povezan s picom), na
gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB) i na infekciju Helicobacter pylori .
4. Stereotipni poremećaj kretanja (SMD)
Značajan ID/IDD često je povezan s nizom stereotipnih pokreta, koji se čine samostimulirajućim i ponekad dovode do samoozljeđivanja ili
samoozljeđujućeg ponašanja (SIB), u kojem slučaju se dodaje specifikator sa SIB i važan je razlog za upućivanje psihijatru. Oni također mogu biti dio
bihevioralnih fenotipova kao što je LeschNyhanov sindrom ili mogu biti uzrokovani bolnim, nedijagnosticiranim zdravstvenim stanjem ( Tablica 301).
SIB također može biti odgovor na nepovoljne okolišne podražaje ili povezan s aktivacijom kao nuspojavom lijekova kao što su antihistaminici ili
stimulansi. To također može biti odgovor osobe na bol kao što je glavobolja, bol u uhu ili zubni karijes. SIB može dovesti do teških ozljeda (kao što je
gubitak vida) ili čak može biti opasan po život. SMD se dijagnosticira na temelju vidljivih ponašanja, također označavajući njihovu učestalost, intenzitet
i mjesto (obično kaudalno). Manifestna ponašanja SIBa često uključuju lupanje glavom i udaranje, samogrizenje i bockanje očiju, kao i aerofagiju.
5. Poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti (ADHD)
Hiperaktivno i impulzivno ponašanje je čest problem kod djece s ID/IDD i kod kuće i u školi. Djeca bi mogla bolje proći u strukturiranom učionom
okruženju kojim se upravlja ponašanjem. Dijagnoza ADHDa ne bi se trebala postavljati spremno, osim ako je prezentacija uporna i njena težina nije u
skladu s djetetovom razvojnom razinom. Budući da se većina DSM5 kriterija za ADHD temelji na vidljivim ponašanjima, koriste se standardni
dijagnostički pristupi. Neodgovarajući raspored u učionici i drugi okolišni čimbenici koji izazivaju tjeskobu često su uzrok simptoma sličnih ADHDu
kod osoba s ID/IDDom. Oni također mogu biti dio bihevioralnog fenotipa, na primjer, kod FragileX i kod fetalnog alkoholnog sindroma (FAS).
6. Poremećaj ponašanja
Mora se osigurati da je pojedinac svjestan da su neprimjerena ponašanja zabranjena društvenim pravilima (isto vrijedi i za dijagnozu antisocijalnog
poremećaja osobnosti kod odraslih). Ovo može biti teško kod osoba s niskim ili nikakvim poznavanjem jezika. Teško je izazvati zlonamjernu namjeru
među odraslim osobama s teškim/teškim ID/IDD. Nadalje, osobe otpuštene iz ustanova bez pripreme možda nisu svjesne društvenih pravila koja se od
njih očekuju u zajednici. Djeca i odrasli s ID/IDD također su osjetljivi na pritiske drugih i oni ih mogu navesti na kršenje pravila i zakona. Ponekad su to
vrlo spremni učiniti, vjerujući da na taj način mogu steći prijateljstva. Stoga se smatra da je ovu kategoriju prilično teško prihvatiti među pojedincima s
ID/IDD s bilo kojim stupnjem valjanosti.Ista ograničenja vrijede i za kategoriju oporbenog prkosnog poremećaja.
7. Agresivnost i druga izazovna ponašanja
Izraz "izazovno ponašanje" često se nespecifično primjenjuje na bilo koje ponašanje koje je neprikladno prema standardima njegovatelja.
Razdražljivost i agresivno ponašanje česti su razlozi pritužbi na upućivanje. Ne postoji jedinstvena dijagnostička kategorija ili liječenje za razdražljivost
i agresiju. Može biti dio prezentacije gotovo bilo kojeg mentalnog poremećaja kod osoba s ID/IDD, uključujući poremećaj raspoloženja, depresiju,
anksioznost, PTSP i psihozu. Potrebna je sveobuhvatna dijagnostička procjena, uključujući informacije o tome je li agresija ograničena na određene
osobe ili situacije. Potrebni su detaljni opisi stvarnog ponašanja jer su neki njegovatelji skloni svaki otpor na koji naiđu označiti kao
agresivan.Nespontani incidenti agresivnog ponašanja mogu biti karakterističnije povezani s incidentnim napadajskim poremećajem, koji pojedinci s
ID/IDD mogu imati tijekom cijelog života. Složenije agresivno ponašanje, usmjereno na određenu osobu(e), obično nije povezano s napadajima.
U procjeni ovih ponašanja treba razlikovati čimbenike koji su ih uzrokovali i čimbenike koji ih održavaju. Na primjer, bolna infekcija srednjeg uha može
dovesti do teškog udaranja glavom i samoozljeđivanja. Bol se može smanjiti nakon uzimanja antibiotika, ali SIB se može nastaviti ako je osoba naučila
da mu je osoblje pridavalo povećanu pažnju.
8. Psihotični poremećaji
Shizofrenija se javlja u osoba s ID/IDDom barem jednako često kao u općoj populaciji, a vjerojatno i češće ako se uzmu u obzir pojedinci s blagim
ID/IDDom i graničnim intelektualnim funkcioniranjem. U osoba s blagim ID/IDD i dobrim verbalnim vještinama, manifestacije su slične onima u osoba
bez ID/IDD i mogu se koristiti isti dijagnostički kriteriji. Međutim, verbalne produkcije (npr. opis zabluda) mogu biti jednostavnije i konkretnije.
ID/IDD mogu imati tijekom cijelog života. Složenije agresivno ponašanje, usmjereno na određenu osobu(e), obično nije povezano s napadajima.
Butler University
U procjeni ovih ponašanja treba razlikovati čimbenike koji su ih uzrokovali i čimbenike koji ih održavaju. Na primjer, bolna infekcija srednjeg uha može
Access Provided by:
dovesti do teškog udaranja glavom i samoozljeđivanja. Bol se može smanjiti nakon uzimanja antibiotika, ali SIB se može nastaviti ako je osoba naučila
da mu je osoblje pridavalo povećanu pažnju.
8. Psihotični poremećaji
Shizofrenija se javlja u osoba s ID/IDDom barem jednako često kao u općoj populaciji, a vjerojatno i češće ako se uzmu u obzir pojedinci s blagim
ID/IDDom i graničnim intelektualnim funkcioniranjem. U osoba s blagim ID/IDD i dobrim verbalnim vještinama, manifestacije su slične onima u osoba
bez ID/IDD i mogu se koristiti isti dijagnostički kriteriji. Međutim, verbalne produkcije (npr. opis zabluda) mogu biti jednostavnije i konkretnije.
Dijagnostičari moraju biti sigurni da se njihova pitanja razumiju: na primjer, kada ih se pita o "čuju glasova", mnogi će pacijenti pretpostaviti da ih se
pita o njihovoj sposobnosti sluha. Obuka psihijatara za pravljenje takvih fenomenoloških razlika stoga je ključna kako bi se izbjegla pogrešna
klasifikacija simptoma kao psihoza,što dovodi do veće stigmatizacije i pretjerano revne upotrebe antipsihotika. Pažljivo intervjuiranje i "tumačenje" od
strane njegovatelja može pomoći u razlikovanju loših jezičnih vještina od psihotičnih verbalizacija. Kod ljudi s teškim/dubokim ID/IDDom, često sa
slabim ili nikakvim jezičnim vještinama, dijagnoza psihoze ili shizofrenije mora se oslanjati na pomna promatranja ponašanja i dokumentiranje
promjena raspoloženja, kao što su ponašanja koja postaju bizarnija i raspoloženja koja postaju sve više paranoična. U mnogim takvim slučajevima
dijagnosticiranje određene kategorije psihotične bolesti možda nije moguće, a opća dijagnoza Psihotičnog poremećaja koja nije drugačije
specificirana mogla bi biti prikladnija. Usamljen, preokupiran,a samostimulirajuća bizarna ponašanja koja se često opažaju kod osoba s ID/IDD ne bi
se trebala tumačiti kao dokaz psihoze. Osobe s velokardiofacijalnim sindromom (VCFS) (često povezanim s blagim oblikom ID/IDD) imaju povećan rizik
od razvoja psihotičnog poremećaja kao i poremećaja raspoloženja. Prezentacija koja odgovara kratkotrajnom psihotičkom poremećaju viđena je kod
osoba s ID/IDD koje su bile podvrgnute vrlo stresnim situacijama izvan njihove kontrole i razumijevanja.
9. Poremećaji raspoloženja
Osobe s ID/IDDom imaju povećan rizik od depresivnih poremećaja. Nažalost, često ostaju nedijagnosticirani, jer depresivne osobe imaju tendenciju
biti tihe i ne ometati te možda nemaju jezične sposobnosti da verbaliziraju depresivno raspoloženje, anhedoniju ili misli o smrti. Manifestacija
depresije često uključuje odbijanje pohađanja aktivnosti koje su nekoć voljeli; čak se mogu uključiti u razdražljivo i oporbeno ponašanje ili pokazivati
SMD sa SIBom. Suicidalno ponašanje također je opisano među osobama s ID/IDD. Agresivno ponašanje nije rijetkost, osobito ako su depresivne
osobe s ID/IDD prisiljene pohađati aktivnosti koje su dio njihovog programa. Njihove pritužbe mogu biti jednostavnije na primjer, da se osjećaju
bolesno ili mogu prijaviti somatske probleme i/ili otpor prema obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti (ADL).Kliničar će se morati osloniti na
opažanja ponašanja, poznavanje životne situacije i rutine pojedinca, tražeći prisutnost vegetativnih znakova i promjene raspoloženja prema
promatranju njegovatelja. Važna diferencijalna dijagnoza je demencija, kao kod starijih osoba sa ili bez ID/IDD, a posebno kod odraslih s Downovim
sindromom. Ovi potonji pojedinci imaju visok rizik od razvoja Alzheimerove demencije. Iako se neuropatološke promjene mogu pojaviti do 40. godine
života, klinička demencija obično se ne vidi prije 50. godine, pa čak ni kasnije. Uobičajena je pogreška kliničara da počnu dijagnosticirati demenciju
kod mlađih osoba s Downovim sindromom koje možda doživljavaju regresivne promjene povezane s depresijom ili poremećajem raspoloženja.
Uobičajeno pravilo je da osoba s demencijom obično pokušava izvršiti zadatak, ali ne uspijeva,dok osoba s depresijom to možda neće ni pokušati.
Osobe s Downovim sindromom također mogu imati pretjeran odgovor na gubitke i komplicirane reakcije tugovanja. Osobe s bipolarnim poremećajem
komorbiditetom s ID/IDD mogu pokazivati razdražljivost, agresiju i hiperaktivnost; mogu pretjerano masturbirati, neskladno se smijati i često izgledati
neprikladno sretno ili neobično uzbuđeno. Promjene u ponašanju i raspoloženju obično trebaju promatrati i prijaviti skrbnici koji su upoznati s
pojedincem.i često izgledaju neprikladno sretni ili neobično uzbuđeni. Promjene u ponašanju i raspoloženju obično trebaju promatrati i prijaviti
skrbnici koji su upoznati s pojedincem.i često izgledaju neprikladno sretni ili neobično uzbuđeni. Promjene u ponašanju i raspoloženju obično trebaju
promatrati i prijaviti skrbnici koji su upoznati s pojedincem.
10. Anksiozni poremećaji
Cijeli spektar anksioznih poremećaja prijavljen je kod osoba s ID/IDD. Još jednom, loše komunikacijske vještine mogu utjecati na procjenu
subjektivnih osjećaja tjeskobe, opsesivnih misli, nelagode, panike i zabrinutosti. Međutim, kod većine anksioznih i srodnih poremećaja dijagnoza se
može postaviti na temelju promatranja ponašanja. Može biti teško odlučiti jesu li perseverativna i samostimulirajuća ponašanja koja se često viđaju
kod osoba sa značajnim ID/IDD dio opsesivnokompulzivnog poremećaja, jer kod neverbalnih osoba nije jasno jesu li povezana s opsesijama i
prepoznaje li osoba da oni su nerazumni. Anksiozni poremećaji također su dio različitih fenotipova ponašanja ( Tablica 301). Posttraumatski stresni
poremećaj često se propušta ako pojedinci ne mogu prijaviti traumatski događaj (kao što je zlostavljanje) ili im se ne vjeruje ako ga prijave. S druge
strane, osobe s ID/IDDom izložene su riziku od zlostavljanja i viktimizacije, a PTSP uvijek treba uzeti u obzir kao diferencijalnu dijagnozu i ako dođe do
inače neobjašnjivih promjena u ponašanju. Događaj koji prosječna osoba ne smatra traumatičnim može biti traumatičan za osobu s ID/IDD.
Modifikacije DSM5 dijagnostičkih kriterija za PTSP koje su usmjerene na djecu također su relevantne za osobe sa značajnim ID/ID.
Brickell C, Munir K. Tuga i njene komplikacije kod osoba s intelektualnim teškoćama. Harv Rev Psihijatrija. 2008;16(1):1–12. [PubMed: 18306095]
Cooper SA, Smiley E, Morrison J, et al. Mentalno loše zdravlje odraslih osoba s intelektualnim teškoćama: prevalencija i povezani čimbenici. Br J
Psihijatrija. 2007;190:2735. [PubMed: 17197653]
poremećaj često se propušta ako pojedinci ne mogu prijaviti traumatski događaj (kao što je zlostavljanje) ili im se ne vjeruje ako ga prijave. S druge
Butler University
strane, osobe s ID/IDDom izložene su riziku od zlostavljanja i viktimizacije, a PTSP uvijek treba uzeti u obzir kao diferencijalnu dijagnozu i ako dođe do
inače neobjašnjivih promjena u ponašanju. Događaj koji prosječna osoba ne smatra traumatičnim može biti traumatičan za osobu s ID/IDD.
Access Provided by:
Modifikacije DSM5 dijagnostičkih kriterija za PTSP koje su usmjerene na djecu također su relevantne za osobe sa značajnim ID/ID.
Brickell C, Munir K. Tuga i njene komplikacije kod osoba s intelektualnim teškoćama. Harv Rev Psihijatrija. 2008;16(1):1–12. [PubMed: 18306095]
Cooper SA, Smiley E, Morrison J, et al. Mentalno loše zdravlje odraslih osoba s intelektualnim teškoćama: prevalencija i povezani čimbenici. Br J
Psihijatrija. 2007;190:2735. [PubMed: 17197653]
Cooper SA, Smiley E, Jackson A, et al. Odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Prevalencija, incidencija i remisija agresivnog ponašanja i povezani
čimbenici. J Intellect Disabil Res . 2009;53:217232. [PubMed: 19178617]
Mreža za praćenje razvojnih poteškoća Godina 2010. Glavni istraživači. Prevalencija poremećaja iz autističnog spektra među djecom u dobi od 8
godina—Mreža za praćenje autizma i razvojnih poteškoća, 11 mjesta, Sjedinjene Države, 2010. MMWR Surveill Summ . 2014;63(Dodatak 2):1–21.
Einfeld SL, Ellis LA, Emerson E. Komorbiditet intelektualnog invaliditeta i mentalnog poremećaja u djece i adolescenata: sustavni pregled. J Intellect
Dev Disabil . 2011;36(2):137–143. [PubMed: 21609299]
Einfeld SL, Tonge BJ. Popis za provjeru ponašanja u razvoju: razvoj i validacija instrumenta za procjenu poremećaja ponašanja i emocionalnih
poremećaja u djece i adolescenata s mentalnom retardacijom. J Autism Dev Disord. 1995;25(2):81–104. [PubMed: 7559289]
Felce D, Kerr M, Hastings RP. Studija opće prakse o odnosu između pokazatelja mentalne bolesti i izazovnog ponašanja među odraslim osobama s
intelektualnim teškoćama. J Intellect Disabil Res. 2009;53:243254. [PubMed: 19017165]
Fletcher RJ, Havercamp SM, Ruedrich SL, et al. Klinička korisnost dijagnostičke manuelne intelektualne teškoće za mentalne poremećaje u osoba s
intelektualnim teškoćama: rezultati kratkog terenskog istraživanja. J Clin Psychiatry. 2009;70:967–74. [PubMed: 19497248]
Harris JC. Intelektualni invaliditet . New York: Oxford University Press; 2006.
Moldavsky M, Lev D, LermanSagie T. Fenotip ponašanja genetskih sindroma: referentni vodič za psihijatre. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry.
2001;40:749761. [PubMed: 11437013]
Munir KM. Istodobnost psihičkih poremećaja u djece i adolescenata s intelektualnim teškoćama/poremećajem u intelektualnom razvoju. Curr Opin
Psihijatrija. 2016 29(2):95–102. [PubMed: 26779862]
Patja K, Iivanainen M, Raitasuo S, et al. Smrtnost od samoubojstva u mentalnoj retardaciji: 35godišnja studija praćenja. Acta Psychiatr Scand.
2001;103:307311. [PubMed: 11328246]
Reid AH. Shizofreni i paranoidni sindromi u osoba s mentalnom retardacijom: procjena i dijagnoza. U: Fletcher RJ, Dosen A, ur. Aspekti mentalnog
zdravlja mentalne retardacije . New York: Lexington Books; 1993:98110.
Reiss A, Levitan GW, Szyszko J. Emocionalni poremećaj i mentalna retardacija: Dijagnostičko zasjenjenje. Am J Ment Defic. 1982;86:567574. [PubMed:
7102729]
Rojahn J, Matson JL, Naglieri JA, Mayville E. Odnosi između psihijatrijskih stanja i problema u ponašanju među odraslima s mentalnom retardacijom.
Am J Ment Retard. 2004;109:2133. [PubMed: 14651452]
Kraljevski koledž psihijatara. DCLD: Dijagnostički kriteriji za psihijatrijske poremećaje za korištenje kod odraslih osoba s poteškoćama u
učenju/mentalnom retardacijom. London: Gaskell Press; 2001. godine.
Shattuck PT. Doprinos dijagnostičke supstitucije rastućoj administrativnoj prevalenciji autizma u specijalnom obrazovanju u SADu. Pedijatrija .
2006;117:10281037. [PubMed: 16585296]
Shevell M. Uredska evaluacija djeteta s kašnjenjem u razvoju. Semin Pediatr Neurol. 2006:13:256261. [PubMed: 17178355]
Sovner R, Hurley AD. Pate li mentalno retardirani od afektivnih bolesti? Arch Gen Psihijatrija. 1983;40:6167. [PubMed: 6849621]
Smiley E, Cooper SA, Finlayson J, Jackson A, et al. Učestalost i prediktori mentalnog lošeg zdravlja kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama.
Prospektivna studija. Br J Psihijatrija. 2007;191:313319. [PubMed: 17906241]
Stein DS, Munir K, Karweck AJ, et al. Razvojna depresija, regresija i psihosocijalni stres u adolescenta s Downovim sindromom. J Dev Behav Pediatr .
Shattuck PT. Doprinos dijagnostičke supstitucije rastućoj administrativnoj prevalenciji autizma u specijalnom obrazovanju u SADu. Pedijatrija .
Butler University
2006;117:10281037. [PubMed: 16585296]
Access Provided by:
Shevell M. Uredska evaluacija djeteta s kašnjenjem u razvoju. Semin Pediatr Neurol. 2006:13:256261. [PubMed: 17178355]
Sovner R, Hurley AD. Pate li mentalno retardirani od afektivnih bolesti? Arch Gen Psihijatrija. 1983;40:6167. [PubMed: 6849621]
Smiley E, Cooper SA, Finlayson J, Jackson A, et al. Učestalost i prediktori mentalnog lošeg zdravlja kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama.
Prospektivna studija. Br J Psihijatrija. 2007;191:313319. [PubMed: 17906241]
Stein DS, Munir K, Karweck AJ, et al. Razvojna depresija, regresija i psihosocijalni stres u adolescenta s Downovim sindromom. J Dev Behav Pediatr .
2013;34(3):216–218. [PubMed: 23572173]
O PĆI LIJEČENJE
A. Planiranje liječenja i obrazovanja
Nakon što se utvrdi razina adaptivnog i kognitivnog funkcioniranja pojedinca, važno je da kliničar upotrijebi te informacije kako bi razvio plan
intervencije koji osobama s ID/IDDom omogućuje postizanje njihovog optimalnog potencijala. Stoga će tim za liječenje uzeti informacije o ispitivanju i
protumačiti ih kako bi formulirao plan liječenja i obrazovanja za poboljšanje razvojnih snaga i odredio prilagodbe ili metode popravljanja za jačanje
slabijih područja vještina. Osim kod pojedinaca s teškim/teškim ID/IDD kod kojih je oštećenje značajno, pojedinci će vjerojatno imati profil razvojnih
snaga i slabosti za koje se može lakše razviti individualizirani plan liječenja. Pojedinci s teškim oštećenjima često zahtijevaju visoko specijalizirane
programe za ublažavanje daljnjeg pogoršanja.Za predškolsku i latentnu djecu to može uključivati upućivanje na ranu intervenciju ili specijalno
obrazovanje. Adolescentima i mladim odraslim osobama, uz posebno obrazovanje, procjena pomaže u planiranju predprofesionalnog i strukovnog
osposobljavanja i pripreme za samostalno ili uz podršku zapošljavanja i života.
B. Farmakološke intervencije
Medicinski problemi su češći kod ljudi s teškim ID/IDD. Poremećaji napadaja mogu se manifestirati problemima u ponašanju ili razvojnom regresijom.
Njihova identifikacija stoga uvelike utječe na vrstu liječenja koje je potrebno. Cilj je liječiti pojedince s najmanje antikonvulzivnih lijekova kako bi imali
najbolju kontrolu napadaja bez pretjerane sedacije. Nuspojave na antikonvulzivne lijekove potrebno je pažljivo pratiti. Za napadaje koji su otporni na
konvencionalnije liječenje mogu se razmotriti tretmani poput ketogene dijete, stimulatora vagalnog živca, pa čak i operacije. Kasnije se raspravlja o
psihofarmakološkim intervencijama za komorbidne mentalne poremećaje.
C. Ostale intervencije
Cerebralna paraliza je obično povezana s teškim ID/IDD. Spastičnost ima značajan utjecaj na kralježnicu, kukove i zglobove. Potrebno je agresivno
liječenje kako bi se spriječile ili smanjile kontrakture i poboljšala mobilnost. Ove osobe općenito zahtijevaju fizikalnu i radnu terapiju. Također mogu
zahtijevati ortotičke i prilagodljive naprave za sjedenje. Možda će biti potrebni relaksanti mišića, a ponekad i ortopedska operacija. Pojedinci s
povezanom abnormalnom motoričkom funkcijom mogu imati problema s hranjenjem, što može biti posljedica poteškoća s gutanjem, žvakanjem,
pokretljivošću želuca i/ili gastrointestinalnim refluksom. Potrebno je utvrditi izvor problema, što će utjecati na preporuke za promjenu konzistencije
hrane, potrebu za lijekovima i/ili hranjenje sondom kako bi se izbjegla aspiracija i promicalo odgovarajuće povećanje tjelesne težine.
Što se tiče obrazovnih usluga i razvojnih tretmana, djeca mlađa od 3 godine imaju pravo na usluge rane intervencije. Usvajanjem Zakona o osobama s
invaliditetom (IDEA; PL 101–476) i njegovih kasnijih izmjena i dopuna, obrazovne usluge u najmanje restriktivnom okruženju sada su obvezne za svu
djecu do 21. godine. Uz specijalizirane obrazovne programe, djeca često zahtijevaju različite vrste terapije. Radna terapija bavi se finom motorikom,
senzornom obradom i adaptivnim vještinama. Logoped djeluje na receptivne i ekspresivne jezične, artikulacijske i oromotorne probleme. I radni
terapeuti i logopedi mogu pružiti terapiju hranjenja. Za djecu s motoričkim poteškoćama može se provoditi adaptivna tjelesna kultura.Pomoć u
pomoćnoj sobi može se pružiti djeci koja su integrirana u redovnu učionicu, ali su im potrebne dodatne usluge za određene predmete.
Alvarez N. Neurologija. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H. Brookes; 2006:

249–271.
Friedman S. Starački domovi. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Brookes, 2006: 94–103.
Giangreco MF. Interakcije između programa, smještaja i usluga u planiranju obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju. Ment Retard. Page 25 / 29
2001;39(5):341–350. [PubMed: 11710846]
Munir KM, Friedman SL, Szymanski LS. Neurorazvojni poremećaji: Intelektualni poremećaji/poremećaji intelektualnog razvoja. U: Tasman A, Kay J,
Alvarez N. Neurologija. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H. Brookes; 2006:
Butler University
249–271.
Access Provided by:
Friedman S. Starački domovi. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Brookes, 2006: 94–103.
Giangreco MF. Interakcije između programa, smještaja i usluga u planiranju obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju. Ment Retard.
2001;39(5):341–350. [PubMed: 11710846]
Munir KM, Friedman SL, Szymanski LS. Neurorazvojni poremećaji: Intelektualni poremećaji/poremećaji intelektualnog razvoja. U: Tasman A, Kay J,
Lieberman JA, First MB, Riba M, ur. Psihijatrija. Vol 1. 4. izd. Hoboken, NJ: WileyBlackwell; 2015: 672705.
Szymanski LS. Sreća kao cilj liječenja. Ment Retard. 2000;105:352362.
Szymanski LS. Individualna psihoterapija s retardiranim osobama. U: Szymanski LS, Tanguay PE, ur. Emocionalni poremećaji mentalno retardiranih
osoba . Baltimore: University Park Press; 1980:131147.
Winter S, Kiely M. Cerebralna paraliza. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Brookes; 2006: 233–246.
LIJEČENJE MENTALNIH POREMEĆAJA U OSOBA S ID/IDD
Česta pogreška u liječenju mentalnih poremećaja u ovoj populaciji je oslanjanje samo na psihotropne lijekove. Ipak, principi liječenja su isti kao kod
odgovarajućih poremećaja kod osoba koje nemaju ID/IDD. Glavne izmjene temelje se na činjenici da osobe s ID/IDD i komorbidnim mentalnim
bolestima imaju oštećenja u više domena, imaju složene potrebe i obično ovise o drugima. Stoga učinkovit program liječenja mora biti usklađen s
pristupima liječenja u svim domenama kako bi se odgovorilo na sveobuhvatne potrebe osobe.
A. Načela
Treba napraviti sveobuhvatnu dijagnostičku procjenu (kako je ranije navedeno) potreba, snaga i potrebnih potpora u svim područjima.
1. Jasni ciljevi liječenja, izvan poboljšanja neprikladnog ponašanja koje smeta njegovateljima, i prema pomaganju pacijentu da postigne optimalnu
izvedivu kvalitetu života.
2. Osigurati da pacijent dobije sveobuhvatno liječenje, čiji su dio i psihijatrijske terapije, a koje može uključivati medicinsko liječenje, obrazovanje i
habilitaciju, odgovarajuću školu ili posao, te životni aranžman.
3. Suradnja stručnjaka u timu za liječenje.
4. Cijeli niz psihijatrijskih intervencija, uključujući psihoterapije, obiteljsku terapiju, terapiju ponašanja i psihofarmakologiju, prema potrebi.
5. Sustavno praćenje napretka pacijenta i nuspojava utemeljeno na dokazima.
6. Razmatranje ljudskih prava i zakonskih zahtjeva.
B. Psihoterapijski tretman
Osobe s ID i komorbidnim mentalnim poremećajima mogu biti dobri kandidati za psihoterapiju, ako posjeduju dovoljno jezičnih vještina da se uključe
u interaktivnu komunikaciju s terapeutom, čak i na jednostavnoj razini (slično djeci) ( Tablica 308 ).
Tablica 30–8
Smjernice za psihoterapiju s osobama s ID/IDD
Zahtjevi Motiviran, iskusan s osobama s ID/IDD, fleksibilan, služi kao uzor, pruža podršku, ali ne paternalistički, pun poštovanja
terapeuta
Zahtjevi pacijenta Spremnost, osnovne komunikacijske vještine
Verbalne tehnike Adapt language level to patient's understanding; avoid too complex or too simple language; ensure that the patient understands
(beyond asking "do you understand?"); avoid questions requiring "yes" or "no" answers, encourage spontaneous verbalizations;
explain abstract concepts using concrete examples
B. Psihoterapijski tretman Butler University
Access Provided by:
Osobe s ID i komorbidnim mentalnim poremećajima mogu biti dobri kandidati za psihoterapiju, ako posjeduju dovoljno jezičnih vještina da se uključe
u interaktivnu komunikaciju s terapeutom, čak i na jednostavnoj razini (slično djeci) ( Tablica 308 ).
Tablica 30–8
Smjernice za psihoterapiju s osobama s ID/IDD
Zahtjevi Motiviran, iskusan s osobama s ID/IDD, fleksibilan, služi kao uzor, pruža podršku, ali ne paternalistički, pun poštovanja
terapeuta
Zahtjevi pacijenta Spremnost, osnovne komunikacijske vještine
Verbalne tehnike Adapt language level to patient's understanding; avoid too complex or too simple language; ensure that the patient understands
(beyond asking "do you understand?"); avoid questions requiring "yes" or "no" answers, encourage spontaneous verbalizations;
explain abstract concepts using concrete examples
Verbal content Focus on patient's strengths first; explore understanding of own behavior and others' feelings about it; if necessary teach through
concrete examples; teach understanding of own strengths and disability using examples (e.g., presence and absence of "talent"); if
necessary teach concrete scripts of appropriate behavior and communication
Nonverbal Use games, other activities to create model situations for interpersonal interactions: for example, losing in a game; managing anger.
techniques Guide the patient to recognize appropriateness/inappropriateness of own behavior from video or audio recordings of self
Family Involve family through separate, later joint, sessions; model how to communicate and manage patient's behavior, how to create
counseling opportunities to succeed; gradually increase their active participation while decreasing therapist's; teach them to promote patient's
selfimage and independence; provide them with behavior management plan; help to see patient's strengths and to receive
gratification from him/her
School/caregivers Pribavite stalne podatke o ponašanju tijekom praćenja: Surađujte na provedbi i generalizaciji programa ponašanja; promicanje
collaboration pacijentove slike o sebi, snagama i neovisnosti; pružanje mogućnosti za uspjeh (npr. značajni poslovi, prijateljstva i funkcije u školi)
Grupna psihoterapija slijedi slične smjernice, ali je naglasak stavljen na pomaganje pacijentima da uče jedni od drugih. U grupnoj terapiji s više obitelji,
nekoliko obitelji, uključujući pacijente i njihovu braću i sestre, sudjeluju i uče iz iskustava drugih.
Koriste se standardne tehnike bihevioralne terapije. Fokus kod pojedinaca s ID/IDD trebao bi biti na nagradama za odgovarajuće ponašanje i
minimiziranju onoga što oni vide kao kaznu (npr. "time out"). Za neke pojedince potonje bi zapravo moglo biti nagrada ako vodi izbjegavanju zadataka
koji im se ne sviđaju. Da bi bio učinkovit, plan ponašanja mora biti generaliziran na sve situacije (kao što su dom i škola) i moraju ga dosljedno
provoditi svi njegovatelji. Nužna je osnovna procjena ponašanja i detaljno praćenje. Averzivne tehnike se ne koriste, osim vrlo rijetko kod nekih, u
krajnjem slučaju, nakratko, u slučaju nepopustljive SIB/agresije, u dobro kontroliranim situacijama i samo ako su izrazito učinkovite.
C. Psihofarmakološko liječenje
Treba slijediti ista načela racionalne psihofarmakologije kao kod osoba bez ID/IDD:
a. Treba isključiti druge razloge koji se mogu izliječiti za neprikladna ponašanja (npr. medicinski poremećaj ili bolno stanje u podlozi SIBa).
b. Ako je dijagnosticiran komorbidni mentalni poremećaj, potrebno ga je liječiti na odgovarajući način istim psihofarmakološkim sredstvima kao i za
osobe u tipičnom razvoju.
c. Prvo treba isprobati najmanje intruzivnu intervenciju (na primjer, upravljanje ponašanjem, promjene okoliša), a lijekove dodati kasnije prema
potrebi.
d. U početku treba koristiti režim najniže doze i pomno pratiti svako povećanje doze.
e. Podatke o ponašanju treba prikupljati na početku i tijekom redovitog praćenja.
f. Treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu.
g. Lijek treba koristiti samo ako je dokumentirano učinkovit i s dobrim omjerom rizika i koristi. Treba izbjegavati pristup "božićnog drvca" dodavanja
novih lijekova neučinkovitima.
c. Prvo treba isprobati najmanje intruzivnu intervenciju (na primjer, upravljanje ponašanjem, promjene okoliša), a lijekove dodati kasnije prema
potrebi. Butler University
Access Provided by:
d. U početku treba koristiti režim najniže doze i pomno pratiti svako povećanje doze.
e. Podatke o ponašanju treba prikupljati na početku i tijekom redovitog praćenja.
f. Treba primijeniti najnižu učinkovitu dozu.
g. Lijek treba koristiti samo ako je dokumentirano učinkovit i s dobrim omjerom rizika i koristi. Treba izbjegavati pristup "božićnog drvca" dodavanja
novih lijekova neučinkovitima.
h. Polifarmaciju treba izbjegavati osim ako je jasno dokumentirano povećanje učinka lijeka.
i. Nuspojave treba pažljivo pratiti, imajući na umu da ih osoba s ograničenim jezičnim vještinama možda neće moći prijaviti. Trebalo bi uzeti u obzir
interakcije između lijekova jer osobe s ID/IDD često uzimaju više lijekova iz medicinskih razloga.
j. Mora se imati na umu opći cilj: maksimiziranje kvalitete života osobe, umjesto eliminacije "izazovnih" ponašanja samo radi pogodnosti
njegovatelja.
k. Treba se pridržavati pravnih zahtjeva, kao što je dobivanje informiranog pristanka pojedinca ili skrbnika ili suda u državama koje to zahtijevaju
(npr. Massachusetts).
Aman MG, CollierCrespin A, Lindsay RL. Farmakoterapija poremećaja u mentalnoj retardaciji. Eur Child Adolesc Psychiatry. 2000; 9 (Dodatak 1): 98–
107.
Američka akademija za dječju i adolescentnu psihijatriju (AACAP). Parametri prakse za procjenu i liječenje djece, adolescenata i odraslih s mentalnom
retardacijom i komorbidnim mentalnim poremećajima. J Am Acad Child Adolesc Psychiatry. 1999;38(dodatak 12):5S–31S. [PubMed: 10624083]
Browder DM, Xin YP. Metaanaliza i pregled istraživanja vidnih riječi i njegovih implikacija za poučavanje funkcionalnog čitanja za osobe s umjerenim
do teškim oštećenjima. J Spec Educ. 1998;32(3):130–153.
Deb S, Kwok H, Bertelli M, et al. Međunarodni vodič za propisivanje psihotropnih lijekova za upravljanje problematičnim ponašanjem kod odraslih
osoba s intelektualnim teškoćama. Svjetska psihijatrija. 2009;8:181186. [PubMed: 19812757]
Uprava za financiranje zdravstvene zaštite (HCFA). Opće sigurnosne mjere za psihofarmakološke lijekove u ICF/MR. Washington, DC: HCFA; 1996:3.
Kwok H, Chui E, Tang A. Prepisivanje psihotropnih lijekova za problematično ponašanje kod odraslih osoba s intelektualnim teškoćama u
specijalističkoj psihijatrijskoj jedinici u Hong Kongu. Adv Ment Zdravlje Intelekt Disabil. 2010;4:2733.
Meltzer LJ, Zadig JM. Procjena obrazovanja. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , Gross RT, ur. Razvojnobihevioralna pedijatrija . Philadelphia: WB

Saunders; 1983. godine.
Reiss S, Aman MG. Psihotropni lijekovi i razvojne poteškoće: Priručnik međunarodnog konsenzusa . Columbus: Državno sveučilište Ohio; 1998.
godine.
Szymanski LS, Kiernan WE. Višestruka obiteljska grupna terapija s adolescentima i mladim odraslim osobama s poteškoćama u razvoju. Int J Group
Psychother. 1983;33:521534. [PubMed: 6642809]
Yan EG, Munir K. Regulatorna i etička načela u istraživanju koje uključuje djecu i pojedince s teškoćama u razvoju. Etičko ponašanje. 2004;14:3149.
[PubMed: 15580725]
KOMPLIKACIJE I ŠTETNI ISHODI LIJEČENJA
Stopa smrtnosti za osobe s ID/IDD općenito se smatra usporedivom s općom populacijom u uvjetima skrbi bogatim resursima. Osobe s teškim do
dubokim IDD/IDD s medicinskim komorbiditetom, iako sada žive dulje nego prije, još uvijek imaju višu stopu smrtnosti od opće populacije. Ove osobe
mogu ne hodati i ovisne o drugima za svoje dnevne potrebe, patiti od napadaja ili drugih fizičkih oštećenja i mogu zahtijevati hranjenje sondom. Mogu
imati problema s rukovanjem oralnim sekretom, s povećanim rizikom od aspiracije ili održavanjem prohodnosti dišnih putova. Mogu se pojaviti
kronični plućni problemi, poput reaktivne bolesti dišnih putova ili rekurentnih infekcija donjeg dišnog trakta. Ostali medicinski problemi koji se češće
viđaju kod teških IDa uključuju poremećaje spavanja, oštećenje vida i gubitak sluha.
Botsford A. Status skrbi na kraju života u organizacijama koje pružaju usluge za starije osobe s poteškoćama u razvoju. Am J Ment Retard.
KOMPLIKACIJE I ŠTETNI ISHODI LIJEČENJA
Butler University
Stopa smrtnosti za osobe s ID/IDD općenito se smatra usporedivom s općom populacijom u uvjetima skrbi bogatim resursima. Osobe s teškim do
Access Provided by:
dubokim IDD/IDD s medicinskim komorbiditetom, iako sada žive dulje nego prije, još uvijek imaju višu stopu smrtnosti od opće populacije. Ove osobe
mogu ne hodati i ovisne o drugima za svoje dnevne potrebe, patiti od napadaja ili drugih fizičkih oštećenja i mogu zahtijevati hranjenje sondom. Mogu
imati problema s rukovanjem oralnim sekretom, s povećanim rizikom od aspiracije ili održavanjem prohodnosti dišnih putova. Mogu se pojaviti
kronični plućni problemi, poput reaktivne bolesti dišnih putova ili rekurentnih infekcija donjeg dišnog trakta. Ostali medicinski problemi koji se češće
viđaju kod teških IDa uključuju poremećaje spavanja, oštećenje vida i gubitak sluha.
Botsford A. Status skrbi na kraju života u organizacijama koje pružaju usluge za starije osobe s poteškoćama u razvoju. Am J Ment Retard.
2004;109:421428. [PubMed: 15298520]
Chaney RH, Eyman RK. Obrasci mortaliteta starijih od 60 godina kod osoba s mentalnom retardacijom u stambenoj ustanovi. Ment Retard.
2000;38:289293. [PubMed: 10900936]
PROGNOZA
Sva djeca s ID/IDD trebaju ljubav i potporu svojih obitelji i uključenost u obiteljski život. Uz stalnu podršku za zadovoljavanje potreba svakog pojedinca,
može se očekivati da će se funkcioniranje osobe s ID/IDD poboljšati s vremenom. Djeci je najbolje ako rano prepoznaju svoje probleme u razvoju te uz
odgovarajuće usluge i intervencije. Etiologija i težina ID/IDD također utječu na razinu funkcioniranja. Otprilike 80–85% djece s ID/IDD spada u blagi
raspon. Oni općenito mogu čitati, pisati i izvoditi matematiku između razine trećeg i šestog razreda. Pojedinci s blagim ID/IDD obično žive neovisno
unutar zajednice kao odrasli, a dijagnoza se često više ne koristi. Umjereni ID/IDD pogađa oko 10% djece s ID/IDD. Možda će naučiti neke osnove
čitanja i pisanja,kao i brojne funkcionalne vještine. Kao odrasli, obično im je potrebna neka vrsta nadzora ili nadzora. Otprilike 35% djece s ID/IDDom
je u teškom rasponu. Općenito nisu sposobni naučiti osnovne akademske nauke, iako bi mogli izvesti neke vještine i rutine samopomoći. Bit će im
potreban nadzor u njihovim svakodnevnim aktivnostima i životnom okruženju. Duboki ID/IDD pogađa oko 12% djece. Djeca s teškom retardacijom
trebat će intenzivnu podršku do kraja života. Mogu, ali i ne moraju, moći komunicirati verbalnim ili drugim sredstvima.iako možda može izvesti neke
vještine i rutine samopomoći. Bit će im potreban nadzor u njihovim svakodnevnim aktivnostima i životnom okruženju. Duboki ID/IDD pogađa oko 12%
djece. Djeca s teškom retardacijom trebat će intenzivnu podršku do kraja života. Mogu, ali i ne moraju, moći komunicirati verbalnim ili drugim
sredstvima.iako možda može izvesti neke vještine i rutine samopomoći. Bit će im potreban nadzor u njihovim svakodnevnim aktivnostima i životnom
okruženju. Duboki ID/IDD pogađa oko 12% djece. Djeca s teškom retardacijom trebat će intenzivnu podršku do kraja života. Mogu, ali i ne moraju,
moći komunicirati verbalnim ili drugim sredstvima.
Strauss DJ, Shavelle RM, Anderson TW. Očekivano trajanje života djece s cerebralnom paralizom. Pediatr Neurol. 1998;18:143149. [PubMed: 9535300]
WilliamsCostello D, Friedman H, Minich N, et al. Poboljšane stope preživljavanja s povećanom neurorazvojnom nesposobnošću za dojenčad s izrazito
niskom porođajnom težinom u 1990ima. Pedijatrija. 2005;115(4):997–1003. [PubMed: 15805376]
RESURSI
Organizacija obitelji i zagovornika djece i odraslih s intelektualnim i razvojnim teškoćama:
Američka udruga za intelektualne i razvojne teškoće, na www.aaidd.org
ARC Sjedinjenih Država, na www.thearc.org
Nacionalna udruga pojedinaca s poteškoćama u razvoju i potrebama mentalnog zdravlja, na www.thenadd.org
National Down Syndrome Society, na www.ndss.org
Nacionalna organizacija za rijetke poremećaje, na www.rarediseases.org
United Cerebral Palsy, na www.ucp.org

Chapter 30 - Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Chapter 30 - Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Chapter 30 - Intellectual Disability (Intellectual Developmental Disorder)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Butler

Sindrom Genetski nalazi Kognitivne značajke Z n ačajke ponašanja Psihopatologija

Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHD­like, ASD­like,

Smith­ Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHD­u, SMD

Prader­ Ili 15q11­q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Angelman 15q11­q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASD­like, ADHD­like

Sindrom Genetski nalazi Kognitivne značajke Z n ačajke ponašanja Psihopatologija

Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHD­like, ASD­like,

Smith­ Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHD­u, SMD

Prader­ Ili 15q11­q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Angelman 15q11­q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASD­like, ADHD­like

Williams Deletion at 7q11.23 Borderline IQ to moderate ID/IDD Over­friendly, social Anxiety, ADHD, sleep

Down Trisomy 21(in 92%), translocation Moderate­severe ID/IDD Friendly, affectionate, some Depression may

Rett X­linked dominant, MECP2 mutation Severe ID/IDD Central "hand­ wringing," Early ASD features

Cornelia No genetic marker Severe ID/IDD Self­injurious, compulsive, ADHD

CHARGE Chromosome 8; CHD7 (some patients) Mild­Moderate ID/IDD to average Socially withdrawn, need for OCD, ADHD

VCFS 22q11.2 deletion Moderate ID/IDD to average ↓ social interaction, blunt ADHD, ASD, psihoza

Crocker AC , Nelson RP. Mentalna retardacija. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , ur. Razvojno­bihevioralna pedijatrija . 2. izd. Philadelphia: WB

Rubin IL. Nedonošče i njegove posljedice. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore:

Naziv testa D o j e nčad/Predškolski uzrast Dijete Odrasla osoba

Test Svrha Dob

Denverski razvojni probirni test—II Opći zaslon za razvoj dojenčadi i predškolske djece za jezik, motoričke vještine, društvenu Od rođenja do 6

Bayley Infant Neuro­Development Procjena razvoja dojenčadi uključujući motoričke, kognitivne, socijalne/emocionalne 3 do 24 mj

Folstein Mini­Mental State Examination Provjerava razne mentalne funkcije uključene u spoznaju Odrasle osobe

P o g r ešn o s h v aćanje Stvarnost

Alvarez N. Neurologija. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H. Brookes; 2006:

Friedman S. Starački domovi. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Friedman S. Starački domovi. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Winter S, Kiely M. Cerebralna paraliza. U: Rubin IL, Crocker AC , ur. Medicinska skrb za djecu i odrasle s teškoćama u razvoju . 2. izd. Baltimore: Paul H.

Meltzer LJ, Zadig JM. Procjena obrazovanja. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , Gross RT, ur. Razvojno­bihevioralna pedijatrija . Philadelphia: WB

You might also like

Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHDlike, ASDlike,

Smith Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHDu, SMD

Prader Ili 15q11q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Angelman 15q11q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASDlike, ADHDlike

Krhki X Puna mutacija: >200 CGG ponavljanja u IQ u korelaciji s brojem ponavljanja CGG. Odbojnost pogleda, ADHDlike, ASDlike,

Smith Brisanje na 17p11.2 Umjeren ID/IDD SIB, agresija, samogrljenje, Sličan ADHDu, SMD

Prader Ili 15q11q13 delecija na očevom Granični IQ do blagog ID/IDD (viši IQ s Kompulzivna hiperfagija, OCD, anksioznost,

Angelman 15q11q13 deletion on maternal Severe ID/IDD Appear happy, sociable, ASDlike, ADHDlike

Williams Deletion at 7q11.23 Borderline IQ to moderate ID/IDD Overfriendly, social Anxiety, ADHD, sleep

Down Trisomy 21(in 92%), translocation Moderatesevere ID/IDD Friendly, affectionate, some Depression may

Rett Xlinked dominant, MECP2 mutation Severe ID/IDD Central "hand wringing," Early ASD features

Cornelia No genetic marker Severe ID/IDD Selfinjurious, compulsive, ADHD

CHARGE Chromosome 8; CHD7 (some patients) MildModerate ID/IDD to average Socially withdrawn, need for OCD, ADHD

Crocker AC , Nelson RP. Mentalna retardacija. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , ur. Razvojnobihevioralna pedijatrija . 2. izd. Philadelphia: WB

Bayley Infant NeuroDevelopment Procjena razvoja dojenčadi uključujući motoričke, kognitivne, socijalne/emocionalne 3 do 24 mj

Folstein MiniMental State Examination Provjerava razne mentalne funkcije uključene u spoznaju Odrasle osobe

Meltzer LJ, Zadig JM. Procjena obrazovanja. U: Levine MD, Carey WB, Crocker AC , Gross RT, ur. Razvojnobihevioralna pedijatrija . Philadelphia: WB