Professional Documents
Culture Documents
Gair-Karunatillake - Lekcija 1
Gair-Karunatillake - Lekcija 1
OSNOVNI TEKST
1
4. (Bhikkhu... )1
...anuppannānaṃ pāpakānaṃ akusalānaṃ dhammānaṃ anuppadāya chandaṃ janeti, vāyamati,
viriyaṃ ārabhati, cittaṃ paggaṇhāti, padahati.
...uppannānaṃ pāpakānaṃ akusalānaṃ dhammānaṃ pahānāya chandaṃ janeti, vāyamati,
viriyaṃ ārabhati, cittaṃ paggaṇhāti, padahati.
...anuppannānaṃ kusalānaṃ dhammānaṃ uppadāya chandaṃ janeti, vāyamati, viriyaṃ
ārabhati, cittaṃ paggaṇhāti, padahati.
...uppannānaṃ kusalānaṃ dhammānaṃ ṭhitiyā asammosāya, bhiyyobhāvāya, vepullāya,
bhāvanāya, pāripūriyā chandaṃ janeti, vāyamati, viriyaṃ ārabhati, cittaṃ paggaṇhāti, padahati.
(AN)
REČNIK2
1 Uzeti termin “bhikkhu” (monah) kao subjekat za svaku od rečenica koje slede.
2 Alfabetski redosled za rečnik na ovom i drugim mestima u knjizi dat je u Uvodu, odeljak II: Pismo i izgovor.
2
tatiyaṃ treći put (akuzativ od tatiya, „treće“, upotrebljeno kao prilog)
-ti varijanta od „iti“, oznaka za zadnje navodnike (gramatika 3.3)
danta ukroćen
dutiyaṃ drugi put (akuzativ od „dutiya“)
dhammo učenje, stvar, fizički ili mentalni elemenat
na ne (videti: gramatika 6)
nahaṃ = na + ahaṃ
nuppajjati = na + uppajjati
paggaṇhati nadahnjuje, uzdiže, uzima, priprema,
padahati trudi se, nastoji, suočava se
parihāyati smanjuje, propada
pahānaṃ napuštanje, uklanjanje, razaranje
pāpaka loš, zao, iskvaren
pāripūri ispunjenje, kompletiranje, usavršenost
pi rečica za naglašavanje (gramatika 3)
buddho Buda, onaj ko je budan, probuđen
bhāvanāya dativ od bhāvanā, „negovanje, razvijanje“
bhikkhave monasi! (vokativ množine od bhikkhu)
hhikkhu (budistički) monah
bhiyyobhāvo uvećanje, rast
mahato veliki
micchādiṭṭhi pogrešno gledište
micchādithiko onaj ko ima pogrešno gledište
yathayidaṃ to jest, a to je, naime (od yath “tako“ -idaṃ „to“)
yaṃ koji, taj (gramatika, 4)
yena kojim (instrumental od ya/ yaṃ; gramatika, 4)
rakkhita zaštićen, čuvan
vāvayamati nastoji, trudi se, upinje se
viriyaṃ napor, trud, energija
vepullaṃ obilje, mnoštvo
saṃgho zajednica
saṃvattati voditi ka nečemu, biti pogodan za nešto
saṃvuta obuzdan, kontrolisan
samanupassati vidi, tačno opaža
sammādiṭṭhiko onaj koji ima ispravno gledište
sammoso zbunjenost, konfuzija
saraṇaṃ utočište, zaštita
3
GRAMATIKA 1
I. Imenice
1.1 Pāli imenice se javljaju kao:
1.11 Imenska osnova, iz koje se dalje izvode ostale forme.
1.12 Tri roda: muški, ženski i srednji. Iako postoji izvesna korelacija između roda pāli imenica i
„prirodnog“ roda, tj. imenice koje označavaju bića muškog pola su obično u muškom rodu, a one koje
označavaju ženska bića u ženskom rodu, ta veza ni izdaleka nije apsolutna. Naročito su imenice koje
označavaju grupu nečega, nežive stvari ili apstraktne pojmove nepredvidive u pogledu roda. Tako je
senā, „vojska“, ženskog roda, dhammo, „učenje“, muškog, dok je ratti, „noć“, opet ženskog.
1.13 Dva broja: jednina i množina.
1.14 Osam padeža: nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, instrumental, ablativ, lokativ i vokativ.
1.141 Najčešća upotreba nominativa je kao subjekat u rečenici:
bhikkhu vāyamati = monah nastoji
1.142 Akuzativ se obično koristi kao objekat nekog glagola:
bhikkhu cittaṃ paggaṇhati = monah nadahnjuje um
1.143 Vokativ se koristi za dozivanje ili obraćanje:
bhikkhave! = monasi!
1.144 Ostali padeži se najčešće koriste slično kao i u srpskom, ali postoje i odstupanja,
koja će biti naznačena kako budemo napredovali.
1.2 Četiri najčešća oblika imenica, a koji se pojavljuju u osnovnom tekstu na početku: muški rod a-
osnova, srednji rod a-osnova i ženski rod i-osnova i ī-osnova.
BELEŠKA: Imenice korišćene u gramatičkim primerima, poput onih koji slede, uglavnom će biti
navođene prema svojoj osnovi. U rečnicima u ovoj knjizi rod imenica biće dat posebno, samo za
nekoliko imenica sa posebnim karakteristikama. Tako će rod imenice uglavnom biti označen načinom
na koji se ona završava i postojaće standardan način označavanja svake grupe. Obično je to nominativ
jednine, sem ukoliko nije drugačije označeno. Tako, na primer, imenice koje se završavaju na -o će u
rečnicima pripadati imenicama muškog roda a-osnove, one na -aṃ srednjem rodu a-osnove, a na -i
ženskom rodu i-osnove.
Treba očekivati određene nepravilnosti u nastavcima pojedinih imenica u pogledu roda, pošto
su tokom istorijskog razvoja pāli jezika imenice često prelazile iz jedne u drugu klasu. Na primer, neke
imenice date ovde kao muški rod mogu se u nekim tekstovima pojaviti sa nastavcima za srednji rod.
Tako reč dhammo, data ovde kao muškog roda, te obično u množini ima oblik dhammā, može se u
nekim tekstovima pojaviti sa nastavkom za srednji rod množinu dhammāni. Čak i tamo gde nema
promene roda, promene u nastavcima mogu se javiti u različitim periodima i tekstovima.
U primeru datom niže, kao i u drugima koji slede, oblici odvojeni kosom crtom su ravnopravne
alternative. Oblici u zagradama su mogući oblici koji se tek ređe javljaju ili ih je moguće naći tek u
kasnijim, komentarskim tekstovima, a ređe u onim kanonskim. Iako dajemo alternativne nastavke kada
predstavljamo neki oblik i pokušali smo da damo sve one na koje će čitalac najverovatnije naići, ipak
nismo nastojali da navedemo sve alternative za svaku grupu imenica koje se javljaju tokom razvoja
jezika. Svako ko nastavi učenje i posle ovog udžbenika i upusti se u samostalno čitanje pāli tekstova
verovatno će morati da konsultuje neku od obimnijih gramatika. Isto se odnosi i na alternativne oblike
kod glagola.
1.21 Imenice muškog roda a-osnove. Njihova osnova se završava na -a
4
PRIMER: dhamma = učenje, kvalitet (i mnoga druga značenja)
jednina množina
nom(inativ) dhammo dhammā
ak(uzativ) dhammaṃ dhamme
gen(itiv) dhammassa
dhammānaṃ
dat(iv) dhammāya / -assa
inst(trumental) dhammena
dhammehi (-ebhi)
abl(ativ) dhammā (-asmā, amhā)
lok(ativ) dhamme (-asmiṃ, amhi) dhammesu
vok(ativ) dhamma (-ā) dhammā
1.22 Imenice srednjeg roda, a-osnove. One takođe imaju osnovu na -a. U rečnicima će se
završavati nastavkom za nominativ jednine -aṃ. Treba uočiti da se se imenice srednjeg roda ovog tipa
razlikuju od onih muškog roda gore samo u nekoliko slučajeva. Nominativ i akuzativ su isti za sve
imenice srednjeg roda.
5
1.23. Imenice ženskog roda i- i ī-osnove: Iako zapravo predstavljaju dve grupe, ove imenice su
skoro sa istim nastavcima.
1.231 -i osnove imaju i osnovu i nominativ jednine na -i
1.232 -ī osnove su iste kao i -i osnove, izuzev nominativa jednine, koji se završava na -ī
2. Glagoli
Glagolski oblici će biti predstavljeni postepeno, kako se budu pojavljivali u tekstovima.
2.1. Koren i prezentska osnova: Među oblicima koje ima jedan glagol se nalaze koren i
prezentska osnova. Koren je oblik za koji se smatra da je u osnovi svih drugih oblika i iz njega se sve
one izvode. Međutim, stepen glasovne podudarnosti između tih oblika i korena veoma varira, od vrlo
visokog do priličnog razlikovanja.
6
ali ni = voditi naya-
gaṃ = ići gaccha-
ṭhā = biti, stajati tiṭṭha-
2.2. Sadašnje vreme: Sadašnje vreme formira se dodavanjem ovih nastavaka na prezentsku
osnovu:
jednina množina
prvo lice (ja, mi) -mi (-ṃ) -ma
drugo lice (ti, vi) -si -tha
treće lice (on, ona, ono, oni) -ti -nti
BELEŠKA: U rečniku su glagoli navedeni u trećem licu jednine, te otuda labhati, nayati itd.
Ovde, a i dalje, dvotačka (:) pre nekog nastavka znači da poslednji vokal forme kojoj se on dodaje
dobija dužinu. Tako -a postaje ā itd.
jednina množina
1. lice labhāmi labhāma
2. lice labhasi labhatha
3. lice labhati labhanti
labh- je ovde tip glagola koji se označava kao tip a-osnove, jer se njegova prezentska osnova završava
na taj vokal. Kasnije ćemo se susresti i sa drugim tipovima glagola.
3. Rečice (klitike)
3.1. U pāliju ima mnogo rečica koje stoje iza reči i često se za nju vezuju. Tehnički naziv za njih
je „klitike“. Pet takvih klitika nalazimo u ovoj lekciji:
pi opet, ponovo, takođe, iako, čak (često kao naglašavanje)
(i)ti oznaka za zadnji navod
eva vrlo, svakako (naglašavanje)
ca i
vā ili
7
Treba uočiti da se, kao što to poslednji primeni pokazuju, ovi oblici generalno javljaju posle prve reči u
sintagmi koju povezuju.
3.3. Oznaka za navode (i)ti sledi iz nečega što je rečeno ili mišljeno. I dok se može javiti posle
objekta glagola koji označavaju govor, mišljenje ili, ponekad, opažanje, može takođe poslužiti i
samostalno, da označi kako je to što prethodi bilo rečeno, kao što to imamo slučaju u tekstu na
početku lekcije, gde se Buda citira.
Kada (i)ti stoji iza reči koja se završava vokalom, on e dobiti dužinu, a početno i će nestati (videti 5.2
niže).
4. Odnosna zamenica
4.1. Odnosna zamenica ima koren ya-. Padežni oblici za muški i srednji rod, relevantni za ovu
lekciju, dati su ovde (ostali oblici biće dati kasnije):
muški rod srednji rod
nominativ yo yaṃ
instrumental yena yena
4.2. Odnosna zamenica može se koristiti kao i u srpskom (tj. koji, koja...) da bi se povezala
zavisna clause koja modifikuje imenicu iz koje stoji (mada ne nužno odmah iza nje), kao što se to vidi iz
ovih primera:
aññaṃ ekadhammaṃ... yaṃ evaṃ... saṃvattatīti
= druga jedna stvar... koja tako... vodi (do)
Trena uočiti da relativna zamenica generalno ima padež koji odgovara njezinoj funkciji u zavisnoj
rečenici, kao u što se vidi iz ovih primera.
Međutim,zavisne rečenice se u pāliju češće formiraju uz nešto drugačiju upotrebu odnosnih zamenica.
To će biti objašnjeno u kasnijim lekcijama.
5. Sandhi
Kada dve rečo ili sintagme dođu u kontakt, jedna ili obe se mogu promeniti na tom spoju. Tehnički
termin za takvu pojavu je „sandhi“. Kada se promena dešava unutar reči, to je interni sandhi, a kada je
između dve reči, onda je to eksterni sandhi.
U pāliju eksterni sandhi nije dosledan (za razliku od sanskrita), već generalno uziče samo na blisko
povezane oblike, često na specifične, često korišćene kombinacije reči. Tri sandhi efekta su važna za
ovu lekciju:
5.1. Kada se dva vokala nađu jedan do drugog, prvi se može izgubiti. U ovoj knjizi taj gubitak će
biti obeležen apostrofom:
ca + eva --> c'eva
8
na + atthi --> n'atthi
5.2. Kada se dva slična vokala nađu jedan do drugog, rezultat može biti jedan dugi vokal, pre
nego gubitak prvog. Slično ovome, kada se doda znak za navod (i)ti, prethodni vokal dobija dužinu, a i
u zagradi se gubi. Duženje vokala koje je rezultat sandhija biće obeleženo sa ˆ umesto sa ˉ. U njegovom
izgovoru nema razlike, ali će olakšati traženje odgovarajućeg oblika u rečniku. Kada pređete na
tekstove koji su standardno štampani, takva pomoć neće biti na raspolaganju, ali ćete se verovatno do
tada izveštiti u identifikovanju prave vrste sandhija.
5.3. Kada nazal prethodi nekom drugom konsonantu, može ga asimilovati i postati nazal koji se
formira na toj poziciji. (Videti Uvod, odeljak II: Pismo i izgovor):
saccaṃ + ca --> saccañca
6. Negacije
6.1. na može stvoriti odrečnu rečenicu. Ako reč koja sledi počinje vokalom, tada se a u na
obično gubi, iako može dobiti i dužinu, ako je taj vokal a-:
na + atthi --> n'atthi = nije
ali
na + aham --> nāham = ne ja
Treba uočiti da iako na čini rečenicu odrečnom, ono se ne nalazi nužno odmah do glagola, ta razliku od
„ne“ u srpskom:
nāhaṃ... samanupassāmi = ne vidim
BELEŠKA: U ovoj knjizi negacije sa a- i an- zato nisu navedene posebno u rečniku uz lekcije, sem ukoliko
njihovo značenje nije direktno izvodivo na osnovu delova koji ih čine. Tako, kada u tekstu naiđete na
asukho i ne nalazite reč u rečniku, trebalo bi pohledati pod sukho.
7. Slaganje prideva
Pridevi se slažu u pogledu roda, padeža i broja sa imenicom uz koju stoje:
kusalo dhammo = dobro učenje (muški rod, nominativ, jednina)
akusalā dhammā = loši elementi (ili učenja) (muški rod, nominativ, množina).
cittaṃ dantaṃ = ukroćen um (srednji rod, nominativ/akuzativ, jednina)
Iako pridevi često stoje pre imenice koju modifikuju, moguć je i obrnut redosled, kao u primeru gore.
U tom slučaju, pridev je često izveden iz glagola i može imati posebno značenje., kao i u srpsko: „um
koji je ukroćen“ ili „um kada je ukroćen“.
9
Odgovarajući nastavci za prideve biće dati kasnije. Za sada samo registrujemo ovo slaganje između
prideva i imenica.
8. Akuzativ destinacije
Sa glagolom kretanja, destinacija je uvek izražena akuzativom:
buddhaṃ saraṇaṃ gacchāmi = (dosl.) idem ka Budi kao utočištu
(ili „uzimam Budu za utočištu)
9. Povezivanje u niz
Delovi rečenice ili čak čitave rečenice mogu se povezati jednostavno poređavši ih kao niz, bez
ubacivanja ca ili bilo čega što bi odgovaralo vezniku „i“ u srpskom:
kusalānaṃ dhammānaṃ ṭhitiya asammosāya bhiyyobhāvāya vepullāya
radi ostanka, nebrkanja, rasta, (i) ispunjena dobrih elemenata (ili učenja)
10. Složenice
U pāliju, kaoi u srpskom, složenice mogu biti formirane spajanjem dve imenice:
itthi = žena + saddo = zvuk --> itthisaddo = glas žene
puriso = čovek + rūpaṃ (fizički) oblik --> purisariūpaṃ = ljudski oblik
Treba zapaziti da je prvi član složenice uvek u obliku korena. Kod imenica muškog i srednjeg roda, to će
obično biti isto kao i vokativ jednine.
BELEŠKA: U ovoj knjizi, složenice će biti navođene kao takve jedino ako njihovo značenje nije moguće
direktno izvesti iz njihovih delova i konteksta u kojem se javljaju. Tako su itthisaddaṃ i itthirūpaṃ
navedene, jer imaju i posebno značenje: „reč 'žena'“ i „lepota (tj. 'dobar oblik') žene“, ali itthigandho
nije. Zato je važno naučiti raspoznavati složenice analizirajući njihove delove. Ovo je važna veština, jer
su složenice vrlo česte u pāliju, a u nekim tekstovima su složenice vrlo duge i kompleksne
10
DODATNI TEKSTOVI I
11
Nâhaṃ, bhikkhave, aññaṃ ekarasaṃ pi samanupassāmi, yaṃ evaṃ purisassa cittaṃ
pariyādāya tiṭṭhati, yathayidaṃ, bhikkhave, itthiraso. Itthiraso, bhikkhave, purisassa
cittaṃ pariyādāya tiṭṭhatîti.
Rečnik
anuyogo = primena, praksa, upotreba
antaradhanaṃ = nestanak
appamado = marjivost, posvećenost
itthi = žena
itthirūpaṃ = žena kao objekat vizuelne percepcije, ženska lepota
itthisaddo = zvuk žene, govor žene
kosajjaṃ = lenjost, tromost
gandho = miris
tiṭṭhati = stoji, postoji, jeste, traje
pamādo = nemar, lenjost
pariyādāya = nadvladavši, preuzevši
puriso = muškarac, čovek
phoṭṭhabbaṃ = dodir, kontakt
raso = ukus
rūpaṃ = oblik, forma, objekat vizuelne percepcije
12
viriyārambho = ulaganje napora, trud
saddo = zvuk, reč
saddhammo = istinsko učenje
13