Glavni lik, mladić Etjen Lantje, bez posla i novca, prinuđen je da
potraži posao u montsouskim rudnicima u mestu Vore. Tamo se zapošljava da radi kao rudar u dubinskom kopu, koji se nalazio na dubinama šesto, sedamsto metara. Zbog malih zarada, zajedno sa rudarima, u nepodnošljivim uslovima, radile su i njihove žene i deca, ali su svi, zbog malih zarada, bili su više gladni nego siti. Nesreće su bile mnogo česte, zidovi rudnika su često se obrušavali i zatrpavali žive rudare, izbijali su zapaljivi i otrovni gasovi, javljale se poplave a mehanizacija rudnika je zbog kvarova mnoge koštala života. Dodatno su i poslovođe kažnjavale rudare.
Rudari su živeli u naseljima od kućeraka i baraka koje su sagradile
ugljarska društva (firme). U njima su vladali beda, nemoral i očaj razočarane radničke klase. Muškarci su bili skloni opijanju i nasilju a omladina, naročito devojčice, prerano su stupale u polne odnose iz kojih su rađale decu kao novu sirotinju.
Etjen je radio u grupi zajedno sa porodicom Mae, koja je
generacijama radila u tom rudniku. Zajedno su radili deda Bonemort, otac Mae koji je imao ženu i sedmoro dece, od kojih su troje radili u rudniku: najstariji sin, mladić Zaharije, petnaestogodišnja Katarina i dečak Žanlin. Porodica Mae je živela jako teško, bili su zaduženi kod trgovca koji je odbijao da im dalje daje hranu na veresiju, tako da je Maeova žena bila prinuđena da odlazi kod gospode iz rudnika kako bi prosila za porodicu.