PREPOROD BROJ 17 (192) 20. AVGUSTA 1978.

RAMAZANSKE HUTBE

KORISTI OD OBAVEZNOIG POSTA

Koristi od obaveznog postato je pitanje o kome mnogi ljudi često govore i mnogo o njemu
diskutuju. Naime, oni žele da shvate kakva je mudrost u tome da ljudi poste, da budu gladni i
žedni, da se odreknu jela, pića i ostalih tjelesnih uživanja od zore do zalaska sunca i to cijeli
mjesec u godini, mjesec Ramazan u kojem se evo sada nalazimo.

Mi muslimani na takvo pitanje odgovaramo: postimo ne samo radi jedne nego radi mnogih
mudrosti i je pitanje koje u postu nalazimo, a od kojih ćemo samo neke i u ovom tekstu
naznačiti:

1) Mi posteći izvršavamo Allahovu naredbu, jer vjerujemo Allaha, Meleke, Kitabe, Poslanike
i Sudnji dan. Propisano nam je da postimo mjesec Ramazan svake godine i od te obaveze nije
oslobođen niko, osim onih koji za to imaju šeriatsku ispriku i opravdane razloge. Prema tome,
post je obavezna dužnost, jedna od pet obaveznih i osnovnih islamskih dužnosti, na kojima
počiva i opstoji Islam. Post je, dakle, u mjesecu Ramazanu fard - obligatna vjerska dužnost,
koja je jasno definirana, protumačena i objašnjena i tu više nisu potrebne nikakve rasprave i
diskutiranja. To je pravim vjernicima potpuno jasno. Allah nas je obavezao postom, kao što je
obavezao i one prije nas. Allah džellešanuhu u Kur'anu veli:

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se
grijeha klonili“, (Bekare, 183).

Nećemo ovdje govoriti o duševnoj sreći, miru i osvježenju koju vjernik osjeća u svojoj duši i
svome srcu kad vrši ovu Allahovu zapovijed. O tome ćemo govoriti drugom prilikom, ako
Bog da.

2). Mi postimo mjesec Ramazan, jer u postu je oprost i otkup malih grijeha. Alejhiselam je
rekao: „Ko posti Ramazan sa imanom u srcu i nadom u Allahovu milost biće mu
oprošteni svi manji grijesi".

3) Mi postimo, jer je post pola strpljivosti, a strpljenje pola imana, a iman vodi dobrom djelu,
a iman i dobro djelo vode džennetu. Tu potvrdu nalazimo u Allahovim riječima:

»Onima koji budu vjerovali i do- bra djela činili, džennetske bašča prebivališta će im
biti«. (Kehf, 107).

4) Mi postimo, jer je post poravnat i popločan put koji vodi džennetu, a vjernik vazda teži
Božjem zadovoljstvu, Božjoj milosti i džennetu, koji je Allah pripremio bogobojaznima, pa se
iz toga razumije da je post bez bogobojaznosti beskoristan i bezrvijedan i ne može se od njega
skoro nikakva korist očekivati. Muhamed alejhisselam je rekao: »Koliko ih ima koji poste, a
od posta nemaju ništa, osim što gladuju i što su žedni. Koliko ih klanja a od namaza
nemaju ništa, osim samo što ne spavaju“
5) Mi postimo, jer post razvija u nama jaku volju. Čovjek koji je sposoban da sebi spriječio
jelo, piće, duhan, kahvu, a sve se to nalazi pred njim, na dohvatu njegove ruke, od zore do
zalaska sunca, i savlada svoju strast za cijelo vrijeme posta, sigurno je da će se kod njega
razviti jaka volja i nepokolebljivost, a svi smo potrebni jakoj volji, koja će nas pomoći da se
čuvamo grijeha i zlih dijela, kojih se kloni zdrava ćud, čista savjest i ljudsko dostojanstvo.

6) Mi postimo, jer post u nama razvija moć za preuzimanje najtežih obaveza, razvija u nama
strpljivost, izdržljivost i otpornost, a svi smo izloženi kroz život surovim udarcima raznih
poteškoća (ratovi, elementarne nepogode, ekonomske krize, glad, razne bolesti i td.). Kada se
čovjek ne bi navikavao na podnošenje gladi i žedi kada ne bi imao razvijenu razvijenu
otpornost i strpljivost, strpljivost, kako bi mogao dočekivati ove katastrofe, poteškoće i
nedaće, kako bi se odupirao ovakvim nesrećama, kako bi se strpio i kako bi izdržao ono na što
se nije ranije navikavao. Ko nije bio u vatri muka i nevolja, taj ne može nikakvim
opasnostima odolijevati, jer nije duhovno prekaljen. Zaista je post praktična lekcija, kojom se
koristi svaki onaj kome Allah otvori njegovu duši da primi Islam i iskreno posti samo zato da
postigne Allahovo zadovoljstvo.

7) Mi postimo, jer post u nama razvija bogobojaznost navikava nas praktičnom vježbom da
duboko vjerujemo i osjećamo kako nas Allah džellešanuhu stalno nadzire i nad nama bdije, pa
kad postač već stekne osobinu bogobojaznosti, on nikada neće učiniti ono što bi moglo
pokvariti njegov post i izazvati srdžbu Allahovu, jer on zna da ga Allah džellešanuhu nadzire,
da ga vidi, da je uvijek s njim gdje god se nalazi. To je najveći stepen dobročinstva i najviši
stupanja vjerovanja i takav čovjek neće sigurno nikada krenuti sramotnim i pogrešnim putem.
Alejhisselam je rekao: „Ihsan je da vjeruješ Allaha kao da ga vidiš, ako ti njega ne vidiš
On tebe sigurno vidi“.

„Post je emanet, pa neka svaki pojedinac čuva svoj emanet«.

Ko bi mogao osim Allaha znati da li jedan čovjek posti ili ne posti, kad je post tajni, skriveni
ibadet između Boga i čovjeka. Zbog toga ga je Allah i uzeo sebi, istakavši time njegovu
veliku vrijednost. U jednom hadisu kudsiji stoji: »Svako dobro djelo koga učini čovjek
pripada njemu, osim posta. Post je moj i ja ću za njega nagraditi«.

S toga je neko od islamskih učenjaka rekao: „Post je jedinstven ibadet, kojim se vjeruje samo
isključivi Allah, jer je post daleko od licemjerstva, dvoličnosti i pretvaranja. Neovisnost od
jela i pića spada u Božja svojstva, jer uzvišeni Allah opstoji bez jela i pića, njemu je hrana
nepotrebna, On je onaj koji sve hrani.“

Kako bi bilo potrebno da danas imamo u sebi razvijenu osobinu bogobojaznosti, Božije
kontrole, nadzora i bdijenja, da se spriječe krađe, utaje, zloupotrebe, pronevjere, prijevare i
obmane koje caruju, da se spriječe zakidanja na mjeri i vagi, i sve što se čini u odsutnosti
zakona i čuvara zakona, jer što oni ne vide Allahu nije skriveno. Allah vidi sve što se događa i
na nebesima i na zemlji pa će svakome biti predočeno što je i javno i tajno učinio:

»Na dan kada neće nikakvo blago a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu
čista srca dođe spašen biti«. (Šuara, 88 i 89).
8) Mi postimo, jer je post štit i zaklon, kako je to u hadisi kudsiji naglašeno. Ispravan post
sprečava postača od sramotnih bestidnih riječi, grijeha i poroka. Zaklanja od njega
nezadovoljstvo Božije, pa je on stalno u tvrđavi i zaštiti Božijoj. Postač posteći odgovara
pravoj pristojnosti posta. Kada ga neko vrijeđa, psuje i napada, on odgovara: „Ja postim, ja
postim«.

Time sebe čuva od mržnje, svade, neprijateljstva, prepirki, sukoba i mnogih drugih loših
posljedica.

9) Mi postimo, jer post štiti i liječi. od mnogih bolesti, kao što su: bolesti probavnih organa,
pritisaka krvi, zakrečenja vena (arterio-skleroza). dijabetisa, upale slezene i jetara, upale
bubrega, srčanih bolesti, itd. Za zaštitu i lijek od ovih bolesti post se pokazao kao najbolje
sredstvo. Post nas takođe čuva od mnogih kožnih bolesti. Govoreći o koristima islamskog
posta, poznati američki liječnik Mak Ferden je rekao:

»Svakom je čovjeku potrebno da posti, makar bio potpuno zdrav, jer štetni ostaci hrane
skupljaju se i talože u organizmu usljed čega čovjek postaje tegoban, težak, mučan, lijen i
teško pokretan. Smanji se njegova čilost, živahnost, veselost, odlučnost i djelatnost. Izgubi se
snaga i energija, čovjek postane nesposoban za ma kakvu akciju. Kada čovjek posti rastvore
se štetni nataloženi ostaci hrane u tijelu, izluče se iz organizma. Tako se tijelo postom očisti,
osvježi i okrijepi, obnovi i podmladi, a čovjek postane snažan, okretan, vitalan, živahan,
odlučan i aktivan".

Prije ovih ljekara na četrnaest stoljeća to je sve utvrdio i preporučio učitelj čovječanstva kada
je rekao: „Stomak je centar bolesti, a dijeta glavni lijek“

»Postite, ozdraviće te".

10) Mi postimo i zato da bismo bolje razumjeli gladne, njihove poteškoće i nevolje. Post je
zajednička, kolektivna radnja svih muslimana, zajedničko sudjelovanje svih muslimana
podjednako u gladovanju u jednom vremenskom periodu, pa kada postimo onda tek istinski
osjetimo shvatimo šta sve podnose i preživljuju siromasi sa svojim porodicama cijelog života.

Koliko god suosjećali sa gladnima, mi njihove boli i nevolje nećemo u dovoljnoj mjeri
shvatiti i osjetiti sve dotle dok aktivno ne učestvujemo u njihovim nevoljama makar jedno
određeno vrijeme. Svi znamo da je mudrost u narodu, a naš narod kaže: Zdrav bolesna, a sit
gladna ne razumije«.

Budući da danas ima blizu milijarda ljudi koji žive u bijedi i vazda gladuju, post je najbolje
sredstvo da shvatimo njihov položaj i da ih pomognemo. Podjednako sudjelovanje u
gladovanju svih za vrijeme Ramazana, najbolje učvršćuje i produbljuje međusobne odnose
medu muslimanima, jer ramazanski post budi milost, darežljivost, bratski osjećaj i
velikodušnost u srcima postača. Za vrijeme Ramazana vjernici najviše pružaju materijalnu
pomoć bijednima i ugroženima, i djele od svoga imetka, koji u biti pripada Allahu. Allah ga
ako hoće može uzeti bez naknade, a ako hoće može ga u našem posjedu zadržati i naprednim
učiniti.
Vjernici postači sve ovo čine dobrovoljno, bez prisile i sa zadovoljstvom. Na to ih pokreće
iskrena vjera u Allaha džellešanuhu i duboki vjerski osjećaj, pa otuda pravim postačima
islamski post nije opterećenje. nego olakšanje i osvježenje duše njihove.

Neka vas, iskreni postačí, ovo nekoliko napomene o mudrosti i koristima islamskog posta
učini još ustrajnim u činjenju dobrih djela, kako bi postigli još veći uspjeh i napredak!

Hasan LJEVAKOVIĆ