Professional Documents
Culture Documents
Pedagoška Psihologija
Pedagoška Psihologija
Pedagoška Psihologija
Decu treba naučiti samopohvalama iz razloga što to povećava njihov školski uspeh. Deca osim
pohvale samim sebi, mogu nakon određenog perioda učenja nagraditi nekom aktivnošću koju
vole.
Samoregulisano učenje
Postoje deca koja su izuzetno samodisciplinovana, koja su stanju da odgode trenutno
zadovoljstvo,da bi postigli neki udaljeniji cilj praktičnim podučavanjem sebe, uz malu pomoć i
nadgledanje roditelja i nastavnika.
Deluje nam kao da im nisu potrebni spoljašnji podsticaj za učenje jer im je kao motivacija
dovoljno to što su nešto uspešno naučili. Za njihovo učenje kažemo da je samoregulisano.
Deca koja poseduju ovu sposobnost znaju šta su efikasne strategije učenja i kada i kako ih
treba koristiti, što ih dovodi do uspešnog učenja i ostvarivanja dobrih rezultata. Takva deca će
imati motivaciju za učenje tokom čitavog života. Jedno istraživanje pokazalo je da se školski
uspeh učenika može predvideti samo na osnovu njihove sposobnosti za samoregulisano
učenje. Ovaj vid učenja odvija se u tri faze:
pre učenja, za vreme učenja i nakon učenja.
Faza pre učenja: u ovoj fazi dete postavlja ciljeve, planira koje će se strategije učenja koristiti i
definiše svoja uverenja.
Faza učenja : ova faza uključuje procese koji se odvijaju za vreme samog učenja, poput
održavanja pažnje, samopodučavanja i samonadgledanja
Faza nakon učenja: u ovoj fazi odvijaju se procesi koji predstavljaju reakciju učenika na učenje
i rezultate učenja- samovrednovanje, atribucije sopstvene reakcije i prilagođavanje.
Samoefikasnost
Iako mnogobrojna istraživanja pokazuju da korišćenje strategija učenja ima pozitivna dejstva ,
mnogi učenici ih i dalje ne koriste.Neki od razloga su nepoznavanje tehnika za učenje i
nedostatak znanja o tome kako ih primenjivati, ali uzroci mogu biti i motivacijske prirode.
Pintrih i De Grot zaključuju da je uključivanje učenika u samoregulisano učenje usko povezano
sa njegovim uverenjem u sopstvenu sposobnost izvodjenja školskih zadataka kao i uverenjem
da su ti zadaci zanimljivi i vredni učenja.
Uverenja o samoefikasnosti mogu se podeliti u tri kategorije:
1. Uverenja o kontroli- odnose se na opšta očekivanja o meri u kojoj osoba može dostići
uspeh u učenju.
2. Uverenja o vezi sredstvo-cilj - odnose se na učenikova očekivanja o sredstvima koja
su efikasna u postizanju uspeha u učenju. Pojedini učenici veruju da će ih do uspeha
dovesti odredjene njihove osobine,dok drugi razloge za to pronalaze u spošašnjim
okolnostima.
3. Uverenja o akteru- odnose se na učenikova opažanja o meri u kojoj poseduje sredstva
potrebna za uspeh u školi.
Zaključak: Ako bi se učenik kognitivno angažovao potrebno je da uoči korist od ulaganja napora
i da veruje u svoju sposobnost kontrole i usmeravanja svojih aktivnosti.
Ciljna orijentacija
Mnoga istraživanja identifikuju različite tipove ciljnih orijentacija, motivacione procese koji su s
njima povezani i uslove koji ih izazivaju. Većina navodi dva suprotna cilja koja se nazivaju
usmerenost na učenje/znanje nasuprot usmerenosti na izvodjenje odnosno uključenost u
zadatak nasuprot ego-uključenosti.
a) Učenici koji su usmereni na učenje/znanje/zadatak žele da unaprede svoje sposobnosti i
razumevanje gradiva,Njima je učenje cilj sam po sebi.
b) Nasuprot njima, učenici koji su usmereni na izvodjenje teže pokazuju svoje visoke
sposobnosti i dobijaju pozitivne procene od strane drugih ljudi.
Identifikovan je i treći cilj- izbegavanje truda. Ti učenici žele da u učenje ulože što je manje truda
moguće i provuku se na neki način.
Samopoštovanje
Pretpostavlja se da će ponašanje pojedinaca s različitom ciljnom orijentacijom delimično zavisiti
od toga kako oni opažaju svoje sposobnosti . Učenici sa visokim samopoštovanjem najviše su
skloni tome da prihvate važnost ulaganja napora i usmerenost na znanje i učenje, dok oni s
niskim samopoštovanjem izbegavaju trud i ulaganje napora.
Pristupi učenju
Na osnovu različitih kombinacija ovih komponenti definišu se tri pristupa učenju: intencionalni,
samojačajući i samozaštitni pristup.
1. Intencionalni pristup - učenik je intrinzički motivisan i usmeren na zadatak .Ima cilj da što
bolje nauči i razume to što uči. Njegove strategije učenja su zasnovane na dubokom
procesiranju. Njegovo samopoštovanje je visoko, uveren je da može postići uspeh i za
njegovo ostvarenje ulaže mnogo truda. Ima sopstvene standarde pomoću kojih
vrednuje sopstveni uspeh.
2. Samojačajući pristup- Osnovni motiv za učenje ovakvog učenika je lično napredovanje
kroz pokušaj pokazivanja kompetentnosti. On ne uči jer ga nešto zanima, već zato što
želi da uveri druge da je za to sposoban. Njegova strategija je pretežno površinsko
procesiranje .Ima visoko samopoštovanje, uveren je da može postiči uspeh u učenju, ali
taj uspeh pripisuje uglavnom svojim sposobnostima.
3. Samozaštitni pristup- cilj ovakvog učenika nije učenje- ni samo po sebi, a ni kao sredstvo
da on pokaže svoju sposobnost. On želi da na najmanju moguću meru svede ulaganje
napora i mogućnost neuspeha. Učenju pristupa vrlo pasivno. Njegove strategije učenja
zasnovane su gotovo isključvo na površinskom procesiranju. Ima nisko samopoštovanje,
ne veruje da bi mogao postići uspeh u učenju, a mogući uspeh pripisuje spoljašnjim
faktorima.