PREPOROD BROJ 16 (191) 15. AVGUSTA 1978.

RAMAZANSKE HUTBE

POST JE VJEŽBA ZA STICANJE SABURA (STRPLJENJA)

Došao nam je mjesec Ramazan da probudi razum, zamrlu svijest i osvijetli srca. Došao nam je mjesec
u kom treba svaki musliman i muslimanka da baci pogled iza sebe i vidi šta je propustio i zanemario u
toku prošlih jedanaest mjeseci i da presabere sve ono što je uradio od prošlog do ovog Ramazana.
Došao nam je Ramazan, a sa njim i svako dobro. Otvorena su vrata džennetska, otvorimo i mi vrata
dobročinstva i milosti. U Ramazanu su zatvorena vrata džehennemska, zatvorimo i mi vrata grijeha i
zlih dijela. U njemu se povežu šejtani, sputajmo i mi naše strasti, niske želje i sklonosti. Došao nam je
mjesec koji muslimane zijaret čini svake godine. Dočekujemo ga radosna lica i vesela srca. Došao nam
je mjesec koji je Allah džellešanuhu uzdigao iznad ostalih mjeseci, jer je njegovo ime jasno istakao u
Kur'anu:

»U Mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pra-
voga puta i razlikovanja dobra od zla«, (Bekare, 185.)

Kad bi nastupao Ramazan, Alejhisselam bi njegov dolazak čestitao svojim drugovima riječima:

„Došao vam je Ramazan sa velikim blagodatima, pa dobro nam došao dobri posjetioče, koji nas
redovno zijaret činiš svake godine".

Mjesec Ramazan je za muslimane kao bistri, studeni izvor vode pod velikim razlistanim stablom usred
žarke, besplodne, suhe neprohodne pustinje, kojom se okrijepi i osvježi iznemogli i žedni putnik, smiri
se u hladu pokraj izvora i nađe spokoja onaj koga je rastužilo vrijeme, vremenske spletke, intrige,
zavjere, mahinacije i vremenski događaji i udarci, shodno riječima jednog mudraca:

»Vrijeme ne postupa sa čovjekom jednako i ne ponaša se jednoliko«.

»Jedan je dan za nas, a drugi je protiv nas“ Čovjek danas potpuno zdrav, sutra bolestan. Danas
sposoban, energičan, veseo, raspoložan i okretan, sutra poguren, pogrbljen, nesposoban, bijedan i
žalostan. Jučer živio udobnim-raskošnim životom, plivao u blagostanju, imao svega i svačega, sutra
izgubio sve, ostao sam na pozornici života, kao brod na moru bez jedra ili plivač bez ruku, kako jedan
pjesnik veli:

„Vremenske su noći trudne, bremenite i steone, rađaju svaka čuda i nezgode.“

Šta će raditi ovakav zbunjen, rastrešen i šokiran čovjek. Šta će raditi, kako će se snaći i postaviti pred
ovakvim teškim vremenskim udarcima i događajima, nema nikoga ko će mu pružiti ruku i priskočiti u
pomoć osim sabura-strpljenja. Sabur je taj koji će ga pomoći u podnošenju bola, tuge, zla i nesreće,
on mu je glavni pomoćnik u svim nezgodama i poteškoćama.

Strpljivost je svjetlo koje pokazuje i osvjetljava pravac kretanja zbunjenim, zaprepaštenim i šokiranim.
Strpljivost je glavno oružje pred svim nevoljama, nezgodama, poteškoćama i pogibijama. Ali moramo
znati da se sabur-strpljivost ne stiče samo pustim željama i slatkim riječima, nego praksom, vježbom i
određenim ponašanjem. Svaki bi dan trebao musliman učiniti nešto protiv svoje volje da se tako u
strpljenju vježba i tretira i tako otvrdne i očvrsne. Jer tko se nije nikada ništa dozvoljena odrekao od
njega se ne može očekivati da će se odreći svega što je zabranjeno. Jer ko hoće da ima jake mišice on
mora da ih stalno pod teretom napreže. Ko hoće da odolijeva studeni, on mora da ide na studen, a to
sve traži veliko strpljenje, izdržljivost. A post u mjesecu Ramazanu svakako je najbolje sredstvo,
najbolja obuka, vježba i trening za sticanje i jačanje strpljenja.

Često se dešava da postač posteći sjedi pokraj lijepe hrane i studene vode, strpi se i gladan i žedan, a
vodu i hranu ne dotakne, i to dobrovoljno i pokorno. Ta vježba i trening traje cijeli mjesec dana svake
godine. Tako strpljivost postane njegovo stalno svojstvo i njegova lična osobina. Poslije toga on će
dočekivati poteškoće i nedaće uzdignute glave, priseban i odlučan, i stajaće pred izazovom i
provokacijom i čovjeka i vremena, tvrd kao stijena, odvažan, nesavladiv i neustrašiv, a dosta mu je da
bude samo strpljiv vjernik kome Allah šalje radost, preko svoga poslanika Muhameda riječima:

»Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i
živote i ljetine. A ti obraduj strpljive. Oni, kad ih kakva nevolja zadesi, samo uzviknu: »Mi smo
Božiji i mi ćemo se Njemu vratiti«. (Bekare: 155, 156.)

Prije ovih ajeta Allah nam naređuje da se na poprištu života, u poteškoćama i nezgodama
pomognemo sa dva najjača oružja riječima:

»O vjernici tražite sebi pomoći u strpljenju i obavljanju molitve - namaza! Allah je doista na strani
strpljivih.“ (Bekare: 153.)

Pomozite se istinskim strpljenjem. Pomozite se strpljivim radom-trudom kojim čovjek pokušava da

promijeni događaj. Pomozite se strpljivim odupiranjem neprijateljstvu, napadu i odbrani svojih prava.
Nije strpljivost pasivnost i neaktivnost. Ne sastoji se sabur-strpljenje u tome da čovjek bude pasivan,
ravnodušan prema svemu što se oko njega zbiva i dogada, i da pred događajima stane i zbunjeno ne
zna šta da radi. To nije islamski sabur, to je predaja, kapitulacija i poniženje. Islamski sabur-strpljenje
je da se čovjek odupire svakom zlu, ma sa koje strane ono dolazilo i da u tome bude do krajnosti
izdržljiv. Alejhis-selam je rekao: »Ko odobri i dopusti pokvarenost u vjeri dobrovoljno, a ne bude na
to prisiljen taj ne pripada meni«

Drugo oružje - odnosno sredstvo na koje upozorava Allah dž.š. da se njime musliman pomogne jest
salat-namaz, koji je glavna veza između Boga i čovjeka. Tajni, tihi savjet i razgovor sa Uzvišenim
Allahom, pogotovo kada čini sedždu, duboki poklon i stavlja svoje čelo na zemlju, pred veličanstvom
Božijim. On time izjavljuje, da nikada neće sageti svoju glavu i poklonuti se stvorenju. On svoju glavu
saginje i klanja se samo sili, koja vlada i upravlja svemirom, Uzvišenom Allahu.

„To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega. Stvoritelj svega, zato se Njemu
klanjajte, on nad svim bdije«. (El-Enam: 102.)

U mjesecu Ramazanu počela je objava najvećeg dobra čovječanstvu Božijem Poslaniku Muhamedu:

»U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana«

Ramazan i Kur'an tako su povezani da se rijetko kada spomene Kur'an a da se pri tome ne spomene i
Ramazan. S toga su prvi muslimani, naši dobri preci ukrašavali i oživljavali ramazanske noći učeći i
studirajući Kur'an, vršeći tihi razgovor sa svojim Gospodarom. Neki su se odupirali na štap zbog dugog
učenja Kur'ana u teravih-namazu i završavali ga pred samu zoru. Neki su svaku treću ramazansku noć
završavali Kur'an. Imami Azzam i imami Šafija znali su proučiti Kur'an po 60 puta za vrijeme
Ramazana. Ovakav je bio odnos naših dobrih predaka prema Kur'anu. Ja kolike li razlike između nas
danas, i naših dobrih predaka prema Kur'anu. Kur'an je Božija „Gozba-sofra« On nas poziva da
dođemo na Njegovu gozbu, da njome ugasimo žeđ naših duša, da izbrišemo rđu, fleke i oksidaciju sa
naših srca i da zasladimo naše duše.

„Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih
podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se sjete Allahove milosti, kože njihove i srca
njihova se smiruju.« (Ez-zumer: 23.)

Ovo su samo neke dobrote mjeseca Ramazana, mjeseca blagoslova i napretka. Mjesec posta i mjesec
Kur'ana je mjesec Ramazan, pa je s toga i dostojan da radosno i veselo dočekujemo njegov dolazak i
reknemo:

„Dobro nam došao dobri posjetioče, koji nas zijaret činiš svake godine".

Hasan LJEVAKOVIĆ