Reakcija obitelji na preobrazbu Gregora Samse

Pripovijetka ,,Preobrazba'' njemačkog autora Franza Kafke nastala je u razdoblju

avangarde koje traje od 10-ih do 30-ih godina 20. st. U središtu njezine radnje nalazi se
trgovački putnik Gregor Samsa koji se jednog jutra probudi u tijelu kukca. U djelu se analizira
odnos društva i pojedinca, ali se naglasak ponajviše stavlja na ponašanje obitelji prema članu
koji je drugačiji i koji samim svojim postojanjem donosi određene poteškoće.

Gregor Samsa dugi je niz godina živio život samo za svoju obitelj. Kako bi otplatio
dugove svog oca, radio je posao koji nije volio, ali koji mu je unatoč tome bio središte života.
Svoje je dane provodio umoran i usamljen jer ni s kim nije uspio ostvariti dublju vezu od one
površne zbog stalnih i iscrpnih putovanja. Društvo i Gregorovi nadređeni njega kao pojedinca
shvaćaju kao predmet te nitko ne mari za njegove osjećaje, nego samo za uspješne učinke
njegova rada. Upravo je takav tmuran i tužan život vodio Gregor zbog svog oca koji ga je
nakon njegove preobrazbe najviše odbacivao. Kada se Gregor pretvorio u kukca, otac je
sasvim zaboravio na sve žrtve koje je njegov sin podnio za njega dok je on u kući danima
odmarao i ponašao se poput bolesnog starca. Činjenica da je cijelo vrijeme bio sposoban za
rad, ali da ga je godinama svaljivao na Gregora govori o očevu odnosu punom nepoštovanja
prema svom sinu i njegovoj žrtvi za obitelj čak i puno prije jutra kada je postao kukac. Gregor
je preobrazbom njemu, više nego svima ostalima, postao teret, a ne netko tko mu donosi
korist i odatle dolazi njegovo čudovišno ponašanje. Otac je bio prema njemu najokrutniji i on
je bio taj koji je najviše utjecao na njegovu smrt pogodivši ga jedne večeri jabukom u leđa.
Ni u jednom se trenutku nije pokušao prema njemu odnositi kao prema svom sinu koji je više
od životinje. Odgurivao ga je i agresivno tjerao nazad u sobu kad god bi iz nje izašao te ga
tako učinio izoliranim zatvorenikom u vlastitom domu: ,,…ubrzo se zaglavi te se više ne bi
mogao sam ni maknuti, nožice mu, s jedne strane podrhtavajući, visile u zraku, a na drugoj su
bile bolno pritisnute o tle, kadli ga otac ostrag snažno udari, i on poleti, jako krvareći…'' Zbog
njegovog postupanja Gregor je svaki pokret pri susretu s njim dobro promislio kako ga otac
ne bi pogrešno protumačio i zbog toga ga kaznio. Simbolično, svaki od triju dijelova na koje
se može podijeliti pripovijetka završava rečenicom koja opisuje odnos oca prema Gregoru.
Očevo drugo dijete, Greta, bolje se odnosila prema svom bratu i na taj se način istaknula kao
hrabar i aktivan član obitelji, dok prije nije imala važnije obaveze, nego je vodila sasvim
lagodan život za razliku od Gregora, i to na njegov račun. U toj je cijeloj situaciji pronašla
samopouzdanje, zaposlila se i stekla neke ambicije. Ona je bila ta koja ga je hranila kada se
pretvorio u kukca i bila je jedina koja je bila spremna ophoditi ga svakodnevno iako ga se i
ona bojala pogledati. No, kada joj je to dosadilo i kada je shvatila da se situacija ne mijenja i
da Gregor ne može biti ništa drugo nego kamen spoticanja za obitelj, izgovara ono što svi
misle: ,,Ne želim pred ovom nemani izgovoriti bratovo ime, i samo ću reći: moramo ga se
pokušati otarasiti.'' U toj se rečenici pokazuje da, unatoč prividnoj ljubavi i brizi koju je u
nekim trenutcima pokazala za brata, ni ona nije ništa drugačija od oca iako je i za nju Gregor
bio spreman sve učiniti. Vrlo brzo zaboravlja kako je on, baš kao i ona sama, sanjao o
ostvarenju njezine životne želje da studira violinu i sve ostale stvari koje je činio za njih te se
okreće sebičnosti koju i opravdava: ,,Pokušali smo sve što je u ljudskoj moći da ga njegujemo
i trpimo; mislim da nas nitko ne može ni za što prekoriti.'' U cijeloj je ovoj priči gospođa
Samsa najpasivniji lik. Iznimno krhka i emotivna, teško se suočava s istinom, a cijela ju obitelj
zbog toga štiti. ,,Majka je, uostalom, srazmjerno brzo željela posjetiti Gregora, ali otac i
sestra su je isprva sprečavali u tome razumnim razlozima, koje je Gregor vrlo pažljivo slušao i
u cijelosti odobravao. '' Gregora zbog svoje slabosti ne može ni pogledati bez da joj pozli, no
prema njemu se ne odnosi loše i još ga uvijek smatra svojim sinom, ali unatoč tomu nema
nikakav utjecaj na ishod situacije upravo zbog svoje pasivne prirode.

Ovo djelo vrlo jasno povlači paralelu sa stvarnim svijetom unatoč fantastičnim
elementima. Oni koji cijeli svoj život podrede nekome, sve svoje vrijeme ulože u neki cilj i
nesebično daju sve od sebe, na kraju se nikada ne suoče s pravednom zahvalnošću za svoja
djela. Majke i očevi koji donose svoju djecu na svijet, podižu ih s ljubavlju i omogućavaju im
sve, svoju starost, kada briga za njih postaje sputavajuća, teška i naporna, provode u samoći i
tuzi. Smatram da je ovo Kafkino djelo s razlogom kultno i da je ono pravi prikaz nepravednog,
ali stvarnog tijeka života s kojim će se, nažalost, suočiti većina ljudi.