J. R. R.

Tolkien Constantina 9 / 12 pt
Hobit + small caps
J. R. R. Tolkien Constantia
20 pt

Hobit Constantia
30 pt

The Tolkien Estate Limited Constantia

Press 1937 9 / 12 pt
 Sadržaj Constantia
18 pt

Constantia Izdavač Lumen Prvo poglavlje – Neočekivana družin 9 Constantia

izdavaštvo d. o. o.
6 / 8 pt Zagreb, Masarykova 28 Drugo poglavlje – Pečena janjetina 29 9 / 13 pt
Treće poglavlje – Kratak odmor 41
Za izdavača
Martina Žužul Četvrto poglavlje – Preko brda i ispod brda 48
Urednica Peto poglavlje – Zagonetke u mraku 57
Miroslava Vučić Šesto poglavlje – Od zla na gore 73
Art direktorica Sedmo poglavlje – Čudan smještaj 87
Ana Marija Žužul
Osmo poglavlje – Muhe i pauci 106
Dizajn Deveto poglavlje – Bačve na slobodi 127
Vanja Perković
Deseto poglavlje – Srdačan doček 139
Naslov izvornika
Jedanaesto poglavlje – Na pragu 148
The Hobbit Copyright
Dvanaesto poglavlje – Vijesti iznutra 155
© The Tolkien Estate Limited 1937, 1965 Originally
published in the English language by HarperCollins Trinaesto poglavlje – Nije kod kuće 170
Publishers Ltd. All rights reserved. Četrnaesto poglavlje – Vatra i voda 179
© Lumen izdavaštvo d. o. o., Zagreb, 2018. za djelo Petnaesto poglavlje – Nebo se oblači 186
prevedeno na hrvatski jezik. Ni jedan dio ove knjige ne
smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način
Šesnaesto poglavlje – Lopov u noći 194
reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja. Sedamnaesto poglavlje – Prolom oblaka 199
Osamnaesto poglavlje – Povratak 208
Devetnaesto poglavlje – Posljednja dionica 214
Neočekivana družina Constantia
14 / 16 pt

U rupi u zemlji živio je hobit. To nije bila gadna, prljava, vlažna Constantia
rupa, puna ostataka crva i sluzava vonja, ali ni suha, gola, pje- 9 / 12 pt
skovita rupa, u kojoj se nema ni što jesti ni gdje sjesti. Bila je to
hobitska rupa, što znači da je bila udobna.
Imala je savršeno okrugla vrata poput brodskog okna, obojena
ze­leno, sa sjajnožutom mjedenom ručkom točno u sredini. Kroz
vrata se ulazilo u cjevast hodnik poput tunela, vrlo udobnog
tunela bez dima, s kasetiranim zidovima, s pločicama i sagovima
na podu, s uglačanim stolcima, kao i brojnim kukama za šešire i
kapute
– naime, taj je hobit volio primati goste. Tunel je išao sve dalje i 9 Hobit nije htio ići
na kat: spavaće sobe,
dalje, duboko i ne baš ravno u padinu brijega
kupaonice, podrumi,
– odnosno Brijega, kako su ga zvali svi koji su živjeli na mnogo smočnice (mnogo
milja naokolo – a iz njega su vodila mnoga mala okrugla vrata, smočnica), rušnice
najprije s jedne strane, a onda s druge⁹. Sve najbolje prostorije (imao je cijele sobe
bile su na lijevoj strani (gledano s ulaznih vrata) jer jedino su one samo za odjeću), kuhi-
nje, blagovaonice – sve
imale prozore, duboko uvučene okrugle prozore koji su gledali
je to bilo na istom
na njegov vrt i na livade iza vrta koje su se spuštale prema rijeci. katu, štoviše, u istom
Taj je hobit bio vrlo imućan hobit, a prezivao se Torbar. Torbari su prolazu.
od pamtivijeka živjeli u Brijegu i oko njega, a narod ih je smatrao
vrlo uglednima, ne samo zato što je većina Torbara bila bogata,
nego i zato što nikad nisu imali nikakvih pustolovina i nisu radili

7
Constantia ništa neočekivano – znali ste što će Torbar reći o nekoj temi, a da
9 / 12 pt ga niste morali ni pitati. Ovo je priča o Torbaru koji je doživio pu-
stolovinu i zatekao se kako radi i 9 H obit ili Tamo i natra g govori
posve neočekivane stvari. Izgubio je poštovanje susjeda, ali dobio
je... pa, na kraju ćete vidjeti je li išta dobio.
Majka našeg hobita... no što je hobit? Mislim da u današnje
vrijeme treba malo opisati hobite jer ih više nema toliko mnogo i
zaziru od ljudeskara, kako nas nazivaju. Oni su (ili su bili) malen
narod, upola niži od nas i manji od bradatih patuljaka. Hobitima
ne raste brada. Nemaju nikakvu ili gotovo nikakvu magiju, osim
one obične i svakidašnje zbog koje mogu tiho i brzo nestati kad
nabasaju veliki tupavci poput vas i mene jer već izdaleka čuju
našu slonovsku buku. Skloni su debljanju oko pasa, nose odjeću
živih boja (uglavnom zelenu i žutu), hodaju bosi jer im stopala
imaju tvrde kožnate tabane i pokrivena su gustom toplom sme-
đom dlakom nalik na njihovu kosu (koja je kovrčava), imaju duge
i spretne smeđe prste, dobroćudno lice, a smiju se duboko i slatko
(pogotovo nakon ručka, koji jedu dvaput na dan kad ga se uspiju
dokopati). Sada znate dovoljno da možemo nastaviti.
Dakle, govorio sam da je majka našeg hobita – majka Bilba Tor-
bara – bila slavna Beladona Tuk, jedna od tri iznimne kćeri Staro-
ga Tuka, glavara onih hobita koji su živjeli preko Vode, rječice koja
je tekla uz podnožje Brijega. Često se govorilo (u drugim obitelji-
ma) da je nekada davno jedan od tukovskih predaka uzeo vilu za
ženu. To je, naravno, besmislica, ali istina je da nešto u njima nije
bilo posve hobitsko, i povremeno bi neki iz tukovskoga roda išli
u pustolovine. Neprimjetno bi nestali, a obitelj bi to zataškala, ali
istina je da Tukovi nisu bili ugledni kao Torbari, iako su nesum-
8
njivo bili bogatiji. S druge strane, Beladona Tuk nije doživjela Constantia
nikakve pustolovine nakon što se udala za Bunga Torbara. Bungo, 9 / 12 pt
Bilbov otac, sagradio joj je hobitsku rupu (dijelom pomoću nje-
zina novca) koja je bila raskošnija od svih ostalih pod Brijegom,
iza Brijega ili preko Vode, i tamo su ostali do kraja života. Ipak,
lako je moguće da je njezin sin jedinac Bilbo, iako je izgledao i
ponašao se kao drugo izdanje svojeg staloženog i komotnog oca,
naslijedio od Tukova nešto čudnovato u svojem ustroju, nešto što
je samo čekalo priliku da se pokaže. Ta prilika nije došla dok Bilbo
Torbar nije odrastao i stigao do dobi od nekih pedeset godina
živeći u lijepoj hobitskoj rupi koju je sagradio njegov otac i koju
sam vam netom opisao
– dakle, sve dok se nije naoko skrasio da se više ne makne.
Nekim neobičnim slučajem, jednog davnog jutra u tišini svijeta,
kad je bilo manje buke i više zelenila, a hobiti su još bili brojni
i sretni, i dok je Bilbo Torbar stajao na pragu nakon doručka i
pušio golemu dugu drvenu 10. Neočekivana družina lulu koja je
zamalo dosezala njegove kosmate (i lijepo očetkane) nožne palce
– navratio je Gandalf. Gandalf! Da ste čuli samo četvrtinu onoga
što sam ja čuo o njemu, a ja sam čuo vrlo malo od svega onoga što
se može čuti, bili biste spremni za svakakve osobite priče. Priče i
pustolovine nicale su na sve strane, kamo god bi se on zaputio, i
to na najčudesniji način. Već odavno nije navraćao pod Brijeg –
štoviše, još od smrti njegova prijatelja Staroga Tuka – pa su hobiti
gotovo zaboravili kako izgleda. Otišao je iza Brijega i preko Vode
radi svojih poslova kad su još svi bili mali hobiti i hobitkinje.
Sve što je bezazleni Bilbo vidio tog jutra bio je starac sa štapom.
Imao je visok zašiljeni plavi šešir, dugi sivi plašt, srebrni šal preko
9
J. R. R. Tolkien Constantina 9 / 12 pt
Hobit + small caps
J. R. R. Tolkien Constantia
20 pt

Hobit Constantia
30 pt

The Tolkien Estate Limited Constantia

Press 1937 9 / 12 pt
 Sadržaj Constantia
18 pt

Constantia Izdavač Lumen Prvo poglavlje – Neočekivana družin 9 Constantia

izdavaštvo d. o. o.
6 / 8 pt Zagreb, Masarykova 28 Drugo poglavlje – Pečena janjetina 29 9 / 13 pt
Treće poglavlje – Kratak odmor 41
Za izdavača
Martina Žužul Četvrto poglavlje – Preko brda i ispod brda 48
Urednica Peto poglavlje – Zagonetke u mraku 57
Miroslava Vučić Šesto poglavlje – Od zla na gore 73
Art direktorica Sedmo poglavlje – Čudan smještaj 87
Ana Marija Žužul
Osmo poglavlje – Muhe i pauci 106
Dizajn Deveto poglavlje – Bačve na slobodi 127
Vanja Perković
Deseto poglavlje – Srdačan doček 139
Naslov izvornika
Jedanaesto poglavlje – Na pragu 148
The Hobbit Copyright
Dvanaesto poglavlje – Vijesti iznutra 155
© The Tolkien Estate Limited 1937, 1965 Originally
published in the English language by HarperCollins Trinaesto poglavlje – Nije kod kuće 170
Publishers Ltd. All rights reserved. Četrnaesto poglavlje – Vatra i voda 179
© Lumen izdavaštvo d. o. o., Zagreb, 2018. za djelo Petnaesto poglavlje – Nebo se oblači 186
prevedeno na hrvatski jezik. Ni jedan dio ove knjige ne
smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način
Šesnaesto poglavlje – Lopov u noći 194
reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja. Sedamnaesto poglavlje – Prolom oblaka 199
Osamnaesto poglavlje – Povratak 208
Devetnaesto poglavlje – Posljednja dionica 214
Neočekivana družina Constantia
14 / 16 pt

U rupi u zemlji živio je hobit. To nije bila gadna, prljava, vlažna Constantia
rupa, puna ostataka crva i sluzava vonja, ali ni suha, gola, pje- 9 / 12 pt
skovita rupa, u kojoj se nema ni što jesti ni gdje sjesti. Bila je to
hobitska rupa, što znači da je bila udobna.
Imala je savršeno okrugla vrata poput brodskog okna, obojena
ze­leno, sa sjajnožutom mjedenom ručkom točno u sredini. Kroz
vrata se ulazilo u cjevast hodnik poput tunela, vrlo udobnog
tunela bez dima, s kasetiranim zidovima, s pločicama i sagovima
na podu, s uglačanim stolcima, kao i brojnim kukama za šešire i
kapute
– naime, taj je hobit volio primati goste. Tunel je išao sve dalje i 9 Hobit nije htio ići
na kat: spavaće sobe,
dalje, duboko i ne baš ravno u padinu brijega
kupaonice, podrumi,
– odnosno Brijega, kako su ga zvali svi koji su živjeli na mnogo smočnice (mnogo
milja naokolo – a iz njega su vodila mnoga mala okrugla vrata, smočnica), rušnice
najprije s jedne strane, a onda s druge⁹. Sve najbolje prostorije (imao je cijele sobe
bile su na lijevoj strani (gledano s ulaznih vrata) jer jedino su one samo za odjeću), kuhi-
nje, blagovaonice – sve
imale prozore, duboko uvučene okrugle prozore koji su gledali
je to bilo na istom
na njegov vrt i na livade iza vrta koje su se spuštale prema rijeci. katu, štoviše, u istom
Taj je hobit bio vrlo imućan hobit, a prezivao se Torbar. Torbari su prolazu.
od pamtivijeka živjeli u Brijegu i oko njega, a narod ih je smatrao
vrlo uglednima, ne samo zato što je većina Torbara bila bogata,
nego i zato što nikad nisu imali nikakvih pustolovina i nisu radili

7
Constantia ništa neočekivano – znali ste što će Torbar reći o nekoj temi, a da
9 / 12 pt ga niste morali ni pitati. Ovo je priča o Torbaru koji je doživio pu-
stolovinu i zatekao se kako radi i 9 H obit ili Tamo i natra g govori
posve neočekivane stvari. Izgubio je poštovanje susjeda, ali dobio
je... pa, na kraju ćete vidjeti je li išta dobio.
Majka našeg hobita... no što je hobit? Mislim da u današnje
vrijeme treba malo opisati hobite jer ih više nema toliko mnogo i
zaziru od ljudeskara, kako nas nazivaju. Oni su (ili su bili) malen
narod, upola niži od nas i manji od bradatih patuljaka. Hobitima
ne raste brada. Nemaju nikakvu ili gotovo nikakvu magiju, osim
one obične i svakidašnje zbog koje mogu tiho i brzo nestati kad
nabasaju veliki tupavci poput vas i mene jer već izdaleka čuju
našu slonovsku buku. Skloni su debljanju oko pasa, nose odjeću
živih boja (uglavnom zelenu i žutu), hodaju bosi jer im stopala
imaju tvrde kožnate tabane i pokrivena su gustom toplom sme-
đom dlakom nalik na njihovu kosu (koja je kovrčava), imaju duge
i spretne smeđe prste, dobroćudno lice, a smiju se duboko i slatko
(pogotovo nakon ručka, koji jedu dvaput na dan kad ga se uspiju
dokopati). Sada znate dovoljno da možemo nastaviti.
Dakle, govorio sam da je majka našeg hobita – majka Bilba Tor-
bara – bila slavna Beladona Tuk, jedna od tri iznimne kćeri Staro-
ga Tuka, glavara onih hobita koji su živjeli preko Vode, rječice koja
je tekla uz podnožje Brijega. Često se govorilo (u drugim obitelji-
ma) da je nekada davno jedan od tukovskih predaka uzeo vilu za
ženu. To je, naravno, besmislica, ali istina je da nešto u njima nije
bilo posve hobitsko, i povremeno bi neki iz tukovskoga roda išli
u pustolovine. Neprimjetno bi nestali, a obitelj bi to zataškala, ali
istina je da Tukovi nisu bili ugledni kao Torbari, iako su nesum-
8
njivo bili bogatiji. S druge strane, Beladona Tuk nije doživjela Constantia
nikakve pustolovine nakon što se udala za Bunga Torbara. Bungo, 9 / 12 pt
Bilbov otac, sagradio joj je hobitsku rupu (dijelom pomoću nje-
zina novca) koja je bila raskošnija od svih ostalih pod Brijegom,
iza Brijega ili preko Vode, i tamo su ostali do kraja života. Ipak,
lako je moguće da je njezin sin jedinac Bilbo, iako je izgledao i
ponašao se kao drugo izdanje svojeg staloženog i komotnog oca,
naslijedio od Tukova nešto čudnovato u svojem ustroju, nešto što
je samo čekalo priliku da se pokaže. Ta prilika nije došla dok Bilbo
Torbar nije odrastao i stigao do dobi od nekih pedeset godina
živeći u lijepoj hobitskoj rupi koju je sagradio njegov otac i koju
sam vam netom opisao
– dakle, sve dok se nije naoko skrasio da se više ne makne.
Nekim neobičnim slučajem, jednog davnog jutra u tišini svijeta,
kad je bilo manje buke i više zelenila, a hobiti su još bili brojni
i sretni, i dok je Bilbo Torbar stajao na pragu nakon doručka i
pušio golemu dugu drvenu 10. Neočekivana družina lulu koja je
zamalo dosezala njegove kosmate (i lijepo očetkane) nožne palce
– navratio je Gandalf. Gandalf! Da ste čuli samo četvrtinu onoga
što sam ja čuo o njemu, a ja sam čuo vrlo malo od svega onoga što
se može čuti, bili biste spremni za svakakve osobite priče. Priče i
pustolovine nicale su na sve strane, kamo god bi se on zaputio, i
to na najčudesniji način. Već odavno nije navraćao pod Brijeg –
štoviše, još od smrti njegova prijatelja Staroga Tuka – pa su hobiti
gotovo zaboravili kako izgleda. Otišao je iza Brijega i preko Vode
radi svojih poslova kad su još svi bili mali hobiti i hobitkinje.
Sve što je bezazleni Bilbo vidio tog jutra bio je starac sa štapom.
Imao je visok zašiljeni plavi šešir, dugi sivi plašt, srebrni šal preko
9