Zdravi Stilovi Zivota 8 - Unutra

Boban Mugoša, Dragan Laušević, Olivera Miljanović, Dragan Likić, Ljiljana Žižić, Žarko Mićović,
Slavica Vujović, Tamara Milić, Tatijana Vujović, Tatjana Mandić,

Elvir Zvrko, Gordana Rašović, Anđa Backović
ZDRAVI
STILOVI ŽIVOTA
za osmi ili deveti razred devetogodišnje osnovne škole
Priručnik za nastavnike
Zavod za udžbenika i nastavna sredstva CRNA GORA

PODGORICA ZAVOD ZA ŠKOLSTVO
PODGORICA, 2009.
Boban Mugoša, Dragan Laušević, Olivera Miljanović, Dragan Likić, Ljiljana Žižić, Žarko Mićović
Slavica Vujović, Tamara Milić, Tatijana Vujović, Tatjana Mandić, Elvir Zvrko, Gordana Rašović,
Anđa Backović
Zdravi stilovi života

Priručnik za nastavnike za osmi ili deveti razred
devetogodišnje osnovne škole
Izdavači Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica

Zavod za školstvo, Podgorica
Glavna i odgovorna
urednica Nataša Živković
Urednica Snežana Martinović
Recenzenti dr Ljilja Musić

mr Blaženka Petričević
Desanka Malidžan, profesorica
Nataša Gazivoda, pedagogica
Ranka Božović, psihologica
Dizajn i prelom Saša Protić
Lektura Biljana Ćulafić
Korektura Sanja Marjanović
Tehnički urednik Rajko Radulović
Za izdavača Nebojša Dragović
Štampa Ostojić - Podgorica
Tiraž 300
ISBN 978-86-303-1410-0
Priručnik je urađen u saradnji sa UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), Kancelarija za

Crnu Goru.
Savjet za opšte obrazovanje, rješenjem br. 04-3-95 od 16. 7. 2009. godine, odobrio je ovaj pri-
ručnik za nastavnike za upotrebu u osnovnoj školi.
SADRŽAJ
Uvod .....................................................................................................................................................................................4
Predgovor
Zašto Zdravi stilovi života? ................................................................................................................................................5
Smjernice za korišćenje Priručnika................................................................................................................................6
Uloga nastavnika .................................................................................................................................................................7
Metode i tehnike aktivne nastave pogodne za realizaciju Programa Zdravi stilovi života .......................8
Radionica – metod rada u školskom programu .................................................................................................... 10
Radioničarska pravila ...................................................................................................................................................... 11
Uvodni čas .................................................................................................................................................................. 14
1. Opredijeli se za zdravlje ......................................................................................................................... 16

Koncept zdravlja i zdravog životnog stila
2. Tijelo je dragocjenost ............................................................................................................................... 26

Anatomsko-fiziološke osnove ljudskog organizma
Fizička aktivnost, rekreacija i sport
3. Upoznaj sebe, upravljaj sobom ...................................................................................................... 42

Mentalno i emocionalno zdravlje, unapređivanje međuljudskih odnosa i komunikacija
4. Više higijene, manje opasnosti ....................................................................................................... 68

Lična higijena tijela i kultura odijevanja
Ekologija, zdravlje i komunalna higijena
5. Kako da se zdravo hranimo ................................................................................................................. 86

Zdrava ishrana
6. Pametno voljeti ............................................................................................................................................106

Reproduktivno zdravlje sa seksualnim obrazovanjem i prevencijom polno prenosivih bolesti
7. Reći NE nije dovoljno! .............................................................................................................................154

Uticaj psihoaktivnih supstanci na zdravlje
8. Imuni sistem – temelj zdravlja ........................................................................................................192

Odbrambeni (imunološki) sistem, infektivne bolesti i HIV/AIDS
9. Nasilje i kako mu se oduprijeti .......................................................................................................214

Prevencija fizičkog i psihičkog nasilja
10. Bolje spriječiti nego liječiti..............................................................................................................232

Prevencija povreda
Izborna tema - Dobrovoljno davalaštvo krvi .........................................................................250
Kalendar značajnih događaja................................................................................................................258
Literatura ...................................................................................................................................................................260
UVOD
Izborni predmet Zdravi stilovi života namijenjen je učenicima/cama VIII ili IX razreda deveto-
godišnje osnovne škole. Cilj ovog izbornog predmeta je da mladima obezbijedi informacije
prilagođene njihovom uzrastu, da kod njih podstakne razvoj pozitivnih, prosocijalnih stavova
i odgovornog ponašanja, kako bi se uspješno suočavali sa zahtjevima i izazovima svakodnev-
nog života i odrastanja.
U saradnji sa UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), Kancelarija za Crnu Goru, izradili
smo Priručnik za nastavnike za izborni predmet Zdravi stilovi života1. Uz podršku iste institucije
obučeni su nastavnici/ce iz škola koje će ponuditi ovaj predmet kao izborni. Tokom školske
2007/08. godine, u jednom broju osnovnih škola obučeni nastavnici realizovali su časove Zdra-
vih stilova života i na taj način vršili evaluaciju Priručnika. Rezultati ovog pilot-projekta pomogli
su autorima da unaprijede tekstove i izrade Priručnik koji je pred Vama.
Izražavamo veliku zahvalnost pomenutim organizacijama, koje su omogućile da se realizuje

ovaj projekat i tako dale doprinos očuvanju i unapređivanju zdravlja djece i mladih u Crnoj
Gori. Takođe, izražavamo zahvalnost brojnim nastavnicima i učenicima na vrijednim sugestija-
ma koje su unaprijedile Priručnik.
Autori
1
Ovaj priručnik kreiran je u sklopu projekta Podrška Crnoj Gori u sprovođenju Strategije za borbu protiv HIV/AIDS, koji
finansijski podržava Globalni fond za borbu protiv AIDS*, tuberkuloze i malarije i sprovodi se uz pomoć Programa
Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) za Crnu Goru.
* Stavovi iznijeti na ovom mjestu su stavovi ove institucije, i oni ne predstavljaju stavove ili mišljenje Globalnog
fonda za borbu protiv AIDS, tuberkuloze i malarije, niti izričito ili posredno postoji odobrenje ili ovlašćenje za ovaj
materijal od strane Globalnog fonda za borbu protiv AIDS, tuberkuloze i malarije.
4 Priručnik za nastavnike
PREDGOVOR
ZAŠTO ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA?

Već decenijama se, ne samo u profesionalnim krugovima, prepoznaje korist koju djeca i mladi
mogu imati od sticanja znanja, vještina i stavova koji ih osposobljavaju za uspješnije suočava-
nje s različitim razvojnim problemima i izazovima, pa i onima koji se javljaju u oblasti zdravlja.
U takvim nastojanjima škola se prepoznaje kao jedno od ključnih mjesta gdje djeca i mladi
usvajaju neophodna znanja, razvijaju i praktikuju vještine i izgrađuju stavove koji će im pomoći
da čuvaju i stalno unapređuju sveukupno zdravlje. Štaviše, podrška koju škola pruža zdravom
razvoju djece jedan je od ključnih elemenata za procjenu kvaliteta jednog obrazovnog siste-
ma. Održavanje i unapređivanje zdravlja nemoguće je odvojiti od obrazovanja.
Obrazovni programi koji su s ovim ciljevima namijenjeni učenicima danas se najčešće pre-
poznaju kao zdravstveno obrazovanje, (zdravstveno) obrazovanje zasnovano na vještinama,
životne vještine, učenje zdravih stilova života i sl. Međutim, sama terminološka raznolikost
manje je važna od naglaska koji se stavlja na planirane ishode ovakvih nastavnih programa i
interaktivne metode nastave u njima.
Nastavni program Zdravi stilovi života (ZSŽ) koncipiran je tako da obuhvata raspon različitih
tema iz oblasti zdravlja. Proučavajući ovaj predmet, učenici će biti u mogućnosti da:
• na aktivan način istražuju i razumiju važna pitanja o svom cjelokupnom zdravlju,
• ovladaju vještinama i razviju pozitivne stavove, čime unapređuju svoje fizičko, emocionalno
i socijalno zdravlje.
Priručnik za nastavnike 5
SMJERNICE ZA KORIŠĆENJE PRIRUČNIKA
Priručnik koji je pred Vama namijenjen je nastavnicima/cama1 kao pomoć u planiranju i re-
alizaciji nastave Zdravi stilovi života u VIII ili IX razredu devetogodišnje osnovne škole. Svako
poglavlje u Priručniku sadrži:
• naslov i podnaslov kojima se predstavlja sadžaj teme,
• cilj teme koji ukratko predstavlja namjenu teme,
• operativne ciljeve koji govore šta učenik/ca treba da uči,
• ključne riječi koje predstavljaju pojmove koje učenici treba da uče,
• prijedlog broja časova za realizaciju teme,
• teorijski prilog koji nastavniku/ci daje širi okvir za posmatranje svake pojedinačne teme; na-
glašavamo da informacije iz teorijskih priloga nijesu primarno namijenjene učenicima,
• prijedloge aktivnosti koji govore o tome kako se može postići predviđeni (željeni) cilj; aktiv-
nosti nijesu „recept“ koga se nastavnik mora strogo pridržavati, već izbor ideja i sugestija kako
se cilj može realizovati; svaka škola i grupa učenika/ca ima svoje specifičnosti i zato je važno
prilagoditi im realizaciju sadržaja,
• priloge, na kraju svakog poglavlja, koji se mogu umnožavati i koristiti u nastavi.
Sticanje znanja o određenoj temi neophodno je kao osnova za formiranje stavova, ali je
učenje kroz rad, u smislu aktivnog učestvovanja, neophodno za formiranje vještina. Vještine se
najbolje uče kada djeca imaju mogućnost da aktivno primjenjuju znanje. Zato preporučujemo
da se u učionici koriste metode koje će im omogućiti da prepoznaju koje vještine je potrebno
primijeniti, a zatim da te vještine i sami koriste. Posebnu vrijednost ima učenje koje „koristi
iskustvo“, mišljenja i znanja drugih članova grupe, uz zdrave, prijateljske odnose i podršku dru-
gova/drugarica.
Kratka uvodna izlaganja nastavnika pogodan su metod u građenju znanja, diskusije su po-
godne za uticaj na stavove, a igranje uloga je pogodno za razvijanje vještina. Širok spektar
metoda predavanja i učenja može i treba da se koristi da bi se učenicima/cama omogućilo da
steknu znanja, izgrade stavove i vještine. Treba imati na umu da, ukoliko teorijska izlaganja
budu jedina aktivnost, takvo prenošenje informacija neće obezbijediti automatsko usvajanje
zdravih stilova života i odgovorno ponašanje. Zato su u Priručniku predložene motivacione
aktivnosti, koje će omogućiti da učenici/ce postepeno usvajaju i povezuju znanja, zamišljaju,
iskažu ili „odglume“ različita ponašanja u različitim uslovima, da prepoznaju i razumiju vlastiti
interes i odgovornost za svoje ponašanje, da samostalno dolaze do zaključaka, stiču životne
vještine i izgrađuju stavove.
1
Radi bolje preglednosti i ekonomičnosti teksta i bez želje da povrijedimo rodnu ravnopravnost, u daljem tekstu
pod izrazom nastavnik podrazumijeva se nastavnik/nastavnica, a pod izrazom učenik učenik/učenica.
ULOGA NASTAVNIKA
„Ti si me učio imena gradova u svijetu... ali ja ne znam kako da preživim na ulicama moga
grada...
Ti si me učio o mineralima kojih ima na svijetu... ali ja ne znam šta da učinim da spriječim
uništenje moga svijeta...
Ti si me učio da govorim tri strana jezika... ali ja ne znam kako da kažem šta osjećam u
mom srcu...
Ti si me učio o razmnožavanju pacova... ali ja ne znam kako da spriječim trudnoću...
Da...ti si me učio mnogim činjenicama... i hvala ti... ja sam prilično pametna sada... ali zašto
osjećam kao da ne znam ništa...
Zašto osjećam da moram napustiti školu da bih naučila kako 'nositi' se sa životom?“
Nepoznati autor
(Priručnik za nastavnike/pomoć u obučavanju, http://www.euvet.org)
U knjizi Kako biti uspešan nastavnik (Kreativni centar, Beograd, 1998), Tomas Gordon
zastupa ideju da je suština uspjeha u podučavanju (aktivnost nastavnika), u kvalitetu
odnosa između nastavnika i učenika. „Čak i podučavanje u oblasti košarke, porodične
ekonomije, tenisa, slikanja prstima, gimnastike, skulpture ili seksualnog obrazovanja
može biti dosadno i neprivlačno ukoliko nastavnik razvije takve odnose u kojima učenici
osjećaju da su zanemareni, da im se ne vjeruje, da su neshvaćeni, odbačeni, poniženi ili
kritički procjenjivani.“ Gordon smatra da je ovaj odnos dobar kada postoji:
• otvorenost (tako da je lako biti direktan i iskren jedan prema drugom),

• brižnost (kada svako zna da ga onaj drugi poštuje),
• međuzavisnost (što je suprotno od zavisnosti),
• samostalnost (koja dopušta da svako razvije svoju jedinstvenost, kreativnost i individu-
alnost) i
• uzajamno zadovoljenje potreba (tako da nijedna potreba nije zadovoljena na račun
potrebe onoga drugog).
Primjena aktivnih metoda rada i realizacija aktivnosti predloženih u Priručniku podrazumi-

jevaju izmijenjenu ulogu nastavnika. Ona se, prije svega, sastoji u posredovanju znanja. Na-
stavnik se povlači u „drugi plan“ i omogućava učenicima direktno suočavanje sa sadržajima
učenja. Učenicima treba omogućiti samostalno sticanje znanja, prije svega kroz proces stvara-
nja odgovarajućih situacija za učenje.
Uloga i aktivnost nastavnika se mijenja: umjesto predavanja, on priprema proces učenja.
Nastavnik postaje organizator učenja, on vodi učenike iz aktivnosti u aktivnost, provjerava da li
je instrukcija bila sasvim jasna, obezbjeđuje da se svi osjećaju slobodno da iznesu svoje mišlje-
nje, individualno ih podržava, podstiče i usmjerava prema postizanju planiranog cilja učenja.
Naravno, ovo ne znači da treba potpuno zanemariti ulogu nastavnika kao predavača. Ne
mogu se, a nije ni potrebno, svi sadržaji ovog predmeta prevesti u formu radionice. Zbog ra-
cionalnosti procesa učenja, određena znanja se mogu ponuditi učenicima u gotovom obliku.
Tako, najčešće, čas može početi kratkim izlaganjem nastavnika i na isti način mogu se završiti
pojedine aktivnosti. Važno je uvijek imati na umu cilj koji se želi ostvariti i koja metoda je naj-
pogodnija za realizaciju određenog sadržaja.
METODE I TEHNIKE AKTIVNE NASTAVE POGODNE ZA
NAZIV METODE KRATAK OPIS METODE
Svaki učenik je angažovan - rješava određeni zadatak/pitanje, traga za

svojim rješenjem, usmjeren je na sebe, na svoj način razmišljanja i svoj
Istovremena doživljaj u vezi sa zadatkom/pitanjem. Najčešće poslije ove aktivnosti
individualna slijedi razmjena ideja u grupi, što podstiče uključenost učenika, samo-
aktivnost stalnost, ohrabruje manje odlučne ili manje samopouzdane učenike da
govore, zastupaju svoje mišljenje i sl.
Odjeljenje razmatra problem ili interesantnu temu u cilju:

Diskusije boljeg razumijevanja problema, sagledavanja problema iz različitih „uglo-
u odjeljenju va“ (različita mišljenja, stavovi, doživljaji),
razvijanja vještine nalaženja najboljeg rješenja, ili
razvijanja novih ideja ili smjernica za grupu.
Nastavnik jasno postavlja temu i podstiče razmišljanje svih učenika (2-3

minuta) na zadatu temu. Dopušta se izražavanje svih ideja i asocijacija
(bez „cenzure“). Cilj je – količina, a ne kvalitet ideja; kritika iznijetih mišlje-
Vrtlog ideja ili nja nije dozvoljena. Kada vrijeme za „izlistavanje“ ideja prođe, nastavnik
„moždana oluja“ ih, zajedno sa učenicima, analizira i sumira, provjerava da li dobijeni sadr-
(brainstorming) žaji odgovaraju njihovim razmišljanjima i pokušava, na najbolji način, da
nađe rješenja za sve prijedloge. Ovo je dobra vježba za kreativnost – svaki
učenik nudi svoje rješenje i odgovor na pitanje. Dok traje ova aktivnost,
diskusija nije dozvoljena; ona može da slijedi nakon toga.
Kreiranje uvjerljivih životnih situacija („kao da…“) i pronalaženje rješe-

nja. Učenici se stave u poziciju određenih osoba (njihovih karakteristika,
osobina) i podstaknu se na identifikaciju sa njima. Kroz dijalog, razgovor,
tragaju za rješenjima datog problema/situacije.
Ova aktivnost podstiče „zagrijanu“ saradnju učenika i omogućava ispo-
ljavanje emocionalnih doživljaja, učenje socijalnih uloga, oblikovanje ili
korigovanje stavova, vrijednosti. Ne insistira se na učestvovanju onih uče-
Igranje uloga nika koji se ne osjećaju prijatno ili ne pristaju da „igraju“ određenu ulogu.
I „posmatrači“ imaju dobit od ove aktivnosti - iako ne učestvuju, mogu
da prate misli i doživljaje drugih i da ih, poslije aktivnosti, analiziraju i ko-
mentarišu, iznose svoja razmišljanja, osjećanja itd.
Učenicima se pruža mogućnost da primijene stečena znanja - da stiču
vještine, razvijaju stavove, mijenjaju ponašanje. Ovo je jedna od najslo-
ženijih metoda učenja i zahtijeva iskustvo nastavnika u njenoj primjeni.
Nastavnik formira manje grupe učenika (3–5), koji međusobno diskutu-

ju o zadatoj temi, odlučuju ili odgovaraju na pitanja u ograničenom vre-
menskom intervalu. Svaki član grupe, osim učešća u grupnoj diskusiji,
Male grupe ima unaprijed definisan zadatak: vodi diskusiju, zapisuje, mjeri vrijeme,
(„zujanje prezentuje u ime grupe itd. Zajednički rad/rezultati grupe prezentuju se
u grupama“) ostalim grupama, diskutuje se ili odgovara na pitanja članova drugih gru-
pa ili nastavnika.
REALIZACIJU PROGRAMA ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA
NAZIV METODE KRATAK OPIS METODE
Analiza
Aktivnosti tokom analiziranja situacije omogućavaju učenicima da razmišljaju,
situacije analiziraju i diskutuju o iskustvima drugih osoba i situacijama sa kojima se i sami
i praktični mogu susresti. Praktični primjeri su stvarne, životne priče (slučajevi) koje detalj-
primjeri („stu- no opisuju šta se dešava u zajednici, porodici, školi ili kod pojedinaca.
dije slučaja“)
Nastavnik ili neko od učenika priča ili čita priču grupi. Slike, stripovi, fotografije,
filmovi i slajdovi mogu biti dopuna. Učenici se ohrabruju da razmišljaju i razgo-
Pričanje priča varaju o važnim temama koje se pokreću nakon što je priča ispričana.
Određeni problem ili pitanje predstavlja se odjeljenju, tako da podstakne pole-

miku i suprotstavljanje mišljenja i stavova. Učenici treba da zauzmu „poziciju“ za
rješavanje problema ili pitanja (npr. u formi „za“ i „protiv“), ali i da se podstaknu
Debata da u raspravi koriste - činjenice. Bilo bi korisno da se unaprijed pripreme za de-
batu (da potraže informacije iz relevantnih izvora). Odjeljenje može raspravljati
u cjelini (dva tima) ili u okviru manjih grupa.
Kompleksno postavljena tema razlaže se na podteme, svaka grupa dobija po je-

dan dio za obradu, a kasnije se svi dijelovi integrišu. Proces u kome pojedinac ili
Projektni rad grupa mogu istraživati; svaka grupa ima mogućnost konsultacija sa „mentorom“
(nastavnikom ili nekom drugom osobom). Utiče na razvoj istraživačkih sposob-
nosti, samostalnosti i inovativnosti.
Cilj je da se učenicima ponudi da procijene jedan čas ili temu iz programa - ko-
liko im se dopala, koliko su naučili, šta im je bilo najvažnije, šta bi još željeli da
Aktivnosti znaju i sl. Ponuditi im jednostavne načine ili instrumente procjene: rangiranje
(igre) (npr. na skali od 5 do 10).
za evaluaciju? Dobijene informacije su važne za nastavnika u daljem procesu nastave.
Cilj uvodnih igara (kratkih aktivnosti na početku časa) jeste da se stvori prijatna
atmosfera i podrška u grupi, a često i da se djeca relaksiraju. Najčešće služe za
„zagrijavanje“, tj. uvođenje učenika u temu časa. Osim igrica zagrijavanja i opu-
Uvodne i štanja, uvodne igre mogu biti i igre upoznavanja i igre za podjelu učesnika u
završne igre male grupe. Završne igre se koriste da se učenici opuste nakon rada, da se rasta-
nu u prijatnoj atmosferi.
RADIONICA – METOD RADA U ŠKOLSKOM
PROGRAMU
Edukacija podrazumijeva ne samo usvajanje znanja, nego i neki stepen promjene u ponašanju.
Tek podsticanje emotivnog iskustva u vezi sa datim problemom (na primjer, sa problemom
seksualnog i reproduktivnog zdravlja), a koje se manifestuje kroz razumijevanje svojih i tuđih
doživljaja i postupaka, odnosa prema sebi i drugima, načinu života itd. omogućava neke pro-
mjene u ponašanju pojedinca.
Učenje u grupi, kroz radioničarski rad, posebno je pogodna metoda učenja za djecu u pu-
bertetu i adolescenciji, kada je grupa prirodna sredina svakog adolescenta.
Svaka od ovdje predloženih radionica osmišljena je i pripremljena u zavisnosti od cilja, od-
nosno onoga što radionicom želimo da postignemo. Iz cilja proističe scenario radionice. Njego-
va funkcionalnost zavisi od mjere u kojoj uspijeva da:
• podstakne autentično emocionalno i intelektualno angažovanje učesnika, u primjerenoj i
vrlo individualizovanoj mjeri,
• ponudi adekvatne, ali i različite „kanale“ ili simboličke sisteme da se izazvani doživljaji i mišlje-
nja učesnika izraze,
• omogući učesnicima što potpuniju komunikaciju i razmjenu misli i osjećanja, vezanih za sa-
držaj,
• obradi različite sadržaje koje su učesnici iznijeli i transformiše ih u saznanja koja postaju dio
iskustva svakog od njih i koja šire polja ličnog iskustva i saznanja.
Ovo su nevidljivi dijelovi jednog kontinuuma ili procesa kroz koji prolaze učesnici, ali vo-
đeni, usmjeravani i koordinirani od strane voditelja, koji jedini zna jasan cilj takvih aktivnosti.
U strukturi radionice postoje, uglavnom, sljedeći dijelovi:
• uvodna aktivnost – koja ima za cilj da učesnike „uvede“ u radionicu, da osjete da su „unutra“,
da se „zagriju“ za temu, opuste, pripreme za rad,
• uvod - najavljivanje teme, verbalno ili kroz aktivnost, podsticanje motivacije za rad,
• glavna aktivnost – jedna ili više aktivnosti u strukturisanoj i kontrolisanoj situaciji, s ciljem da
se učesnici/ce osvijeste i sagledaju svoje i tuđe doživljaje i ponašanja,
• završna aktivnost – kojoj je cilj „skupljanje“, integrisanje produkata radionice i podržavanje
konstruktivnih grupnih odnosa.
Sloboda koju radionica nudi za iskazivanje individualnosti svakog učesnika stvara se upravo
poštovanjem pravila. Pravila su osnovni način da preduprijedimo eventualne nesporazume i
sukobe.
Na početku primjene programa iskopirati i podijeliti svim učenicima radioničarska pravila.
RADIONIČARSKA PRAVILA
Sjedi se u krugu
Ovo pravilo nam omogućava da se svi dobro vidimo i čujemo.
Jedan govori, ostali slušaju

To znači da se očekuje da svi slušamo jedni
druge i da svako može da dobije potrebnu pažnju i poštovanje
dok govori. Osim toga, dok slušamo druge, mi obogaćujemo
sopstveno iskustvo, a tuđa priča može nas podstaći da iznesemo
i svoju.
Svi učestvuju
Važno je da svako u grupi iznese svoj doživljaj, stav ili mišljenje
da bi ga razmijenio s drugima i tako obogatio i svoje iskustvo i
iskustvo drugih. Ovo pravilo važi i kada se slažemo i osjećamo
kao drugi, ali i onda kada su naše mišljenje ili doživljaj drugačiji.
Nema posmatrača
U radionici nema onih koji su pasivni i samo posmatraju šta se
dešava. Ko god prisustvuje radionici, bilo da je njen stalni ili go-
stujući član, ravnopravno i aktivno učestvuje u svim aktivnostima
u onoj mjeri u kojoj mu odgovara i prihvata kako ovo, tako i sva
ostala pravila rada.
Pravilo „Dalje“
Ovo pravilo znači da svaki učesnik ima pravo da ne podijeli svoj
odgovor s drugima, ili da ne učestvuje u nekoj aktivnosti ukoliko
to ne želi, tj. ukoliko se, iz bilo kog razloga, u tom trenutku ne
osjeća prijatno da to uradi. Sve što treba da uradi je da kaže „Da-
lje“ kada na njega dođe red i nema potrebe da objašnjava zašto
je to tako.
Reci šta ti je potrebno („Ne sjedi na svojim potrebama“)
Ovo pravilo podrazumijeva da je svim učesnicima važno kako se
oni sami, a i drugi, osjećaju u određenom trenutku. To znači da
uvažavamo i svoje i tuđe potrebe i da se očekuje da kažemo jedni
drugima šta nam smeta ili šta želimo.
Govori samo u svoje ime

Sve što govorimo odražavaće samo naše mišljenje. Nema potrebe
da govorimo u ime drugih, jer svako ima priliku da sam obrazloži
svoj stav.
Budi pozitivan
U svakoj radionici gradimo dobru i pozitivnu atmosferu i korektnu
međusobnu komunikaciju. Ne procjenjujemo i ne vrednujemo
jedni druge, već uvažavamo svačije pravo na različitost.
Ono što se dešava u krugu, ostaje u krugu

Ovo pravilo nas obavezuje da ništa od onoga što neki učesnik go-
vori u grupi ne iznosimo izvan grupe. Naravno, možemo govoriti
o sopstvenim doživljajima ili o tome kako su izgledale neke aktiv-
nosti u radionici.
Poštuj dogovoreno vrijeme

Počinjemo i završavamo u predviđeno vrijeme. Ne napuštamo
radionicu usred aktivnosti, ne samo zato što time možemo da
ometamo tok radionice, već i zato što sebi uskraćujemo potpun
doživljaj.
TOKOM RADIONICE NE TREBA DA:
UVODNI ČAS
Moj „kofer vještina“

Cilj ovog časa je da se učenici upoznaju sa Programom predmeta Zdravi stilovi života i razu-
miju koncept životnih vještina, tj. da razumiju da same informacije i poznavanje rizika nijesu
dovoljni da izazovu i održe pozitivno ponašanje; da identifikuju vještine koje su potrebne za
prevladavanje rizičnih situacija i uoče one koje nedostaju ili se mogu usavršiti. Neke aktivnosti
iz ove radionice mogu da se koriste i na kraju cijelog programa, na primjer – da učenici sami
procijene koje su vještine stekli, šta na kraju imaju u svom „koferu vještina“.
1. Voditelj, ukratko, predstavlja Program predmeta, ciljeve predmeta, koje će sve teme
obrađivati i kako će se raditi. Važno je naglasiti da se od učenika očekuje što veće učešće i da
je cilj izučavanja ovog predmeta, osim usvajanja potrebnih znanja, razvijanje životnih vještina.
Kratak krug upoznavanja: učenici, sjedeći u krugu, predstavljaju se tako što kažu svoje ime ili
nadimak, a uz to dodaju i pridjev koji počinje istim slovom kao ime, npr. Marija – mudra; Janko
– jednostavni… (Nastavnik može odabrati i neku drugu igru upoznavanja).
Slijedi zajednički dogovor o pravilima ponašanja na času. Učenici predlažu pravila, a na-
stavnik dopunjuje i zapisuje. Kada se grupa dogovori oko pravila, napravi se plakat koji ostaje
u učionici.
2. Nastavnik poziva učenike da tehnikom vrtloga ideja (brainstorming) navedu njima

poznate rizike/opasnosti koji ugrožavaju zdravlje i sigurnost mladih. Nastavnik zapisuje odgo-
vore na tabli.
Pitanje za grupu: Da li je samo posjedovanje informacija – svega onoga što znamo (npr. poznava-
nje vrsta droga; simptoma korišćenja ili zavisnosti i sl.) dovoljno da se mladi sačuvaju od rizičnog
ponašanja?
Nakon toga, nastavnik uvodi pojam životnih vještina i definiše ga kao sve one sposobnosti i
osobine ličnosti koje nam pomažu, tokom cijelog života, da se suočavamo s očekivanim i nemi-
novnim životnim izazovima, krizama, nepovoljnim situacijama, rizicima i da ih prevladavamo.
Odnosno, životne vještine su poput alatki – pomažu nam da informacije i znanja pretvaramo u
zdravo ponašanje. Učenje životnih vještina je učenje za život, jer:
• podstiče društveno prilagođeno ponašanje,
• jača mentalno zdravlje,
• razvija mentalne sposobnosti jer je orijentisano na aktivnosti učesnika, a ne na pasivno pri-
manje informacija.
Višegodišnja iskustva u sprovođenju ovih programa govore da se životne vještine mogu
učiti: u grupi, individualno, igranjem uloga, simuliranjem, kroz diskusiju i raspravu, pisanjem
priča i sličnim tehnikama, koje ćemo mi primjenjivati i u ovim radionicama.
3. Nastavnik nacrta mosta i dvije obale. Pozove učenike da ponovo navedu osnovne
rizike s kojima su suočeni mladi. Rizici se ispisuju u „vodi“, između dvije obale. Na „lijevoj obali“
se navodi sve što učenici znaju o glavnim rizicima (npr. HIV/AIDS, SPB, narkomanija), na „de-
snoj obali“ se napiše - zdravi stilovi života. Na „mostu“ se napišu vještine koje prepoznaju, tj.
šta znaju, umiju, mogu (npr.: znam... povjerenje, odlučnost, komunikacija, donošenje odluka,
sposobnost traženja/primanja pomoći, humor, procjena rizika, odolijevanje pritisku, nagovoru,
samopouzdanje, kontrola emocija).
Nastavnik sumira vještine u tri velike grupe, npr. vještine komuniciranja, vještine odlučiva-
nja, vještine održavanja odnosa s drugim osobama. (Ovakva kategorizacija olakšava usvajanje
velikog broja životnih vještina, uz važnu napomenu da su sve jednako značajne i da vještine,
npr. komunikacijske, samopoštovanje, otpor prema pritisku vršnjaka, kritičko mišljenje itd.,
mogu pripadati i drugim kategorijama).
4. Učenici navode koja je, po njihovom mišljenju, vještina koja najviše nedostaje mladi-
ma u njihovoj grupi poznanika (npr. šta misli, koju vještinu on još želi da izgrađuje...)
1 OPREDIJELI SE
ZA ZDRAVLJE!
Pojam zdravlja i zdravog životnog stila
Podizanje svijesti kod učenika o važnosti sopstvenog zdravlja

i zdravlja drugih predstavlja osnovni cilj prve teme, ali i po-
laznu osnovu za uspješnu realizaciju svih ostalih tema pred-
viđenih nastavnim programom. Zato je važno, već na prvim
časovima, izgraditi dobre temelje na kojima će se kasnije nad-
građivati ostala znanja i vještine.
Kroz raznovrsne aktivnosti učenici treba da razumiju uticaj

zdravlja i bolesti na svakodnevni život, kao i da prepoznaju
vezu koja postoji između rizičnog ponašanja i narušavanja
zdravlja. Procjenom sopstvenog stila ponašanja, uočavanjem
dobrih strana i propusta treba motivisati učenike da sačuvaju
svoje zdravlje.
Danas, kada postoje sve brojniji rizici po zdravlje, ovo nije lako
ostvariti. Zato je važno da nastavnik uspostavi podsticajnu
atmosferu i optimalne uslove za učenje. Korišćenjem uče-
ničkih znanja i iskustava (stila mišljenja, strukture motivacije,
učenikove slike o sebi, emocionalnih iskustava i sl.) usmjera-
vamo učenike da preuzmu odgovornost za sopstveno učenje
i otvorenost za prihvatanje novih informacija.
Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• upozna koncept zdravlja prema definiciji SZO;
• razumije uticaj zdravlja i bolesti na svakodnevni život;
• razumije faktore rizika po zdravlje, odnosno razvija svijest o tome šta može povoljno, a
šta nepovoljno da utiče na njegovo zdravlje kao i međusobnu povezanost i interakciju
tih faktora;
• upozna koncept zdravog životnog stila;
• stekne uvid u sopstveni životni stil (način ponašanja) i uoči eventualne rizike po sop-
stveno zdravlje;
• pojača svjesnost o mogućnostima i neophodnosti aktivnog uticaja na održavanje i
unapređivanje sopstvenog zdravlja i zdravlja drugih.
Ključne riječi
zdravlje, fizičko zdravlje, psihičko (mentalno) zdravlje, socijalno zdravlje, faktori rizika,
zdrav životni stil, unapređivanje zdravlja, prevencija bolesti
Vrijeme za realizaciju: 4 časa
1 Teorijski prilog
Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1948. godine, zdravlje je stanje pot-
punog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo nepostojanje (odsutnost)
bolesti i nesposobnosti. Iako osporavana, jer prema njoj niko nije sasvim zdrav, definicija
Svjetske zdravstvene organizacije predstavlja ideal i cilj kome treba težiti.
Fizičko zdravlje podrazumijeva skladno funkcionisanje svih organa i organskih sistema

unutar fizioloških granica, kao i nedostatak fizičkog hendikepa (invaliditeta).
Psihičko (mentalno) zdravlje podrazumijeva sposobnost adekvatnog primanja infor-
macija, normalnog rasuđivanja i donošenja odluka (zdravog razuma), kao i psihičku stabil-
nost (odsustvo duševnih smetnji i bolesti).
Socijalno blagostanje je izuzetno važna komponenta zdravlja, a podrazumijeva posto-
janje mira i sigurnosti kao preduslova da svi ljudi, bez obzira na pol, rasu, vjeru i političko
uvjerenje imaju jednako pravo i mogućnost na školovanje i rad, slobodan izbor i mogućnost
da žive u zdravoj okolini koja im pruža sigurnost u slučaju bolesti, iznemoglosti i starosti.
Ova komponenta zdravlja ukazuje na važnost uloge društvene zajednice u unapređivanju
i očuvanju zdravlja.
Duhovno zdravlje je komponenta zdravlja koja se danas sve više spominje, a označava
suštinu čovjekovog bića, njegovih uvjerenja i stavova o životu, zdravlju i svemu onome do
čega mu je stalo.
Unapređivanje zdravlja je termin koji podrazumijeva razvijanje i njegovanje zdravog
stila života, socio-ekonomskih faktora, kao i drugih faktora okoline koji su korisni i pogoduju
zdravlju.
Iz svega navedenog lako je zaključiti da je zdravlje društvena i biološka kategorija i da

proizilazi iz dinamične ravnoteže čovjeka i njegove okoline (prirodne i društvene).
Prema izvještaju SZO iz 2002. godine1 10 najvećih opasnosti po zdravlje u svijetu, u smi-
slu koliko bolesti i smrti uzrokuju, su:
1. neuhranjenost,
2. nebezbjedan seks,
3. visok krvni pritisak,
4. duvan,
5. alkohol,
6. zagađena voda,
7. nedovoljna sanitacija i higijena,
8. nedostatak gvožđa,
9. zagađenost u zatvorenom prostoru,
10. visok holesterol i gojaznost.
Zdrav životni stil podrazumijeva način života koji pojedincu omogućava harmoničan
duhovni i fizički razvoj i tolerantne odnose u porodici i društvu. S druge strane, neadekva-
tan (nepravilan) životni stil dovodi do pogoršanja zdravlja i pojave bolesti. Naime, istraživa-
nja su pokazala da je više od 50% svih uticaja na zdravlje određeno svakodnevnim pona-
šanjem. Prema podacima zdravstvenih službi SAD, 90% svih slučajeva raka pluća i oko 50%
slučajeva infarkta miokarda (srčanog udara) kod pušača uzrokovani su upravo konzumira-
njem duvana. Rizična seksualna ponašanja, kao što su: često mijenjanje seksualnih partnera
(promiskuitet), nekorišćenje kondoma pri seksualnom odnosu, oblici seksualnog odnosa
koji često dovode do povreda i krvarenja (analni seks, fisting i sl.) dovode do povećanog ri-
zika od infekcije HIV-om (uzročnik SIDE) i drugim uzročnicima seksualno prenosivih bolesti.
1
http://www.worldscientist.com
Teorijski prilog
1
Korišćenje psihoaktivnih supstanci (alkohol, droga) povećava rizik od povreda, saobraćajnih
nesreća, kriminalnih aktivnosti, infekcija uzročnicima bolesti koje se prenose putem krvi ili
seksualnim putem. Nezadovoljstvo na radnom mjestu, nedostatak kreativnosti i moguć-
nosti zadovoljavanja duhovnih i fizičkih potreba (knjige, pozorište, bioskop, muzika, sport,
rekreacija...), loši međuljudski odnosi na poslu ili u porodici neizbježno dovode do stresa i
nastanka brojnih psihosomatskih bolesti (čir na dvanaestopalačnom crijevu, upala debelog
crijeva, povišen krvni pritisak, angina pektoris, nervoza i sl.). Nepravilne navike u ishrani
dovode do pothranjenosti ili gojaznosti, što takođe predstavlja faktore rizika za nastanak
brojnih bolesti (anemije, rahitisa, povišenog krvnog pritiska i sl.).
Mnoge bolesti, za koje postoji genetska predispozicija, ne bi se ispoljile ukoliko bi se

izbjegla rizična ponašanja. Takođe, zdravim odnosom prema okolini izbjegla bi se zagađiva-
nja vode, vazduha, zemljišta, životnih namirnica.
Zdravstvena služba koja je orijentisana na unapređivanje zdravlja i prevenciju bolesti

kroz zdravstvenu edukaciju građana, bitno doprinosi zdravlju populacije o kojoj se brine,
kao i produktivnosti cijelog društva, a time i opštem blagostanju („Bolje spriječiti nego lije-
čiti.“). Jedan od osnovnih načina djelovanja ovako orijentisane zdravstvene službe je zdrav-
stvena edukacija građana, naročito školske djece i omladine koji treba da steknu pravilne
životne navike („Lakše je naučiti nešto novo nego promijeniti loše navike.“).
1 Prijedlozi aktivnosti
1.1. Zdravlje i bolest

Cilj: učenik upoznaje koncept zdravlja po definiciji SZO; razumije uticaj zdravlja i
bolesti na svakodnevni život.
1. Aktivnost započeti ispisivanjem iskaza na tabli - Kada sam zdrav onda mogu... Uče-
nici treba da dopune iskaz sa što više primjera. Vrijeme za ovu aktivnost je pet minuta.
Kada završe zadatak, slijedi izvještavanje, a nastavnik (ili jedan od učenika) ispisuje na tabli
iskaze koje učenici saopštavaju. Pored iskaza koji se ponavljaju bilježe „recke“. Mogući iskazi:
…da se družim, da volim, da se smijem, da mislim, da pričam, da učim, da radim, da jedem sve,
pa i slatkiše, da igram fudbal/košarku/odbojku i sl., da idem u bioskop, da idem u pozorište, da
idem na koncerte, da šetam i uživam u prirodi, da provodim vrijeme sa svojim drugovima/dru-
garicama, da idem na ekskurziju, da idem na more, da idem na skijanje, da jedem sladoled, da
pjevam, da plešem, da se osjećam dobro, da mi se čini da mogu sve da uradim i da je cijeli svijet
moj, da ne moram da ležim u krevetu po cijeli dan, da izdržim i neprijatne stvari i obaveze, da se
posvetim u potpunosti sebi i drugim osobama, …
Nastavnik rezimira tako što i sam može dodati neke svoje asocijacije na zadatu temu.
Zatim ukazuje na različite rezultate aktivnosti, na to koji se sve iskazi pojavljuju, koji su češći/
zajednički, a koji su rjeđi. Nastavnik utvrđuje učestalost iskaza, i, prema tome, ukazuje koje
su najvažnije stvari koje učenici mogu da rade kada su zdravi.
Nakon toga, nastavnik postavlja pitanje učenicima: Šta zaključujete iz ove vježbe? i pod-
stiče ih da razumiju da zdravlje, za razliku od bolesti, omogućava bavljenje najraznovrsnijim
aktivnostima, koje ljude čine zadovoljnim, aktivnim i srećnim.
2. Sljedeću aktivnost započeti pitanjima, npr.:

Kako se osjećaš kada je neko od članova tvoje porodice bolestan?
Da li to ima uticaja na tebe, tvoje aktivnosti (na koji način, zašto)?
Nastavnik podstiče učenike da imenuju i opisuju što više osjećanja i aktivnosti. Nakon
toga, nastavnik ili jedan od učenika registruje dobijene iskaze na tabli (posebno osjećanja,
posebno aktivnosti) i eventualno dodaje svoje sugestije. Mogući iskazi:
osjećanja (…zabrinut sam, stalno o tome razmišljam, tužan sam, nije mi ni do čega, zbunjena
sam, plačem, nervozan sam, nesiguran sam, uplašena sam, ljut sam, razočarana sam, povlačim
se u sebe, bespomoćan sam, ne mogu da uživam ni u čemu, osjećam se krivim/odgovornim…);
aktivnosti (… vanredno je stanje u kući, iz škole žurim pravo kući, nemam vremena za igru,
ne mogu da izlazim napolje jer moram da pazim na bolesnog ..., moram da pomažem u kući
mnogo više nego što to obično radim, provodim dosta vremena na Internetu čitajući o bolesti,
moram da idem na ljekarske kontrole jer mi je doktor rekao da mogu i sam da se razbolim od iste
zarazne bolesti kao i moj ..., tražim mir, nemam ideja kako da se zabavim, ne mogu da slušam
glasno muziku koju volim, ne mogu da idem na ekskurziju jer nema ko da se brine o bolesnom
..., ne mogu da idem na žurke s prijateljima,…).
Na kraju, nastavnik sumira iskaze učenika usmjeravajući ih da sami zaključe da prisustvo

bolesti u njihovoj okolini može imati značajan uticaj na njihova osjećanja i na ispunjenje nji-
hovih svakodnevnih aktivnosti i planova, kao i na njihovo sopstveno zdravlje, zadovoljstvo
i sreću. Na osnovu toga, zajedno zaključuju da treba voditi računa ne samo o sopstvenom
Prijedlozi aktivnosti
1
zdravlju već, po mogućnosti, i o zdravlju drugih osoba, posebno onih iz njihovog najbližeg
okruženja.
1.2. Faktori koji utiču na zdravlje

Cilj: učenik razumije faktore rizika po zdravlje, odnosno razvija svijest o tome šta
može povoljno a šta nepovoljno da utiče na njegovo zdravlje kao i međusobnu
povezanost i interakciju tih faktora.
1. Ponuditi učenicima da pročitaju na tabli ispisanu listu faktora (u Prilogu 1.1) koji
utiču na zdravlje. Treba da razmisle i zatim naprave, svako za sebe, rang listu za navedene
faktore vrednujući ih brojevima od 1 do 5 (1 je najvažniji, a 5 najmanje važan faktor) u skla-
du sa njihovim poimanjem važnosti.
Nastavnik ili jedan od učenika na tabli rangira navedene faktore brojevima od 1 do 5
prema iskazu svakog učenika.
2. Prodiskutovati s učenicima o svakom faktoru i ukazati im na njihovo međusobno

djelovanje (uticaj), a zatim ih pitati: Šta za vas znači zdrav životni stil?
Nastavnik sistematizuje odgovore učenika i objašnjava značenje termina zdrav životni
stil i unapređivanje zdravlja, a zatim naglašava važnost zdravog životnog stila u očuvanju i
unapređivanja zdravlja i njegov uticaj na druge faktore.
3. Na kraju ove aktivnosti podijeliti učenicima po jedan primjerak liste sa naznačenim

faktorima koji utiču na zdravlje, kako bi učenici kod kuće porazgovarali o tome sa svojim
roditeljima i drugim ukućanima.
1.3. Definicija zdravlja SZO

Cilj: učenik upoznaje koncept zdravlja prema definiciji SZO; razvija svijest o mog-
ućnostima i neophodnosti aktivnog uticaja na održavanje i unapređivanje sops-
tvenog zdravlja i zdravlja drugih.
1. Na početku ove aktivnosti pozvati učenike da se pojedinačno izjasne o tome šta

misle o svom zdravlju – da li su zdravi ili ne. Zatim, brojevima od 1 do 5, procjenjuju stepen
svoga zdravstvenog stanja (1 je najgora procjena sopstvenog zdravlja, a 5 najbolja). Nastav-
nik ili jedan od učenika na tabli crta skalu i registruje, dodavanjem linija na njoj, učestalost
izrečenih procjena o stepenu sopstvenog zdravlja.
1 2 3 4 5
Uočiti, zajedno s učenicima, najčešće i najrjeđe ocjene i izračunati prosječnu vrijednost

kojom su ocijenili svoje zdravlje.
1
2. Nastavnik ili jedan od učenika treba da napiše na tabli definiciju zdravlja Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO) i onda je prokomentarišite zajedno s učenicima. Zatim na-
stavnik pojašnjava učenicima šta znače termini: fizičko zdravlje, psihičko (mentalno) zdrav-
lje, socijalno blagostanje.
Pitati učenike da li je moguće imati takvo zdravlje kakvo je navedeno u definiciji SZO.
Zašto? Objasniti da je koncept idealnog zdravlja cilj kojem treba da težimo.
3. Postaviti sljedeće pitanje: Šta bi svako od vas uradio da poboljša...

Fizičko zdravlje. Mogući odgovori: ... trenirao bih neki sport; bavila bih se jogom; radila bih
uveče gimnastiku; dao bih svoj glas da se u našem gradu izgradi više terena za rekreaciju; ne
bih pušio; ne bih se drogirao; zdravo bih se hranila; redovno bih se odmarao i odvajao dovoljno
vremena za spavanje; provodila bih dosta vremena na otvorenom – u prirodi gdje je vazduh čist;
podržavao bih organizacije koje se bore za očuvanje zdrave okoline/prirode i sl.
Psihičko (mentalno) zdravlje. Mogući odgovori: …radio bih na jačanju svojih mentalnih
sposobnosti – unapređivao bih svoje znanje, vještine, hobije; razvijao bih svoje sposobnosti za
samostalno odlučivanje; razvijala bih sposobnosti da se nosim sa raznim problemima u životu,
kao i da im pridajem odgovarajući značaj i da ih rješavam na odgovarajući način; razvijao bih
dobre odnose sa članovima svoje porodice, vršnjacima, svojim nastavnicima i sa svim drugim
osobama do kojih mi je stalo, odnosno koje cijenim; bavila bih se više aktivnostima koje me
ispunjavaju zadovoljstvom; informisala bih se o svemu što je važno da znam u životu – ljubavi i
izboru pravih životnih partnera, zdravoj seksualnosti, zdravom porodičnom životu.
Socijalno blagostanje. Mogući odgovori: …borila bih se aktivno za svoja dječija i ljudska
prava, za jednakost ljudi, za dobre materijalne uslove života, za dobre mogućnosti školovanja,
za odgovarajuće uslove na poslu, za adekvatno vrednovanje rezultata rada, za mir i toleranciju,
i dr.
4. Nastavnik usmjerava diskusiju prema zaključku kako je neophodno da se svi ak-

tivno zalažu da bi se, što je moguće više, približili idealima zdravlja datim u definiciji SZO.
Pozvati učenike da ponovo procijene svoje zdravlje u kontekstu novih saznanja do kojih
su došli u toku ove radionice i zajedno uočiti promjene u njihovoj novoj procjeni kvaliteta
sopstvenog zdravlja.
1.4. Životni stil

Cilj: učenik upoznaje koncept zdravog životnog stila; stiče uvid u sopstveni život-
ni stil (način ponašanja) i uočava eventualne rizike po sopstveno zdravlje.
1. Pozvati učenike da opišu svoj životni stil tako što će, za 10 – 15 minuta, navesti uo-
bičajene dnevne aktivnosti. Objasniti učenicima da treba da opišu kako izgleda njihov dan
od buđenja do odlaska na spavanje i koliko vremena, približno, provode u tim aktivnostima
(Od momenta kada se probudim do momenta kada idem na spavanje...).
1
Vrijeme aktivnosti Vrsta aktivnosti
Na primjer: U 06:30 časova se budim, odlazim u kupatilo, umivam se, tuširam se, doručkujem,
polazim u školu (pješačim 10, 20 ili 30 minuta do škole, ili idem automobilom s roditeljima, ili
gradskim prevozom). Pošto mi roditelji rade od 07:00 časova, majka ne stigne da mi napravi
doručak već mi daju novac da kupim doručak za vrijeme odmora… itd.).
2. Nekoliko učenika čita svoje dnevne aktivnosti, a zatim ih zajedno analizira (voditi
računa da učenike ne kritikujete zbog nekih očigledno loših aktivnosti, već samo usmjera-
vati diskusiju ka predlaganju „zdravih“ alternativa). Navesti primjer lošeg i dobrog (zdravog)
životnog stila neke osobe koju vi poznajete ili poznate ličnosti.
Navesti učenike da zaključe da dobra organizacija dnevnih aktivnosti, u kojima su do-
voljno zastupljene sve oblasti našeg života (fizička aktivnost, igra, obrazovanje/učenje, za-
bava, pomaganje roditeljima, porodično ili društveno korisni rad, dovoljno odmora i spava-
nja itd.), predstavljaju – zdrav životni stil.
1
Prilog 1.1
FAKTORI KOJI UTIČU NA ZDRAVLJE
1. NASLJEĐE (GENETSKI FAKTORI) – pojedine bolesti su nasljedne, s tim što se neke

obavezno ispoljavaju, a za neke se dobija samo sklonost – predispozicija.
2. STIL (NAČIN) ŽIVOTA:

• Lična higijena
• Održavanje fizičke forme (briga za tijelo i kondiciju)
• Navike u ishrani
• Odnos prema drogama, duvanu, alkoholu...
• Zadovoljenje duhovnih potreba (obrazovne, kulturne, sportske aktivnosti) i savladava-
nje stresa
• Seksualni život
• Odnos prema poslu (da li je posao stres ili zadovoljstvo)
3. ŽIVOTNA OKOLINA
Prirodna okolina
• Kvalitet vazduha, vode, zemljišta
• Kvalitet životnih namirnica
• Očuvanost biljnih i životinjskih zajednica
Društvena okolina
• Kvalitet društvene zajednice
• Kvalitet međuljudskih odnosa
• Socijalna sigurnost i blagostanje
• Mogućnost zadovoljavanja radnih, duhovnih i egzistencijalnih potreba
4. POVREDE I NESREĆE (u saobraćaju, kod kuće, na poslu…)
5. KVALITET SISTEMA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

(Koliko su kvalitetne i svima dostupne usluge ljekara? Koliko je zdravstvena služba
usmjerena na zdravstveno obrazovanje građana u cilju unapređivanja zdravlja i preven-
cije bolesti?)
BILJEŠKE
2 TIJELO JE
DRAGOCJENOST
Anatomsko-fiziološke osnove ljudskog organizma
Fizička aktivnost, rekreacija i sport
Učenici treba da usvoje osnovna znanja o funkcionisanju ljud-

skog organizma i funkciji pojedinih organskih sistema. To ne
znači da ćemo se baviti proučavanjem svakog od sistema, već
je suština u tome da učenici razumiju da ljudski organizam
nije „mehanizam“ sastavljen od dijelova koji funkcionišu svaki
za sebe, već kao skladna, jedinstvena cjelina djeluje po „princi-
pu uslovljavanja“. Ukoliko zataji jedan dio sistema – ugrožena
je cjelina. Dakle, važno je ukazati da je funkcionalni integritet
tijela najvažniji faktor zdravlja.
U adolescenciji slika o vlastitom tijelu je izuzetno važna, po-

sebno izgled i privlačnost. Mladim osobama fizički izgled
postaje temelj na kojem se gradi identitet, ali i odnosi s dru-
gima. Vlastita slika o privlačnosti ili neprivlačnosti tijela utiče
na mnoge aspekte našeg života. Ako slika o sebi i svom tijelu
nije u skladu sa medijskim uzorima, otvara se prostor za nesi-
gurnost u kome se rađa nezadovoljstvo i frustriranost. Zato je
važno pomoći mladima da formiraju pozitivan stav i prihvate
svoje tijelo kao vrijednost i osnovu za izgradnju svih ostalih
komponenti ličnosti.
Bavljenje sportom i drugim fizičkim aktivnostima doprinosi

lakšem usvajanju i drugih zdravih navika kod mladih. Istraži-
vanja pokazuju da među adolescentima koji su fizički aktivni
ima manje pušača, manje su učestale zloupotrebe droga i al-
kohola i manje su skloni nasilju. Škole imaju mogućnost da
obezbijede vrijeme, kadar i prostor za fizičku aktivnost mla-
dih, i da na taj način potpomognu unapređivanju njihovog
zdravlja. Djeca treba da uvide značaj fizičke aktivnosti i da
razviju svijest o odgovornosti za sopstveno zdravlje. Važno je
da shvate da je redovna fizička aktivnost, kako u školi tako i
u slobodnom vremenu, neophodan uslov zdravog fizičkog i
psihičkog razvoja svake osobe.
Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• upozna i razumije osnovne funkcije pojedinih organskih sistema čovjeka i način na koji
funkcioniše ljudski organizam kao cjelina;
• razumije osnovne ljudske nagone i potrebe;
• razvije pozitivan stav prema sopstvenom tijelu;
• razumije vezu između fizičke aktivnosti i zdravlja, a posebno uticaj fizičkih vježbi na
pravilan rast i razvoj;
• razumije potrebu za redovnom fizičkom aktivnošću (rekreacijom), ali i redovnim od-
morom i snom;
• upozna najčešće bolesti koje nastaju kao posljedica fizičke neaktivnosti;
• upozna najvažnije faktore koji utiču na izbor optimalnih oblika fizičke aktivnosti i iz-
radu plana i programa vježbi i treninga prilagođenih razvojnoj fazi (pol, starost, zdra-
vstveno stanje, kondiciono stanje, uhranjenost...);
• razumije da se fizičkom aktivnošću oslobađa agresije i napetost i smanjuje se stres;
• razumije da se upražnjavanjem sportskih aktivnosti mogu steći određene socijalne
vještine.
Ključne riječi
organizam (kao cjelovit sistem), Maslovleva hijerarhija potreba, fizička aktivnost, poslje-
dice fizičke neaktivnosti, rekreacija, sport, odmor, san
Vrijeme za realizaciju: 7 časova
2 Teorijski prilog
Anatomska struktura organizma

Pojam anatomske strukture organizma odnosi se na njegovu fizičku građu. Anatomsku
strukturu ljudskog organizma izučava nauka koja se zove anatomija. Riječ anatomija potiče
od grčke riječi anatome što znači „...rastavljanje na dijelove siječenjem...“, dakle seciranjem ili
disekciјom. I stvarno, imajući u vidu da se radi o jednom sistemu koji je dobro „upakovan“ i
pokriven kožom, a njegovi vitalni organi dobro zaštićeni i sakriveni, nije teško zaključiti da
je disekcija, tj. seciranje ljudskog tijela nakon smrti, bila jedini način da se dođe do saznanja
iz čega se sastoji i kakva je unutrašnja struktura ljudskog tijela.
Sistem organa za kretanje čine koštani sistem (skelet), mišićni sitem (mišići) i zglobovi.
Osnovni zadatak skeleta je da obezbijedi potporu i oslonac drugim sistemima i da omogući
položaj i kretanje. Veze među kostima su zglobovi (šav, hrskavica, pokretni zglob). Aktivni
dio sistema za kretanje su mišići – oni kontrakcijom pokreću kosti. Skeletni mišići imaju za-
datak da omoguće uspravan položaj i stabilnost tijela u mirovanju i kretanju.
Sistem organa za varenje čine usna duplja, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo
crijevo. U varenju učestvuju i žlijezde jetra i gušterača (pankreas). Ovaj sistem ima ulogu da
luči sokove za varenje, vari i apsorbuje hranu.
Sistem organa za disanje sačinjavaju pluća i disajni putevi – nos, grkljan, dušnik i dušni-
ce. Uloga ovog sistema je da obezbijedi razmjenu gasova između spoljašnje sredine i tjele-
snih tečnosti, odnosno razmjenu gasova na nivou ćelije.
Polni sistem ima dvojaku funkciju - proizvodi polne ćelije i hormone. Kod žena polni
sistem čine jajnici, jajovodi, materica, rodnica i spoljašnji polni organi (stidnica), a kod muš-
karaca sjemenici (testisi), ekstrasjemeni putevi i žlijezde i spoljašnji polni organi (polni ud,
mokraćna cijev i mošnice).
Sistem organa za izlučivanje čine bubrezi, mokraćovodi, mokraćna bešika i mokraćna
cijev; uloga ovog sistema je izbacivanje raspadnih produkata metabolizma (štetnih i nepo-
trebnih materija) u spoljašnju sredinu. Pored toga, bubrezi proizvode hormone.
Kardiovaskularni sistem sačinjavaju srce i krvni sudovi. Srce funkcioniše kao mišićna
pumpa. Iz lijeve komore arterijama se odvodi oksigenisana krv do svih organa i tkiva; vena-
ma se krv iz svih dijelova tijela vraća u srce. Ovaj tok krvi naziva se veliki krvotok. Poseban,
manji krvotok, plućnim arterijama odvodi krv iz desne komore u pluća, gdje se krv oboga-
ćuje kiseonikom i plućnim venama vraća u srce. Ovaj tok krvi zove se mali ili plućni krvotok.
Dopuna venskom sistemu velikog krvotoka je sistem limfnih sudova i limfnih žlijezda koji
ima pomoćnu - transportnu i odbrambenu funkciju.
Nervni sistem čine centralni nervni sistem (CNS), koga čine mozak i kičmena moždina, te
periferni nervni sistem (PNS) – nervi i ganglije. Nervi se dijele na moždane/kranijalne (one
koji se formiraju u lobanjskoj duplji) i moždinske/spinalne (one koji se formiraju u kičme-
nom kanalu). Nervni sistem omogućava vezu tijela sa spoljašnjom sredinom, usklađuje rad
organa i obezbjeđuje funkcionisanje organizma kao cjeline.
Čulni sistem i tjelesni omotač (koža). Čulni sistem čine organi čula vida, organi čula mi-
risa, organi čula sluha i ravnoteže, organi čula ukusa. Čulni sistem omogućava da primamo
informacije iz spoljašnje sredine. Koža kao tjelesni zaštitni pokrivač sa svojim organima štiti
tijelo od isušivanja, infekcija i povreda. Ima ulogu u regulaciji tjelesne temperature i izluči-
vanju štetnih materija. Koža ima i svoje produkte – derivate kože. To su: dlake, lojne i znojne
žlijezde, nokti i dojke. U koži se nalaze čulni organi za toplo, hladno, pritisak, dodir i bol.
Endokrini sistem čine žlijezde koje proizvode hormone i izlučuju ih direktno u krv. Tako
se raznose do tkiva i organa čije funkcije regulišu. Endokrine žlijezde su: hipofiza, štitasta žli-
jezda, paraštitaste žlijezde, grudna žlijezda, gušterača (endokrini dio žlijezde), nadbubrežne
žlijezde i polne žlijezde.
Teorijski prilog
2
Ljudsko tijelo i njegovi izgled i građa nijesu preokupacija samo anatoma i ljekara. Nje-
gova ljepota i sklad iskonska su inspiracija umjetnika. U razvoju ljudske civilizacije i kulture,
umjetnici su vječito crpili inspiraciju u ljudskom tijelu, pokušavajući da umjetničku težnju ka
savršenstvu izraze kroz sopstveno poimanje savršenstva ljudskog tijela. Ta težnja se sa skul-
ptura antičkih majstora prenijela na platna najčuvenijih slikara renesanse, a potom i svih
kasnijih umjetničkih epoha. Danas je ljudsko tijelo, s nesmanjenim intenzitetom, u fokusu
modernih multimedijalnih formi umjetničkog izraza, fotografije, televizije, filma, Interneta,
kao i muzike, baleta i plesa.
Fiziološka struktura organizma

Fiziologija je nauka koja se bavi funkcionisanjem organizama i njihovih organskih siste-
ma. Zahvaljujući najvišem stepenu razvoja nervnog, pa onda i drugih složenih regulatornih
mehanizama, moguća je precizna, sinhronizovana i koordinisana funkcija svih organskih
sistema. Kontrola ovih funkcija može biti svjesna i voljna, kao kada razmišljamo koji nam
položaj tijela ili dijelova tijela u datom trenutku najbolje odgovara, ili nesvjesna, bez uticaja
volje, kakva je većina osnovnih životnih funkcija: disanje, rad srca, varenje hrane itd.
Sve životne funkcije su međusobno povezane i uzajamno uslovljene zahvaljujući kon-
trolnim mehanizmima koji funkcionišu po principu povratne sprege. Naime, da bi organi-
zam pravilno funkcionisao, sve njegove funkcije i svi činioci koji učestvuju u njima moraju
biti uravnoteženi. „Mudrost tijela“ je u tome što ono automatski reguliše svaki poremećaj
ravnoteže u unutarorganskim procesima.
Sposobnost održavanja stalnih uslova unutar ćelije i njene okoline (a generalno u orga-
nizmu) naziva se homeostaza (ravnoteža). Svaki organ i tkivo doprinosi homeostazi. Tako
npr. iz pluća dolazi kiseonik u količini koja je potrebna ćelijama, bubrezi održavaju stalnu
koncentraciju elektrolita, crijevo pribavlja hranjive materije... Čovječji organizam ima brojne
kontrolne sisteme kojima održava homeostazu, a većina kontrolnih sistema funkcioniše po
principu negativne povratne sprege.
Potrebe
Najopštiji pojmovi koji se odnose na pokretanje čovjekovih aktivnosti i samog organiz-
ma su motiv i motivacija. U svakodnevnom govoru postoje mnogi termini koji se odnose
na pokretanje aktivnosti, na motivaciju organizma. Najopštiji pojam je motiv, a ostali su:
potreba, nagon, želja, težnja, namjera.
Potreba je nedostatak određenih materija u organizmu i nužnost da se one nadokna-
de u cilju normalnog funkcionisanja organizma i održavanja života. Npr. smanjena količina
vode u organizmu predstavlja organsku potrebu za vodom, a slično je i sa glađu. Opisa-
na potreba naziva se organska ili fiziološka potreba. Ali, pojam potrebe upotrebljava se i u
jednom drugom značenju – kao psihološka potreba. Ono što čovjeku psihološki nedostaje
predstavlja psihološku potrebu. Ovaj pojam nije lako razgraničiti od drugih pojmova, kao
što su složeni ili viši motivi, želja i težnja.
Potrebe za mineralima ili vitaminima ne doživljavaju se svjesno. Kada su potrebe svjesno
doživljene - tada govorimo o nagonu. Takav slučaj je sa glađu, žeđu, seksualnim nagonom
itd. Američki psiholog Abraham Maslov izgradio je teoriju o hijerarhiji ljudskih potreba. Su-
ština ove teorije je da se potrebe mogu razvrstati u grupe i da postoji jasna hijerarhija izme-
đu tih grupa potreba.
2
Samo-
ostvarenje
Potreba za uvažavanjem:
poštovanje i samopoštova-
nje, uspjeh, da nas drugi cije-
ne i da cijenimo sebe i druge
Potreba za ljubavlju i pripadanjem: pri-

jateljstvo, skladni porodični odnosi, sek-
sualna intimnost
Potreba za sigurnošću: sklonište – kuća, sigurnost od na-

silja, sigurnost porodice, zdravlja, imovine, sigurnost zapo-
slenja itd.
Fiziološke potrebe: potreba za kiseonikom, hranom (glad), vodom

(žeđ), snom, za izlučivanjem štetnih/nepotrebnih materija, seksualna
želja itd.
Hijerarhija potreba po Maslovu
Fiziološke potrebe organizma su osnovne ljudske potrebe i njihovo zadovoljenje je

osnovni preduslov koji prethodi potrebama višeg reda. Ako neke od njih nijesu ispunjene,
one mogu postati najviši prioritet. Fiziološke potrebe mogu da utiču na misli i ponašanje i
mogu da učine da osoba osjeća bol i nelagodnost.
Kada su zadovoljene fiziološke potrebe, pojavljuju se potrebe za sigurnošću. Kao i kod
prethodnih, ukoliko nijesu zadovoljene, osoba je preokupirana njihovim zadovoljenjem.
Ponekad želja za sigurnošću postaje preča od potpunog zadovoljenja fizioloških potreba.
Ljudi osjećaju duboku potrebu da negdje pripadaju i da ih drugi prihvataju. Imaju potrebu
da vole i da budu voljeni. Usljed nedostatka ljubavi, mnogi postaju usamljeni, povučeni,
depresivni. Ova potreba za pripadanjem može često da nadjača fiziološke potrebe i po-
trebe za sigurnošću – u zavisnosti od samog pritiska koji ljudi osjećaju. Prema Maslovu,
svi ljudi imaju potrebu da ih drugi poštuju, da imaju samopoštovanje i da poštuju druge.
Ljudi žele da učestvuju u društvenom životu, da bi ih drugi uvažavali i da rade nešto što im
pruža osjećaj da su korisni ili potrebni, bilo da je to doprinos u struci ili iz hobija. Postoje
dva nivoa potrebe za uvažavanjem. Niži nivo se odnosi na popularnost, uvažavanje, slavu
i slično. Viši nivo podrazumijeva samopoštovanje, stručnost i dostignuće. Samoostvarenje
je ljudska potreba da se stalno razvijamo, iskazujemo svoje mogućnosti (potencijale) i da
dostignemo maksimum. Osobe koje teže samoostvarenju teže da prihvate sebe i druge i da
povećaju sposobnost rješavanja problema. Ukratko, samoostvarenje je ostvarenje svih naj-
viših potencijala jedne osobe. U ove potrebe spadaju i: kreativnost, moralnost, nedostatak
predrasuda, prihvatanje činjenica, sposobnost racionalnog odlučivanja.
Teorijski prilog
2
Potreba za kretanjem
Čovjek je proizvod prirode i njen neraskidivi dio. Da bi kao takav opstao, biološki, ana-
tomski i fiziološki je satkan da bude u savršenoj ravnoteži s njom. To podrazumijeva: da živi
u ambijentu koji je prirodan, da diše čisti vazduh za koji su biološki stvorena njegova pluća,
da neposredno osjeća prirodu i promjene u prirodi, za koje su stvorena njegova čula i njego-
vi zaštitni i odbrambeni mehanizmi, da radi da bi preživio koristeći sve svoje potencijale, da
se hrani hranom koja potiče neposredno iz prirode, za koju su biološki programirani njegovi
organi i čula, da se kreće u prirodi aktivno, da se odmara i rekreira na način koji je prirodan
i koji je biološki neophodan.
Zašto je redovna fizička aktivnost neophodna?

Fizička neaktivnost, zajedno s drugim glavnim faktorima rizika, značajno doprinosi ma-
sovnosti hroničnih bolesti. Redovna fizička aktivnost smanjuje rizik za nastanak bolesti srca,
bolesti krvnih sudova, tumora dojke i debelog crijeva. Takođe se, kao posljedica hipokine-
zije (fizičke neaktivnosti), može javiti i atrofija mišića, osteoporoza i različiti degenerativni
procesi. U suštini, fizička aktivnost poboljšava metabolizam glukoze, smanjuje količinu ma-
sti u organizmu i snižava krvni pritisak, a ovo su glavni načini kojima se smanjuje rizik od
kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
Preporučuje se najmanje 30 minuta dnevno fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta.
Procijenjeno je da se 60% svjetske populacije ne pridržava osnovnih preporuka za zdravlje.
Fizička aktivnost ne znači obavezno trčanje maratona ili bavljenje takmičarskim sportovi-
ma; za mnoge ljude to je šetnja, penjanje stepenicama umjesto liftom ili izlazak iz autobusa
stanicu ranije. Stečene navike u pogledu fizičke aktivnosti u djetinjstvu i adolescenciji vjero-
vatno će se održati tokom daljeg života obezbjeđujući osnovu za aktivan i zdrav život.
Igra, sport i druge fizičke aktivnosti imaju višestruke pozitivne efekte kod mladih:
• doprinose pravilnom rastu i razvoju,
• pomažu kontrolu tjelesne težine i redukciju masti,
• imuni sistem i odbrambeni mehanizmi postaju otporniji,
• doprinose efikasnoj funkciji srca i pluća,
• smanjuju rizik od nastanka hroničnih oboljenja,
• povećavaju nivo samopouzdanja i samopoštovanja,
• podstiču socijalnu integraciju i razvoj društvenih vještina.
Procijenjeno je da je manje od jedne trećine mladih fizički aktivno u mjeri u kojoj bi una-
prijedili sadašnje i buduće zdravlje. Manji broj djece pješači ili ide biciklom u školu, a veći
dio slobodnog vremena provode ispred televizora ili računara. Mnogo je faktora koji spre-
čavaju mlade da budu fizički aktivni: nedostatak vremena i motivacije, nedovoljna podrška i
primjeri odraslih, nedostatak prostora, kao i ignorisanje koristi od fizičkih aktivnosti. Fizička
aktivnost nije samo stvar ponašanja pojedinca. Politika i inicijative zajednice treba da budu
takvi da stvore sredinu koja će pomoći ljudima da budu fizički aktivni. Ovo podrazumijeva
planiranje, na lokalnom i državnom nivou, zaštite životne sredine, podizanje i održavanje
parkova, terena i odgovarajućih objekata za šetnju, trčanje, plivanje, vožnju bicikla i sl. Ta-
ko se razvija sport. Moderni čovjek sport uzdiže na pijedestal „najvažnije sporedne stvari
na svijetu“. Ako na momenat zanemarimo loše strane nezadržive komercijalizacije sporta,
onda je lako zaključiti da je sport prava i jedina alternativa za povratak čovjeka prirodi i pri-
rodnosti. Zašto? Zato što bavljenje sportom objedinjava nekoliko izuzetno važnih potreba
čovjeka. Važno je da bavljenje sportom bude: redovno, osmišljeno, prilagođeno uzrastu,
polu i afinitetima sportiste, bez obzira na to da li se obavlja u takmičarskom ili rekreativnom
smislu. To podrazumijeva adekvatnu fizičku aktivnost koja stimulativno djeluje na lokomo-
torni aparat (sistem organa za kretanje – kosti, zglobovi, mišići).
2
Najčešće počinjemo da vježbamo i da se bavimo nekim sportom zato što nam se do-
pada. Kasnije primjećujemo da nam fizička aktivnost pomaže da sveukupno psihofizički
osjećamo dobro: osjećamo se bolje, nemamo problema s viškom kilograma, čini nam se
da više ličimo na naše idole s televizije i sportskih terena, zdraviji smo. To nas čini još zado-
voljnijim i stvara veću motivaciju da s više energije, elana i želje treniramo, vježbamo i tako
jačamo naš organizam. Kroz sport i fizičku aktivnost ispravno i na pravi način proživljavamo
normalne ljudske potrebe i želje. To su želja za samopotvrđivanjem i samodokazivanjem,
želja za nadmetanjem i pobjedom, želja za kolektivnom i pojedinačnom identifikacijom.
Sve ovo neutrališe loše efekte stresa i čini nas sposobnijim i spremnijim za savladavanje
izazova svakodnevnog života.
Iako pojam rekreacije najčešće asocira na trčanje po stazama, šumama, parku, na vožnju
biciklom ili šetnju, treba znati da rekreacija u prevodu znači „obnavljanje i ponovno stvara-
nje“. Pri tome, nije presudno da li se navedeni blagotvorni efekti kod nekog postižu relativ-
no blagom aktivnošću, na primjer - jednosatnom šetnjom u prirodi svaki drugi dan, ili pak
visokim intenzitetom fizičkog rada, npr. dvosatnim treningom dva puta dnevno. Važno je da
je bavljenje fizičkom aktivnošću i sportom redovno. Uz to, ono mora biti planirano, osmišlje-
no i prilagođeno objektivnim mogućnostima i željama svakog pojedinca. Kada govorimo o
osmišljavanju i planiranju fizičke/sportske aktivnosti, moramo imati na umu da postoje dva
cilja bavljenja sportom u kategoriji mladih.
1. Prvi i osnovni cilj jeste primjena fizičke aktivnosti radi pozitivnih bioloških efekata na
rast i razvoj, sprečavanja nastanka degenerativnih procesa i deformacija, te povećanje
opšteg psihofizičkog kapaciteta djeteta.
2. Drugi cilj bavljenja sportom je takmičarski. Sport, kao kategorija specifične ljudske dje-
latnosti, nosi u sebi kao dominantnu komponentu nadmetanje i potrebu za samodo-
kazivanjem, kroz postizanje boljeg rezultata od nekog drugog. Sport, svojim pravilima,
obezbjeđuje da se ovi domeni ispoljavaju u ambijentu podjednakih uslova, razvijajući
i promovišući plemenite i pozitivne aspekte ljudskih sposobnosti, a sankcionišući one
suprotne. To je sažeto u suštinskom geslu sporta – „fair play“.
Trening podrazumijeva program isplaniranog fizičkog angažmana i životnih navika. Cilj

sportskog treninga je podizanje opšte psihofizičke spremnosti i specifične tehničke uvjež-
banosti za dati sport do nivoa koji pretpostavljaju takmičenje i postizanje planiranog rezul-
tata.
Higijena sna i odmora. Nakon napornog rada, igranja i vježbanja javlja se umor. To je
osjećaj koji se razvija kada naš mozak želi da ukaže kako je potrebno da se prekine sa aktiv-
nostima kako bi se obnovila snaga i koncentracija. Najbolji način da se tijelo odmori i opusti
jeste san. San je ujedno i vrijeme kada dječiji organizam raste. Zato je redovan san veoma
značajna zdravstvena navika.
Nedostatak sna i odmora može veoma loše uticati na fizičke i mentalne sposobnosti djece.
Posljedice su zijevanje, umor, loša narav i razdražljivost djeteta. Školska djeca mogu patiti
od nedostatka koncentracije, usporenosti i zaboravnosti, što uslovljava postizanje slabijeg
uspjeha u školi. Najčešći uzroci neispavanosti i zamora su: dugo gledanje TV programa, TV
ili kompjuterske igrice, fizička neaktivnost, izmijenjen režim dana, duži izlasci i druženje;
rjeđe su razlozi uzbuđenje, uznemirenost, strah ili zabrinutost i nesanica djeteta. Ne treba
zaboraviti da mogući razlog nesanici može biti i konzumiranje hrane i napitaka sa kofeinom
(kola pića, „energetska“ pića, čokolada, kafa). Djeci od 10 godina potrebno je 10 sati sna, a
djeci od 16 godina 8,5 sati. U vrijeme adolescencije djeca mogu imati potrebu za neuobiča-
jeno dugim spavanjem. Razlog za to je veoma intenzivan rast i veliki utrošak energije koji se
najlakše nadoknađuje pravilnom ishranom i kvalitetnim snom.
Teorijski prilog
2
Ishrana podrazumijeva bitnu kariku opšte psihofizičke pripreme za bavljenje sportom. Kad
je riječ o djeci i mladima koji se bave sportom, njen je zadatak da optimalno zadovolji tri
stepena biološke potrebe za hranljivim materijama. Prvi stepen su uobičajene dnevne po-
trebe vezane za osnovne životne funkcije. Drugi stepen su potrebe koje su vezane za rast
i razvoj. Konačno, treći stepen su potrebe koje proističu iz pojačane energetske potrošnje
uzrokovane pojačanom fizičkom aktivnošću i opterećenjem prouzrokovanim treningom i
takmičenjem.
Kad je riječ o sportskoj ishrani uopšte, a posebno kod sportista koji su u fazi rasta i razvo-
ja, posebno treba obratiti pažnju na preparate za takozvanu dodatnu ishranu sportista. Riječ
je o fabričkim preparatima specijalizovanih domena farmaceutske i prehrambene industrije
koji sadrže koncentrovane i prečišćene hranljive i energetske sastojke. Svrha dopune ishra-
ne ovakvim sredstvima jeste obezbjeđivanje dovoljnih količina „prehrambenog goriva“ za
organizam od kojeg se očekuje visok nivo opterećenja i rezultata. Ukoliko se uzimanje ovih
sredstava odvija nestručno, samoinicijativno ili na način kojemu je cilj ne pomoć i zaštita
zdravlja sportiste, nego samo postizanje rezultata, onda govorimo o zloupotrebi preparata
za sportsku ishranu.
Zloupotreba može biti dvojaka: iz neznanja i neinformisanosti (koja je česta među mla-
dima) i zbog beskrupuloznog insistiranja na željenom sportskom rezultatu i njegovim ko-
mercijalnim efektima – tada govorimo o dopingu u sportu. Najvažnije je, prilikom izbora
sporta, uskladiti želje sa svojim objektivnim mogućnostima. Procjenu mogućnosti najbolje
će izvršiti obučeni ljudi, stručnjaci u sportu, a to su treneri ili selektori.
Sport kod mladih predstavlja idealnu alternativu dokolici i dosadi, jer objedinjava sve
pozitivne potrebe mladog organizma. Zbog toga, sport i rekreacija predstavljaju za sada
najefikasniju i najdjelotvorniju strategiju prevencije i sprečavanja društvenog zastranjiva-
nja, takozvanih oblika socijalnih devijacija, kao što su: narkomanija, alkoholizam, nasilniš-
tvo, vandalizam i druge forme kriminalnog ponašanja.
2 Predlozi aktivnosti
2.1. Osnovne funkcije organskih sistema i Maslovljeva hijerar-

hija potreba
Cilj: učenik treba da upozna i razumije osnovne funkcije pojedinih organskih
sistema čovjeka i stekne sliku o načinu na koji funkcioniše ljudski organizam kao
cjelina; razumije osnovne ljudske nagone i potrebe.
1. Učenici slušaju kratko uvodno izlaganje nastavnika; identifikuju organe i organske

sisteme na modelu ili posteru ljudskog tijela i uočavaju povezanost organskih sistema.
2. Učenicima se zada da razmisle i zapišu šta je sve čovjeku potrebno da bi mogao

normalno da živi.
Nakon toga međusobno upoređuju identifikovane potrebe.
Zatim slušaju kratko izlaganje nastavnika i upoznaju se sa gradacijom ljudskih potreba
(Maslovljeva hijerarhija potreba). Upoređuju svoje početne liste sa Maslovljevom hijerarhi-
jom i uviđaju koje još ljudske potrebe postoje – osim onih koje su naveli.
3. „Prodavac zvijezda“
Pročitati učenicima tekst (Prilog 2.1.). Zatim im dati da u grupama, redom, prodiskutuju
o naredna tri pitanja:
1. Da li se slažete s direktorom ljudskih resursa?
2. Imajući u vidu istoriju Džerija Slejta (Jarry Slate), šta možete zaključiti o motivima koji
njega pokreću? Koje su potrebe vrlo izražene, a koje veoma slabo?
3. Koja vrsta potreba je bitna za prodavce, a koja za menadžere?
Ukoliko grupe ne budu saglasne, može se razviti diskusija na nivou odjeljenja.
4. Za domaći zadatak učenici treba da istraže kako mediji utiču na formiranje po-
željne slike o tijelu, tj. o savršenom tijelu. Kakav ideal ženskog, a kakav ideal muškog tijela
propagiraju mediji? Mogu da sakupe različite reklame za proizvode i metode koje „pomažu“
da se tijelo popravi i usavrši (dijete, estetska hirurgija, kozmetički preparati i sl.).
2.2. Zdravo tijelo

Cilj: učenik razvija pozitivan stav prema sopstvenom tijelu.
1. Čas počinje tako što učenici predstavljaju svoje domaće zadatke. Analiziraju se
prikupljene reklame. Zatim nastavnik otvara diskusiju na teme: Da li je „poželjno tijelo“ uvi-
jek i zdravo tijelo? Tržište koje se zasniva na nezadovoljstvu vlastitim tijelom. Diskusiju treba
usmjeriti tako da učenici uoče kako je tijelo postalo meta raznih oblika pritisaka, nadzora
i zarade, kao i da uoče negativne posljedice svega toga (opasne dijete i sl.). Treba da uoče
kako mediji šalju poruku da je tijelo nešto što treba oblikovati (po modelu, uzoru, na „ide-
2
alan način“), a ne prihvatiti.
Učenici se podijele u grupe i dobijaju zadatak da diskutuju o pitanjima: Zašto je važno da
vodimo računa o svom tijelu? Kako zdravo tijelo utiče na ostale potencijale (fizičke, psihičke,
socijalne)? Treba da navedu što više primjera (npr. za fizičke potencijale – kondicija, psihičke
– dobro raspoloženje, socijalne – druželjubivost, itd.).
Prezentacije rada grupa. Važno je da učenici uoče da je zdravo tijelo osnova za razvoj
svih ostalih ljudskih potencijala.
2. Nakon toga, grupama se zada sljedeća aktivnost - da ocijene stepen sopstvene ak-
tivnosti kao aktivan, povremeno aktivan, neaktivan i predstave to simbolom. Takođe, može
se nacrtati simbol za riječi: aktivan, povremeno aktivan, neaktivan, pa da se učenici potpišu
ispod jednog od njih.
Slijedi prezentacija radova i diskusija.
3. Nastavnik pripremi nacrtan klavir na hameru (Klavir života). Tipke klavira predstav-
ljaju životne aktivnosti jedne osobe.
Učenici, individualno, na papiriću napišu koje su sve aktivnosti bitne da bismo zdravo
živjeli (kao što korišćenje svih tipki na klaviru rezultira skladnom muzikom).
Nakon što završe zadatak (oko 5 minuta), slijedi izvještavanje, a nastavnik ispisuje na ta-
bli iskaze koje učenici saopštavaju. Utvrditi frekventnost svih iskaza i, na osnovu toga, koje
su najvažnije aktivnosti. Nastavnik može da dopuni listu.
Nastavnik ili učenik ispisuje nazive aktivnosti na tipkama Klavira života.
2.3. Fizička aktivnost i zdravlje

Cilj: učenik razumije vezu između fizičke aktivnosti i zdravlja, a posebno uticaj
fizičkih vježbi na pravilan rast i razvoj; razumije potrebu za redovnom fizičkom
aktivnošću (rekreacijom), ali i redovnim odmorom i snom; upozna najčešće bole-
sti koje nastaju kao posljedica fizičke neaktivnosti.
1. Nastavnik daje instrukciju za sljedeću aktivnost: Kada imam vremena, onda se ba-
vim.... Bilježi na tabli učeničke odgovore. Navodi ih da komentarišu: koliko su aktivni, koliko
ih se bavi sportom, zašto se ne bave sportom (sadržaj ovih aktivnosti zavisi od učeničkih
odgovora). Nakon toga, nastavnik govori o značaju fizičke aktivnosti i ističe vezu između fi-
zičke aktivnosti i zdravlja, a posebno naglašava uticaj fizičkih vježbi na pravilan rast i razvoj;
dalje izlaže o najčešćim bolestima koje nastaju kao posljedica fizičke neaktivnosti.
2. Kalendar aktivnosti
Učenici se podijele u grupe i zada im se da naprave kalendar, tj. da za svaki mjesec oslika-
ju neku fizičku aktivnost koja se može realizovati, cijeneći vremenske prilike i godišnje doba.
Takođe osmisle i neku efektnu parolu.
Grupe prezentuju svoje kalendare.
2
3. Domaći zadatak – obići fitnes klubove. Istražiti ko najčešće posjećuje fitnes klubo-
ve, intervjuisati ljude, njihov motiv, cilj, potrebu...
2.4. Izbor fizičke aktivnosti i značaj sporta

Cilj: učenik upoznaje najvažnije faktore koji utiču na izbor optimalnih oblika fizičke
aktivnosti i izradu plana i programa vježbi i treninga prilagođenih razvojnoj fazi (pol,
starost, zdravstveno stanje, kondiciono stanje, uhranjenost...); razumije da se fizičk-
om aktivnošću oslobađaju agresije i napetosti, kao i da smanjuju stres; razumije da se
upražnjavanjem sportskih aktivnosti mogu steći određene socijalne vještine.
1. Gost na času je sportista. (Gost može biti i učenik škole koji se uspješno bavi spor-
tom.) Učenici kratko razgovaraju s njim o motivima bavljenja sportom, kako izgleda njegov
dan.
Nakon toga, nastavnik izlaže o najvažnijim faktorima koji utiču na izbor optimalnih obli-
ka fizičke aktivnosti i izradi plana i programa vježbi i treninga prilagođenih razvojnoj fazi
(pol, starost, zdravstveno stanje, kondiciono stanje, uhranjenost...). Upoznaje učenike i s
time da se fizičkom aktivnošću oslobađaju nakupljene agresije i napetosti i smanjuje stres,
kao i da se upražnjavanjem sportskih aktivnosti mogu steći određene socijalne vještine.
2. Omiljeni sport
Učenici biraju omiljeni sport i na osnovu toga formiraju grupe.
U grupama diskutuju zašto su se opredijelili baš za taj sport, iznose svoje argumente, sta-
vove i razmišljanja (zašto je baš taj sport dobar, koje su prednosti u odnosu na druge sportove i sl.).
Nastavnik podstiče učenike da govore o sportu za koji su se opredijelili, da obrazlože

svoj izbor, da iznesu mišljenje o načinima navijanja i govore i o drugim temama vezanim za
sport. Takođe, nastavnik podsjeća učenike na Maslovljevu hijerarhiju s ciljem da uoče koje
sve potrebe mogu da zadovolje baveći se sportom.
3. Završna aktivnost
Radeći u istim grupama, učenici predlažu ime za školski sportski klub, osmišljavaju izgled
dresa, amblem i pišu navijačku pjesmu.
Grupe prezentuju rezultate svog rada.
2
2.5. Mini projekt
Zadaci za grupe:
I – Sportskom kulturom protiv „kulture fotelje“. Na osnovu datog uvoda učenici treba da osmi-
sle listu argumenata u korist rekreacije i sporta.
Zašto trčati za loptom kada se „loptati“ može i na računaru? Zašto provoditi vrijeme u rekrea-
tivnim centrima, salama ili na igralištima, kada se istovremeno može sjedjeti u kafiću, zavaliti u
omiljenu fotelju i gledati „bogati” televizijski program ili jednostavno spavati?
II – Učenici razgovaraju, anketiraju svoje vršnjake u školi i na osnovu toga prave listu najče-
šćih razloga zbog kojih se mladi ne bave fizičkim aktivnostima (rekreacija/sport).
III – Učenici, tokom 15 dana, vode kalendar, tj. dnevnik fizičkih aktivnosti – svakodnevno bi-
lježe koliko vremena i kojom vrstom aktivnosti, tako da na kraju mogu da naprave popis
loših i dobrih navika. Na osnovu toga, zajedno, na nivou grupe, prave listu prijedloga
kako se osloboditi loših navika.
Na osnovu svega urađenog i na osnovu prikupljenog materijala, zajedno s nastavnikom

iniciraju akciju na nivou škole Sport je cool ili Naše sportske zvijezde. U okviru te akcije može
da se organizuje izložba s ciljem popularizacije sporta, senzibilisanja učenika, nastavnika i
roditelja za promociju zdravlja i sporta u najširem smislu te riječi. Učenici sportisti treba da
donesu svoje medalje, priznanja i pehare za osvojena mjesta, zatim da pripreme prezenta-
ciju svoje sportske biografije, kao i prezentaciju svojih klubova i školskih sportskih sekcija.
Može se, u holu škole, postaviti kutija u koju bi posjetioci ubacivali listiće s prijedlozima za
unapređivanje sporta u školi, kao i utiscima s izložbe.
***Napomena: Nastavnik može, ukoliko ima vremena za to, pomoći učenicima u sprovo-
đenju sljedeće akcije: postere, koji su dati u prilozima, podijeliti drugoj djeci, nastavnicima,
direktoru, školskom odboru, odraslima, novinarima; ili obezbijediti jednom učeniku gosto-
vanje na radio ili TV stanici gdje bi prezentovao ove aktivnosti.
2
Prilog 2.1
PRODAVAC ZVIJEZDA1
Dok je odrastao, Džeri Slejt je uvijek bio nagrađivan od svojih roditelja kada bi pokazao
nezavisnost - samostalnost. Kada je pošao u školu, postizao je uspjehe, kako u školi, tako
i van nje. Uvijek je nastojao da u školi dobije ulogu kontrolora saobraćaja ispred škole ili
redara u školskom restoranu. Ipak, njegova majka se brinula za njega jer se nije dobro
slagao s ostalom djecom. Kada ga je na to upozoravala, on je govorio: „Ne trebaju mi.
Osim toga, oni ništa ne mogu da urade kao ja, a ja nemam vremena da im pomažem da
se poprave“. Džeri je dobro prošao i u srednjoj školi i na koledžu. Uvijek je bio blizu vrha
po ocjenama, a bio je i veoma dobar trkač na duge staze u školskom atletskom timu. Nije
želio da se u koledžu priključi nekom bratstvu i da živi s njima u domu, pa je živio sam
u svom stanu. Poslije diplomiranja Džeri se zaposlio u velikoj osiguravajućoj kompaniji i
vrlo brzo je postao jedan od najboljih prodavaca osiguranja. Džeri je bio ponosan što je
među pet najboljih prodavaca u šest od osam godina koliko je proveo u toj kompaniji.
U upravi kompanije razmatrali su pitanje popunjavanja radnog mjesta – menadžera pro-

daje za region srednjeg Zapada. Direktor odjeljenja ljudskih resursa podnio je upravi
ovakav izvještaj: „Kao što znate, region srednjeg Zapada daleko je iza ostalih regiona po
prodaji. Potrebna nam je jako motivisana osoba, koja bi preuzela kontrolu nad situaci-
jom i preokrenula je. Poslije dugog procesa traženja, odlučili smo da se ta pozicija povjeri
Džeriju Slejtu. Kao što znate, on ima odlične rezultate u prodaji i vrlo je motivisan. Mi
mislimo da je on prava osoba za taj posao.“
1. Da li se vi slažete s direktorom ljudskih resursa?
2. Imajući u vidu životnu istoriju Džerija Slejta, šta možete zaključiti o motivima koji nje-
ga pokreću? Koje su potrebe vrlo izražene, a koje su slabije izražene?
3. Koja vrsta potreba je bitna za uspješnog prodavca, a koja za uspješnog menadžera?
1
Preuzeto iz članka „Motivacija“ (http//www.ecof.bg.ac.yu/nastava/)
2
Prilog 2.2
30 MINUTA ZA ZDRAVLJE
Samo trideset minuta svakog dana (ne mora da bude u kontinuitetu) umjerene fizičke
aktivnosti dovoljno je da unaprijedite zdravlje i spriječite nastanak bolesti! Evo prijedlo-
ga:
1. Šetanje: prošetajte od škole do kuće, obiđite parkove u okolini, prošetajte s drugom/

drugaricom:
• odlično je za smanjenje stresa i tenzije,
• za 1,5–2,8 km treba 15–30 minuta,
• za 30 minuta brzog hoda potroši se 160 Cal
2. Vožnja biciklom:
• vožnja biciklom 3,5–4,8 km traje 10-15 min,
• za 30 minuta vožnje potroši se 200 Cal
3. Koristite stepenice umjesto lifta!
4. Sređivanje sobe (pomoć u kući), rad u bašti, šetanje psa:

• kućni poslovi sagorijevaju 92 Cal za 30 minuta
5. Uključite se u neki sport ili ples:

• ples sagorijeva 208 Cal za pola sata
6. Bavite se fizičkom aktivnošću u školi:

• aktivno se uključite u sve časove fizičkog vaspitanja,
• za vrijeme velikog odmora prošetajte po školskom dvorištu,
• pokrenite sportska takmičenja u školi
7. Bavite se fizičkom aktivnošću dok gledate TV: čučnjevi, vožnja sobnog bicikla, vježba-
nje na steperu...
Rezultati:
• unapređivanje zdravlja,
• sagorijevanje kalorija i postizanje željene tjelesne mase,
• smanjenje nivoa šećera i holesterola u krvi,
• fizički aktivne osobe bolje su raspoložene, zadovoljnije sobom, u boljoj kondiciji i bolje
reaguju na stres,
• 50% smanjenje rizika za nastanak bolesti vezanih za fizičku neaktivnost (bolesti srca,
šećerna bolest i gojaznost),
• smanjenje rizika za nastanak povišenog krvnog pritiska i smanjenje krvnog pritiska
kod osoba kojima je povišen,
• očuvanje koštane mase i na taj način prevencija od osteoporoze; žene koje se bave
fizičkom aktivnošću smanjuju rizik za njen nastanak,
• smanjenje psiholoških posljedica savremenog načina života, kao što su: stres, nervoza,
depresija i usamljenost.
2
Prilog 2.3
ZABLUDE O FIZIČKOJ AKTIVNOSTI
1. Fizička aktivnost je skupa, zahtijeva opremu, posebnu garderobu i plaćanje člana-

rine
Fizička aktivnost može se sprovoditi skoro bilo gdje i ne zahtijeva posebnu opremu. Šet-
nja je najčešće preporučivana fizička aktivnost, a u potpunosti je besplatna. Većina urba-
nih sredina ima parkove i pješačke zone idealne za šetnju, trčanje i igru. Nije neophodno
ići u teretanu, na bazen i druge specijalizovane objekte da biste bili fizički aktivni.
2. Fizička aktivnost oduzima mnogo vremena

Dovoljno je 30 minuta umjerene fizičke aktivnosti dnevno da bismo unaprijedili i očuvali
zdravlje. Ne moramo odvajati posebno vrijeme, fizičke aktivnosti mogu postati dio sva-
kodnevnog života – na poslu, u školi, u kući.
3. Nema potrebe trošiti vrijeme i novac učeći djecu fizičkoj aktivnosti – djeca su i po
prirodi dovoljno aktivna
Nedavna istraživanja pokazuju da su djeca širom svijeta sve manje fizički aktivna i da
slobodno vrijeme radije provode ispred televizora ili kompjutera. Procjenjuje se da u
mnogim zemljama, podjednako u razvijenim i u zemljama u razvoju, više od dvije tre-
ćine mladih nijesu dovoljno aktivni. Nedovoljna fizička aktivnost kod djece može imati
zdravstvene posljedice u kasnijem životnom dobu.
4. Fizička aktivnost je za mlađe ljude, u mojim godinama ne treba da se opterećujem

time
Za fizičku aktivnost nikada nije kasno i njena redovna primjena može unaprijediti kva-
litet života u svakom životnom dobu. Aktivan stil života starijim ljudima obezbjeđuje
održavanje socijalnih veza i pomaže razvoju samopouzdanja i samopoštovanja, osobina
koje su osnova psihičkog zdravlja. Poboljšana fleksibilnost, ravnoteža i tonus mišića po-
mažu u prevenciji padova, glavnih uzroka nesposobnosti kod starijih ljudi. U zemljama
širom svijeta, između 60% i 85% odraslih nije dovoljno aktivno u mjeri u kojoj bi unapri-
jedili svoje zdravlje.
5. Bavljenje fizičkom aktivnošću je neophodno samo u industrijski razvijenim zemljama

Nedovoljna fizička aktivnost je jedan od 10 vodećih uzroka smrti, bolesti i nesposobno-
sti. Oko dva miliona ljudi godišnje umire od posljedica fizičke neaktivnosti. Brzo šire-
nje gradova u razvijenim zemljama, gužva, siromaštvo, saobraćaj, nekvalitetan vazduh,
nedostatak parkova, pješačkih zona, prostora za sport i rekreaciju, čine fizičku aktivnost
teško dostupnom. U nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, usljed loših životnih
navika, povećava se broj gojaznih, osoba oboljelih od dijabetesa i kardiovaskularnih bo-
lesti. Ove zemlje će, pored borbe protiv zaraznih bolesti, morati da se suoče i s teretom
masovnih nezaraznih bolesti. Fizička aktivnost, zajedno s pravilnom ishranom i izbjega-
vanjem pušenja, efikasan je, isplativ i održiv način za unapređivanje zdravlja za sve.
BILJEŠKE
3 UPOZNAJ SEBE,
UPRAVLJAJ SOBOM
Mentalno i emocionalno zdravlje, unapređivanje
međuljudskih odnosa i komunikacija
Adolescencija predstavlja period burnih promjena u životu

pojedinca, označen i promjenama u odnosu prema rodite-
ljima, vršnjacima i moralnim, ideološkim i drugim vrijedno-
stima, ali prije svega promjenama u odnosu na samog sebe.
Zbog svega toga mladi su često u sukobu sa svojom okolinom
(roditeljima, nastavnicima, vršnjacima), a nerijetko i sa samim
sobom. Zato edukacija u okviru ove teme ne treba da bude
shvaćena samo kao usvajanje određenih činjenica i znanja,
već kao kognitivno-emocionalno iskustvo koje sobom nosi
određeni stepen promjene.
Osnovni cilj ove tematske cjeline je pružanje pomoći i podrš-

ke mladima u adolescentskom dobu kako bi svoje razvojne
teškoće i probleme rješavali na adekvatniji i, za dalji razvoj, ko-
risniji način. Ovo se može postići uvođenjem mladih u aktiv-
nosti koje će im omogućiti da bolje razumiju vlastite emocije i
motive, kao i emocije i motive drugih, da ovladaju tehnikama
uspješne komunikacije i rješavanja konflikata, kako bi bolje
vladali sopstvenim emocionalnim životom.
Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• razumije značaj mentalnog i emocionalnog zdravlja u formiranju zdrave i zrele ličnosti;
• razumije tipične emocije u periodu adolescencije;
• upozna i razumije značaj emocionalnih i socijalnih potreba i veza unutar porodice (iz-
među roditelja i djece) i u svom okruženju u izgradnji zdrave i zrele ličnosti;
• razumije pojam i funkciju komunikacije;
• uoči i razumije šta podstiče, a šta ometa konstruktivnu komunikaciju;
• upozna i razumije psihičke promjene i potrebe mladih ljudi u pubertetu i adolescenciji;
• razumije tipične fenomene života u vršnjačkoj grupi (pozitivne i negativne);
• upozna neke od tehnika odolijevanja pritisku vršnjaka;
• upozna se sa konceptom kritičkog i kreativnog promišljanja, kao i metodologijom rje-
šavanja problema i donošenja odgovornih odluka;
• razumije važnost i potrebu traženja pomoći od drugih u situaciji kada nije sposoban
sam da razriješi problem, kao i da razvije osjetljivost i sposobnosti za pomaganje dru-
gim osobama koje traže pomoć (koncept sopstvene i građanske odgovornosti);
• upozna se sa pojmom i razlozima nastanka konflikta i mogućim ishodima;
• upozna se sa konceptima frustracije i stresa i nekim načinima kontrole i prevazilaženja.
Ključne riječi
mentalno zdravlje, emocionalno zdravlje, emocije, vršnjački odnosi, vršnjački pritisak,
konflikt, stres
3 Teorijski prilog
Mentalno i emocionalno zdravlje

Dobro mentalno zdravlje je daleko više od odsustva mentalne bolesti ili problema. Ono
predstavlja neodvojiv dio opšteg zdravlja čovjeka. To je, u stvari, sposobnost da adekvatno
primamo informacije, da normalno rasuđujemo i da donosimo odluke.
Mentalno zdravlje se definiše kao „uspješno izvođenje mentalnih funkcija koje rezul-
tiraju u produktivnim radnjama i aktivnostima, u ostvarivanju uspješnih relacija s drugim
ljudima i u sposobnosti da se prilagodi na promjene u sredini i da se nosi sa izazovima“.
Mentalno i emocionalno zdravlje generalno se ogleda kroz individualne stilove razmišlja-
nja, osjećanja i akcije, čija je (ne)uspješnost vidljiva u situacijama kada se suočavamo sa
životnim izazovima i stresovima.
Sveukupno posmatrano, pozitivno mentalno zdravlje je:
• sposobnost za dobro življenje;
• dobar doživljaj sebe, svijest o svojim potrebama i pravima, osjećaj lične vrijednosti i samo-
poštovanja, uz svjesno razumijevanje i prihvatanje mogućih psiholoških problema;
• sposobnost prepoznavanja, prihvatanja i iskazivanja misli i osjećanja;
• sposobnost uživanja u životu, sposobnost da se smije i zabavlja;
• sposobnost da se nosi sa životnim problemima i stresom, te da se stres koristi kao dio psi-
hološkog procesa ličnog osnaživanja;
• samoostvarenost – učešće u životu sa svim svojim sposobnostima, kroz smislene i svrsis-
hodne aktivnosti i pozitivne odnose s drugim ljudima;
• fleksibilnost – sposobnost da se mijenjamo, rastemo, razvijamo i prihvatamo promjene
životnih okolnosti;
• ravnoteža između samostalnosti i socijabilnosti, igre i rada;
• osjećaj i odgovornost za svoja razmišljanja, svoje tijelo, svoj duh, kreativnost, intelektualni
i mentalni razvoj, svoje zdravlje;
• samopouzdanje i realna samoprocjena.
Šta znači biti zrela ličnost?

Zrela osoba pokazuje realističan odnos prema životu, ima osjećaj za prave vrijednosti,
tolerantna je, sposobna je da donosi objektive sudove i ocjene o sebi i drugima, nema pre-
drasuda, sposobna je da se kontroliše, prihvata sebe, samopouzdana je, razvija bliske emo-
cije sa ljudima, prilagodljiva je, kreativna, osjetljiva za druge ljude i poštuje tuđa osjećanja.
Pod izrazom zrelost podrazumijeva se:
• fizička zrelost – razvijanje tijela prema očekivanjima, ali i potpuno prihvatanje izgleda
svog tijela;
• intelektualna zrelost – objektivnost, realističnost, stabilan vrednosni sistem, otvorenost za
novine, zdravu životnu filozofiju;
• emocionalna zrelost – dobro podnošenje emocionalnih tenzija, bez burnih reakcija, do-
bro rješavanje sopstvenih problema i nedoumica, stabilne emocije (bez čestih i burnih
promjena);
• socijalna zrelost – preuzimanje odgovornosti za sebe i druge, nezavisnost, osjetljivost i
prilagodljivost, sposobnost da se rješavaju problemi, kritički odnos prema pojavama uz
sposobnost predviđanja posljedica;
• psihoseksualna zrelost – vještina uspostavljanja dubljih emocionalnih odnosa sa osoba-
ma suprotnog pola, pri čemu osoba razumije, poštuje i potpomaže zadovoljenje svojih
potreba i potreba partnera s kojim je u bliskim emocionalnim vezama.
Teorijski prilog
3
Dakle, zrela je ona osoba koja „živi u realnosti“, koja voli druge ljude, koja je samostalna,
koja je uspješna u ostvarivanju veze s drugom osobom, koja uspješno radi i stvara, koja je
uredna i brine o sebi, koja je spontana, koja dobro poznaje sebe, koja ima dobre odnose s
drugim ljudima, koja razlikuje dobro od lošeg, koja umije da se smije i šali i na svoj račun.
Emocije
Aktuelna, subjektivna stanja organizma koja se manifestuju u obliku emocionalnih doživ-
ljaja, ponašanja i fizioloških promjena u organizmu predstavljaju emocije. Ovo znači da su
emocije reakcije osobe na događaje iz sredine ili iz same osobe, usljed kojih nastaju promje-
ne u organizmu, a koje dovode i do spolja vidljivih manifestacija.
Afekt je pojam kojim označavamo veoma snažnu, ali kratkotrajnu emociju.
Strast je potpuna posvećenost zadovoljenju neke želje, što rezultira veoma intenzivnim
prijatnim osjećanjem.
Raspoloženje je osjećanje koje dugo traje i koje u nekom vremenskom periodu pred-
stavlja osnovni emocionalni tonus neke osobe.
Emocije se mogu podijeliti u dvije velike grupe – prijatne i neprijatne, a dijelimo ih i na

primarne (osnovne) i sekundarne (izvedene).
Strah, ljutnja, tuga, ljubomora, zavist, zabrinutost itd. spadaju u neprijatna osjećanja, dok
su zadovoljstvo, sreća, radost, ljubav, nada, povjerenje i osjećaj zaštićenosti prijatna osjećanja.
Svako osjećanje javlja se u situaciji koju osoba procjenjuje kao značajnu. Šta je onda to
po čemu se razlikuju situacije u kojima se osoba osjeća prijatno od onih u kojima se osjeća
neprijatno? Ono što je zajedničko za situacije u kojima se javljaju neprijatna osjećanja je što
tada osoba procjenjuje da su ugrožene neke njene vrijednosti. Prijatna osjećanja osoba ima
onda kada procjenjuje da su njene vrijednosti afirmisane. Ukoliko neku situaciju procjenju-
jemo kao značajniju, to će i intenzitet osjećanja biti jači.
Primarne emocije su one koje posjeduju svi ljudi, u svim kulturama: ljutnja, strah, radost,
tuga, iznenađenje, gađenje. Sekundarne emocije su one koje se tokom života uče.
U procjeni emocija druge osobe pomažu nam, osim njihovog verbalnog izraza, i ekspre-
sija lica, glasa i pokreti. Po izrazu lica najčešće možemo pogoditi o kojoj se emociji radi. Pri
tome su najvažnije promjene u izgledu usta, očiju, obrva i čela. Osim toga, i boja, intenzitet,
visina glasa, kao i pokreti tijela, mogu da nam ukažu o kojoj se emociji radi.
Vršnjački odnosi u adolescenciji

Ljudski identitet, povjerenje u sebe i lični ciljevi u životu proizilaze iz interakcija s drugim
ljudima. U ranom životnom dobu te interakcije uključuju roditelje, braću, sestre – one osobe
koje o nama brinu. Kasnije, a posebno u pubertetskom i adolescentskom dobu, vršnjački
odnosi dobijaju važnost kao socijalne odrednice ličnosti. U adolescenciji vršnjački odnosi
doprinose znanju o sebi. Vršnjaci pružaju informacije koje se odnose na socijalno poređenje
i socijalnu podršku. Mladi se suočavaju, između ostalog, i s konfliktima koje moraju naučiti
da rješavaju. Učenje rješavanja konflikata (direktnim iskustvom) i stvaranje savezništva je
važno, ne samo za svakodnevni život, već i za buduće prilagođavanje, snalaženje u raznim
situacijama. Uticaj koji mladi mogu da imaju na druge mlade je samo jedan od oblika soci-
jalnih pritisaka.
Nažalost, kada govorimo o pritisku grupe vršnjaka, gotovo stereotipno nam se nameće
asocijacija o negativnom pritisku, koji pokreće ponašanje koje nije zdravo, prosocijalno i
konstruktivno, koje je, kratko rečeno, rizično. Međutim, socijalni pritisak može i treba da
3
bude i pozitivan, dakle, da podstiče ponašanje koje je u funkciji zdravog biološkog, socijal-
nog i psihološkog razvoja mlade osobe. U periodu adolescencije mladi treba da daju sebi
odgovor na pitanje: Ko sam ja? Takođe, treba da prepoznaju ključne potrebe koje se dešava-
ju: da se pripada, da se bude voljen, prihvaćen, uvažen, da se dokaže, da se pronađe smisao.
Zato se često javljaju osjećanja nesigurnosti, zbunjenosti, pa čak i depresivnosti.
Adolescenti i roditelji
Adolescencija je period koji zna da bude naporan, kako za one koji ga prolaze tako i za
njihove roditelje. To je vrijeme kada sinovi i kćeri i njihovi roditelji moraju naučiti kako da
uspostave nove međusobne odnose.
Roditelji treba da prepoznaju i podstiču potrebe mlade osobe za sve većom samostalno-
šću, da pronađu mjeru u zahtjevima, zaštićivanju, da ukomponuju sliku o svom djetetu koje
više nije malo, nezaštićeno dijete, ali nije ni odrastao i zreo čovjek. Mlada osoba, s druge
strane, mora da prihvati da se samostalnost ne gradi „preko noći“, kao i da uskladi svoju želju
za slobodom s roditeljskom brižnošću.
Porodična neslaganja i nerazumijevanja u periodu adolescencije su sasvim normalna i
očekivana pojava, jer proizilaze upravo iz naizgled oprečnih potreba roditelja i djece.
Konflikti i načini rješavanja

Kada ne možemo dobiti ono što nam treba (ne samo stvari, predmete, već i osjećanja, uvje-
renja...), javljaju se konflikti. Oni mogu biti unutrašnji (kada sami ne uspijevamo da prona-
đemo izlaz iz neke situacije) ili s drugim ljudima, kojima možda treba isto ono što i nama,
pa nam se čini da nam se ta osoba nalazi na putu ostvarenja naše potrebe. Ako tu osobu
vidimo kao protivnika, nastaje konflikt.
Konflikt je, dakle, sukob, sudar, spor, borba, svađa, oko istog objekta, cilja ili potrebe.
Najčešći ishodi konflikata su da:
• ostvarujemo svoju potrebu, ne osvrćući se na potrebu druge osobe i takmičimo se, nadi-
gravamo... („tip ajkule“);
• popuštamo drugoj osobi, prioritet nam je zadovoljenje potreba druge osobe, dok svoje
zanemarujemo, jednom riječju, prilagođavamo se drugoj osobi („tip plišanog mede“);
• potpuno se povlačimo iz situacije, izbjegavamo da se suočimo sa problemom („tip kornja-
če“);
• sarađujemo, tj. trudimo se da zadovoljimo kako svoje potrebe tako i potrebe druge osobe,
najčešće dogovaranjem („tip delfina“).
Komunikacija
Interpersonalna komunikacija je proces slanja i primanja informacija između dvije ili više oso-
ba. Predstavlja jednu od najvažnijih komponenti ljudskog razvoja, a u isto vrijeme i jedan od
najsloženijih i najosjetljivijih segmenata međuljudskih odnosa. Sposobnost uspješne komuni-
kacije uči se tokom života. U cilju poboljšanja uspješnosti međuljudske komunikacije usta-
novljene su određene tehnike komunikacije, kao što su: aktivno slušanje, objašnjavanje,
parafraziranje, sumiranje, ja - poruke, nenasilna komunikacija...
Aktivno slušati sagovornika znači staviti na stranu sve spoljašnje i unutrašnje ometajuće
sadržaje (pretpostavke, lična iskustva, osjećanja, predrasude, životne filozofije...) i otvoriti se
prema drugome da bismo saznali i razumjeli šta nam on, u stvari, poručuje. Način na koji
slušamo druge je jedan od najvažnijih preduslova za dobro međusobno razumijevanje.
Teorijski prilog
3
Savjeti za aktivno slušanje:
• potpuno usredsredi pažnju na sagovornika,
• kroz razgovor pokazati sagovorniku razumijevanje,
• provjeriti dejstvo osjećanja kao i sadržaja (npr. pitaj: Kako si ti to doživio/jela?)
• pružiti sagovorniku povratnu informaciju, tako da pokažeš da si razumio/jela, i da sagovor-
nik čuje i razumije značenje svoje priče,
• ako izjave koje označavaju aktivno slušanje nijesu dobro primljene, pokušati ponovo,
• dozvoliti i ćutanje u razgovoru.
Objašnjavanje je tehnika aktivnog slušanja koja podrazumijeva postavljanje pitanja sa-

govorniku kako bi se pojasnili i izdvojili važni detalji. Treba postavljati konkretna pitanja,
tražiti objašnjenja i primjere kako bi se dobile dodatne informacije, te tako obezbijediti
potpuno razumijevanje onog što je rečeno i odvojiti bitno od nebitnog. Na primjer: Kada
se to dogodilo? Kako? Koliko dugo je to trajala? Kako si ti tada reagovao? Možeš li, molim te, da
mi detaljnije opišeš tu situaciju?
Parafraziranje znači ponavljanje onog što je sagovornik/ca rekao/la, sopstvenim riječi-

ma. Parafraziranje je važno jer pokazuje da slušate i razumijete ono o čemu se govori, uka-
zuje na interesovanje za temu razgovora, omogućava da provjerite da li dobro razumijete
namjere sagovornika. Ukoliko ih ne razumijete, vaš sagovornik ima mogućnost da ispravi
svoju grešku, da jasnije iznese svoje misli, omogućava vam da izdvojite važne informacije.
Ako parafrazirate pitanje, dobijate više vremena da osmislite odgovor. Na primjer: Hoćeš da
kažeš da…? Misliš da…? Ako sam te dobro shvatila, kažeš da… Ako sam dobro shvatio, tvoje
pitanje je...
Sumiranje treba da obuhvati najznačajnije ideje i osjećanja koja su se javila tokom raz-
govora. Na ovaj način se vidi napredak postignut u toku razgovora, sakupljaju se važne
informacije i činjenice, donose se zaključci i razgovor se dalje razvija. Recite, na primjer:
Čini mi se da je najznačajnije...
Tehnika komunikacije koju označavamo kao ja - poruke, omogućava nam da otvoreno i

jasno izrazimo svoje misli i osjećanja, a da pri tome ne napadnemo, krivimo ili povrijedimo
drugu osobu. Ovakvim načinom saopštavanja svojih potreba olakšavamo prevazilaženje
zastoja u komunikaciji i time drugoj osobi dajemo do znanja da smo otvoreni za traženje
rješenja.
Formula za sastavljanje „ja - poruke“:
U prvom licu jednine opisati postupak druge

1. Kada mi se obraćaš tim tonom...
osobe – dati objektivan, nepovrjeđujući opis
... zatim navesti sopstvenu reakciju na to -

... ja se osjećam glupo i povrijeđeno...
2. bez samooptuživanja, pravdanja, nametanja,
osjećanja krivice...
... i zbog toga bih najviše volio/ljela

.. i na kraju navesti – predložiti postupak koji
kada bi ti pokušao/la da razgovaraš
3. vodi željenom ishodu, ali bez naredbi i bes-
sa mnom na drugi način.
pogovornih zahtjeva.
3
Nenasilna komunikacija je način razgovora koji omogućava uspješno razmjenjivanje
informacija i miran način prevazilaženja suprotnosti koje postoje između nas i ljudi iz naše
okoline. Pomaže nam da saznamo koje su to naše vrijednosti i potrebe koje su zajedničke s
drugim ljudima, podstiče nas da jasno i glasno izrazimo svoje potrebe i kako da lakše čuje-
mo potrebe drugih. Nenasilna komunikacija nam pruža sredstvo da izrazimo svoja stvarna
osjećanja i potrebe na otvoren, jasan i iskren način, a bez okrivljavanja i kriticizma.
Rješavanje problema
Da li treba reagovati kada se pojavi problem? Da, treba reagovati, ali na adekvatan način.
Ako se ne reaguje, posljedice se mogu opisati sljedećom shemom:
Problem
i dalje
postoji
Pojavio
Eskalacija se
problema problem
Ne
reagujemo,
Gubljenje mislimo da
perspektive će se riješiti
„samo od
sebe“
Eskalacija Problem
negativnih se
osjećanja ponavlja
Krug izbjegavanja
O problemu, dakle, treba razgovarati koristeći tehnike dobre komunikacije. Ako se pro-
blem negira i odlaže suočavanje s njim, kao na prethodnoj šemi, to vodi ka negativnim
osjećanjima koja nas onda sprečavaju da realno sagledamo problem i mogućnosti njego-
vog rješenja. Problem, međutim, i dalje postoji, ali mi, tako „negativni“, nijesmo u stanju da
ga riješimo, pa se čitav proces vrti u krug i izaziva stres.
Teorijski prilog
3
Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija ima različita značenja u različitim kulturama. Ipak, postoje neki
opšti pokazatelji (izrazi), koji su zajednički za većinu kultura i koji nam omogućavaju da
odredimo u kakvom je stanju, odnosno kakvog je raspoloženja sagovornik. Osnovni primje-
ri neverbalnog izražavanja su:
• gestikulacija (pokreti ruku, nogu, čitavog tijela; simboli – gest rukom koji znači OK; znaci
emocija – izrazi lica; ponašanje koje daje ton razgovoru);
• dodiri (rukovanje, tapšanje po ramenu);
• izrazi lica (podizanje obrva, grimase);
• kontakti očima (gledanje pravo u oči, izbjegavanje kontakta očima – dobra komunikacija
je 60 – 70% praćena kontaktom očima);
• držanje tijela (način na koji stojimo, sjedimo ili hodamo: opušteno, stisnuto…);
• način govora (intonacija, tempo…);
• spoljašnji izgled (lice, kosa, tijelo, odjeća, boje…).
Šta treba izbjegavati u komunikaciji?

Najčešći „opravdani“ razlozi neslušanja sagovornika su: okupiranost vlastitim problemima,
jake emocije vezane za temu koje onemogućavaju da se s punom pažnjom prati iskaz sa-
govornika, različiti stavovi u vezi sa određenim temama, fizička nelagodnost (bolest, fizio-
loške potrebe, glad, pospanost…), nedostatak vremena, priroda odnosa sa sagovornikom,
neizgrađeno povjerenje…
Sljedeća ponašanja svakako treba izbjegavati u uspješnoj komunikaciji:
• pričati o sebi (npr. Ma daj, znam ja to, ali kad se meni to desilo, nijesam se nervirao uopšte...),
• navoditi lične primjere kao gradaciju problema (Au, pa nije to ništa, da vidiš šta se meni
desilo…);
• davati savjete, dijagnoze, nagovarati, ubjeđivati...;
• ponavljati sagovornikove riječi, ili „mm“, „aha“;
• pretvarati se da razumiješ ako ne razumiješ;
• upadati sagovorniku u riječ i postavljati gomilu pitanja tako da se govornik osjeća kao u
sudnici: Zašto nijesi uradio…? Šta si mislila kad si to uradila…?;
• lažno slušanje – obavljati neke druge radnje dok ti se neko obraća (Da, da, samo ti nastavi
da pričaš..., a istovremeno preturaš po stvarima, čitaš, „bijelo“ gledaš ...);
• selektivno slušanje – slušalac prima samo ono što je po njegovim mjerilima važno ili se
uklapa u njegovu procjenu sagovornika (pa omalovažava: Nije to baš toliko važno... ili Nije
to baš toliko strašno… preuveličava: Pa to je gore nego što misliš; etiketira: To je zato što si
nesposoban…, Ma ti si sada preosjetljiv…);
• dijeljenje savjeta – slušalac ne sluša osjećanja i potrebe govornika, već mu objašnjava koji
je najbolji način da se postupi u određenoj situaciji (Ma, slušaj ti mene, najbolje će biti da
uradiš kako ti ja kažem…);
• potcjenjivanje predmeta razgovora (Ma, koga još zanima kako tvoja sestra uči).
Dakle, najvažnije karakteristike dobre komunikacije su pažljivo, aktivno slušanje sago-

vornika, uz uvažavanje njegove ličnosti i njegovih potreba i jasan govor koji izražava ono
što zaista mislimo, želimo i osjećamo.
3
Samopouzdana (asertivna) komunikacija
Samopouzdano ili asertivno ponašanje je način ponašanja koji pomaže ljudima da jasno
izraze svoje potrebe, želje i osjećanja, a da pri tome ne povrijede druge osobe i njihove po-
trebe, želje i osjećanja. Evo nekih karakteristika asertivnosti:
• Osjećanja i potrebe se izražavaju iskreno, jasno i otvoreno, ali ne surovo ili nepristojno.
Osoba govori o onome što stvarno želi.
• Asertivna komunikacija dozvoljava i sagovornicima da se osjećaju sigurno i da i oni sami
dobiju ono što žele. Komunicira se uz samopoštovanje i poštovanje drugih.
• Asertivnost pomaže da se situacija rješava, a da se pri tom osjećamo dobro sa samim so-
bom i s drugima. To, u stvari, znači da se pregovorom ili kompromisom dolazi do cilja.
• To, međutim, ne podrazumijeva da uvijek na kraju dobijete baš ono što ste željeli.
Asertivne su sljedeće rečenice:

a) Smetaju mi česte upadice dok govorim.
Ovo je prosta asertivna rečenica – kratka poruka koja sadrži samo naš stav, činjenicu ili opa-
žanje u vezi s pravom koje nam se uskraćuje.
b) Vidim da te veoma sjekira ovo što ti govorim, a meni je važno da prvo kažem što me tišti i tek
onda čujem tebe.
Ovo je empatička asertivnost – poruka koja sadrži prepoznavanje i iskazivanje stanja i osje-
ćanja druge osobe i iskazivanje sopstvenih potreba.
c) Vidim da te ovo što govorim uznemirava, ali meni je potrebno da izrazim svoje mišljenje i
čujem tvoje povodom toga.
Ovo je primjer asertivnosti koja traži odgovor – poruka iskazuje našu potrebu i traži od sa-
govornika da precizira svoje mišljenje, stav ili osjećanje.
d) ja – poruke predstavljaju asertivnost osjećanja.
Stres – kako ga prepoznati i pobijediti?

Stres je svaki stimulans (situacija, promjena, događaj...) koji može da izazove alarmnu reak-
ciju organizma s ciljem da se adaptira na izazov. Događaji, stimulusi koji izazivaju stres na-
zivaju se stresori. Stres stvara potrebu u organizmu (mentalnu, fizičku i emocionalnu) da se
odreaguje i adaptira. Sposobnost nošenja sa stresom ili podnošenja stresa podrazumijeva
nekoliko vještina: prepoznavanje izazivača stresa - stresora, umijeće da se prepozna reakci-
ja organizma, da se uoče promjene na misaonom planu, kao i znanje o svojim osjećanjima.
Kada smo pod dejstvom stresa, dešavaju se razne reakcije na tjelesnom planu (umor, nesa-
nica, pospanost...), na misaonom planu (smanjenje pažnje, dekoncentrisanost, usredsređe-
nost na samo jednu pojavu) i na planu emocija (preosjetljivost, nesigurnost, depresivnost).
Preporuke za prevladavanje stresa jesu:

• Odmaraj se.
• Jedi zdravu hranu.
• Uključi fizičke aktivnosti.
• Radi stvari koje su ti zabavne i relaksirajuće (gledaj zabavan film, šetaj pored plaže, slušaj
muziku, čitaj dobru knjigu, razgovaraj s prijateljima).
• Napravi spisak i listu stvari koje te uznemiravaju ili ti prave problem da bi znao/znala šta i
kada da očekuješ.
Teorijski prilog
3
• Rangiraj izazove i suoči se s jednim koji je za tebe najstresniji i s jednim koji je najmanje
stresan.
• Budi siguran/a da dovoljno vremena provodiš s ljudima s kojima ti je lijepo, s onima koji na
tebe pozitivno utiču.
• Izbjegavaj društvo u kome se koriste kofein, alkohol, cigarete i, naravno, sve droge.
• Ne postavljaj sebi nerealne ciljeve, zadatke i plan aktivnosti koji se vjerovatno neće ostva-
riti.
• Napravi plan vremena za sve aktivnosti, ostavljajući pri tome dovoljno vremena za odmor
i relaksaciju.
• Pokušaj da naučiš da prihvataš neuspjehe i razočarenja kao normalan dio života.
• Izrazi svoje emocije, i pozitivne i negativne, ali, naravno, ne na agresivan način.
• Budi kreativan/na – oslobodi se negativnih emocija tako što ćeš se baviti nekom kreativ-
nom aktivnošću (crtanje, slikanje, pisanje dnevnika, neki hobi koji je tebi interesantan...).
• Razgovaraj – podijeli svoje probleme i brige s nekim u koga imaš povjerenja – roditeljima,
prijateljima, nastavnikom...
3.1. Ličnost i emocije

Cilj: učenik treba da razumije tipične emocije u periodu adolescencije i da razumi-
je značaj mentalnog i emocionalnog zdravlja u formiranju zdrave i zrele ličnosti.
1. Gost: psiholog (školski, iz Doma zdravlja, neke ustanove s kojom škola sarađuje)
daje uvodno pojašnjenje pojmova, objašnjava šta znači izraz zdrava ličnost i koje su osnov-
ne emocije.
2. Prepoznaj osjećanja
Nastavnik podijeli učenike u nekoliko grupa. Svaka grupa treba da dobije Prilog 3.1 –
svih 10 slika. Slike predstavljaju osobe čiji izrazi lica (i tjelesni stavovi) odražavaju različita
stanja, raspoloženja, osjećanja. Na nivou grupe, učenici treba:
a) da pogledaju slike i da za svaku napišu rečenicu koju, po njihovom mišljenju, „izgovara“
osoba na slici;
b) da prepoznaju osjećanja osoba na slici i prokomentarišu koliko su (ne)usklađene njihove
procjene.
Ključ za nastavnika (za prilog 3. 1): 1. bijes; 2. panika: 3. sreća; 4. stidljivost; 5. strah; 6.
zbunjenost.
3. Prirodna imena
Nastavnik daje sljedeću instrukciju: U indijanskim plemenima svojim pripadnicima su davali
„prirodna“ imena. Sastojala su se od pojmova iz prirode koja su opisivala najizrazitiju karakteri-
stiku te osobe. Čuveni su Bik koji sjedi, Bijeli orao, Sunčev zrak i mnogi drugi. Razmislite i pokušajte
da pronađete nešto u prirodi što vas podjeća na vas same. Pronađite nešto u prirodi što vas opi-
suje i dajte sebi „prirodno“ ime. Ono treba da objašnjava i izražava tebe kao osobu, da nam jasno
ukaže na tvoja osjećanja, na to ko ili šta si ti. Kako se ponašaš, kako osjećaš, kako reaguješ, kako
se družiš...
Učenici, sjedeći u krugu, redom saopštavaju svoja „prirodna“ imena i navode razloge za-
što su se odlučili baš za to ime.
Nakon toga nastavnik inicira razgovor o tome šta su osjećanja, šta je za njih poželjno
ponašanje, poželjno reagovanje.
4. Termometar osjećanja
Učenici su podijeljeni u grupe, a nastavnik im daje sljedeću instrukciju: Svaki član grupe
treba da se prisjeti dva događaja iz svog iskustva, jednog prijatnog i jednog neprijatnog. Zatim
treba da imenuje osjećanje koje se u datoj prilici pojavilo i da upotrijebi „termometar osjećanja“
(Prilog 3.2) za opisivanje intenziteta osjećanja (npr. ići ću u bolnicu na operaciju, ići ću sam sa
društvom na more...).
Učenici na nivou grupe razmjenjuju iskustva; nakon toga nastavnik inicira diskusiju, na
nivou odjeljenja, o nekoj situaciji (slučajnim izborom), uz pitanje: Da li biste svi, u sličnoj situ-
aciji, doživjeli ista osjećanja i sa istim intenzitetom?
3
5. Uloga i značaj emocija na naše ponašanje
Nastavnik, relevantnim pitanjima, inicira i usmjerava razmjenu mišljenja među učenici-
ma, u cilju isticanja veze između emocija, razmišljanja i osjećanja.
Učenici, na nivou grupe, dobiju zadatak da se bave jednom emocijom, npr.: a) radost, b)
tuga, c) bijes, d) strah.
Zadatak svake grupe je da prodiskutuje i napravi što sadržajniju listu osjećanja iste ili slič-
ne kategorije (npr. radost: oduševljenje, zanos, zadovoljstvo, ushićenost i sl.). Zatim treba svi
da diskutuju. Pitanja za diskusiju: Kako se snalazite s ovim osjećanjima? Šta vam prija kada vas
obuzmu ta osjećanja? Kako reagujete kada sretnete druge osobe s tim osjećanjima? Ovo može
da bude dobra osnova za domaći zadatak.
6. Domaći zadatak (za mjesec dana): „Bukvar dobrih emocija i postupaka“

Učenicima se zada da, na nivou grupe, prate svoje ponašanje u različitim situacijama
(mjesec dana, u kontinuitetu). Vode bilješke o tome šta im se dešava, šta osjećaju, kako
reaguju i kako se ponašaju.
Jednom nedjeljno članovi grupe dijele informacije i iskustva. Krajnji zadatak je da napra-
ve „Bukvar dobrih emocija i postupaka“. Nakon mjesec dana organizuje se Izbor najboljeg
„Bukvara“.
3.2. Porodica, komunikacija i adolescent

Cilj: učenik treba da upozna i razumije značaj emocionalnih i socijalnih potreba
i veza koje se ostvaruju unutar porodice (između roditelja i djece) i u svom okru-
ženju, a značajne su u izgradnji zdrave i zrele ličnosti.
1. Porodični grb
Nastavnik svakom učeniku daje po jedan list A 4 uz sljedeću instrukciju: Nekada davno
porodice su imale svoj grb, kraljevske, prinčevske, grofovske kuće imale su svoje grbove po koji-
ma su bile poznate, koji su bili njihov zaštitni znak i na osnovu njih se znalo kojoj porodici neko
pripada. Vaš zadatak je da napravite svoj porodični grb. U tom grbu treba simbolično da pred-
stavite odnose u porodici, ono što za vas porodica predstavlja, komunikaciju koja u porodici
vlada, odnose, atmosferu, poruke i očekivanja...
2. Zaključak i diskusija vode ka prepoznavanju uloga i veza koje se ostvaruju unutar

porodice, a koje su značajne za formiranje zdrave ličnosti, kao i u smjeru objašnjavanja poj-
ma interpersonalne komunikacije i njenog značaja u međuljudskim odnosima.
3. Nastavnik daje sljedeću instrukciju: U svakodnevnom životu postoji mnoštvo situaci-

ja u kojima posmatramo ponašanja svojih roditelja, testiramo njihovo strpljenje, razumijevanje,
prepoznajemo toleranciju i sl. Neka svako od vas razmisli i prisjeti se neke situacije u kojoj su vaši
roditelji pokazali za vas vrijednu i važnu osobinu – osobinu koja vam se dopada. Prisjetite se i
zapišite je.
3
4. Slijedi izvještavanje, uz kratko obrazloženje (u zavisnosti od raspoloživog vreme-
na), a nastavnik pravi listu osobina, koju, zajedno s učenicima, klasifikuje na sljedeći način:
• Lične karakteristike roditelja (npr. snalažljiv, duhovit); u kojim situacijama i na osnovu čega
su to otkrili.
• Karakteristike roditeljskog odnosa prema djetetu (razumijevanje, tolerancija, toplina, pov-
jerljivost).
• Karakteristike odnosa roditeljskog para (međusobna ljubav, poštovanje, sloga); u kojim
situacijama i na osnovu čega su to otkrili.
5. Koliko se poznajemo?
Nastavnik na tabli crta skalu od 1 do 10, a učenici, prema ličnom doživljaju, vrednuju (na
skali) koliko se poznaju sa svojim roditeljima.
Aktivnost se zaokružuje diskusijom o tome koji su sve načini da se djeca i roditelji što više
i bolje upoznaju i približe jedni drugima (npr. da više vremena provode zajedno, uzajamna
briga, razgovor, pomoć...).
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
3.3. Potrebe i komunikacija

Cilj: učenik treba da razumije pojam i funkciju komunikacije, uoči i razumije šta
podstiče, a šta ometa konstruktivnu komunikaciju, kao i da upozna i razumije
psihičke promjene i potrebe mladih ljudi u pubertetu i adolescenciji.
1. Igra neslušanja
Ova vježba uvodi u dobru komunikaciju, međusobno poštovanje, prepoznavanje svojih
i tuđih potreba, osjećanja, psihičkih promjena i stanja.
Za igru neslušanja učenike podijeliti u parove. Osobe A dobijaju zadatak da izađu iz uči-
onice, a kada se vrate, ispričaju nešto iz svog života što im je bilo veoma važno. Osobe B do-
bijaju instrukciju da kada njihov par (osoba A) počne da govori, oni treba da ga NE SLUŠAJU!
Nakon vježbe, svi sjednu u krug, a nastavnik postavlja pitanja: U kom trenutku ste se osje-
tili slušanim, a u kom ne? Kako ste se tada osjećali? Zašto nam je važno da nas slušaju?
Učenike podijeliti u grupe u kojima treba da diskutuju o sljedećim pitanjima:
• Ko je, ili ko su osobe koje ih najčešće ne slušaju?
• Koji sadržaji se najčešće ne slušaju?
• Koji su znaci po kojima se to vidi?
• Kako se osjećaju u takvoj situaciji?
• Da li im se u posljednje vrijeme dešava da ih češće slušaju nego ne slušaju?
• Da li osjećaju neke lične psihološke promjene (osjećanja) koje dovode do neslušanja?
3
2. Razmjena u grupama i izvještavanje
Nastavnik izlaže o psihičkim promjenama u adolescenciji, o potrebama mladih ljudi u
toku puberteta i adolescencije i o ulozi aktivnog slušanja u komunikaciji.
Na kraju, nastavnik ili neko od učenika pravi listu s preporukama za aktivno slušanje.
3. Nastavnik objašnjava koje su načešće reakcije na problem (situacju): napadački,

popustljivo. Zatim podijeli učenicima Prilog 3.3; učenici rade individualno.
Govore kako bi, po njihovom mišljenju, u ovim situacijama izgledala napadačka, a kako
popustljiva reakcija. Treća kolona (samopuzdano ponašanje) u ovom koraku se ne popunja-
va.
1. primjer: Jednog dana, za vrijeme velikog odmora, odlaziš da kupiš doručak. Veoma si gla-
dan/na, ali kasirka odlazi da obavi telefonski razgovor. Tebi je već „frka“ jer se približava
kraj velikog odmora. Reakcija: napadačka, popustljiva.
2. primjer: Posebno se spremaš za jedan izlazak do kojeg ti je veoma stalo. Sa svim prijatelji-
ma o tome razgovaraš i dijeliš svoje uzbuđenje. Međutim, tvoja najbolja drugarica/drug
dolazi i saopštava ti da joj/mu treba tvoj komad garderobe koji si isplanirao/la da obučeš
te noći jer ide ujutru na put s roditeljima. Reakcija: napadačka, popustljiva.
3. primjer: Učiš „kao lud“ jer sjutra odgovaraš kod najstrožeg profesora u školi. Tvoja majka
završava večeru za goste. Iako se nije ništa dogovarala s tobom, ulazi u dnevnu sobu, traži
da odmah prekineš s učenjem i spremiš kuću, pođeš u posljednju nabavku, a gosti stižu
za sat vremena. Reakcija: napadačka, popustljiva.
4. Rad u malim grupama: učenici analiziraju kako su izgledale napadačke, a kako

popustljive reakcije. Zatim nastavnik podijeli istim grupama materijal sa asertivnim (samo-
puzdanim) rečenicama (Prilog 3.4). Nakon toga, grupe treba da se vrate na Prilog 3.3 i da za
svaki primjer predlože asertivnu – samopouzdanu reakciju.
Saopštavanje rješenja i komentari – grupe izlažu primjere samouvjerenih reakcija.
Nastavnik zaključuje da se u ovakvim situacijama mladi osjećaju neshvaćenima, reaguju
burno, ali da se navedenim tehnikama komunikacije može doći do kvalitetnih rješenja.
3
3.4. Konflikti i tehnike rješavanja sukoba
Cilj: učenik treba da razumije tipične fenomene života u vršnjačkoj grupi (po-
zitivne i negativne); upozna neke od tehnika odolijevanja pritisku vršnjaka; da
se upozna s pojmom, razlozima nastanka konflikta i mogućim ishodima; da se
upozna sa konceptom kritičkog i kreativnog promišljanja, kao i metodologijom
rješavanja problema i donošenja odgovornih odluka.
1. Priča – brat i sestra

Nastavnik čita učenicima sljedeću priču: Brat i sestra dolaze iz škole. Ulaze u kuhinju i otva-
raju frižider. Na tacni se nalazi jedno parče torte. Oboje pružaju ruku da uzmu tanjir. Međutim,
jedno od njih je bilo brže. Brat govori: Nema šanse, ja sam gladan i jede mi se torta! Sestra mu
uzvraća: Ti uvijek radiš što hoćeš. I meni se jede torta. Tada nastaje svađa!
Učenici treba da kažu kako se sve može riješiti ovaj problem.
Nastavnik na tabli crta tabelu sa 4 kolone u koje upisuje njihove odgovore u zavisnosti
od toga da li je rješenje: a) oboje dobijaju što žele; b) jedno je dobilo što želi, na silu, a drugo
nije; c) jedno se potpuno povuklo i prepustilo tortu drugome; d) jedno je napustilo kuhinju
i otišlo iz nje.
2. Rubinov model rješavanja konflikata (Prilog 3.5)

Učenicima se, nakon prve aktivnosti, nudi Rubinov model rješavanja konflikata preko
čijih se simbola (delfin, kornjača, plišani meda i ajkula) pojašnjava kako se najčešće razrješa-
vaju konflikti. Učenici treba da prepoznaju kakvo je bilo njihovo rješenje problema.
Nakon toga se uvode u razgovor o potrebama. Šta su potrebe, da li prepoznaju da kon-
flikt nastaje zbog toga što svi imaju potrebe koje žele da zadovolje?
3. Učenici se podijele u grupe i dobiju zadatak da identifikuju neki zajednički pro-

blem, problem u odjeljenju, zatim prepoznaju potrebe svih strana u tom sukobu i, konačno,
ponude „delfin“ rješenje.
4. Prezentacija problema i rješenja.
3
3.5. Kreativno rješavanje problema
Cilj: učenik treba da zna i razumije šta su frustracija i stres i neke načine njihove
kontrole i prevazilaženja; razumije važnost i potrebu traženja pomoći od drugih u
situaciji kada nije sposoban sam da razriješi problem, kao i da razvije osjetljivost i
sposobnosti za pomaganje drugim osobama koje traže pomoć (koncept sopstve-
ne i građanske odgovornosti).
1. Ja – poruke
Učenici su podijeljeni u grupe, a nastavnik objašnjava zadatak i dijeli materijal (Prilog br.
6). Rad u grupama sa po 3 učenika: učenici A i B dobijaju listiće sa zadacima – porukama za
vježbu i to upućuju (saopštavaju) učeniku C! Učenik C sasluša poruku i reaguje na nju.
2. Učenici razmjenjuju mišljenja i odgovaraju na nastavnikova pitanja: Kakve poruke

preovlađuju kod osoba A? Kakve kod osoba B? U čemu je razlika? Što mislite, koja vrsta razgovo-
ra bi izazvala sukob? Zbog čega? Koja bi se osjećanja javila u oba slučaja?
3. Model ja – poruke
Učenicima se podijele liste sa modelom ja – poruke (Prilog 3.7):
1) Kako vidim i razumijem situaciju, opisujući je realno i objektivno, pri tom 2) govorim o svojim
osjećanjima i potrebama i pokušavam da 3) nudim rješenje koje bi oboma odgovaralo!
Njihov zadatak je da prepoznaju kada su A i B učenici, u situacijama koje su analizirali u pr-
vom koraku, koristili model ja – poruka.
4. Nastavnik podsjeća učenike na asertivnost, Rubinov model rješavanja sukoba, ali

i na model ja – poruka.
Učenici se podijele u grupe i svaka grupa dobija zadatak za igranje uloga. (Prilog 3. 8).
Učenici igraju uloge, trudeći se da koriste model ja – poruke.
Ostali učenici komentarišu uspješnost ja – poruka.
3.6. Prevladavnje stresa

Cilj: učenik treba da zna i razumije šta su frustracija i stres i neke načine njihove
kontrole i prevazilaženja; razumije važnost i potrebu traženja pomoći od drugih u
situaciji kada nije sposoban sam da razriješi problem, kao i da razvije osjetljivost i
sposobnosti za pomaganje drugim osobama koje traže pomoć (koncept sopstve-
ne i građanske odgovornosti).
1. Iz haosa u sklad
Svaki učenik, na svom papiru, radi po instrukcijama nastavnika: Zatvorite oči i crtajte ne-
što, bez reda, kako vas ruka vodi. Kada završe, slijedi nova instrukcija: Otvorite oči i dobro po-
gledajte crtež koji ste dobili. Uočite da li postoji neki lik ili predmet koji se izdvaja u tom haosu.
Kad ga nađete, obojte ga, istaknite ga.
3
Nakon vježbe nastavnik ističe da u svakom haosu, u svakoj situaciji koja nam se čini ha-
otičnom, uvijek postoji i jedno „zrno“ smisla, nešto što se može razumjeti, naučiti, shvatiti.
Tako smo i u ovom, naoko haotičnom crtanju, našli neke likove i nešto što ima smisao za nas.
2. Manifestacije stresa
Nastavnik započinje vježbu razgovorom o tome šta misle, kako se osjećaju, kako im tije-
lo reaguje kada imaju loš dan, kada im se dešavaju neke ružne stvari. Nakon toga govori o
manifestacijama stresa:
• tjelesni plan (poremećaj sna i apetita, pad imuniteta...),
• kognitivni plan (zbunjenost, uznemirenost, loša koncentracija, umor, dosada, depresiv-
nost, loša slika o sebi),
• emocionalni plan (strepnja, usamljivanje, razdražljivost, pesimizam).
Slijedi razmjena mišljenja na nivou odjeljenja (kako stres utiče na nas; u kojoj mjeri nam
se čini da je sve haotično, besmisleno, da ne postoji rješenje).
3. Vođena fantazija – „Ruža“

Nastavnik daje sljedeću instrukciju:
Zatvorite oči, udobno se smjestite, budite opušteni. Usredsredite se na moj glas...
Zamisli da si jedna ruža. Pogledaj se dobro. Koje si boje? Da li si pupoljak, ili si bogato rascvjeta-
la? Imaš li malo ili mnogo cvjetova? Imaš li lišće? Da li si sama ili u bašti, u leji s drugim ružama?
Imaš li trnje? Koliko imaš trnja? Svaka ruža ima trnje koje je štiti i brani od neugodnosti. Da si
ruža, što bi bilo tvoje trnje? Koliko bi ga bilo? Otvori oči.
Učenici zatim kažu koju su boju ruže zamislili i prema tome naprave grupe.
Zadatak grupe je da uoče načine za odbranu od stresa! Nastavnik im podijeli listu pitanja
na koja treba da odgovore kako bi lakše uradili zadatak: Šta kod vas izaziva stres? Kako se vi
branite od stresa? (Odbranu od stresa povezuju sa ružinim trnjem.) Da li to radite sami ili uz
nečiju pomoć? Šta najčešće činite kada ste pod stresom?
4. Prezentacije
5. Prva pomoć
Nastavnik objašnjava učenicima da, kao i kada se povrijedimo, pa u kutiji za prvu pomoć
pronađemo nešto što će sanirati povredu, tako, sada, treba napraviti „Kutiju za prvu psiho-
lošku pomoć“ koja sadrži sredstva (načine, tehnike) za saniranje stresnih situacija.
Nastavnik donosi kutiju koja je nalik kutiji za prvu pomoć. Učenici dobijaju zadatak da na
kartici napišu jedan postupak zbog kojeg bi se bolje osjećali kada imaju loš dan, kada se
dešavaju neke ružne stvari. Npr.: slušam muziku, tuširam se... Čitaju kartice i odlučuju koja
ulazi u „Kutiju za psihološku prvu pomoć“.
6. Domaći zadatak: „Alarm“

Učenici dobijaju zadatak da osmisle postupke, riječi, situacije koje ih upozoravaju na
„opasnost“, na neugodnu situaciju koja može dovesti do stresa. Smišljaju i zvuk kojim bi se
„alarm“ oglašavao.
3
Prilog 3. 1
PREPOZNAJ OSJEĆANJA
3
Prilog 3.2.
TERMOMETAR OSJEĆANJA
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
REAKCIJA
SITUACIJA NAPADAČKI POPUSTLJIVO SAMOPOUZDANO

Prilog 3. 3.
Jednog dana za vrijeme velikog od-

mora odlaziš da kupiš sebi doručak.
Veoma si gladan/a, ali kasirka odlazi da
obavi telefonski razgovor. Tebi je već
„frka“ jer se približava kraj odmora.
Posebno se spremaš za jedan izlazak

do kojeg ti je veoma stalo. Sa svim pri-
jateljima o tome razgovaraš, dijeliš svo-
je uzbuđenje. Tvoj/a najbolji/a drug/
drugarica dolazi i saopštava ti da ide
na put s roditeljima i da mu/joj treba
komad tvoj garderobe koji si isplani-
rao/la da obučeš te noći.
Učiš „kao lud/a“, jer sjutra odgovaraš

kod najstrožeg profesora. Majka za-
vršava večeru za goste koji treba da
dođu. Ulazi u sobu i traži da prekineš i
pomogneš u pospremanju kuće, pođeš
61
u nabavku, jer gosti stižu za sat.
3
3
Prilog 3.4.
1. primjer: Smetaju mi česte upadice dok govorim.
Ovakva poruka sadrži samo naš stav, činjenicu ili opažanje u vezi s pravom koje nam se
uskraćuje.
2. primjer: Vidim da te ovo što ti govorim jako sjekira, a meni je važno da prvo ka-
žem što me tišti i tek onda čujem tebe.
Ova poruka sadrži prepoznavanje i iskazivanje stanja i osjećanja druge osobe i iskaziva-
nje sopstvenih potreba.
3. primjer: Vidim da te ovo što govorim uznemirava, ali meni je potrebno da izrazim
svoje mišljenje i čujem tvoje povodom toga.
Ovakva poruka sadrži našu potrebu i traži od sagovornika da precizira svoje mišljenje,
stav ili osjećanje.
4. primjer: Kada mi se obraćaš tim tonom, ja se osjećam glupo i povrijeđeno i zbog

toga bih najviše volio/ljela kada bi ti pokušao/la da razgovaraš sa mnom na dru-
gi način.
Ovakva poruka se zove ja-poruka i ona sadrži realan opis situacije, izražavanje svojih
potreba i osjećanja, kao nuđenje rješenja.
3
Prilog 3.5.
RUBINOV MODEL RJEŠAVANJA SUKOBA
P Plišani meda Delfin D

o
o
p
u
-+ ++ g
o
v
š a
t r
a a
nj nj
e e
P Kornjača Ajkula N
o
v -- +- a
p
l a
a d
č a
e nj
nj e
e
3
Prilog 3.6
1.A – NASTAVNIK UČENIKU

Ti si krajnje bezobrazan. Više puta sam te opomenuo/la da ne prepisuješ. Izgleda da
tebi ne vrijedi govoriti. Smjesta donesi svesku i napusti čas. Ovu jednicu nećeš lako
popravljati!
1.B – NASTAVNIK UČENIKU

Ljut sam i razočaran što prepisuješ. Važno mi je da svako uradi najbolje što umije. Ako
ti je neki zadatak nejasan ili težak, pozovi me i ja ću ti pomoć.
2.A – RODITELJ DJETETU

Isključi taj radio, odmah! Sjutra ideš u školu. Vidiš li da je skoro ponoć? Ne dopuštam
ti da slušaš radio cijeli vikend.
2.B – RODITELJ DJETETU

Vidim da još nijesi isključio radio. Brine me što se nećeš naspavati, a sjutra ti je jako
važan dan. Predlažem ti da sada spavaš, a onda za vikend slušaš radio.
3.A – DJEVOJČICA DJEVOJČICI

Ti kao da imaš nešto protiv mene. Stalno mi dobacuješ, a čujem i da me ogovaraš.
Nemoj da opet čujem da si pričala o meni!
3.B – DJEVOJČICA DJEVOJČICI

Baš sam razočarana i zbunjena kad čujem da mi se obraćaš. Uznemiri me i kada mi
neke djevojčice kažu da si im nešto rekla o meni. Osjećam kao da bi trebalo da vidimo
što je po srijedi. Spremna sam da čujem tvoje mišljenje.
4.A – NASTAVNIK RODITELJU

Vas kao da nije briga. Kakav ste vi to roditelj kad ne znate da Vaše kćerke već tri dana
nema u školi? A poslije ćete čudom da se čudite kad bude morala da ide na razredni
ispit zbog velikog broja izostanaka. Sjutra da je dovedete u zbornicu, molim!
4.B – NASTAVNIK RODITELJU

Brine me što se dešava s vašom kćerkom. Zbog velikog broja izostanaka može se de-
siti da ode na popravni. Ja se osjećam odgovornim za sve svoje učenike. Volio bih da
nas troje porazgovaramo! Možete li sjutra da dođete u školu?
5.A – DRUG DRUGU

Prestani više da mi upadaš u riječ. Ako ne možeš da izdržiš, izađi napolje da se malo
ohladiš!
5.B – DRUG DRUGU

Kada mi ovako upadaš u riječ, uznemirim se i bojim da ću izgubiti nit, a vrlo mi je
važno da jasno kažem što želim. Sačekaj da završim, pa ću te onda pažljivo saslušati.
3
Prilog 3. 7
MODEL JA - PORUKE
X Kako vidim i razumijem situaciju, opisuju-

ći je realno i objektivno, pri tom Y govorim o
svojim osjećanjima i potrebama i pokuša-
vam da Z nudim rješenje koje bi svima od-
govaralo.
3
Prilog 3.8
1. Anja, Vjera i Iva razgovaraju na času. Šapuću i pišu poruke jedna drugoj. Marjan
ustaje i žali se na njih nastavniku. Nastavnik im daje zapis u dnevniku. Kako će njih
tri riješiti ovu situaciju s Marjanom?
2. Jelena i Ana su dobre drugarice. Prošle nedjelje je bio pismeni zadatak. Ana nije
dodala Jeleni listicu s odgovorom i ona sada misli da je Ana kriva zbog njene trojke.
Kako Jelena može riješiti ovu situaciju?
3. Damjan treba da ustane rano. Njegov brat čita knjigu, a Damjanu smeta svjetlo.
Kako treba Damjan da odreaguje?
4. Cijelo odjeljenje je odlučilo da bježi sa časa. Dino treba da popravi ocjenu jer mu
je velika frka. Boji se da će ga drugovi i drugarice obilježiti ako ne pobjegne, a ako
pobjegne neće popraviti ocjenu. Kako će Dino riješiti problem?
5. Kseniju su pozvali na žurku, ali je roditelji, sada već tradicionalno, ne puštaju. Ona
je tužna jer njene drugarice već duže vremena imaju izlaz do 12 sati – petkom i
subotom. Kako Ksenija može riješiti svoj problem?
6. Luka i Alen su glavne face u svojim odjeljenjima i svi žele da se ponašaju kao oni.
Na ekskurziji, u diskoteci, podstiču ostale da se odvajaju od ostalih odjeljenja. Ekipa
koju čine Dušan, Miro i Aleksa želi da svi budu zajedno. Kako će im to saopštiti?
BILJEŠKE
4 VIŠE HIGIJENE,
MANJE OPASNOSTI
Lična higijena tijela i kultura odijevanja
Ekologija, zdravlje i komunalna higijena
Učenici treba da razumiju šta obuhvata izraz lična higijena i

da shvate da nedovoljna briga o ličnoj higijeni može ozbilj-
no da ugrozi zdravlje. Lična higijena je skup svih postupaka
koje sprovodimo s ciljem očuvanja zdravlja i sprečavanja bo-
lesti, održavanja čistoće i ljepote tijela i očuvanja mentalnog
zdravlja. Mladi često svojim izgledom, odabirom garderobe,
frizurom, nakitom, higijenom žele da pošalju određene po-
ruke sredini u kojoj žive. Potrebno je da odrasle osobe bliske
adolescentima (roditelji i nastavnici – prije svih) pokažu razu-
mijevanje za ovu potrebu, ali takođe je važno da mladi shvate
značaj lične higijene za sveukupno zdravlje.
Pored znanja o ličnoj higijini, učenici treba da nauče da pre-

poznaju probleme koji se tiču zaštite životne sredine, da znaju
da osmisle i sprovode akcije koje ukazuju na probleme u lo-
kalnoj životnoj sredini, a koje su važne za zdravlje. Važno je da
se kod mladih promoviše odgovornost za očuvanje prirodnih
resursa. Potrebno je mladima ukazati da problemi postoje i u
njihovoj neposrednoj okolini, a ne samo u industrijski razvi-
jenim zemljama, i na taj način razviti svijest o značaju lične
odgovornosti svakog čovjeka na Planeti.
Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• razumije građu i funkciju kože i organa usne šupljine;
• razumije vezu izmeÿu liþne higijene i zdravlja; potrebu i naþine redovnog održa-
vanja þistoüe i njege tijela (kože i sluznica), higijene usta i zuba, odjeüe, obuüe i
drugih sredstava za liþnu upotrebu;
• razumije da pored zdravstvenih, postoje i estetski, kulturni, psihološki i ekonom-
ski razlozi održavanja liþne higijene i naþina odijevanja;
• razumije uticaj ekoloških faktora na zdravlje þovjeka, kao i uticaj koji þovjek vrši
na svoju okolinu;
• identi¿kuje oblike (ne)odgovornog ponašanja pojedinca i društva, u cilju održa-
vanja zdrave okoline;
• razumije uticaj uslova stanovanja na zdravlje þovjeka, kao i osnovne standarde
i pravila komunalne higijene tj. pravila stanovanja i ponašanja u uslovima grad-
skog/seoskog života.
Ključne riječi
lična higijena, kultura odijevanja, higijena životne sredine
4 Teorijski prilog
Lična higijena
Lična higijena je dio opšte higijene, odraz kulturnih navika i potreba pojedinca, ali i sredine
u kojoj živi. Objedinjuje osnovna pravila i norme koje se odnose na: očuvanje zdravlja, har-
moničan psihofizički razvoj, postojanost prema uticajima različitih činilaca spoljašnje sre-
dine i poboljšanje radne sposobnosti. Uravnotežen higijenski režim rada, odmora, ishrane,
sna, slobodnih aktivnosti veoma je važan za unapređivanje i očuvanje zdravlja. Formiranje
pozitivnih higijenskih navika u najranijem periodu i sprovođenje dobre higijenske prakse
od presudnog su značaja za zdravlje i prevenciju bolesti.
Pod izrazom lčna higijena podrazumijeva se:

• higijena tijela (pranje ruku, kupanje, tuširanje, umivanje, pranje kose, higijena tjelesnih
otvora: očiju, ušiju, usta i zuba, genitalija),
• higijena ishrane,
• fizička aktivnost,
• higijena sna i odmora,
• mentalna higijena,
• higijena odjeće i obuće,
• kozmetička sredstva,
• higijena u domaćinstvu,
• higijenski režim tokom boravka u kolektivu,
• higijenski režim nastave.
Higijena kože je neophodna mjera održavanja i unapređivanja zdravlja. Koža štiti od me-
haničkih, termičkih i hemijskih uticaja, te od prodiranja mikroorganizama. U koži se nalaze
receptori za bol, dodir, toplo, hladno i pritisak, zbog čega ona predstavlja važan čulni organ.
Preko kože se vrši i razmjena materija. Čistoća kože utiče na disanje, termoregulaciju, imuni si-
stem, stvaranje pigmentacije, stvaranje vitamina D, kao i na održavanje elektrolitnog balansa
u organizmu.
Pri pojavi nečistoće sve navedene funkcije kože su otežane, dolazi do zatvaranja pora
raspadnim produktima, dijelovima sljuštenog epitela, znojem, sekretom lojnih žlijezda, ra-
znim bakterijama i gljivicama, uz razvijanje neprijatnih mirisa. Sve to može dovesti do irita-
cije, dermatitisa, folikulitisa i drugih kožnih promjena.
Higijena kože održava se pranjem, umivanjem, kupanjem u kadi ili tuširanjem. Kupanje
u kadi ima veći epidemiološki rizik, a potrebna količina vode je značajno veća, nego pri tu-
širanju, koje se smatra prihvatljivijim načinom održavanja higijene tijela. Održavanje lične
higijene tuširanjem je optimalni način uklanjanja površinskih nečistoća i mikroorganizama.
Tečni mlaz djeluje okrepljujuće na cijeli organizam, posebno na kardiovaskularni, nervni i
respiratorni sistem. Pranje sunđerom treba izbjegavati, jer sunđer vremenom postaje re-
zervoar mikroorganizama. Nakon završenog pranja, tijelo treba dobro istrljati frotirom, što
povoljno djeluje na cirkulaciju.
Higijensko pranje ruku podrazumijeva pranje toplom vodom i sapunom najmanje pola
minuta. Sapun je neophodno higijensko sredstvo jer otklanja i one nečistoće koje se ne
rastvaraju u vodi. Važno je napomenuti da pri kupovini sredstava za održavanje higijene
posebno treba obratiti pažnju na njihovu pH vrijednost. Sapun niske pH iritira kožu, a mo-
guće su alergijske reakcije. Najbolje je koristiti neutralni sapun (pH 7) ili sapun slabo kisele
reakciije (pH 5 – 6), dok se bazni sapuni ne preporučuju.
Kao posljedica neodgovarajuće higijene ruku, mogu se pojaviti različite bolesti. Prljavim
rukama se najlakše prenose uzročnici crijevnih bolesti, kožnih bolesti, kao i bolesti disajnih
puteva. Do transfera uzročnika bolesti sa zaražene na zdravu osobu može doći posrednim
Teorijski prilog
4
dodirom, preko zaraženih predmeta (maramice, peškiri, odjeća, igračke, pribor za jelo, kvake
na vratima itd.) ili direktnim kontaktom.
Higijena usne šupljine Redovno uklanjanje ostataka hrane utiče na očuvanje zubne
gleđi i sprečava nastanak karijesa. Ostaci hrane između zuba pogoduju stvaranju zubnih
naslaga (plaka) i razmnožavanju mikroorganizama. Posebno je u tome agresivna hrana koja
sadrži šećere. Razgrađivanjem šećera nastaje mliječna kiselina, koja oštećuje zubnu gleđ i
dovodi do nastanka karijesa. Pravilno čišćenje zuba i desni izuzetno je važno. Zube i usnu
duplju neophodno je prati ujutru, uveče i poslije svakog obroka, srednje tvrdom četkicom i
pastom koja sadrži fluor (fluor značajno sprečava karijes). Neophodno je zube prati pažljivo,
pokretima u smjeru njihovog rasta, najmanje tri minuta u toku jednog pranja. Nakon najvi-
še tri mjeseca upotrebe, četkicu treba zamijeniti novom.
Higijena kože glave i kose Folikuli u koži glave proizvode masnoću koja čini kosu me-
kom. U koži se, takođe, nalaze i znojne žlijezde. Nagomilavanje masnoće, znoja i odumrlih
ćelija kože glave čini da kosa izgleda masno, prljavo. Kosa se održava čistom tako što se:
redovno pere šamponom (često su jeftini šamponi jednako dobri kao i skupi); masira koža
glave (taj postupak će odstraniti mrtve ćelije, višak masnoće i prašinu); kosa dobro ispere
nakon pranja; koristi češalj sa široko postavljenim zupcima za češljanje mokre kose. Svako
od ukućana treba da koristi sopstveni češalj ili četku.
Bez obzira na predrasude, vaške nijesu obavezno znak nečistoće ili loše lične higijene.
Ovaj parazitski insekt živi u kosi ljudi, gdje polaže jaja (gnjide). Hrani se krvlju svakih 4–6
sati; može da preživi bez hrane (bez domaćina) 3 dana. Ne prenose uzročnike bolesti, ali su
neprijatne jer njihovi ujedi izazivaju svrab, a usljed upornog češanja može doći do zapalje-
nja, pa i infekcije kože glave. Vašljivost je veoma zarazna, širi se lako, fizičkim kontaktom, ko-
rišćenjem zajedničke odjeće, posteljine, češlja, kape. Vašljivost može biti problem za djecu
svih socioekonomskih nivoa, bez obzira na nivo lične higijene. Širenje vašljivosti sprečava se
ličnim, porodičnim i kolektivnim mjerama.
Higijena stopala Noge treba redovno (barem jednom dnevno) oprati sapunom i toplom
tekućom vodom. Jednako je važno, nakon pranja, stopala dobro obrisati, tako da budu pot-
puno suva, naročito između prstiju, gdje se lako razvijaju bakterije i gljivice. Vlažna stopa-
la pogoduju razvoju gljivica! Nokti treba da budu ravno podsječeni, pri čemu treba paziti
da ne urastu u okolno tkivo. Da bi se spriječilo pojačano znojenje stopala, preporučuju se
obuća i čarape od prirodnih materijala. Poželjno je mijenjanje obuće, a obavezno je njeno
provjetravanje i promjena uložaka. Osim specijalnih prozvoda, za njegu kože stopala može
se koristiti i dječiji puder.
Najnovija istraživanja pokazuju da zabrinjavajuće veliki broj ljudi pati od oštećenja sto-
pala. Od svakih sto pacijenata s tegobama u prednjem dijelu stopala, 80 je žena, a 20 muš-
karaca. Glavni uzrok je potpetica viša od četiri centimetra i uzak vrh cipele. U takvoj obući
gotovo sva tjelesna težina se prenosi na prednji dio stopala, najviše na zglob nožnog palca
(stvara se deformacija zgloba - čukalj). Idealna je potpetica visine dva centimetra. U takvim
cipelama tjelesna težina je raspoređena ravnomjerno na petu i prednji dio stopala.
Pirsing je postupak bušenja kože radi ugrađivanja predmeta od metala. Kao modni de-
talj, naročito je popularan među mladima. Metalni predmeti se u vidu prstenova, šipki i dru-
gih oblika ugrađuju u kožu: na obrvama, ušima, nozdrvama, usnama, jeziku, bradavicama
na grudima, pupku… Postoji poseban nakit za pirsing. Za razliku od pirsinga, bušenje ušiju
i nošenje minđuša kod nas je tradicionalno među djevojčicama i ženama.
Pirsing ostalih dijelova tijela, osim uha, radi se isključivo u specijalizovanim radnjama u ko-
jima se njeguju visoki higijenski standardi. Samo obučena osoba smije izvoditi pirsing, u
4
rukavicama i sterilnim instrumentima. Naročito je opasno bušenje pupka, jer se tu nalaze
važni nervni centri. Zarastanje rane traje tri do šest mjeseci zbog prisustva vlage, odsustva
vazduha i mogućih infekcija dijelova tijela koji su pod odjećom.
Tetoviranje je metoda kojom se boja, odnosno pigment unosi u duboke slojeve kože. Mi-
šljenja o opravdanosti tetoviranja su podijeljena: neki misle da je to moderno i rado bi se
tetoviralii, neki ne vide ništa loše, ali teško da bi se odlučili, a neki su, pak, žestoki protivnici. Te-
tovažu i pirsing mladi mogu vidjeti kao način na koji će poslati neke poruke okolini (društvu,
roditeljima...), ali moraju imati na umu da će taj crtež dugo ostati na njihovom tijelu. Veoma je
važno da, ukoliko se odluče za tetoviranje, znaju za opasnosti kojima su izloženi. Naime, ukoli-
ko u salonu za tetovažu nijesu obezbijeđeni odgovarajući higijenski uslovi (svaki predmet koji
dolazi u dodir s kožom i koji prodire u nju mora biti sterilan, a igle, rukavice i peškiri koriste se
za jednokratnu upotrebu), lako može doći do zaraze virusima hepatitisa B i C ili HIV-om.
Higijena odjeće i obuće. Odjeća služi za regulisanje odavanja toplote tijela čovjeka; ona
predstavlja zaštitu od meteoroloških uslova, infekcije i mehaničkih povreda. Ona je ujedno i
proizvod modne industrije, zato nekada postoje protivurječnosti u određivanju njenih higi-
jenskih i fizioloških normi. Odjeća uvijek treba da zadovoljava osnovne higijenske principe.
Treba da odgovara uslovima spoljašnje sredine, kao i stanju organizma i poslu koji osoba
obavlja, treba da ima lake dijelove, elastične, meke i estetski prihvatljive, da ima kroj koji ne
ograničava pokrete pri kretanju ili radu, da ne ometa disanje ili krvotok, da ne dovodi do
deformacija dijelova tijela, da se lako pere i održava. Osim toga, ne treba je razmjenjivati s
drugim osobama.
Odjeća nošenjem mijenja svoja higijenska svojstva. Prlja se usljed različitih dejstava, koja
mogu biti mehanička (dlake, prljavština), hemijska (gasovi), biološka (bakterije, virusi). Za-
prljana odjeća, posebno veš, pogodna je za razmnožavanje mikroorganizama. Pri tome se
razlažu organske materije, te nastaje neprijatan miris. Svojstva odjeće značajno zavise od
prirode tkanine koja se koristi za njenu izradu. Tkanina može da bude biljnog (lan, pamuk,
celuloza), životinjskog (koža, vuna, svila) i vještačkog porijekla (najlon, perlon, mikrofiber...).
Sa higijenskog aspekta, odjeća od prirodnih materijala (pamuk, lan, svila, vuna) je najpri-
kladnija. Ove tkanine su lake, propuštaju vazduh, omogućavaju dobru ventilaciju i slabo
provode toplotu. Odjeća se mora redovno prati i održavati. Obuća mora biti udobna i funk-
cionalna, anatomski prilagođena, izrađena od prirodnih materijala, koji omogućavaju do-
bru prozračnost. Obuću treba redovno čistiti.
Mladi žele da budu u trendu i da prate modne zahtjeve prilikom kupovine odjeće i obu-
će. Iako se moda mijenja, jedno ipak ostaje isto, a to je – briga za zdravlje.
Zdravlje i komunalna higijena

Čovjek i zaštita životne sredine
Pod zaštitom životne sredine podrazumijeva se predviđanje svih negativnih efekata izazva-
nih bilo kojom ljudskom akcijom, intervencijom ili promjenom u sredini, u cilju sprečavanja
uzroka degradacije, zagađivanja ili uništavanja životne sredine i prekomjernog trošenja re-
sursa i prostora. Osnovni ciljevi zaštite životne sredine su:
• postojanje kvalitetne životne sredine, što podrazumijeva: čist vazduh, dovoljne količine
kvalitetne i higijenski ispravne vode za piće, rekreaciju i proizvodnju, očuvano poljoprivre-
dno zemljište, očuvani ekosistemi i biološka raznovrsnost, zdravstveno bezbjedna hrana,
uređena naselja i ugodnost boravka na radnom mjestu i mjestu stanovanja;
• racionalno korišćanje prirodnih resursa (mineralne i energetske sirovine, vode i zemljišta),
bolje iskorišćavanje sirovina, smanjenje otpada i povećanje stepena recikliranja, bezbjedno
Teorijski prilog
4
deponovanje komunalnog, industrijskog i opasnog otpada;
• zaustavljanje dalje degradacije prirodne sredine (vazduh, voda, zemljište);
• zaustavljanje erozije u najugroženijim područjima, zaštita prirodnih predjela, ambijenata
i pejzaža;
• zaštita, obnova i sanacija stanja živog svijeta, očuvanje ravnoteže ekosistema, održavanje
biodiverziteta.
Razvoj naselja i uticaj na zdravlje ljudi

Prilikom formiranja naselja veoma je značajno pravilno planiranje, uz poštovanje prin-
cipa zoniranja naselja koje bi trebalo da zadovolji sve potrebe stanovništva. To podrazumi-
jeva uspostavljanje zone za stanovanje, zone privrede i zone rekreacije i zelenila. Veliki je
značaj gradskih zelenih površina jer su prirodni filter za prečišćavanje vazduha od svih vrsta
zagađenja, naročito zagađenja koja potiču od motornih vozila. Zelenilo utiče na mikroklimu
naselja (u dijelovima grada gdje nema zelenila bilježi se porast temperature i do 10 stepeni),
smanjuje prašinu, štiti od vjetra, saobraćajne buke i vibracija. Zeleni pojas je korisno posta-
viti između stambene i industrijske zone.
U naseljima, osim zaraznih i nezaraznih oboljenja, ne mogu se zanemariti i psihosocijalni

zdravstveni problemi. Faktori koji utiču na pojavu zaraznih bolesti su: nedovoljna količina hi-
gijenski ispravne vode, nehigijenska dispozicija čvrstog i tečnog otpada, nizak nivo higijene
domaćinstva i lične higijene, nehigijensko rukovanje namirnicama, skučenost životnog prosto-
ra. Na pojavu nezaraznih oboljenja u naselju utiču mjesto stanovanja u odnosu na industriju
i deponiju otpada, izloženost toksičnim i kaustičnim materijama, rastuće aerozagađenje i dr.
Higijena stanovanja
Higijena stanovanja ima ogroman uticaj na fizičko i psihičko zdravlje stanovništva. Ideal-
no bi bilo da ljudi stanuju u uslovnim stanovima prilagođenim njihovim potrebama, ali je u
praksi čest slučaj da se ljudi prilagođavaju stanu, a ne obrnuto.
Kod procjene uslova stanovanja značajna je njegova veličina (16 m² po članu domaćin-
stva je minimum potreban da se ispoštuju higijensko-epidemiološki zahtjevi), biološke i
sociološke potrebe stanovnika, vrsta građevinskog materijala, debljina zidova od koje zavisi
izolacija od buke, toplote i potresa, prostorna orijentacija, od koje zavisi i prirodna osvijet-
ljenost i ventilacija, veličina prozora, funkcionalna prostorna organizacija, higijenska obrada
zidova i podova, dobra osvijetljenost, grijanje itd. Podrazumijeva se postojanje priključka
na centralni vodovod i kanalizaciju i higijenska dispozicija čvrstog otpada.
Odlike nehigijenskih stanova su: prenaseljenost i nezadovoljavajući mikroklimatski fak-
tori – temperatura, osvijetljenost, zaprašenost i posebno – povećana vlaga, kako u vazduhu,
tako i u zidovima. Ona može značajno da ugrozi zdravstveno stanje ljudi koji u takvim uslo-
vima žive. Posebno osjetljive kategorije su djeca, hronični bolesnici i stare osobe.
Higijensko vodosnabdijevanje podrazumijeva obezbjeđivanje stanovništvu dovoljnih

količina higijenski ispravne vode za piće, koja zadovoljava propisane norme u pogledu or-
ganoleptičkih, mikrobioloških i fizičko-hemijskih karakteristika. U svijetu već postoji izražen
deficit kvalitetne vode za piće, tako da je većina velikih gradova prinuđena da za piće koristi
flaširanu vodu.
Higijenska dispozicija otpada koji ne ugrožava životnu sredinu

Po definiciji, otpad je svaka materija ili predmet u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju,
uključujući i otpadnu toplotu koju posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Dnevna
masa čvrstog komunalnog otpada po stanovniku razlikuje se od jedne do druge zemlje,
4
pri čemu je u razvijenim zemljama viša (1,4 kg/st./danu), u odnosu na srednje razvijene ili
nerazvijene zemlje (0,2–0,7 kg/st./danu).
Otpad predstavlja značajan javno-zdravstveni problem iz sljedećih razloga:

• može da posluži kao hrana i sklonište za miševe, pacove, insekte i na taj način indirektno
izazove prenos određenih bolesti;
• može kontaminirati podzemne i površinske vode ako se odlaže nepropisno: fekalno za-
gađenje (amonijak, nitriti, nitrati, fekalne bakterije) ili hemijsko zagađenje (teški metali);
• stvara estetski problem (divlje deponije u dolinama rijeka i duž puteva) uz neugodan miris;
• predstavlja moguću opasnost od požara, koji se javljaju zbog prisustva lako zapaljivih ma-
terijala i akumuliranog metana u unutrašnjosti deponije.
S obzirom na svojstva kojima djeluje na zdravlje ljudi i okolinu, otpad se klasifikuje kao:
inertni otpad, neopasni otpad i opasni otpad. Sastav i porijeklo otpadnih materija važni su
zbog mogućnosti njihovog ponovnog korišćenja i vraćanja u novi ciklus prerade.
Metode za konačno zbrinjavanje otpada su:
• kontrolisano sanitarno odlaganje (deponovanje) otpada na zemljište je način kojim se mi-
nimizira opasnost po zdravlje i okolinu, po čemu se razlikuje od nekontrolisanog odlaganja
otpada. Kod deponovanja posebna pažnja se posvećuje izboru lokacije, gdje je najbitniji
kriterijum da se izbjegne lokacija sa koje deponije mogu zagaditi izvore vode za piće;
• kompostiranje je brzo, ali djelimično, razlaganje vlažne, čvrste organske materije, prven-
stveno otpadaka od hrane. Kao proizvod dobija se koristan materijal, sličan humusu, koji
nema neprijatan miris i koji se može koristiti kao đubrivo;
• reciklaža je postupak kojim se razdvajaju pojedini sastavni elementi otpada i njihovom
preradom dovode ponovo u funkciju; primarna reciklaža (separacija otpadaka na mjestu
nastajanja) je odlaganje hartije, stakla, metalne ambalaže, organskog otpada u posebno
obilježene kontejnere;
• spaljivanje.
Praktični savjeti:
• umjesto plastičnih kesa koristiti platnene torbe i papirne kese;
• smanjiti upotrebu proizvoda u plastičnoj ili ambalaži od stiropora;
• sokove, soseve i druge prehrambene namirnice kupovati u staklenoj ambalaži;
• smanjiti količinu opasnih proizvoda u svakodnevnoj upotrebi (boje za kosu, lakovi, deze-
doransi, insekticidi, herbicidi, sredstva za higijenu); koristiti bezbjednija sredstva kad god
postoji mogućnost za to (na primjer, koristiti boje na bazi vodenog rastvora ili deterdžente
sa niskim sadržajem fosfata);
• odvajanje otpada prema porijeklu (papir, plastika, organski otpad itd.).
Aerozagađanje i buka
Zagađenje vazduha, posebno u urbanim sredinama, predstavlja značajan ekološki pro-
blem. Dominantni izvori zagađenja vazduha su: izduvni gasovi motornih vozila, industrijski
objekti i produkti ljudskih aktivnosti. Pri tome se u vazduh emituju različite zagađujuće ma-
terije, kao što su: sumpordioksid, čađ, azotovi oksidi, ugljovodonična jedinjenja, formalde-
hid, fenolne materije i brojni drugi specifični zagađivači vazduha.
Značajan faktor zagađenja životne sredine je i komunalna buka, koju najčešće uzrokuje
saobraćaj, ali i brojne građevinske i druge aktivnosti u naselju. Intenzivna buka, posebno u
stambenim dijelovima naselja, negativno djeluje na kvalitet života stanovništva.
Teorijski prilog
4
Ozonski omotač i ozonska rupa
Stratosferski sloj ozona je najgušći na visini od 20 km do 25 km i upija najveći dio štet-
nog, biološki aktivnog djelovanja Sunčevih ultraljubičastih kratkotalasnih UV-B zraka i ko-
smičkog zračenja. Bez filterske uloge ozonskog sloja život na Zemlji ne bi bio moguć zbog
prodiranja UV-B zraka (UV-B zraci su u malim količinama korisni, s obzirom na to da uče-
stvuju u procesu stvaranja vitamina D, važnog za pravilan rast kostiju). Povećano UV-B zra-
čenje ima štetno djelovanje i na žive organizme na Zemlji i na materijalna dobra.
Povećana izloženost UV-B zracima uzrokuje rak kože, oštećenja oka (katarakta, očna mre-
na) i pad imunološkog sistema. Melanom, maligni oblik raka kože, takođe se može javiti kao
posljedica pojačanog UV-B zračenja. Za razliku od ljudi, biljke i životinje se ne mogu zaštititi
od štetnih UV-B zraka. Kod životinja, baš kao kod ljudi, povećana izloženost može uzroko-
vati rak kože. Takođe, pojačana izloženost UV-B zracima može imati uticaj na rane stadijume
razvitka mnogih vrsta mutacija. Kod gotovo svih predstavnika biljnog svijeta, od najsitni-
jeg planktona do najvećeg stabla, pretjerana izloženost UV-B zracima može usporiti proces
rasta. Oštećenje ozonskog omotača i prodiranje toplih UV zraka ima uticaj i na globalno
zagrijavanje, zajedno s drugim uzročnicima zagrijavanja atmosfere: ugljen-dioksidom, me-
tanom, azotnim oksidima, hlorofluorougljovodonicima itd.
Važno je naglasiti kako i prirodno dolazi do procesa razgradnje ozona, no taj je proces u
ravnoteži sa procesom nastanka novih molekula ozona. Količina ozona u troposferi (donji
sloj atmosfere) i stratosferi (gornji sloj atmosfere) u prirodnoj je ravnoteži. Stratosferski ozon
je koristan i bez njega život na našoj planeti ne bi bio moguć. Zbog aktivnosti čovjeka došlo
je do porasta količine ozona u troposferi, a do smanjenja u stratosferi. Ozon u troposferi šte-
tan je za ljudsko zdravlje i njegova povećana koncentracija dovodi do značajnih oštećenja
disajnih puteva, a takodje učestvuje u fenomenu poznatom kao efekat staklene bašte.
Naučna istraživanja su dokazala da su supstance koje je čovjek proizveo uzročnici ošte-
ćenja ozonskog omotača, a to su jedinjenja koja sadrže, u različitim kombinacijama, hemij-
ske elemente: hlor, fluor, brom, ugljenik i vodonik. Tu se ubrajaju:
Freoni (hlorofluorougljovodonici, CFC), koji se nalaze i koriste u:

• aerosolima, gdje služe kao potisni gas dezodoranasa, parfema, lakova za kosu, medicin-
skih preparata, insekticida i sl.,
• industriji namještaja, kao sredstvo u proizvodnji pjenastih guma,
• industriji fleksibilnih i krutih poliuretanskih pjena za termoizolaciju,
• proizvodnji plastičnih masa,
• sredstvima za čišćenje i odmašćivanje u elektroindustriji i u domaćinstvima kao rastvarači,
• hladnjacima i ledenicama, hladnjačama i drugim rashladnim sistemima,
• klima uređajima.
Haloni, koji se koriste prvenstveno u uređajima za gašenje požara i u protivpožarnim insta-

lacijama, u stratosferi opstaju godinama, neki i preko 100 godina, dovodeći do razgradnje
molekula ozona. Globalne promjene klime i uništavanje ozonskog sloja imaju nesagledive
posljedice na ljudsko zdravlje. Destrukcija ozonskog omotača i akumulacija gasova staklene
bašte dva su odvojena procesa između kojih postoje složene uzročno-posljedične veze.
Kisele kiše
Gasovi koji se produkuju aktivnošću čovjeka, a prije svega sagorijevanjem fosilnih go-
riva u industriji, saobraćaju, domaćinstvima, reaguju u vazduhu sa vodom, pri čemu na-
staju kisele kiše. Među ovim gasovima najznačajniji su sumporni oksidi, prvenstveno SO2
koji je najveći zagađivač komunalne sredine, zatim azotni oksidi i dr. Normalan pH kiše je
oko 5,5 (slabo kiseo), a rastvaranjem većih količina oksida on se može značajno sniziti. Bilo
je primjera da se u pojedinim regijama povremeno pH kiše spuštao i na 3,5, što je veoma
4
kiselo za prirodnu ravnotežu između zemljišta, vode i biljaka. Kisele kiše značajno oštećuju
ili dovode do uginuća biljaka, mijenjaju hemizam zemljišta i utiču na rastvaranje drugih
supstanci u njemu. Time ugrožavaju ishranu biljaka, dovode do promjene pH površinskih
voda, ugrožavajući njihov kvalitet, bilo da se te vode koriste za piće ili rekreaciju, što može
imati direktne posljedice na zdravlje stanovništva.
Efekat staklene bašte i globalno zagrijavanje

Sagorijevanje fosilnih goriva, obrada zemljišta, uništavanje tropskih šuma, rudarstvo, ra-
zvoj hemijske industrije itd., dovode do značajnog povećanja koncentracije gasova staklene
bašte, među kojima je CO2 najzastupljeniji i učestvuje sa više od 50%. Industrijski visoko ra-
zvijene zemlje (SAD prije svih) proizvode najveće količine ovog gasa, nerazvijene značajno
manje, ali posljedice pogađaju ukupno stanovništvo Planete.
4
4.1. Lična higijena i zdravlje
Cilj: učenik razumije građu i funkciju kože i organa usne šupljine; razumije vezu
između lične higijene i zdravlja; potrebu i načine redovnog održavanja čistoće i
njege tijela (kože i sluznica), higijene usta i zuba, odjeće, obuće i dr. sredstava za
ličnu upotrebu.
1. Nastavnik izlaže informacije o značaju lične higijene za zdravlje. Zatim postavlja

pitanje: Kako najčešće održavate ličnu higijenu?
Učenici individualno, na posebnom listu papira, odgovaraju na dato pitanje. Nastavnik
naglašava da se odgovori neće čitati i da je dobro da iskreno odgovaraju. (Svakog dana ja...;
Ja ponekad...; Rijetko...; Nikada do sada nijesam...)
Nastavnik ukazuje na značaj i uticaj lične higijene na zdravlje; na najčešće posljedice ni-
skog nivoa lične higijene. Nakon toga, učenici pogledaju svoje odgovore i procjenjuju nivo
lične higijene.
2. Nastavnik govori o pravilnoj njezi tijela i higijenskim navikama. Navodi najčešće za-
blude koje se na to odnose (npr. mnogi misle da djevojčice ne treba da se tuširaju u vrijeme
menstruacije ili da se zdravlje održava što češćim kupanjem, tzv. „pretjerano pranje“, i sl.).
Učenici u manjim grupama razmjenjuju mišljenje, a eventualno i iskustva, o navedenim
zabludama i, ukoliko mogu da se sjete, navode još neke zablude o održavanju lične higije-
ne. Nakon toga, na nivou odjeljenja, prave listu zabluda o održavanju lične higijene.
3. Učenici se podijele u manje grupe i dobijaju zadatke da istraže u časopisima i/ili na

Internetu preporuke ljekara (mogu i da posjete ljekara) vezane za:
• zaštitu od štetnih sunčevih zraka,
• higijenu stopala – adekvatnu obuću,
• korišćenje kozmetičkih sredstava,
• prevenciju karijesa.
4. Prezentacija prikupljenog materijala i podataka (na narednom času).

4.2. Razlozi za održavanje lične higijene
Cilj: učenik razumije da pored zdravstvenih, postoje i estetski, kulturni, psihološki
i ekonomski razlozi održavanja lične higijene i načina odijevanja.
1. Nastavnik govori o socioekonomskim i kulturno-psihološkim uticajima na održa-

vanje lične higijene.
4
2. Učenici, uz pomoć nastavnika, pripremaju zidne novine koje sadrže neku od pred-
loženih tema:
• Učionica ili modna pista?
• Kodeks pristojnog odijevanja – da ili ne?
• „Pusti, pusti, modu!“ – lista preporuka za kupovinu odjeće
Za realizaciju ove aktivnosti potrebno je da učenici prethodno prikupe potreban materijal.
3. Nakon izvjesnog vremena, učenici mogu postaviti u holu škole kutiju u koju bi i
ostali ubacivali cedulje s komentarima i razmišljanjima o istim temama.
4.3. Modni trendovi i zdravlje (izborni čas)

Cilj: učenik razumije značaj lične higijene i zdravlja u odnosu na aktuelne modne
trendove.
Nastavnik može da organizuje debatu na temu: Pirsing i tetoviranje – za i protiv
1. Nastavnik, ukratko, govori o pirsingu i tetoviranju.

Učenike podijeliti u dvije velike grupe. Obje grupe imaju zadatak da se, koristeći različi-
te izvore (časopisi, Internet...), pripreme za debatu o (ne)ophodnosti pirsinga i tetoviranja.
Prva grupa navodi argumente za, a druga protiv ovih načina izražavanja.
Na narednom času nastavnik organizuje i vodi debatu, vodeći računa o atmosferi u odje-
ljenju, uz insistiranje na „jeziku argumenata“. Nastavnik, zajedno s učenicima, izvodi zaključ-
ke o tome šta je važnije – higijena tijela ili modni trendovi.
4.4. Čovjek i životna sredina

Cilj: učenik razumije uticaj ekoloških faktora na zdravlje čovjeka, kao i uticaj koji
čovjek vrši na svoju okolinu; identifikuje oblike (ne)odgovornog ponašanja poje-
dinca i društva, u cilju održavanja zdrave okoline.
1. Čas počinje čitanjem Priloga 4.1 - Pismo indijanskog poglavice bijelom čovjeku.
Učenici razmjenjuju utiske. Zatim razgovaraju o značaju čiste vode, nezagađenog zemljišta
i vazduha.
Nastavnik izlaže o životnoj sredini i ekološkim problemima današnjice.
2. Nastavnik dijeli stikere/listiće u pet različitih boja, a na njima učenici bilježe odgo-
vore na pitanja:
1. Kada mi roditelji kažu da ugasim svjetlo i štedim energiju, ja...
2. Kada bi moj najbolji prijatelj bacio smeće na ulicu, ja bih...
3. Kada me ljudi pitaju da li mi smeta što drugi puše, ja im kažem...
4. Kada mislim o problemima okoline, najopasnijim mi se čini...
5. Vjerujem da planeti mogu pomoći tako što...
4
3. Lijepe listiće s odgovorima na pano. Nastavnik čita odgovore. Nakon toga slijedi
diskusija o uticaju životne sredine na zdravlje čovjeka, kao i o uticaju čovjeka na okolinu.
4. Nastavnik zada učenicima da dopune rečenice:

1. Kad bih bio ptica, bio bih...
2. Kad bih bio voda (rijeka, jezero, more), bio bih...
3. Kad bih bio drvo, bio bih...
4. Kad bih bio životinja, bio bih...
5. Kad bih bio biljka, bio bih...
Slijedi čitanje odgovora (učenici mogu da obrazlože neki od svojih odgovora i da navedu
šta ga kao pticu, vodu, drvo... najviše ugrožava). Ili, jedan učenik može da navede šta bi bio,
a drugi smišlja opasnost za biljku, vodu i sl.
5. Domaći zadatak: podijele se u grupe koje osmišljavaju kako bi mogao da izgleda:

1. Grb Planete
2. Zastava Planete
3. Himna Planete.
4.5. Razvoj naselja i uticaj na zdravlje ljudi

Cilj: učenik razumije uticaj uslova stanovanja na zdravlje čovjeka, kao i osnovne
standarde i pravila komunalne higijene tj. pravila stanovanja i ponašanja u uslo-
vima gradskog/seoskog života.
1. Čas početi prezentacijom domaćih zadatka (učenici prezentuju kako su osmislili:

grb, zastavu i himnu Planete).
2. Učenici se podijele u grupe. Na nivou grupe diskutuju o tome koji su najveći pro-
blemi u održavanju komunalne higijene u njihovoj neposrednoj okolini, a zatim dopunja-
vaju rečenice:
• U mojoj zgradi najviše mi smeta...
• U mom naselju najviše mi smeta...
• Na putu od škole do kuće zapažam...
• U školskom dvorištu najveći problemi su...
• U školskoj zgradi ne bi smjelo da...
Slijedi izvještavanje i dikusija na nivou čitavog odjeljenja koju nastavnik umjerava ka za-
ključku – Šta ja mogu da uradim da svoju okolinu učinim zdravijom?
Učenici zaključke mogu da prenesu na pano, da ga zajedno ilustruju (npr. kao ekološke za-
povijesti za učenike, nastavnike i roditelje u školi) i izlože u holu škole.
4
3. Učenici na nivou grupe pišu „Izjavu o odgovornosti“, tj. šta „obećavaju“ okolini u
kojoj žive. Nakon toga predstavnici grupa čitaju „izjave“. Nastavnik sumira aktivnosti govo-
reći o ličnoj i kolektivnoj odgovornosti za održavanje zdrave okoline.
4. Zamisli grad
Istim grupama zadati da osmisle konkurs za glavnog gradskog arhitektu u kojem će biti
određeni uslovi koje on mora da ispuni (čega se pridržava, kakav grad gradi, šta će biti važ-
no, šta se neće smjeti graditi i raditi...).
Prezentacije konkursa i diskusija (šta su prioriteti, koje su ugrožene grupe – stari, invalid-
na lica, djeca...).
Nastavnik, na kraju, govori o s osnovnim pravilima komunalne higijene i ponašanja u
uslovima gradskog života.
5. Domaći zadatak
Učenike podijeliti u grupe. Grupe treba da obiđu grad (ako je veći grad, mogu da obiđu
naselje u kojem stanuju) i izdvoje one lokacije i/ili objekte kojima bi dodijelili zelenu meda-
lju (za očuvanje prirode) i crnu medalju (za zagađenje prirode).
Nakon ovoga, učenici mogu da upute komunalnom preduzeću pismo u kojem predlažu
kako se može podići nivo komunalne higijene u gradu.
4.6. Odgovorno ponašanje prema okolini (izborni čas)

Cilj: učenik identifikuje oblike (ne)odgovornog ponašanja pojedinca i društva, u
cilju održavanja zdrave okoline.
1. Čas počinje prezentacijom domaćih zadataka (lokacije u gradu kojima bi učenici

dodijelili zelenu ili crnu medalju).
2. Učenicima se podijeli upitnik „Ja i okolina“ (dat u Prilogu 4.2).

Kada završe, podijele se u grupe i upoređuju svoje odgovore tako što pronalaze koja
ponašanja su im slična, a u čemu se razlikuju.
3. Prezentacije odgovora na nivou grupa.

4. Učenicima se čita kratak sadržaj Ustavne povelje kojom je Crna Gora proglašena
ekološkom državom.
Učenici diskutuju o sadržaju Povelje i daju svoja zapažanja o tome koliko je i da li je ovaj
dokument doprinio očuvanju zdrave sredine u našoj državi. Zašto nije?
Učenici treba da rangiraju, prema stepenu odgovornosti (prvi rang – oni koji su najviše
odgovorni), sve činioce koji utiču na očuvanje zdrave životne sredine. Tu se misli i na državu,
pojedine institucije, škole, organizacije, udruženja, pojedinca... Na kraju im se da Prilog 4.3.
4
Prilog 4.1
PISMO POGLAVICE SIJETLA
Sljedeći tekst pismo je indijanskog poglavice Sijetla, napisano 1854. godine i upuće-
no tadašnjem predsjedniku SAD Frenklinu Pirsu u Vašington. Povod pismu bila je želja
predsjednika SAD da od Indijanaca kupi veliko područje indijanske zemlje. Tekst pisma
glasi:
Kako neko može da kupi ili proda nebo, toplinu zemlje? Ovakve misli su nam strane.
Ako mi ne posjedujemo svježinu vazduha i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki
djelić ove zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala,
svaka izmaglica u tami šume, svaki insekt koji zuji, sveti su u mislima i životu moga na-
roda. Sokovi koji protiču kroz drveće nose uspomenu na moj narod i njegovo iskustvo.
Sokovi koji protiču kroz drveće nose uspomene crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde.
Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju, jer ona je majka crvenoga čovjeka.
Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirišljavi cvjetovi su nam sestre, jelen, konji, veliki
orao braća su nam. Stjenoviti vrhovi, sokovi poljana, toplota ponijevog tijela i čovjeka,
svi pripadaju istoj porodici.
Zato, kada Veliki bijeli poglavica iz Vašingtona šalje glas da želi da kupi našu zemlju,
traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto na kojem ćemo
lijepo živjeti. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu
ponudu da kupite našu zemlju. Ali, to neće biti tako lako. Jer, ta je zemlja nama sveta.
Ova blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših pre-
daka. Ako vam prodamo zemlju, morate upamtiti da je ona sveta, i morate vašu djecu
naučiti da je ona sveta, i da svaki čarobni odsjaj u bistroj vodi jezera govori nešto o do-
gađajima iz života mog naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.
Rijeke su naša braća, utoljuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu.
Ako vam prodamo svoju zemlju, ne smijete zaboraviti da svoju djecu naučite da su rije-
ke naša i vaša braća i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome
bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš način života. Jedan dio zemlje njemu je
jednak kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja
mu nije brat, već neprijatelj i kada je pokori, on kreće dalje. Ostavlja za sobom grobove
svojih očeva i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga. Zaboravlja
grobove svojih otaca i prava koja su njegova djeca stekla rođenjem. Prema majci zemlji
i prema svom bratu odnosi se isto kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati,
prodati, poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom
ostaviti pustoš. Ne znam, naš način je drukčiji nego vaš. Od pogleda na vaše gradove
crvenog čovjeka bole oči. Ali, možda je to zato jer je crveni čovjek divlji i ne razumije.
Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvara-
nje listova u proljeće ili drhtaj krilaca insekata. Ali, možda je to zato jer sam divlji i ne
razumijem. Buka mi vrijeđa uši. Šta vrijedi život, ako čovjek ne može čuti usamljeni krik
kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac voli meki zvuk vjetra, kada se poigrava
površinom močvare i miris povjetarca osvježen podnevnom kišom ili mirisom borovine.
Vazduh je dragocjen crvenom čovjeku jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, biljka i
čovjek. Bijeli čovjek kao da ne opaža vazduh koji udiše. Poput nekog koji je dugo na sa-
mrti, ne oseća smrad. Ali, ako vam prodamo našu zemlju, morate upamtiti da je vazduh
dragocjen za nas, da vazduh dijeli svoj duh sa svim životima koje održava. Vjetar što je
mojem djedu dao prvi dah prihvatiće i njegov posljednji izdah. Ako vam prodamo svo-
4
ju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto na kojem će i bijeli čovjek moći da
udahne vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvati-
mo, postaviću jedan uslov: Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje
kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam hiljade raspadajućih bizona
u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg voza. Ja sam divljak i ne
razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo
da ostanemo živi. Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od
velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku.
Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova.
Tako da će oni poštovati zemlju. Recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju dje-
cu, kao i što činimo mi sa svojom, da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju - snaći
će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo - zemlja
ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv
koja ujedinjuje porodicu. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove
zemlje. NIJE ČOVJEK ISPLEO MREŽU ŽIVOTA, ON JE U NJOJ SAMO PUKA NIT. Što god da
učini toj mreži, čini sebi. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s
prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Možemo biti braća, poslije svega.
Vidjećemo.
Jedno znamo sigurno, a to će i bijeli čovjek možda jednom shvatiti - naš Bog je isti
Bog. Možda sada mislite da njega možete posjedovati, kao što želite da posjedujete našu
zemlju, ali ne možete. On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za bijelog
čovjeka. Ova je zemlja njemu dragocjena i ako je oskrnavite, kao da ste prezreli njenog
Stvoritelja.
Bijelog će čovjeka nestati, možda i prije ostalih plemena. Ali, u svom nestajanju zaslje-
pljujuće ćete svijetliti ognjem Boga, koji vas je doveo ovamo i s nekom neobjašnjivom
namjerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim čovjekom. Ta sudbina je za nas
misterija, ne razumijemo zašto se ubija bizon, zašto se krote divlji konji, zašto je u dubi-
ni šume toliko ljudskih tragova, zašto je pogled na zelene bregove zaprljan žicama što
govore. Gdje je gusta šuma? Nestala je. Gdje je orao? Odletio. Življenju je kraj. Počinje
borba za opstanak.1
1 http://www.scribd.com
4
Prilog 4.2
OKOLINA I JA
1. Kad posljednji izlazim iz neke prostorije, gasim svjetlo. DA NE

2. Kad perem, puštam da voda teče dok ne završim. DA NE
3. Kad sam napolju i pronađem nepotreban
papir u džepu, bacam ga na zemlju. DA NE
4. Pomogao sam da se posadi drvo. DA NE
5. Kad prerastem odjeću, dajem je nekom mlađem. DA NE
6. Kad gulim pomorandžu, bacam kore u kantu za smeće. DA NE
7.Kad je u kući ili sobi hladno:
a. oblačim džemper b. pojačavam grijanje
8. Jednom sam urezao inicijale u drvo. DA NE
9. Danju
a. sjedim pored prozora i čitam b. upalim svjetlo dok čitam
10. Pažljivo čuvam igračke i odjeću da mi duže traju. DA NE
11. Kad ogladnim:
a. tražim u frižideru što ima za jelo
b. prije otvaranja frižidera razmislim što želim da jedem
12. Kad na pločniku vidim smeće:
a. zaustavim se da ga podignem i bacim u kantu za smeće
b. produžim bez obaziranja
13. Užinu donosim u školu u:
a. plastičnoj vreći b. papirnoj kesi
14. S roditeljima sam razgovarao o okolini. DA NE
15. Kad je ljeti vruće:
a. puštam vodu iz slavine da se ohladi
b. držim posudu s vodom u frižideru
16. Kad perem suđe:
a. uvijek puštam da teče topla voda
b. u dva odjeljka sudopere perem i ispiram
4
Prilog 4. 3
BUDITE IN, BRINITE O OKOLINI
Svi načelno podržavamo brigu za okolinu, na riječima smo eco-friendly, a kad podvuče-
mo crtu i saberemo šta redovno radimo, lista nekako ispada kratka. Green lifestyle je in i
u razvijenom svijetu i polako prelazi u jedno od pravila bontona.
Činjenica je da su glavni zagađivači velike korporacije i bogate države. Briga za okolinu je

često skupa po mjerilima onih koji je uništavaju. Kritike zbog nebrige za životnu sredinu
najprije treba da se upute institucijama, ali i svako od nas bi mogao da se zamisli i preis-
pita svoje „ekološko ponašanje“ i da preduzme i neke konkretne aktivnosti.
** Green lifestyle znači da kompletan stil života treba prilagoditi dobrobiti planete.
1. Pridržavajte se principa „TRI R“ (Reduce, Reuse, Recycle): redukujte, ponovno koristi-

te, reciklirajte.
2. Brinite o Zemlji onim što nosite: dajte prednost prirodnim materijalima u odnosu
na sintetičke (zdraviji su, a cijena, ionako, odavno ne zavisi od sastava, već od mar-
ke). Velike akcije usmjerene su na izbjegavanje prirodnog krzna, ali i vještačko je pro-
izvedeno tehnologijom izrazito štetnom za okolinu, pa umjesto njega treba kupovati
vunu i pamuk. Izbjegavajte hemijsko čišćenje, odjeću prirodno sušite i peglajte kad je
neophodno (ušteda vremena mnogima je privlačnija od uštede novca). Birajte ekološ-
ka sredstva za čišćenje i ekološku kozmetiku. I odjeća se može reciklirati i to često fe-
nomenalnim i dosjetljivim kreacijama: imate li talenta, a posebno ako ste mladi, staru
odjeću iskoristite za našivke, zakrpe i krojenje manjih komada odjeće (prsluk od stare
suknje i sl.). Sprejevi su gadni zagađivači – birajte one s oznakom „neškodljiv za ozon“.
3. Štedite vodu i energiju
4. Birajte materijale: iako je ekološki bolje imati drvenu nego PVC stolariju, ljudi danas
traže materijale koje je jednostavno održavati, pa ako vas je teško uvjeriti za veće ko-
made, neka vaze, ukrasni i drugi upotrebni predmeti koje kupujete za dom i poklon
budu od prirodnih materijala (staklo, kamen, keramika, a ne plastika). Birajte ekološke
boje zidova i stolarije.
5. Kupujte ekološki gajenu hranu
6. Ne kupujte previše: kupujete li jednom nedjeljno u supermarketu, pazite da vam se

hrana ne kvari jer ste pretjerali s količinama.
BILJEŠKE
5 KAKO DA SE
ZDRAVO HRANIMO
Zdrava ishrana
Učenici treba da postanu svjesni sopstvenih navika u ishrani,

kao i potrebe da se koriguju loše navike. U okviru ove teme,
kroz različite aktivnosti, oni treba da razumiju kako ishrana
utiče na funkcije organizma, na očuvanje zdravlja i da nepra-
vilna ishrana može biti uzrok različitih oboljenja.
Naše navike u vezi sa ishranom imaju različite korijene. Učeni-
ci treba da razumiju da te navike zavise od regionalnih uslova,
običaja, materijalnih mogućnosti i sl. Učenicima treba ukazati
da se kao posljedica nepravilne ishrane mogu javiti različite
bolesti, kao i određeni poremećaji ishrane koji su česti kod
mladih.
BILJEŠKE
Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• razumije vezu između ishrane i ljudskog zdravlja; da razumije problem gladi kao svjet-
ski problem;
• upozna najčešće bolesti koje nastaju kao posljedica nepravilne ishrane;
• upozna se s poremećajima ishrane koji se najčešće sreću kod mladih;
• spozna najvažnije faktore koji utiču na navike u ishrani;
• nabroji grupe namirnica (po porijeklu) i navede primjere za svaku grupu, kao i da pre-
poznaje i svrstava namirnice u odgovarajuće grupe; razlikuje osnovne sastojke pojedi-
nih namirnica; da upozna štetne sastojke hrane;
• objasni doprinos pojedinih grupa namirnica ljudskom organizmu, razlikujući potrebe
u odnosu na životno doba (rano djetinjstvo, mladost, zrelo doba, starost) i u odnosu
na vrste aktivnosti;
• razlikuje načine pripreme, obrade životnih namirnica (hrana i voda) i njihov uticaj na
kvalitet ishrane i zdravlje;
• objasni zdravstvene, estetske i sociološke (kulturne) aspekte važnosti održavanja opti-
malne težine za zdravlje.
Ključne riječi
zdrava hrana, gojaznost, pothranjenost, poremećaji ishrane: bulimija, anoreksija, hran-
ljiive materije – proteini, ugljeni hidrati, masti, vitamini, minerali, namirnice, uravno-
težena ishrana, energetska vrijednost (kcal, KJ), vegeterijanska ishrana, aditivi, kultura
ishrane, „brza“ hrana
5 Teorijski prilog
Ishrana i zdravlje
Nauka o ishrani proučava veze koje postoje između organizma i hrane koju unosimo, kao i
razne faktore koji su od značaja za izbor namirnica i tip ishrane jednog naroda, porodice ili
individue. Nauka o ishrani proučava i biološke procese, koji se odvijaju pri hranjenju i način
korišćenja hranljivih materija koje se hranom unose u organizam.
Hrana ima višestruku ulogu u životu čovjeka i u očuvanju njegovog zdravlja. Hranom, i
to raznovrsnim izborom namirnica, organizam dobija materije neophodne za održavanje
života, tj. za regeneraciju tkiva i organa, rast, razvoj, reprodukciju. Energetske materije su
masti i ugljeni hidrati, gradivne materije su bjelančevine, a zaštitne materije su mineralne
materije i vitamini. Ove materije nazivaju se makronutritijenti, jer uz vodu čine veći dio na-
mirnica. Mineralne materije i vitamini svrstani su u grupu mikronutritijenata, jer su potrebni
u znatno manjim količinama. Nazivaju se zaštitne, jer utiču na pravilno funkcionisanje imu-
nog sistema, kao i na pravilno odvijanje različitih metaboličkih procesa.
Količina i sastav hrane zavise od potreba pojedinih kategorija ljudi, a optimalan unos
pomaže očuvanju zdravlja svakog pojedinca. Nepravilna ishrana može trajno da ugrozi
zdravlje, da uvede u oboljenja ili patološka stanja. Hrana i način ishrane, pored nutritivnog
značaja, imaju kulturno, etničko, socijalno i porodično obilježje. Izreka „Ma ko bio otac neke
bolesti, nepravilna ishrana je majka“, nastala u 16. vijeku, a i danas vrlo primjenljiva, ukazuje
da u osnovi većine bolesti i stanja ishrana direktno ili indirektno ima uticaja.
Osnovne grupe hranljivih materija su:
• ugljeni hidrati – značajan izvor energije,
• masti – energetski najbogatije,
• bjelančevine – osnov za izgradnju tkiva i organa,
• vitamini – neophodni za odvijanje metaboličko-biohemijskih procesa,
• mineralne materije – ulaze u sastav hormona, enzima, tkiva, organa,
• voda – čini više od 60% ukupne tjelesne mase,
• ostale materije, među kojima su posebno značajna dijetna vlakna – imaju ulogu u funkcio-
nisanju želudačno-crijevnog sistema.
Namirnice
Pod pojmom namirnica podrazumijeva se sve što se koristi kao hrana i piće u prerađenom
ili neprerađenom obliku. Nijedna namirnica nije kompletna i ne sadrži sve hranljive materije
koje su organizmu potrebne. Prema porijeklu, namirnice se dijele na: biljne, životinjske i
mineralne.
Sistem koji se standardno koristi u svijetu dijeli namirnice u 7 grupa, međusobno srodnih
po biološkoj vrijednosti, tj. prema sadržaju hranljivih materija. Tih 7 grupa namirnica su:
1. žitarice, hljeb i tijesta
2. meso, riba, jaja
3. mlijeko i mliječni proizvodi
4. vidljive masti
5. povrće
6. voće
7. šećer i koncentrati
Raznovrsna ishrana, koja obezbjeđuje organizmu sve neophodne hranljive sastojke i

optimalni dnevni unos energije, osnov je za pravilan rast i razvoj organizma, za vitalnost i
različite fizičke aktivnosti, jednom riječju – za očuvanje i unapređivanje zdravlja.
Osnovno pravilo je da u dnevnoj ishrani bude zastupljena bar po jedna namirnica iz
Teorijski prilog
5
svake grupe. Da bi se ostvarili ciljevi u ishrani i primijenile preporuke za pravilnu ishranu, ko-
riste se razni načini da se preporučene količine hranljivih materija izraze kao količine pojedi-
nih namirnica. Najjednostavniji i vizuelno najreprezentativniji način za primjenu preporuka
pravilne ishrane je Piramida ishrane kao dnevni vodič u izboru namirnica.
Voda je najznačajnija namirnica. Voda je osnovni sastojak tijela i čini oko 60% tjelesne
mase, a kod odojčadi i više. Voda učestvuje u svim metaboličkim procesima u organizmu.
Veoma je važno unositi dovoljne količine tečnosti, u prvom redu vode, zatim i hranom (vode
ima u svim namirnicama, a naročito u tečnim kao što su mlijeko, supe, sokovi, voće...) ili kroz
različite napitke. Dnevne potrebe za vodom zavise od više faktora: uzrasta, pola, klime, fizič-
ke aktivnosti, tjelesnog sastava organizma. Dnevno je odrasloj osobi potrebno 2-2,5 litara
vode, djetetu od 10 godina 1litar, bebi 0,75 litara.
Masti, ulja i slatkiši + kalcijum, vitamin D

koristi povremeno
Mlijeko, jogurt i sir - Meso, živina, riba,

3 porcije mahunarke i koštunjavo
voće - 2 porcije
Povrće - Voće - 2 porcije

3 porcije
Žitarice, Pirinač i tijesto -

crni hljeb 6 porcija
8 čaša vode
Osnovu piramide čine proizvodi od žitarica, tj. ugljeni hidrati. Integralni proizvodi od ži-
tarica sadrže opne zrna bogate vlaknima, vitaminima B grupe i mineralima. U tehnološkom
postupku proizvodnje bijelog brašna opne zrna se uklanjaju, zato se preporučuje da se u
ishrani češće koriste hljeb i drugi proizvodi napravljeni od tamnih vrsta brašna.
Voće i povrće, kao druga stepenica piramide, uglavnom su niskokalorične namirnice,

osim mahunastog povrća i koštunjavog i suvog voća, koje poboljšavaju apetit i organizmu
obezbjeđuju neophodne količine vitamina C, drugih vitamina i mineralnih materija. Energi-
ja potiče, uglavnom, od fruktoze (voćnog šećera) i skroba. Pored vitamina C, koji jača imu-
nitet, voće i povrće su bogat izvor vitamina B grupe i biljnih vlakana. Žuto obojeno voće i
povrće bogato je provitaminom A, dok tamnocrveno i plavo obojeno voće i povrće sadrži
materije organizmu neophodne za sprečavanje pojave malokrvnosti. SZO preporučuje naj-
manje 400 g svježeg voća i povrća dnevno.
Treću stepenicu čine životinjske namirnice koje organizmu obezbjeđuju visokovrijed-

ne bjelančevine, mineralne soli i vitamine rastvorljive u mastima. Životinjske bjelančevine
5
sadrže sve neophodne esencijalne aminokiseline, koje organizam ne može da sintetiše u
optimalnim količinama. Biološki najvredniji i najiskoristljiviji proteini nalaze se u jajima i mli-
jeku. Mlijeko i mliječni proizvodi (slatko i kiselo mlijeko, jogurt, mladi sirevi) pored bjelan-
čevina sadrže i značajne količine kalcijuma, fosfora i magnezijuma (Ca, P i Mg). Mineralne
soli su u mladosti neophodne za rast, razvoj i čvrstinu kostiju, a u kasnijim godinama štite
od osteoporoze. Meso, naročito crveno, riba i jaja, bogati su gvožđem, koje je neophodan
sastojak hemoglobina u crvenim krvnim zrncima. Meso je značajan izvor cinka, bakra, fos-
fora, magnezijuma, kalcijuma (Zn, Cu, P, Mg, Ca), a morska riba je značajan izvor joda (J). Od
vitamina, u ovim namirnicama dominiraju oni rastvorljivi u mastima (A, D, E, K), u manjim
količinama vitamini B grupe i vitamin C. Značajan izvor vitamina A i D su džigerica, riba i jaje.
Na samom vrhu piramide su namirnice koje treba uzimati u malim količinama, a to su

masti i slatkiši. Ishrana ne smije biti u potpunosti lišena masnoća, ali prednost imaju biljne
masnoće u odnosu na životinjske. To znači da treba više koristiti biljna ulja, pogotovu ma-
slinovo zbog visokog sadržaja nezasićenih masnih kiselina iz omega 3 (ω-3) i omega 6 (ω-6)
serije, kao i margarine vitaminizirane i obogaćene esencijalnim masnim kiselinama. U istom
nivou su slatkiši i šećerni koncentrati (džem, med, čokolada...), koji treba da zadovolje svega
po 5% energetskog unosa u strukturi dnevnog obroka. I, kako im samo ime kaže, slatkiši
treba da ostanu kao dopuna obroka, a ne da u potpunosti zamijene neki od glavnih obroka.
Na samom vrhu, uz pomenute namirnice, neki autori svrstavaju i so, važan začin koji je
organizmu, a posebno dječijem, važan izvor joda. Nedostatak joda u djetinjstvu dovodi do
značajnog zastoja u psihofizičkom razvoju. Poznato je da postoje područja u kojima zemlja
i voda ne sadrže prirodni jod, pa su ljudi koji žive u tim područjima u riziku od pojave pore-
mećaja zdravlja uzrokovanim nedostatkom joda. Zato se u Crnoj Gori od 1953. godine vrši
obavezno jodiranje kuhinjske soli.
U preporukama za pravilnu ishranu procentualno učešće grupa namirnica izgleda ovako:

• žitarice, hljeb, tjestenina treba da obezbijede 30–45% dnevno potrebne energije, a sa
krompirom oko 50% i više,
• povrće treba da obezbijedi 15–25% dnevno potrebne energije,
• voće 10–15%,
• mlijeko i mliječni proizvodi treba da obezbijede 10% dnevno potrebne energije,
• meso, riba, jaja i proizvodi od njih treba da budu zastupljeni sa 10%,
• vidljive masti, šećer i slatkiši sa svega 5% dnevno potrebne energije.
U ovoj piramidi nema „brze“ hrane (hamburger, pica, hot-dog...), „grickalica“, gaziranih
pića. To su proizvodi male prehrambene vrijednosti, ali s visokim sadržajem koncentrovanih
ugljenih hidrata i masti. Znači, visokoenergetski proizvodi nabijeni kalorijama. Ako se sva-
kodnevno konzumiraju, dovode do prekomjerne tjelesne težine (gojaznost), koja je bitan
faktor u razvoju brojnih tzv. hroničnih nezaraznih bolesti, kakve su: šećerna bolest, bolesti
srčano-sudovnog sistema, ateroskleroza, visok krvni pritisak, maligne bolesti, karijes.
Kako hrana i ishrana utiču na zdravlje?

Pored toga što je hrana izvor makro i mikronutrijenata, a oni su neophodni za funkcio-
nisanje organizma, hrana i način ishrane mogu i negativno uticati na zdravlje, i to: zagađe-
njem, tj. kontaminacijom hrane i nepravilno programiranom ishranom. Zagađenje namir-
nica može da bude uslovljeno: biološkim agensima, hemijskim materijama i radioaktivnim
česticama.
U biološke agense spadaju: bakterije, njihovi toksini, paraziti, gljivice i virusi. Neki bio-
loški zagađivači mijenjaju izgled namirnice, ali postoje i oni koji ne mijenjaju izgled namir-
nice a posebno su opasni jer hrana djeluje ispravno, a zapravo je zagađena. Bakteriološkoj
Teorijski prilog
5
kontaminaciji najpodložnije su namirnice životinjskog porijekla: meso (posebno mljeveno),
mlijeko, proizvodi od mesa i mlijeka, riba, jaja, školjke, gotova jela i poslastice, naročito ko-
lači sa kremom i sladoledi. Jaje je biološki značajna hrana bogata bjelančevinama, mastima
i vitaminima, ali nikad ne treba koristiti termički neobrađeno („živo“) jaje zbog mogućnosti
zagađenja salmonelom (bakterija koja izaziva crijevna oboljenja). Da bismo spriječili zaga-
đenje hrane, posebnu pažnju treba obratiti na čistoću ruku, posuđa i pribora za spremanje
hrane, a voće i povrće, prije korišćenja, treba dobro oprati vodom.
Hemijski zagađivači u hranu dospijevaju iz zagađene životne sredine (zemljišta, vode,
vazduha) ili iz drugih izvora (tehnološke greške u proizvodnji, nepravilna primjena pesticida
u poljoprivrednoj proizvodnji, neadekvatno čuvanje ili pakovanje...). Hemijski zagađivači su:
pesticidi, teški i toksični metali, različita biološki nerazgradiva organska jedinjenja (polihlo-
rirani bifenili-PCB, dioksini, fenoli...), nitriti, ostaci veterinarskih ljekova, prvenstveno anti-
biotika, sulfonamida i hormona i radioaktivna kontaminacija. Kod hemijske kontaminacije
zagađujuća materija se unosi u organizam u malim količinama u dužem vremenskom peri-
odu, vrlo često i godinama pa i decenijama. Te se materije akumuliraju u pojedinim tkivima
i organima (jetri, bubrezima, mozgu, masnom tkivu, kostima i sl.), a zdravstveni problemi se
pojavljuju nakon dužeg perioda.
Fizička kontaminacija je rjeđa, ali je moguće da se u hrani nađu opiljci metala ili neki
sitni, hrani nesvojstveni predmeti.
Aditivi su materije koje se dodaju u tehnološkom postupku proizvodnje hrane kako bi
se obezbijedila duža trajnost namirnica i bolji izgled. Najpoznatiji aditivi su konzervansi i
vještačke boje. Upotreba aditiva se ne prepušta slučajnoj volji proizvođača, već je pozitivna
lista (lista dozvoljenih aditiva), proizvodnja, promet, kvalitet, ograničena upotreba, označa-
vanje aditiva i drugi zahtjevi zakonski regulisani. Kvalitet aditiva (čistoća i dr.) i njihov sadržaj
u prehrambenim proizvodima se kontrolišu. Kontrolu sprovodi tržišna i sanitarna inspekcija
i ovlašćene laboratorije za kontrolu kvaliteta i zdravstvenu ispravnost namirnica. Nepravilno
doziranje aditiva može da ima posljedice po zdravlje.
Ritam uzimanja obroka

Ritam uzimanja obroka je, takođe, veoma važan jer se dnevne potrebe organizma ne
mogu zadovoljiti kroz jedan ili dva obroka. Preporučuje se da svi, a naročito djeca školskog
uzrasta, hranu uzimaju raspoređenu u bar tri glavna obroka i dva međuobroka (tzv. užine),
kada je najbolje koristiti svježe voće.
Najvažniji obrok je, svakako, doručak koji treba da bude energetski najbogatiji jer slijedi
nakon noćnog gladovanja, a treba da obezbijedi energiju za predstojeće dnevne fizičke i
umne aktivnosti i energetski rashod. Doručak treba da zadovolji bar 30% ukupnih dnevnih
energetskih potreba, tako da s jutarnjom užinom čini 35–45% dnevnog unosa. Doručak
treba da se komponuje od energetski bogatih i lako svarljivih namirnica iz grupe integralnih
žitarica i mliječnih napitaka (takav obrok ne goji), s dodatkom lako svarljivih životinjskih
bjelančevina (jaje) i vidljivih masti (margarin), uz dodatak svježeg voća i povrća. Ovo treba
posebno naglasiti, jer često vlada pogrešno uvjerenje da ovaj obrok treba preskakati jer se
tako izbjegava gojenje. Drugim riječima, djeci treba pomoći da razumiju da će tokom pri-
jepodnevnih aktivnosti potrošiti više energije nego što je kalorijski kapacitet tih namirnica.
Ručak treba da obezbijedi oko 30% dnevne energije i tada se preporučuje povrće, meso
pripremljeno na lako svarljiv način (kuvano, dinstano), kao i salata. Uz dodatak hljeba, pašte
ili pirinča obezbjeđuje se optimalna količina hranljivih materija. Popodnevna užina bi treba-
lo da sadrži oko 5% unosa energije.
Večera obezbjeđuje 20–25 % energije i takođe je ne treba preskakati, samo je potrebno
večerati ranije (ne poslije 20 h) i pripremiti ovaj obrok od lako svarljivih namirnica.
5
Energetske potrebe organizma
Dnevne energetske potrebe su različite i zavise od: uzrasta (starosti), pola, fizičke ak-
tivnosti, fizioloških stanja, genetskih faktora, zdravstvenog stanja, klime i sl. Energija koju
dobijamo hranom koristi se za:
• odvijanje osnovnih fizioloških i metaboličkih procesa u organizmu, tj. za potrebe bazalnog
metabolizma,
• dnevnu aktivnost (fizičku i mentalnu),
• varenje hrane – specifično dinamsko dejstvo hrane i
• termoregulaciju.
Energetske potrebe organizma izražavaju se u kcal (kilokalorijama) i KJ (kilodžulima).
1kcal = 4,186 KJ. Jedan gram bjelančevina i 1 gram ugljenih hidrata imaju približno 4 kcal,
a 1 gram masti čak 9 kcal.
Energetske potrebe sportista zavise od učestalosti, intenziteta i trajanja treninga, ali i od
toga da li je sportista u fazi razvoja i izgradnje mišićne mase ili u fazi održavanja i kreću se u
rasponu 2000–6000 kcal.
Odnos između energetskog unosa i potrošnje treba da bude uravnotežen. U protivnom,
ako je energetski unos veći od potrošnje, višak se deponuje u formi masnog tkiva, tj. razvija
se prekomjerna tjelesna masa. Ako se više manifestuje nagomilavanje masnog tkiva razvija
se gojaznost. Ukoliko se unosi manje od dnevnih potreba, organizam troši sopstvene rezer-
ve i dolazi do pojave znakova pothranjenosti.
Nutritivni poremećaji (poremećaji ishrane) mogu da budu uslovljeni nedovoljnim uno-
som pojedinih makro i mikroelemenata ili njihovim prekomjernim unosom.
Nedovoljan unos makro i mikroelemenata

Nedovoljan unos ili nedostatak pojedinih vitamina dovodi do pojave hipovitaminoza ili
avitaminoze (npr. rahitis – usljed nedostatka vitamina D, skorbut - usljed nedostatka vita-
mina C, kokošije sljepilo – usljed nedostatka vitamina A). Smanjeni unos gvožđa uslovljava
pojavu anemije (malokrvnost).
Deficiti gvožđa, joda i vitamina A u ishrani predstavljaju u svijetu veliki javno-zdravstveni
problem, s obzirom na to da je njime pogođena trećina svjetske populacije. Pored zdrav-
stvenog aspekta, nedostatak mikroelemenata ima i mnogo širi, socio-ekonomski aspekt,
koji se odnosi na produktivnost i vitalnost čitavog naroda i cijele društvene zajednice.
Gojaznost
Gojaznost predstavlja prekomjerno nagomilavanje masnog tkiva u organizmu (masnih
naslaga) do stepena kada to predstavlja rizik za zdravlje. Za procjenu uhranjenosti orga-
nizma (stanje organizma uslovljeno ishranom) najčešće se koristi tzv. indeks tjelesne mase
(ITM) ili BMI (engl. skraćenica od body mass index). On predstavlja odnos između aktuelne
tjelesne mase u kilogramima i tjelesne visine u metrima na kvadrat.
KLASIFIKACIJA BMI
Pothranjenost <18,5
70 kg
Normalan raspon 18,5 - 24,9
%0,
Predgojaznost 25,0 - 29,9
7V m 2
Gojaznost I st. 30,0 - 34,9
Gojaznost II st. 35,0 - 39,9
Gojaznost III st. >40,0
Teorijski prilog
5
Takođe, stanje uhranjenosti procjenjuje se na osnovu odnosa aktuelne i „idealne tjelesne
mase“. Kada aktuelna TM prelazi idealnu za više od 20% govorimo o gojaznosti. Zdravstveni
rizik gojaznosti zavisi i od distribucije masnog tkiva u tijelu. Sa zdravstvenog aspekta, mno-
go veći je rizik ako se masno tkivo gomila na stomaku („muški tip“ gojaznosti), nego ako je
raspoređeno po bokovima („ženski tip“ gojaznosti).
Život u savremenim, posebno gradskim sredinama, donosi niz olakšica (češće korišćenje
automobila, duže sjedenje pred televizorom i za kompjuterom i sl.), što značajno smanjuje
fizičku aktivnost i energetsku potrošnju. S druge strane, posebno u našim uslovima, kult
„dobre hrane“ njeguje se od ranog djetinjstva, paralelno s povećanjem standarda života.
Tu „dobru hranu“ obično čine visokokalorične namirnice s puno masnoća i koncentrovanih
ugljenih hidrata (masni sirevi, suhomesnati, uglavnom svinjski proizvodi, slatkiši, grickalice,
gazirani sokovi i sl.).
Poremećaji ishrane
Poremećaji ponašanja u ishrani, na bazi izmijenjenog obrasca hranjenja, kao što su: gla-
dovanje, restrikcija hrane, prejedanje, prejedanje praćeno opsesivnim povraćanjem, nijesu
rijetki poremećaji, pogotovo u mlađim godinama. Anoreksija i bulimija su najprepoznat-
ljiviji poremećaji kojima se posljednjih dvadesetak godina poklanja naročita pažnja. U po-
sljednjih desetak godina primijećeno je desetostruko povećanje broja slučajeva s poreme-
ćajima ponašanja u ishrani, naročito kod žena mlađih od 25 godina. Nijesu rijetke ni smrtne
posljedice.
Anoreksija je hronično izgladnjivanje organizma, koje se posebno sreće kod mlađih
osoba, a motivisano je željom za „manekenskim“ izgledom. Dovodi do poremećaja funkci-
onisanja organizma s drastičnim padom masne i mišićne mase organizma. Posljedice ovog
poremećaja su brzo zamaranje, preosjetljivost na hladnoću, vrtoglavica, pad imuniteta, če-
šća pojava infekcija i poremećaji u sintezi polnih hormona, a u psihičkoj sferi je praćena
pojavom depresije.
Bulimija je poremećaj koji se manifestuje čestim epizodama prejedanja i to najmanje
dva puta nedjeljno u posljednja tri mjeseca. Napad je praćen samopotcjenjivanjem, de-
presivnim raspoloženjem i strahom da će se dobiti na težini, a da bi to spriječile, djevojke
pribjegavaju samoizazivanju povraćanja, zloupotrebi laksativa i diuretika, rigoroznom gla-
dovanju između napada i, rjeđe, pretjeranoj fizičkoj aktivnosti.
5.1. Ishrana i zdravlje

Cilj: učenik razumije vezu između ishrane i ljudskog zdravlja i spoznaje najvažnije
faktore koji utiču na navike u ishrani
1. Čas počinje tako što učenici slušaju uvodno izlaganje nastavnika na temu: Hrana
kao osnov za funkcionisanje organizma - kako nepravilna ishrana može da ugrozi zdravlje.
2. Nakon toga, nastavnik im daje zadatak da navedene obroke (ručak, užina, doručak,
večera) poređaju po značaju, a zatim objasne zašto su odabrali takav redosljed.
Zatim treba da odgovore na pitanje: Koje namirnice možeš da kupiš u okolini škole? Šta je od
toga najkorisnije za zdravlje? Aktivnost treba povezati s uvodnim izlaganjem nastavnika o
tome da li unose sve potrebne hranljive materije.
3. Pantomima 1
Svim učenicima dodijelite Prilog 5.1 – Navike u ishrani. Neka se prisjete šta sve jedu u
toku dana i to upisuju u prvu kolonu. Nije potrebno navoditi detalje oko sastava obroka,
dovoljno je da napišu koje obroke uzimaju redovno i šta najčešće jedu za koji obrok. U dru-
goj koloni treba da za svaki od navedenih obroka napišu gdje i s kim jedu (npr. kod kuće, u
školi, restoranu, kod kioska i sl.). U trećoj koloni treba opisati kako se jede (brzo ili polako,
uživaju li u hrani, da li jedu stojeći ili hodajući kad doručkuju na velikom odmoru; kod kuće:
da li je porodica na okupu ili jedu ispred kompjutera, dok gledaju televiziju i sl.), a u četvrtoj
kako se pri tom osjećaju. Kada svi popune radne papire, učenike podijelite u manje grupe.
Diskusija: Učenici upoređuju i analiziraju svoje zapise. Svaka grupa prodiskutuje o navi-
kama u ishrani. Nastavnik je tu da usmjerava diskusiju, a cilj je da učenici postanu svjesni
sopstvenih navika u ishrani (i dobrih i loših).
Zatim svaka grupa treba pantomimom da predstavi jedan, za većinu, tipičan obrok.
4. Postaviti učenicima pitanje: Pored toga što se navike u ishrani formiraju pretežno u
porodici, ima li načina da se i škola uključi u proces formiranja pozitivnih navika? Nastavnik
usmjerava diskusiju, sumira i dopunjuje ideje na koje sve načine škola i nastavnici mogu
doprinijeti formiranju dobrih navika u ishrani.
Domaći zadatak: Učenicima se da zadatak da potraže informacije o uzrocima i načinima

da se prevaziđe glad u svijetu i da obnove šta su o tome učili (iz geografije). Učenicima pre-
poručiti da informacije potraže, između ostalog, na sajtu Unicefa.
1
Ideja za aktivnost preuzeta iz priručnika: Bjegović, V., Vuković, D., Živković, D., Lozanović, D., Paunović, P., Rajin,
G., Zdravstveno vaspitanje u osnovnim školama – Vodič za nastavnike, Katedra socijalne medicine Medicinskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998.
5
5.2. Faktori koji utiču na ishranu
Cilj: učenik spoznaje najvažnije faktore koji utiču na navike u ishrani i razumije
problem gladi kao svjetski problem.
1. Čas počinje analizom domaćeg zadatka (datog na prethodnom času). Nastavnik

sistematizuje i po potrebi dopunjava informacije do kojih su došli učenici o uzrocima i nači-
nima prevazilaženja gladi u svijetu.
2. Igra uloga 2
Jedna petočlana porodica planira praznični ručak s gostima.

Odabrati 5 učenika (dobrovoljci) i podijeliti uloge. Ostali prate raspravu, bilježe argu-
mente pojedinih članova porodice i kasnije učestvuju u diskusiji.
Otac: mršav, ozbiljan, prezaposlen čovjek koji ne jede rado, uvijek sa sobom nosi mobilni
telefon i novine. Na televiziji obično prati emisije informativnog i naučnog karaktera.
Majka: vesela osoba koja voli kuvanje, ali i jelo, skuplja kulinarske recepte iz časopisa, nje-
guje kult „dobre“ hrane.
Sin: 14 godina, ide u IX razred osnovne škole, voli brzu hranu, muziku, svira gitaru, omiljen
je među vršnjacima.
Kćerka: 16 godina, ide u srednju školu, sportski tip, bavi se gimnastikom, voli zdravu hranu,
posebno voće.
Baka: 65 godina, profesorca u penziji, mnogo čita, pomaže unucima u učenju, podržava
mlade ljude, voli da kuva, posebno za unuke, vrlo je komunikativna.
Ova porodica se sastaje i treba da se dogovori šta će se spremati za praznični obrok.

Svaki član porodice predlaže i obrazlaže razloge za meni. Ostali učenici prate diskusiju i
bilježe argumente svakog člana.
Rasprava traje dok se porodica ne dogovori oko menija.
Koji meni se bira na kraju?
Zadaci za posmatranje (za učenike koji prate raspravu):

a) Na koji način se raspravlja?
b) Koje mjesto i koju vrijednost imaju argumenti:
• zdrava hrana,
• uloženi trud domaćice (i ostalih članova porodice),
• tradicionalna kuhinja,
• „moderne“ navike u jelu,
• troškovi za prehrambene namirnice,
• religiozni propisi,
• lakoća pripremanja,
• ukus?
Nastavnik zajedno s učenicima utvrđuje rang listu faktora koji su uticali na izbor menija.
Završna aktivnost: Postavite učenicima pitanje: Kako izgleda nedjeljni ručak ovakve po-
rodice 2030. godine? Prodiskutovati o faktorima koji najviše utiču na mijenjanje navika u
ishrani.
2
Ideja za radionicu preuzeta iz priručnika Pogledi, Kultur Kontakt, Sarajevo, 2000.
5
5.3. Namirnice (piramida ishrane)
Cilj: učenik umije da nabroji grupe namirnica (po porijeklu) i navede primjere za
svaku grupu, kao i da prepozna i svrstava namirnice u odgovarajuće grupe, da
razlikuje osnovne sastojke pojedinih namirnica, da upozna štetne sastojke hrane;
da objasni doprinos pojedinih grupa namirnica ljudskom organizmu, razlikujući
potrebe u odnosu na životno doba (rano djetinstvo, mladost, zrelo doba, starost)
i u odnosu na vrste aktivnosti koja se obavlja.
1. Čas počinje uvodnim izlaganjem nastavnika o značaju pojedinih grupa namirnica,

o osnovnim sastojcima pojedinih namirnica, piramidi ishrane kao „dnevnom vodiču“ za iz-
bor namirnica, kao i štetnim sastojcima hrane.
2. Moja piramida ishrane

Učenicima umnožiti Prilog 5.2 – Moja piramida ishrane. Svaki učenik zapisuje koliko na-
mirnica iz svake grupe uzima tokom jednog dana (procentualno), pri tome učenik ispunjava
samo prvu kolonu. Nastavnik saopštava preporuke o tome kakva treba da bude zastuplje-
nost pojedinih grupa namirnica da bi se ishrana smatrala pravilnom. U drugoj koloni učenici
zapisuju koliko njihov način ishrane odstupa od preporučenog.
Nacrtaju sopstvenu piramidu ishrane.
Slijedi prezentacija rezultata.
Zatim, u grupama, rješavaju zadatak – identifikuju korisne i štetne sastojke koje sadrže
pojedine namirnice; diskutuju o rizicima od prekomjernog unosa šećera i masnoća, nedo-
voljnog unosa vitamina i sl.
Nakon diskusije, vraćaju se na posljednju kolonu i zapisuju: kojih namirnica bi se najlakše
odrekli (a koje sadrže štetne sastojke), a koje bi morali više uzimati.
3. Podijele se u 4 grupe (rano djetinjstvo, adolescencija, zrelo doba, starost) sa za-

datkom da objasne ishranu, razlikujući potrebe u odnosu na životno doba. Nastavnik/ca
pomaže grupama pri radu.
Slijedi prezentacija rezultata.
Domaći zadatak: Učenici treba da naprave uravnotežen meni za sebe, za nedjelju dana.
5.4. Način pripremanja hrane

Cilj: da učenik razlikuje načine pripreme tj. obrade životnih namirnica i njihov
uticaj na kvalitet ishrane i zdravlje.
1. Čas počinje tako što „žiri“ od pet učenika bira najbolji meni (na prethodnom času
su dobili domaći zadatak da naprave uravnotežen meni za nedjelju dana).
2. Učenicima se pročitaju dva recepta:

Japraci od lista vinove loze (tradicionalno crnogorsko jelo)
5
Potrebno je:
• kilogram krupno mljevenog junećeg mesa,
• listovi domaće vinove loze (može i list raštana, rena, dunje),
• 400 grama crnog luka,
• šolja pirinča,
• ulje, so, biber, peršun.
Način pripreme:
Listove vinove loze oprati i obariti u ključaloj slanoj vodi. Staviti da se ocijede i isprati
hladnom vodom (kako bi zadržali zelenu boju). Sitno isjeckan crni luk propržiti na ulju, do-
dati mljeveno meso. Kad je meso proprženo, dodati pirinač. Smjesu začiniti biberom, solju,
peršunom (po ukusu). Ostaviti da se ohladi. Podmazati uljem lonac, a dno obložiti listovima
loze. Na svaki list staviti dio smjese i zamotati japrak. Japrak je interesantniji što je sitniji
(naravno, treba vremena i strpljenja); kaže se jedan japrak, jedan zalogaj. Ako se pravi od
raštana, listove podijeliti na dva dijela.
Svaki japrak blago stisnuti, pa ređati u lonac. Na kraju uzavreti vodu sa malo ulja i soli
i preliti da ogrezne. Poklopiti tanjirom (manjim od prečnika šerpe) okrenutim naopako i
staviti da se kuva na srednjoj temperaturi. Kuvati dugo, dok list i pirinač ne budu mekani, a
voda ne ispari. Voditi računa da se japraci ne prekuvaju, jer će se listovi raspadati.
Japraci se služe topli, sa zelenim maslinama.
Fišburger (smrznut, kupuje se u samoposluzi)

Način pripreme:
• ne odmrzavati prije pripreme;
• u tiganju fišburger pržiti na malo ulja na umjerenoj temperaturi 6–8 minuta (u fritezi 5
minuta na 175°C, na vrućem ulju);
• sastojci: bijela riba, hljebne mrvice, voda, biljno ulje, učvršćivač (kukuruz), pšenično bra-
šno, so, začini, stabilizator (E 450a), prirodne arome;
• hranljiva vrijednost: tipične vrijednosti po 100g. Kalorije – 992,9; kCal 236,8; proteini 8,4 g;
ugljeni hidrati 26,5 g; masnoće 10,8 g.
• Odmrznuti proizvod ponovo ne zamrzavati!
Ova dva recepta služe kao osnov za diskusiju – „brza“ ili tradicionalna jela. Učenici upore-
đuju ova dva načina pripremanja hrane u odnosu na vrijeme koje je potrebno za pripremu,
cijene sastojaka i ukus.
Učenici obrazuju dvije grupe i zastupaju suprotstavljene stavove.
Nastavnik usmjerava diskusiju i pomaže im da uoče potrebu za različitim načinima pri-
premanja hrane.
Nakon toga, komentarišu i razgovaraju o sopstvenim navikama vezanim za način pripre-
manja hrane, uočavaju ravnotežu u unošenju hrane pripremljene na različite načine i rizike
jednolično pripremljene hrane.
Domaći zadatak: Učenici treba da zapišu koje su reklame za hranu vidjeli na TV, zatim
da potraže takve reklame u časopisima i na Internetu (razne dijete, zdrava ishrana...), da
donesu časopise u kojima ima različitih sadržaja vezanih za posljedice nepravilne ishrane...
5
5.5. Poremećaji ishrane
Cilj: učenik upoznaje najčešće bolesti koje nastaju kao posljedica nepravilne
ishrane; upozna se sa poremećajima ishrane koji se najčešće sreću kod mladih;
uočava zdravstvene, estetske i socijalne (kulturne) aspekte važnosti održavanja
optimalne težine za zdravlje.
1. Čas počinje obnavljanjem i proširivanjem znanja koja se odnose na zdravu ishranu.

Učenici slušaju kratko uvodno izlaganje nastavnika/ce o poremećajima ishrane i uzrocima
zbog kojih oni nastaju. Kao uvod u narednu aktivnost naglasiti da, pored genetskih faktora
i uticaja porodice, značajan faktor u nastajanju ovih poremećaja predstavlja i sredina (po-
sebno mediji).
2. Učenici se podijele u grupe; analiziraju reklamni materijal koji su pripremili za do-

maći zadatak i uočavaju trendove u reklamiranju. U grupi treba da razvrstaju reklame na
prihvatljive (one koje se odnose na zdravu ishranu) i neprihvatljive (ekstremne vitkosti kao
kod modela, neprovjerene dijete i dijetetski proizvodi – razni lijekovi koji se koriste za mr-
šavljenje...).
3. Nakon razvrstavanja reklama, učenici prave dva kolaža – jedan sa prihvatljivim,

drugi sa neprihvatljivim reklamama. Prokomentarišite s učenicima oba panoa. Može se dis-
kutovati o tome da je danas sve više onih koji su opsjednuti zdravom ishranom da na kraju
njihovo ponašanje postaje patološko (makrobiotičari, vegetarijanci, fruitijanci, naturalisti... i
sljedbenici različitih drugih principa, pojedine namirnice forsiraju, a druge sasvim isključu-
ju). Pitajte učenike šta misle o tome. Sumirajte diskusiju čiji je cilj da učenici uoče da reklame
ne treba uzimati zdravo za gotovo, da ono što propagiraju često nije medicinski opravdano i
da može biti „okidač“ za pojavu različitih poremećaja. Još jednom ukažite na značaj pravilno
balansirane ishrane za zdravlje.
4. Postavite učenicima pitanje: Koje posljedice, osim zdravstvenih, mogu izazvati pore-
mećaji u ishrani? Zapisujte odgovore na tabli i komentarišite. Cilj je da se, kod gojaznosti i
mršavosti, uoče estetski problemi, slabija kondicija, socijalni i psihološki problemi (depresi-
ja, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj odbačenosti...), moguća neslaganja u porodici, proble-
mi u školi i komunikaciji uopšte itd.
Zadatak za provjeru znanja.
Zadaci iz Priloga 5.3 (Mini test) mogu se dati na kraju oblasti.
5
5.6 Istraživanje promijenjenih navika u vezi sa ishranom 1
(prijedlog za projekat)
*Projekat traje oko dvije sedmice. U realizaciju projekta mogu se uključiti i nastavnici biolo-
gije i maternjeg jezika.
Cilj: ispitati kako se promjene kulture ishrane odražavaju u nekoj porodici (u razli-
čitim generacijama), dijelu grada, u nekom mjestu.
Polazna razmišljanja:
Svaki učenik treba da razmisli o sopstvenim navikama u ishrani. Vodi razgovor s bakom,
djedom i drugim starijim osobama o njihovim navikama u ishrani.
Rezultate treba unijeti u jednu tabelu. Mogu se postaviti sljedeća pitanja:
Pitanja Ja Partner u razgovoru
Šta najradije jedeš?
Šta uopšte ne voliš

da jedeš?
Šta jedeš za doručak?
Šta jedeš između obroka?
Šta često jedeš za ručak?

• supu
• meso
• povrće
• tjesteninu
• salatu
• jela od brašna
Šta je za tebe tipično pra-

znično jelo?
I dr. ...
Učenici provjeravaju u malim grupama da li su se i kako promijenile navike vezane za

ishranu.
U odjeljenju treba zabilježiti koje su tendencije primjetne (napraviti plakat).
Istraživanje na terenu:
Učenici obrazuju male grupe. Svaka grupa dobija sljedeće radne zadatke:
• posjećuju grill-ove, pekare, fast-food lokale, restorane i tradicionalne ugostiteljske objekte,
• fotografišu ili skiciraju lokale spolja, njihove oznake, natpise,
• bilježe ponudu jela i cijene (ili traže jelovnik),
• prave intervjue s vlasnicima ili zaposlenima. Prijedlozi pitanja: Koji tip ljudi posjećuje lokal?
Kakva jela oni vole? Da li se posljednjih godina nešto promijenilo u navikama u vezi s ishra-
nom? Da li je lokal promijenio svoju ponudu?
1
Ideja za projekat preuzeta iz priručnika Pogledi, Kultur kontakt, Sarajevo, 2000.
5
Razmjena iskustava među grupama u odjeljenju – učenici izvještavaju šta su saznali i
doživjeli prilikom istraživanja. Utvrđuju iz kojih zemalja i regiona dolaze omiljena jela (npr.
pica, hamburger, baklava...). Izvori informacija mogu biti: leksikoni, Internet, stručnjaci, vla-
snici restorana, članovi porodice...
Iskustva grupa treba da se objedine u kolažima koji na kreativan način predstavljaju šta
su grupe saznale.
Prezentacija.
Pozovite sve partnere u intervjuima i roditelje.
• Učenici pripremaju „restoran“ s onim jelima koja su se u projektu ispostavila kao vodeća.
• Predstavljaju svoje kolaže i izvještavaju o rezultatima istraživanja. O tome se može razviti
diskusija.

5
Prilog 5.1
NAVIKE U ISHRANI
Šta jedeš u toku

Gdje, s kim? Kako? Osjećaš se...
dana?

5
Prilog 5.2
MOJA PIRAMIDA ISHRANE
orijentaciono, u najlakše ću se
odstupanje od
Grupe namirnica toku jednog dana odreći; šta mogu
preporuka
(%) uključiti
u jelovnik
• žitarice (hljeb, tje-
stenina...)
• povrće
• voće
• meso, riba, jaja
• mlijeko i mliječni
proizvodi
• masti, šećer, slatkiši

5
Prilog 5.3
MINI TEST
1. Od navedenih namirnica izdvoj

one koje predstavljaju „hranu rizika“:
1. suvo voće
2. crni hljeb
3. jogurt
4. burek
5. čajna kobasica
6. čips
7. smoki
8. svježe voće
9. masline
10. kajmak
11. hamburger
12. zelena salata
2. Koje su namirnice bogate

kalcijumom? (zaokruži)
1. spanać
2. sir
3. avokado
4. kinder čokolada
5. mlijeko
6. pasulj
3. Koje su namirnice bogate gvožđem? (zaokruži)
1. cvekla
2. bonžita
3. musli
4. mlijeko
5. spanać
6. slani štapići
7. kopriva
8. meso
9. borovnica

5
4. Gdje ima najviše joda? (zaokruži)
1. pileće meso
2. boranija
3. so
4. morska riba
5. čokoladno mlijeko
5. Pored imena navedenih namirnica

napiši koje vitamine sadrže:
1. integralni hljeb
2. maslac
3. paprika
4. jaje
5. pomorandža
6. riba
7. šargarepa
8. maslinovo ulje
9. kiseli kupus
10. nar

BILJEŠKE

6 PAMETNO VOLJETI
Reproduktivno zdravlje sa seksualnim obrazova-
njem i prevencijom seksualno prenosivih bolesti
Ova tematska cjelina pružiće osnovna znanja o psihoseksualnom razvoju čovjeka, biološ-
kom sazrijevanju, preduslovima za odgovorno polno ponašanje, mjerama prevencije, obo-
ljenjima koja se prenose polnim putem, metodama zaštite od neželjene trudnoće i drugom;
mladi će ovladati vještinama u komunikaciji u oblasti seksualnosti i reproduktivnog pona-
šanja i primjeni zaštite od polno prenosivih bolesti i usvojiti stavove o potrebi odgovornog
ponašanja, kao osnovnog preduslova reproduktivnog zdravlja.
Ukoliko mladi osjete da odrasle, njima bliske osobe (roditelji, nastavnici) o ovome ne mogu
ili ne žele da razgovaraju, dobiće poruku da je seksualnost nešto nedozvoljeno i nepoželj-
no. Kao posljedica toga, oni neće više postavljati pitanja o onome što ne znaju u školi i kod
kuće, pa će informacije tražiti na drugom mjestu - od vršnjaka, iz medija i sl. U tom slučaju,
velike su šanse da saznaju netačne i nepotpune informacije, koje samo povećavaju rizik od
neželjenih posljedica. Mladima treba dati dozvolu da osjećaju ono što osjećaju, da o tome
otvoreno razgovaraju i to ne samo s prijateljima, već i s relevantnim osobama u školi. Jedino
će se na taj način iskustveno uvjeriti da je škola mjesto gdje se može i treba govoriti i o ovoj
temi, uz aktivno učešće njihovih nastavnika.
Kada je seksualnost mladih u pitanju, društvene, grupne i individualne norme u velikoj mje-
ri određuju o čemu se govori, a o čemu se uglavnom ćuti. Zadatak seksualne edukacije je da
pronađe adekvatan pristup i riječi i stavi ih između nivoa normi i praktičnog nivoa, kako bi
se moglo otvoreno govoriti i o tabu temama – „tajnama mora“.1 Pošto su, po svojoj prirodi,
ove teme osjetljive i intimne, nastavnik treba da bude vodič kroz diskusiju u kojoj se otkri-
vaju zablude, brige, stid, pitanja, nedoumice. Podstičući razgovor u grupi i ističući činjenice,
razotkrivajući predrasude i zablude, može se uticati i na ponašanje, odnosno izbjegavanje
rizičnih oblika ponašanja. To je i jedan od najvažnijih zadataka seksualne edukacije.
Nastavnik, koji želi da edukuje mlade o pitanjima reproduktivnog zdravlja, mora stalno da
ima na umu dva jednako važna cilja: sprečavanje neželjenih posljedica, kao što su neželjena
trudnoća i polno prenosive infekcije i otvaranje dijaloga o intimnim pitanjima koja se tiču
ljubavi, snova, strahova, zadovoljstva... Ukoliko bi se edukacija iz ove oblasti usmjerila samo
na probleme, moglo bi se desiti da se mladi u njoj ne prepoznaju i da ostanu pasivni, misleći
kako se to ne odnosi na njih. Odrasla osoba koja edukuje mlade o ovako delikatnim temama
treba i sama da se oslobodi osjećaja nelagodnosti da bi komunikacija u odjeljenju bila otvo-
rena i tolerantna. A to je preduslov za uspješnu realizaciju ove tematske oblasti.
1 www.zdravlje.nshc.org.yu

Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• se upozna s promjenama do kojih dolazi na tijelu i polnim organima dječaka i djevojči-
ca tokom puberteta i pratećim promjenama u psihičkom i socijalnom razvoju;
• dobije informacije o građi i funkciji reproduktivnih organa muškarca i žene;
• nauči kako nastaje trudnoća i kako da spriječi neželjenu trudnoću, odnosno razumi-
je koncept planiranja porodice/potomstva; osnovna prava u oblasti reproduktivnog i
seksualnog zdravlja;
• razumije pojam i sadržaje seksualnosti i njen uticaj na ličnost i zdravlje u različitim ži-
votnim dobima;
• razumije zašto je poželjno da, u vrijme stupanja u seksualne odnose, pored biološke
zrelosti, postoji i emotivna, socijalna i intelektualna zrelost, kao i činjenicu da se poje-
dine vrste zrelosti stiču individualno;
• se informiše o polno prenosivim bolestima (PPB), rizicima za njihovo dobijanje i nači-
nom na koji se sprečava njihovo prenošenje;
• razumije oblike seksualnog nasilja i načine na koje se oni mogu sprečavati i suzbijati.
Ključne riječi
primarne i sekundarne seksualne karakteristike muškarca i žene, pubertet, seksualni na-
gon, zaljubljenost, ljubav, seksualnost, seksualni odnos, seksualna orijentacija (hetero-
seksualnost, homoseksualnost, biseksualnost), trudnoća, abortus, kontracepcija, polno
prenosive bolesti (gonoreja, sifilis, genitalni herpes, genitalne bradavice, hlamidijaza,
HIV/AIDS, hepatitis B), promiskuitet, prostitucija, siguran seks, kondom, seksualno nasi-
lje, silovanje, incest, pedofilija, trafiking (trgovina ljudima)

6 Teorijski prilog
Adolescencija i pubertet
Pod izrazom reproduktivno zdravlje podrazumijeva se međusobna usklađenost emocija,
misli, ponašanja i način na koji funkcioniše naše tijelo. Reproduktivno zdravlje istovremeno
znači i očuvanje sposobnosti začeća i rađanja djece za ono životno doba u kojem čovjek
bude želio da postane roditelj.
U svom životnom ciklusu, od rođenja do smrti, svaki čovjek prolazi kroz četiri perioda živo-
ta: djetinjstvo, mladost, zrelo doba i starost. U svakom od njih odigravaju se promjene u tjele-
snom, intelektualnom, emotivnom i društvenom razvoju pojedinca. Period u životu i proces
u kome djevojčice i dječaci postaju odrasle osobe naziva se mladalaštvo ili adolescencija.
Adolescencija je životni period koji traje od 10. do 18. godine. Glavni pokretač svih pro-
mjena u izgledu i funkciji tijela su hormoni, supstance koje luče endokrine žlijezde. Hormo-
ni putem krvi dospijevaju u organizam i utiču na veliki broj procesa u njemu. Hormone koji
pokreću odrastanje i sazrijevanje organizma luče hipofiza i polne žlijezde ili gonade. Polne
žlijezde su ovarijumi (jajnici) kod djevojčica i testisi (sjemenici) kod dječaka. Polni hormo-
ni podstiču i kontrolišu razvoj polnih karakteristika koje se javljaju u pubertetu, kontrolišu
menstrualni ciklus i proizvodnju reproduktivnih jajnih ćelija i spermatozoida.
Pubertet (lat. pubertas – polno sazrijevanje) obuhvata procese biološkog, odnosno pol-
nog sazrijevanja djeteta do sposobnosti da se ostvari reproduktivna funkcija. To je prelazni
period u kome djevojčice i dječaci, kroz niz promjena, postaju odrasle ženske ili muške oso-
be. Pubertet normalno počinje između osme i trinaeste godine kod djevojčica, a kod dječa-
ka između devete i četrnaeste godine života. Proces odrastanja se kod svakog djeteta odvija
na poseban način, različitim tempom, a promjene su češće skokovite nego postepene. Ove
skokovite promjene nekad izgledaju zanimljive, ali mogu biti i prilično dramatične i napor-
ne. Stid i nelagodnost su stanja koja nerijetko obuzimaju mlade oba pola u ovom periodu.
Tjelesne promjene u pubertetu

Djevojčice:
• dobijaju menstruaciju,
• dobijaju znake predmenstrualnog sindroma (mogu osjećati nadutost, bolove, promjene
raspoloženja),
• pod dejstvom polnih hormona dolazi do rasta grudi; rast grudi predstavlja nekad prvi znak
puberteta i naziva se telarha,
• mijenjaju oblik tijela; šire im se kukovi i struk,
• zbog povećanog i neujednačenog dejstva hormona mogu da se jave i bubuljice,
• naglo rastu, imaju nesrazmjernu građu (prvo rastu glava, šake i stopala, zatim ruke i noge,
a još kasnije trup),
• dobijaju dlake (maljavost) koje su raspoređene, uglavnom, po rukama i nogama, ispod
pazuha i oko polnih organa.
Dječaci:
• dobijaju dlake pod pazuhom, na pubičnim predjelima, ostalim dijelovima tijela, uključu-
jući i lice,
• mijenja im se glas, postaje dublji (mutiraju),
• penis i mošnice postaju veći,
• dobijaju jače mišiće,
• imaju polucije (noćne ejakulacije),
• zbog povećanog i neujednačenog dejstva hormona mogu da se jave i bubuljice,
• naglo rastu, imaju nesrazmjernu građu (prvo rastu glava, šake i stopala, zatim ruke i noge,

Teorijski prilog
6
a još kasnije trup),
• može doći, kod malog broja dječaka, do izvjesnog povećanja grudi, usljed hormona ili
gojaznosti; pojava je obično prolazna, traje 1-2 godine i ne zahtijeva nikakve intervencije,
a naziva se ginekomastija.
Prvo materično krvavljenje, kod djevojčica, a kod dječaka prvo izbacivanje sjemene teč-
nosti (javljaju se i polucije - noćne ejakulacije) najznačajniji su događaji u pubertetu i znak
su da se pubertetski razvoj i polno sazrijevanje odvijaju normalno. Menstruacija predstavlja
krvavljenje iz unutrašnjeg polnog organa osoba ženskog pola (materice), koje se javlja jed-
nom mjesečno i predstavlja dio menstrualnog ciklusa. Menstrualni ciklus predstavlja period
od početka jedne do početka druge menstruacije i obično traje 25–30 dana. Menstruacija
obično traje 3–5 dana. Prva menstruacija javlja se u pubertetu i zove se menarha, a posljed-
nja u klimaksu.
Psihičke promjene u pubertetu

Usljed svih ovih naglih i intenzivnih tjelesnih, kao i hormonskih promjena, koje počinju
da bude seksualne porive, kao i usljed emocionalnog usložnjavanja i daljeg intelektualnog
razvoja, nastaje prava „zbrka“ u životu jednog pubertetlije. Potrebno je uspostaviti ravno-
težu, balans između svih tih promjena i zahtjeva sredine u kojoj žive. Djetetu, mladoj osobi
tog uzrasta, sve je to veoma teško. Prije svega, zato što se psihički i fizički razvoj ne odvijaju
istim tempom. Naprotiv, često su u neskladu. Upravo taj nesklad stvara veoma snažan osje-
ćaj zbunjenosti koji se prikriva, kamuflira na razne načine. Mladi u ovom periodu postaju
razdražljivi, često mijenjaju raspoloženje, imaju snažnu potrebu za suprotstavljanjem naro-
čito starijima, prije svega roditeljima. Često su nezadovoljni svojim fizičkim izgledom.
Mladi teže da se ponašaju zrelije nego što to jesu, ili se priklanjaju mišljenju grupe, uspo-
stavljaju ponašanja koja su potpuno suprotna od onoga kako bi se stvarno htjeli ponašati.
Stoga se i seksualnost stavlja na veliku probu i razmatranje. Mladima počinje da biva važno
da prihvate sebe, da ih prihvate roditelji, drugi odrasli, da uspiju da se izbore s vršnjacima.
ONA ili ON treba da prihvati potpuno novu ili novog sebe i da odgovori na sopstvene želje i
potrebe, zahtjeve i očekivanja spoljašnje sredine... Zamislite, ako dječak „kasni“ s razvojem,
svi ga duže posmatraju kao dijete! I roditelji, a posebno vršnjaci! Tada je teško izboriti se za
sebe, nametnuti se vršnjacima.
Građa i funkcija reproduktivnih organa

Polni organi se dijele na spoljašnje i unutrašnje i predstavljaju najznačajniju razliku u građi
ženskog i muškog organizma. Spoljašnji polni organi su oni koje vidimo na tijelu osoba
muškog i ženskog pola.
Ženski polni organi

Spoljašnji ženski polni organ naziva se vulva ili stidnica i obuhvata:
• velike i male polne usne koje predstavljaju dva kožna nabora;
• klitoris se nalazi na prednjem gornjem i spoljašnjem dijelu vulve, obično je veličine zrna
graška i sadrži mrežu nervnih završetaka;
• izlazni otvor mokraćne cijevi;
• himen, tanko kožno tkivo koje se može rastegnuti ili trajno nestati prilikom prvog seksu-
alnog odnosa.
Unutrašnje ženske polne organe čine:

• vagina – predstavlja dio polnog organa osoba ženskog pola koji povezuje spoljašnji polni

6
organ (vulvu) s unutrašnjim polnim organom (matericom); kroz vaginu prolazi menstrual-
na krv prilikom menstrualnog krvarenja i beba tokom porođaja;
• materica je unutrašnji polni organ žene koji se sastoji od mišića u obliku kruške, u kome
se nalazi unutrašnja šupljina; osnovna funkcija materice jeste da prihvati oplođenu jajnu
ćeliju i da pruži neophodne uslove za razvoj fetusa – bebe;
• jajovodi su parni kanali kroz koje putuju jajne ćelije od jajnika do materice;
• jajnici su ženske gonade i imaju dvostruku ulogu; oni proizvode polne hormone (estrogen
i progesteron) koji se prenose putem krvi i uslovljavaju tjelesne i emocionalne promjene
koje se događaju u pubertetu, adolescenciji i tokom cijelog života odrasle ženske osobe. U
jajnicima se nalaze jajne ćelije, koje sazrijevaju pod dejstvom polnih hormona, tako da se
svakog mjeseca iz jajnika oslobađa po jedna zrela jajna ćelija.
Muški polni organi

• Spoljašnji muški polni organi su:
• glavić penisa,
• tijelo penisa,
• skrotum ili mošnice – kožni nabori u kojima su smješteni testisi.
Unutrašnji muški polni organi su:

• testisi, koji imaju dvostruku ulogu. U testisima se stvaraju spermatozoidi, muške reproduk-
tivne ćelije koje su neophodne za stvaranje potomstva, ali se u njima takođe proizvodi i
polni hormon (testosteron), koji uslovljava promjene na tijelu kod muškaraca (malje, glas).
Testisi su osjetljivi i moraju se čuvati od ozljeđivanja prilikom igre i sportskih aktivnosti, a
njihova povreda je veoma neprijatna i bolna; trajna oštećenja testisa za posljedicu imaju
nemogućnost da se ostvari potomstvo kada se bude željelo;
• sjemevod je cijev kroz koju spermatozoidi iz testisa (u kome se stvaraju) putuju do pro-
state;
• prostata je žlijezda koja se nalazi ispod mokraćne bešike i proizvodi dio tečnosti koja se
zove sperma;
• mokraćna cijev je kanal koji vodi sjemenu tečnost, spermatozoide i mokraću od prostate
i mokraćne bešike do vrha penisa;
• sperma je tečnost koja se izbacuje prilikom ejakulacije i sadrži tečnost koja je nastala u
prostati i sjemenim kesicama i spermatozoide koji su nastali u testisima, a potom kroz
spermovod dospjeli do prostate. Ejakulacija je akt izbacivanja sperme iz penisa koji nasta-
je na vrhuncu seksualnog zadovoljstva.
Trudnoća
Trudnoća se stručno naziva graviditet. Do trudnoće dolazi ako se ima seksualni odnos to-
kom plodnih dana i ukoliko se ne koristi neko od pouzdanih sredstava kontracepcije. Trud-
noća počinje začećem – spajanjem spermatozoida sa zrelom jajnom ćelijom. U vrijeme
kada kod djevojke menstruacije počinju da se javljaju u redovnim vremenskim intervalima
svakog mjeseca sazrijeva po jedna jajna ćelija. Ovaj proces naziva se ovulacija. Jajna ćelija
nakon ovulacije putuje kroz jajovod i dospijeva u matericu. U jajovodu, ukoliko se susretne
sa spermatozoidom, dolazi do oplodnje jajne ćelije; oplođeno jajašce nastavlja svoj put do
materice. U normalnoj trudnoći jajašce usađeno u sluznicu materice dalje raste i nastaje
zametak – embrion. Krajem trećeg mjeseca ovaj se proces završava, a začetak se u daljem
toku trudnoće naziva plod ili fetus. Od 12. nedjelje trudnoće pa sve do njenog završetka
plod veoma brzo raste i razvija se. Trudnoća prosječno traje 9 mjeseci tj. 280 dana.
Dani u toku menstrualnog ciklusa u kojima je jajna ćelija sposobna za oplodnju zovu se

Teorijski prilog
6
plodni dani. Kod žena koje imaju redovan menstrualni ciklus – svakih 28 dana, plodni dani
su najčešće 14, 15. i 16. dan ciklusa, računajući od prvog dana posljednje menstruacije.
Mladići postaju fizički sposobni za oplodnju (začeće) u pubertetu, kada počne stvaranje
spermatozoida u testisima i kada se javi ejakulacija. Djevojke postaju sposobne za začeće
od trenutka prve ovulacije, odnosno od prvog menstrualnog ciklusa. Spermatozoidi mogu
da prežive (i ostaju za to vrijeme sposobni za oplodnju) i do 5 dana u jajovodima žene, dok
je jajna ćelija sposobna za oplodnju u periodu od 24 sata nakon ovulacije.
Seksualna iskustva – izbori i odluke

Mlade osobe koje stiču svoja prva seksualna iskustva obično ne razmišljaju o stvaranju po-
tomstva, niti su u bilo kom pogledu spremni za ovu fazu u životu. Od presudnog je značaja
da mladi u ovom životnom dobu poznaju i razumiju funkciju reproduktivnih organa, pro-
ces začeća i trudnoću, a još značajnije da poznaju metode kojima mogu da se zaštite od
neželjene trudnoće. Najveći broj trudnoća u ovom životnom dobu je neplaniran i neželjen
i predstavlja rizik po zdravlje djevojke, ali i veliki psihički i socijalni problem i za djevojku
i za mladića. Seksualnost je područje našeg života u kojem zadovoljavamo mnoge važne
potrebe: potrebu za bliskošću, intimnošću, nježnošću, dodirom, seksualni nagon, potrebu
za komunikacijom, samopoštovanjem itd. Takođe, cilj seksualnosti je i ostvarenje motiva
roditeljstva i stvaranja potomstva.
Važno je da djeca shvate da je seksualnost iskustvo koje se ne vezuje ili ne svodi samo na
seksualni čin ili samo na stvaranje potomstva. Zdrava seksualnost je snažna podrška razvoju
ličnosti. S druge strane, ona može biti izvor snažnih emocionalnih, socijalnih i fizičkih pro-
blema (npr. seksualna zloupotreba, patnja, polno prenosive bolesti, nasilje, „upotreba“ tijela
da bi se obezbijedila egzistencija itd.).
I u seksualnosti, kao i u ostalim područjima života (porodici, školovanju, karijeri, druš-
tvenom životu), stalno smo suočeni s različitim odlukama i izborima. Odgovorne odluke,
koje se zasnivaju na posjedovanju relevantnih, naučnih informacija i razvijenoj svijesti o
sebi i svojim potrebama (samopouzdanje), poštovanju potreba drugih osoba – osnov su za
izgradnju zdrave seksualnosti.
Seksualni nagon je jedan od najjačih nagona, ali odgovorno seksualno ponašanje podra-
zumijeva da mi upravljamo ovim nagonom, a ne on nama!
Kako bi se uživalo u najvećoj dobrobiti seksualnih odnosa, potrebno je i da stvaranje po-
tomstva bude planirano – da osobe koje stvaraju potomstvo budu fizički, psihički, emotiv-
no i socijalno zrele i spremne za potomstvo. Ako mladić i djevojka imaju seksualne odnose
a ne koriste kontracepciju, postoji velika vjerovatnoća da će im se dogoditi trudnoća. Neki
od simptoma koji se javljaju u početku trudnoće su: izostanak menstruacije, napetost dojki,
bolovi u donjem stomaku, češće mokrenje, pojačan vaginalni sekret, pospanost i jutarnje
mučnine. Ove tegobe mogu da postoje i u nekim drugim situacijama, nezavisno od trudno-
će. Zbog toga je najbolje da osoba s ovim simptomima koja je imala „nezaštićen“ seksualni
odnos sa suprotnim polom što prije zatraži savjet od ljekara.
Trudnoća se sa sigurnošću može utvrditi ginekološkim pregledom, ultrazvučnim pregle-
dom i provjerom prisustva hormona trudnoće u krvi i mokraći. Trudnoća se često dešava na
početku seksualne aktivnosti, pa čak i kod prvog seksualnog odnosa, a ponekad se dešava
i bez seksualnog odnosa ako dođe do izlivanja sperme na spoljašnje polne organe djevojke
prilikom petinga.
Svaka trudnoća koja ne nastaje nakon zajedničke odluke oba partnera da imaju potom-
stvo je neplanirana i najčešće neželjena. Trudnoća u ovom životnom dobu predstavlja rizik
po zdravlje djevojke, ali i veliki emocionalni problem za mladi par. Tjelesno sazrijevanje dje-
vojke još uvijek nije završeno. Majke ovog uzrasta i njihove bebe češće obolijevaju u odnosu
6
na osobe koje rađaju poslije dvadesete godine života. Ovakva trudnoća mladom paru može
da donese i niz drugih problema. Oni još uvijek nijesu emocionalno spremni za roditeljstvo,
a nemaju ni finansijskih mogućnosti za samostalan porodični život. Često moraju (ili bar
djevojka) da prekinu sa školovanjem i da počnu da zarađuju za život. Ovako zasnovane po-
rodice imaju manje izgleda za opstanak.
Ukoliko mladi par donese odluku da prekine trudnoću, onda to treba uraditi u ranom
stadijumu trudnoće. Tako će se smanjiti vjerovatnoća da dođe do neželjenih posljedica po
reproduktivno zdravlje. Veoma je važno da, čim posumnja da je trudna, djevojka potraži
savjet i pomoć roditelja i ljekara-ginekologa. Trudnoća neće spontano „iščeznuti“, a što duže
traje namjerni prekid je komplikovaniji. U našoj zemlji namjerni prekid trudnoće tokom pr-
vih deset nedjelja može na zahtjev da se izvrši svakoj ženskoj osobi starijoj od 16 godina
života.
Kontracepcija
Kontracepcija predstavlja primjenu različitih metoda i postupaka čiji je cilj sprečavanje
začeća u bilo kom trenutku prije začeća. Kontracepcijske metode su oduvijek korišćene, a
danas postoji mnogo različitih sredstava koja u visokom procentu sprečavaju mogućnost
začeća. Važno je razumjeti na koji način sve ove metode i sredstva funkcionišu – kako bi se
odabrao odgovarajući metod.
Suzdržavanje od seksualnih odnosa ili apstinencija je jedina potpuna zaštita od trud-
noće. Da bi došlo do trudnoće, potrebna su tri faktora: jajna ćelija, spermatozoidi i sredina
u kojoj plod može da raste. Ako se želi spriječiti trudnoća, ova kombinacija se mora izbjeći.
Sredstva koja sprečavaju da spermatozoidi dođu do jajne ćelije zovu se mehanički kontra-
ceptivi. Sredstva koja sprečavaju da dođe do ovulacije su hormonska sredstva, a sredstva
koja sredinu za razvoj ploda čine nepovoljnom su intrauterini ulošci.
Kontraceptivna sredstva i metode su:
• prirodne metode (metod plodnih dana, prekinut snošaj),
• mehaničke, barijerne (kondom, dijafragma...),
• hormonska sredstva (kontraceptivne tablete, kontraceptivni flaster),
• intrauterina kontracepcija.
Tradicionalne (prirodne) metode

Metod kalendara zasniva se na određivanju intervala plodnih dana i suzdržavanju od
seksualnih odnosa u tim danima. Neophodno je da djevojka uredno vodi kalendar menstru-
alnog ciklusa. Na ovu metodu oslanjaju se mnogi mladi ljudi koji nemaju dovoljno znanja
o sredstvima za kontracepciju jer im se čini jednostavnom. Ono što mnogi ne znaju je da
je za primjenu ove metode neophodno poznavanje ritma menstrualnog ciklusa tokom po-
sljednje godine. Period plodnih dana zavisi od dužine ciklusa. Dužina ciklusa je broj dana
koji protekne od prvog dana jedne do prvog dana naredne menstruacije. Kako se određuju
plodni dani?
Interval plodnih dana:
• prvi plodni dan: od najkraćeg ciklusa (tokom jedne godine) oduzme se 20 dana,
• posljednji plodni dan: od najdužeg ciklusa (tokom jedne godine) oduzme se 10 dana.
Primjer: ako je dužina ciklusa kod jedne djevojke od 25 do 32 dana, njen prvi plodni dan je 5.
dan (25-20) od početka menstruacije, a posljednji plodni dan dan je 22. dan ciklusa (32–10).
Upozorenje! Riječ je o veoma nepouzdanoj metodi. Kod djevojaka s velikim rasponom u
dužini menstrualnog ciklusa period „plodnih dana“ je dug i lako može da se dogodi da na-
stupi trudnoća. Od 100 parova koji koriste ovu metodu u toku jedne godine kod 40 nastupi
neželjena trudnoća.

Teorijski prilog
6
Kod metode prekinutog snošaja mladić prekida polni odnos prije ejakulacije i sperma
se ne izliva u vaginu, već u spoljašnju sredinu. Kako se izvjestan broj spermatozoida nalazi
i u izlučevinama prostate i u mokraćovodu, ovi spermatozoidi dospijevaju u vaginu i prije
ejakulacije. Ova metoda nema veliki zaštitni potencijal ni od neplanirane trudnoće, ni od
polno prenosivih bolesti. Prednost je u tome što je, kao metoda, primjenljiva uvijek.
Mehanička sredstva kontracepcije

Ženski kondom – femidom. Napravljen je od tanke plastike i stavlja se u vaginu. Pred-
nost ovog sredstva je u tome što ženi daje osjećaj kontrole i sigurno je sredstvo koje štiti i
od trudnoće i od polno prenosivih infekcija. Nedostaci su u tome što je femidom uglavnom
nedostupan kod nas, tri puta je skuplji od kondoma, neki smatraju da izgleda čudno i nepri-
vlačno, a potrebna je i uvježbanost kako bi se pravilno namjestio.
Dijafragma je gumeni disk koji se stavlja u vaginu kako bi se pokrilo ušće materice i
spriječio prolazak spermatozoida. Dijafragma postoji u nekoliko veličina i potrebno je posa-
vjetovati se s ginekologom kako bi se nabavila adekvatna dijafragma. Prednosti dijafragme
su u tome što je, u kombinaciji sa spermicidnim sredstvom, ona veoma sigurno sredstvo
kontracepcije. Nedostaci su u tome što ne štiti od seksualno prenosivih infekcija, potrebna
je pomoć stručnjaka kako bi se odabrala odgovarajuća dijafragma i mora se pravilno namje-
stiti kako bi imala efekta.
Spermicidna pjena. Spermicidi su hemijska sredstva koja „ubijaju“ spermatozoide. Po-
stavljaju se duboko u vaginu posebnim aplikatorom ili u obliku tablete prije seksualnog
odnosa i ponašaju se kao barijera – sprečavaju ulazak spermatozoida u matericu. Prednosti
ovog sredstva su što je lako dostupno i može se dobiti bez ljekarskog recepta, a nedostaci
su u tome što ne sprečava polno prenosive infekcije, ne pruža potpunu zaštitu od trudnoće,
ukoliko se samo koristi, već ga je potrebno kombinovati sa kondomom ili dijafragmom. Kod
nekih osoba postoji mogućnost alergijske reakcije na sastojke spermicidne pjene.
Kondom. Kvalitetan, pravilno skladišten i pravilo korišćen kondom jedno je od najsi-
gurnijih sredstava zaštite od neželjene trudnoće i polno prenosivih infekcija. Istovremeno,
kondom je i nešto intimno i lično, ali i nešto o čemu se, u doba epidemije HIV-a, govori na
sve strane. Upotrebu kondoma treba ohrabrivati i učiniti prihvatljivijom, ali i obezbijediti in-
formacije o tome kako se pravilno koristi kako bi efekti zaštite bili potpuni. Kondomi su na-
pravljeni od vrlo tanke, ali jake lateks gume. Ne pucaju lako, ukoliko se pravilno čuvaju (ako
nijesu izloženi suncu i toploti). Veoma su jednostavni za upotrebu, prilično jeftini i dostupni
u svakoj apoteci ili bolje snabdjevenom marketu. Važno je da, kada kupujete kondom, pro-
vjerite rok trajanja i podatak sa ambalaže - da li je kondom elektronski testiran (to znači da
je, prilikom proizvodnje, veoma preciznom metodom provjereno da li na kondomu postoji
makar i najmanja pukotina).
Hemijska sredstva kontracepcije

Pilule su hormonske tablete koje uzrokuju da se jajne ćelije ne osolobađaju iz jajnika.
One predstavljaju odlično kontraceptivno sredstvo ukoliko se uzimaju tačno prema uput-
stvu: svakog dana u isto vrijeme, izuzev pauze od 7 dana. Ukoliko se djevojka opredijeli za
ovu vrstu kontracepcije treba da se posavjetuje s ginekologom, koji će propisati recept za
hormonske pilule tačno prema njenim potrebama i stanju organizma. Nije poželjno koristiti
tuđe hormonske pilule. Anti-bebi pilule su pouzdana zaštita od trudnoće, ali, nažalost, nika-
kva zaštita od seksualno prenosivih bolesti.
Pilula za hitnu kontracepciju. Za slučaj kada, iz ovog ili onog razloga, ipak dođe do ne-
zaštićenog odnosa, postoji metod hitne kontracepcije „za dan poslije“. Ovo nije metod koji
se redovno može koristiti, već jednom u toku ciklusa, u roku od 72 sata od nezaštićenog
odnosa. Što se prije uzmu, veće su šanse da do trudnoće neće doći. Prednost ovog sredstva
6
je što može da spriječi trudnoću i što se na taj način može izbjeći abortus. Nedostaci su u
tome što može izazvati mučninu i povraćanje i što, ipak, ne spada u primarna kontracepcij-
ska sredstva. Višestruko korišćenje nije opasno.
Intrauterini uložak ili spirala je mali plastični uložak koji u matericu postavlja ginekolog.
Prednosti spirale kao kontraceptivnog sredstva su u visokoj pouzdanosti, u dugom roku
dejstva (5 godina), udobnosti (kada se jednom postavi potrebno je samo povremeno pro-
vjeravati da li je na mjestu). Nedostaci su – mogućnost bolova i grčeva nakon postavljanja,
ne pruža zaštitu od polno prenosivih infekcija i potreban je stručnjak da postavi intrauterini
uložak.
Seksualnost i vrste odnosa

Seksualnost predstavlja komponentu ličnosti koja se kod svakog ispoljava na drugačiji
način. Stoga je važno poštovati seksualnost drugih. Seks je prirodna i normalna pojava u
životu svake osobe, ali svako mora biti odgovoran za svoje postupke i njihove posljedice.
Centralni aspekt života adolescenata čine upravo pitanja vezana za identitet. Seksualnost,
u širem smislu, može se smatrati jednim od izraza stvaranja identiteta, koji u najintenzivniju
fazu ulazi tokom adolescencije. Tu spada sposobnost da se savladaju mnogobrojne prepre-
ke koje mlada osoba nosi u sebi, kao što su nedostatak samopouzdanja, stidljivost, strah,
agresivnost ili osjećanje krivice, da se kaže „da“ i „ne“, da se postave granice, da mogu da se
sagledaju posljedice sopstvenog ponašanja i da se prihvati odgovornost za te posljedice.
Vrste seksualnih odnosa. Seksualni odnos u kome učestvuju dvije osobe različitog pola
zove se heteroseksualni odnos i to je najučestaliji seksualni odnos. Kada određenu osobu
privlače osobe suprotnog pola, onda kažemo da je to heteroseksualna osoba. Kada neku
osobu privlače osobe istog pola, onda tu osobu nazivamo homoseksualnom osobom. Kada
osobe istog pola stupaju u seksualni odnos, govorimo o homoseksualnom odnosu. U ne-
kim državama Amerike i Evrope homoseksualne veze su javne i dozvoljeno je sklapanje
braka osobama istog pola. Neke osobe mogu biti biseksualne, što znači da ih podjednako
privlače osobe oba pola i da održavaju seksualne odnose s osobama oba pola.
Heteroseksualno orijentisani ljudi imaju različite poglede na homoseksualnost: od ra-
zumijevanja i tolerancije do negodovanja, neodobravanja, podsmijeha i osude. Bez obzira
na stavove ostalih, homoseksualnost postoji od kako je ljudske vrste. Razlozi zbog kojih se
razvija ljubav i privlačnost među osobama istog pola nijesu sasvim rasvijetljeni. Činjenica je
da osuđivanje i marginalizovanje homoseksualaca neće učiniti da se oni primijene, samo će
postati zatvoreniji, uplašeniji i nesretniji.
Dječaci u pubertetu imaju običaj da pokazuju vršnjacima istog pola svoj polni organ, da
se upoređuju ili zajednički samozadovoljavaju. Ovaj fenomen je prolazan, najčešće znači
zajedničku želju za istraživanjem i upoređivanjem, radoznalost i nadmetanje među vršnja-
cima, a ne seksualnu orijentaciju prema istom polu.
U istom životom dobu osobe ženskog pola imaju običaj da se ophode prema drugarici
ili drugaricama s puno nježnosti, koju ispoljavaju kroz držanje za ruke i milovanje. Najbolje
drugarice provode dosta vremena nasamo. Ni ovaj fenomen ne znači put u lezbijsku vezu,
već uglavnom znači razvijanje prijateljstva, povjerenja i privrženosti među drugaricama.
Ukoliko mladi ljudi u početku svog seksualnog života imaju odnose s osobom istog pola,
to ne treba bezuslovno shvatiti kao homoseksualnost, već prije svega kao fazu isprobava-
nja, vježbanja i pripremu za budući heteroseksualni odnos.
Seksualnost se sastoji od naših stavova, samoprocjenjivanja, naših veza s drugim ljudi-
ma. Dakle, seksualnost čini sve ono kako vidimo sebe kao ženu ili muškarca, naše seksualno
zdravlje i razvoj, izgled našeg tijela, kako ga mi prihvatamo i kako i na koji način smo ga
svjesni. Veoma je važno razumjeti kako seksualnost utiče na cjelokupno zdravlje, prihvatiti
Teorijski prilog
6
seksualnost kao sastavni dio života svake osobe. Svaku različitost, pa i u seksualnoj orijenta-
ciji, treba poštovati i tolerisati, sve dok ona nije opasnost i prijetnja za druge.
Ljubav je složeno osjećanje koje se teško definiše jer podrazumijeva kompleksan sklop ra-
zličitih osjećanja i ponašanja, kako prijatnih, tako i neprijatnih – nježnost, povjerenje, pošto-
vanje, brigu, podršku, poznavanje, odgovornost, ali i strepnju za gubitak ljubavi, ljubomoru,
tugu, nesporazume, svađe... Ljubav je odnos dvije osobe od kojih svaka istovremeno i voli i
biva voljena. Ljubav nije isto što i zaljubljenost, a razliku je važno razumjeti zbog toga što je
zaljubljenost burno i prolazno stanje u kojem ne bi trebalo donositi značajne odluke u vezi
s odnosom među partnerima. U stanju zaljubljenosti mi precjenjujemo voljenu osobu, ide-
alizujemo je, vidimo samo njene dobre, ali ne i loše strane. Kada zaljubljenost prođe, kada
se upozna draga osoba i kada se realnije sagleda, mogu da se jave ravnodušnost ili ljubav.
Odluka
Pravo vrijeme za prvo iskustvo teško da zavisi samo od uzrasta. Adolescenti mogu da budu
seksualno zreli u tjelesnom smislu, ali još uvijek ne moraju da budu, najčešće to i nijesu, pot-
puno zrele ličnosti. Zrelost ličnosti je neophodan, ako ne i najvažniji uslov, da bi se stupilo u
prve seksualne odnose. Nju ne dosežu svi adolescenti u istim godinama. Ipak, s godinama
života osoba postaje zrelija i bolje psihofizički usklađena. Zbog toga je bolje da se odluka
o stupanju u seksualne odnose odloži za kasnu adolescenciju i da bude dobro promišljena.
Zrelost podrazumijeva da sve sljedeće karakteristike budu uspostavljene i uravnotežene:
tjelesni aspekt – zrelost tijela (da su uspostavljene polne karakteristike), razvijena tjelesna
želja (svijest o svojim novim potrebama), prihvatanje svoga tijela (zadovoljstvo i pozitivan
odnos prema njemu), prihvatajući odnos prema novonastalim promjenama i vrijeme koje
je proteklo u analiziranju svoga tijela i prihvatanja;
mentalni aspekt – važno je da mlada osoba posjeduje informacije o tijelu (koje se promje-
ne dešavaju, njihov značaj, uloga, svrha...). To su, takođe, i sve informacije o polnim karakte-
ristikama, prevenciji, zaštiti, a to dovodi do zrelog i odgovornog ponašanja, tj. sagledavanja
posljedica sopstvenog ponašanja i prihvatanja odgovornosti za te posljedice;
emotivni aspekt – kako se osjećam, šta želim, koji mi je cilj, koja mi je potreba? Potom,
predviđanje uticaja seksualnog odnosa na emocije - da li ja to želim, da li je to moj izbor ili
postoji neki drugi razlog? Da li su u pitanju prava osjećanja? Da li je u pitanju prava ljubav?;
socijalni aspekt – odnosi se na to kako će moja odluka uticati na mene u kontekstu društva;
da li stupam u seksualni odnos jer to želim, jer je to način da se dokažem ili da pripadam ne-
kom društvu, ili me na takav korak nagovara partner/ka? Ovo podrazumijeva i uspostavljanje
kontrole nad nagonskim potrebama, ovladavanje sposobnošću da se one odlože i kanališu
u skladu sa stavovima i zahtjevima sredine u kojoj živimo (porodične, kulturne i socijalne);
lični aspekt – uključuje lični sistem vrijednosti. Da li je to sve za mene prihvatljivo ili ne? Da li
se ja lično s tim slažem ili ne? Da li je to moj izbor ili je rezultat neke prinude, nečijeg uticaja?
Da li na mene djeluje potreba da pripadam, da ne izgubim osobu s kojom sam u vezi? Da li
je u pitanju moja potreba da budem voljen/voljena?
Dakle, važno je da mlada osoba stekne neophodna znanja o seksualnosti, reproduktiv-
nom zdravlju, neželjenim posljedicama stupanja u rane seksualne odnose i načinima za-
štite, a još je važnije da ta znanja i primijeni. Tek ako su svi ovi uslovi zadovoljeni, može se
reći da je mlada osoba odgovorna i sposobna da samostalno donese odluku o stupanju u
seksualne odnose.
Mladić ili djevojka koji se nađu pred donošenjem odluke o stupanju u polni odnos treba,
prije svega, da budu iskreni pred sobom u vezi s pravim razlogom zbog kojeg to žele, potom
da prepoznaju koja osjećanja i koje stvarne potrebe stoje iza te želje i, konačno, da pronađu
pravi način da zadovolje te potrebe.
6
Pritisak vršnjaka
Tokom adolescencije mnogi mladi ljudi suočavaju se s pritiskom vršnjaka, bilo da se radi o
pritisku grupe ili pritisku partnera. Adolescentima može da bude veoma teško sa se odupru
pritisku vršnjaka iz više razloga: boje se da će biti odbačeni, žele da budu prihvaćeni, da se
dopadnu drugima i ne žele da izgube prijatelja ili partnera/partnerku, ne žele da ih drugi
zadirkuju ili ismijavaju, ne žele da povrijede nečija osjećanja, nijesu sigurni šta sami žele, ne
znaju kako da se izvuku iz situacije u kojoj su izloženi pritisku.
Pritisak vršnjaka može da se javi u formi otvorenog, verbalnog ili prikrivenog, neizgo-
vorenog pritiska, može da se ispolji u vidu otvorene prijetnje, omalovažavanja, izazivanja,
navođenja netačnih argumenata. (Ne možeš ostati trudna prilikom prvog seksualnog odnosa.)
U nekim situacijama adolescent osjeća da se od njega očekuje da se ponaša na određeni
način, iako mu to niko nije rekao. On osjeća pritisak da uradi nešto što svi drugi rade (npr.
„svi“ su već imali seksualne odnose i o tome stalno pričaju).
Navodimo neke od primjera pritisaka:
Omalovažavanje: Ti se samo plašiš. Zar nijesi dovoljno odrastao da uradiš ovo?
Izazivanje: Šta misliš da se može desiti? Šta ti uopšte znaš o...?
Prijetnja: Uradi to ili zbogom. Naći ću nekog ko hoće. Povrijediću te ako to ne uradiš.
Lažna opravdanja: Pa svakako ćemo se vjenčati. Ne možeš ostati trudna od jednog seksa. Du-
guješ mi to. Sada si dovoljno odrasla za to.
Kako se adolescenti mogu oduprijeti verbalnom i neverbalnom pritisku?

Neverbalnom pritisku mogu se suprotstaviti tako što će:
• provjeriti da li je njihov utisak tačan – da li „svi“ adolescenti zaista imaju seksualne odnose,
ili koriste alkohol ili puše cigarete;
• razumjeti da određeno ponašanje nosi rizike i razmotriti koji su to rizici;
• napustiti situaciju u kojoj osjećaju pritisak.
Kada mlada osoba treba da kaže svom partneru/ki „ne“ govori bez samooptuživanja i
pravdanja, samopouzdano iznoseći svoje razloge, bez napadanja, sumnjičenja ili okrivlja-
vanja partnera, onda pokazuje svoju spremnost za razgovor i traženje rješenja koje će biti
prihvatljivo za oboje.
Adolescentu treba reći da je u redu da se ponekad slijedi pritisak vršnjaka. Naravno, po-
trebno je da nauči da prepozna situacije u kojima će povinovanje grupi ili partneru donijeti
više štete nego koristi, bilo njemu samom ili drugima, i da se u takvim situacijama odupre
pritisku. Ne treba da dopuste sebi da slijede grupu vršnjaka ili partnera ukoliko to nije u
skladu sa njegovom savješću.
Polno prenosive bolesti

Bolesti koje se prenose lako i brzo prilikom seksualnog odnosa nazivaju se polno prenosive
bolesti (PPB); pored neželjene trudnoće, PPB su najveći i najopasniji rizik vezan za seksu-
alne odnose. Ukoliko se ne liječe, mogu proizvesti teške i trajne posljedice, kao što su hro-
nične upale i nemogućnost stvaranja potomstva onda kada se to bude planiralo. Nažalost,
ukoliko se ne primijeni zaštita na vrijeme, neke od seksualno prenosivih bolesti ne mogu se
izliječiti i smrtonosne su.
Seksualno prenosive bolesti su: gonoreja, herpes, sifilis, genitalne bradavice, SIDA. Znaci
koji se javljaju kod osoba koje su zaražene seksualno prenosivim bolestima zovu se simp-
tomi i mogu biti različiti, u zavisnosti od vrste bolesti. Najčešći simptomi su na polnim or-
ganima (lokalni): svrab, otok, crvenilo, peckanje, ranice, osip, bradavice, pojačan sekret i
neprijatan miris ili bolovi u maloj karlici. Kod nekih bolesti mogu se javiti i opšti simptomi:

Teorijski prilog
6
malaksalost, osip po tijelu, gubitak otpornosti organizma. Važno je znati da je ispoljavanje
simptoma individualno i da se razlikuje i među polovima. Neke seksualno prenosive bolesti
mogu, kraće ili duže vrijeme, ostati bez simptoma. Dvoje mladih pri nezaštićenom polnom
odnosu mogu jedno drugom da prenesu neku od bolesti. To se neće dogoditi samo u slu-
čaju kada su oni jedno drugom prvi seksualni partneri. Ima i takvih bolesti (hepatitis B) koje
se ne dobijaju isključivo polnim putem, a ipak se pri polnom kontaktu mogu prenijeti na
svog partnera.
Polno prenosive bolesti su česte tokom adolescencije. Smatra se da kod svake četvrte
seksualno aktivne mlade osobe godišnje nastaje jedna od infekcija ove vrste. Adolescenti
su osjetljivi na nastanak ovih infekcija, a posebno djevojke koje su s polnim odnosima zapo-
čele u ranom uzrastu (prije 16. godine života).
PPB izazivaju mikroorganizmi, kao što su bakterije, virusi, gljivice, paraziti. Pored odavno
poznatih polnih bolesti (sifilis, gonoreja i trihomonasna infekcija), danas se zna da postoji
preko 50 različitih stanja i oboljenja koja se prenose seksualnim kontaktom. Najčešća su:
genitalni herpes, genitalne bradavice-kondilomi, hlamidijalna infekcija, hepatitis B, HIV in-
fekcija i mnoge druge. Neki od ovih uzročnika su otporni na uslove sredine, pa se, osim sek-
sualnim kontaktom, mogu prenijeti i korišćenjem zajedničkog toaletnog pribora ili rublja.
Drugi uzročnici ovih bolesti su veoma osjetljivi, tako da se prenose samo direktnim polnim
kontaktom dvije osobe ili putem tjelesnih tečnosti i izlučevina u kojima se mikroorganizam
nalazi u dovoljnoj koncentraciji. Te tečnosti su: krv, sperma, vaginalni sekret i majčino mli-
jeko.
Polno prenosiva bolest dobija se tokom:

• seksualnih odnosa – vaginalnim, oralnim ili analnim putem,
• intimnog kontakta spoljašnjih genitalija,
• intravenske primjene narkotika korišćenjem zajedničkih igala i špriceva,
• trudnoće, porođaja ili dojenja, kada se prenosi s majke na dijete.
Veliki broj polnih bolesti izaziva nelagodnost. Kod žena se najčešće javljaju: pojačana vagi-
nalna sekrecija, peckanje, svrab i promjene na koži spoljašnjih genitalija. Muškarci mogu da
primijete pojavu gnojavog ili bistrog sekreta iz mokraćovoda, smetnje pri mokrenju, pro-
mjene na vrhu penisa. Ipak, veliki broj oboljelih osoba nema nikakvih tegoba i naizgled su
zdrave. I ove osobe, međutim, na isti način mogu da prenesu polno prenosivu bolest. Zato
je veoma važno da se znaju rizici kojima je seksualni partner prethodno bio izložen, ali i da
se obavezno koristi kondom prilikom stupanja u polni odnos s novim partnerom. Zaštita je
neophodna i u dužim vezama, jer prisustvo polno prenosive bolesti kod neke osobe može
da se otkrije i poslije nekoliko mjeseci, pa čak i poslije nekoliko godina. Ispitivanje prisustva
polno prenosivih bolesti obavlja se ginekološkim i urološkim ispitivanjem, kao i pregledom
krvi. Ove procedure nijesu bolne i treba ih primijeniti kod svake osobe s navedenim tego-
bama, kao i kod onih koje su svojim ponašanjem sebe izložile riziku od nastanka nekog od
ovih oboljenja.
Veliki broj polno prenosivih bolesti se jednostavno liječi. Ima i onih koje su neizlječive, ali
odgovarajućim lijekovima može da se utiče na njihov tok. Važno je da se svako ko ima smet-
nje odmah javi svom ljekaru, koji će preduzeti potrebno ispitivanje i liječenje. U suprotnom,
može da dođe do nepovratnih promjena i oštećenja reproduktivnih funkcija, do prenošenja
infekcije na osobu s kojom je inficirani u seksualnoj vezi, kao i do prenošenja infekcije na
buduće potomstvo.

6
Oblici seksualnog nasilja i reproduktivna prava
Seksualno zlostavljanje predstavlja svaki seksualni kontakt koji je prisila za jednog od par-
tnera, odnosno na koji jedan od učesnika nije dobrovoljno pristao, ili kada postoji pristanak,
ali je osoba previše mlada i nezrela (djeca i maloljetne osobe).
Seksualno zlostavljanje može biti neželjeni seksualni odnos, dodirivanje polnih organa
bez seksualnog odnosa ili izlaganje polnih organa djeci na „seksualni“ način. Ova vrsta nasi-
lja ostavlja duboke emotivne, psihološke i fizičke traume, naročito na mlade osobe. Objav-
ljivanje seksualnog nasilja za žrtvu predstavlja stid, stres, strah od osude okoline, strah od
osvete osobe koja je izvršila nasilje, strah od neprihvatanja u porodici i društvu iako u pot-
punosti odgovornost leži na odraslima. O seksualnom nasilju se značajno manje zna nego
što se ono događa u stvarnom životu, jer, nažalost, žrtve uglavnom ćute o tome i mogu
nositi ovu traumu u sebi godinama kao skrivenu patnju.
Osim toga, važno je biti svjestan i seksualnog uznemiravanja koje se može javljati sva-
kodnevno. I ovaj oblik nasilja dovodi do smanjenja samopoštovanja žrtve i, u nekim sluča-
jevima, može biti uvod u zlostavljanje.
Smisao ove oblasti je da otvori teme o kojima se nerado priča i u porodici i među vrš-
njacima. Treba najaviti učenicima da se radi o delikatnoj i teškoj, ali veoma značajnoj temi.
Ukoliko neko od učenika nije aktivan, ne treba insistirati, može se raditi o djetetu koje je
imalo ili ima lično neprijatno iskustvo.
Neki primjeri seksualnog nasilja

Silovanje – seksualni odnos bez dobrovoljnog pristanka jedne osobe. Fizičko nasilje obično
prati seksualno nasilje i silovanje i može da ostavi tjelesne i duševne posljedice. Silovanje se
može dogoditi osobama ženskog i muškog pola. Silovanje nije vezano samo za nepoznatu
osobu. Silovanje može da izvrši i poznata osoba, prijatelj, partner, muž, nastavnik, pa čak i
član porodice. Silovanje je zakonski kažnjivo. Najbolji način da se mladi zaštite od silovanja
je izbjegavanje okolnosti pogodnih za silovanje (podstaći učenike da daju ideje):
• ne ići ili prolaziti kroz pusta i mračna mjesta, naročito kasno noću;
• imati baterijsku lampu i zaštitni sprej;
• ne treba izazivati strasti pripadnicima suprotnog pola ukoliko nije donijeta odluka o stu-
panju u seksualni odnos s tom osobom – igra može biti opasna, ma koliko bila bezazlena
na početku;
• ne treba ulaziti u kola i stanove nepoznatih osoba;
• ne treba konzumirati alkohol ili neka druga opojna sredstva - ona smanjuju mogućnost
razumne procjene situacije i usporavaju reflekse i čula.
Incest je seksualni odnos između najbližih krvnih srodnika, očuha, maćehe i ostalih ukuća-
na. Incest je uvijek tajan. Najčešće je incest vezan za seksualno nasilje unutar porodice, u
kojem je jedna osoba primorana na seksualni odnos.
Pedofilija, ili seksualno zlostavljanje djece, predstavlja seksualni odnos između odrasle oso-
be i djeteta koji nijesu u rođačkoj vezi.
Prostitucija je stupanje u seksualni odnos za novac ili neku uslugu, „prodavanje tijela“. Žene
i muškarci koji to rade danas se nazivaju seksualni radnici.
Seksualno uznemiravanje javlja se u mnogo oblika, u koje spada ponavljano izazivanje ili
dovođenje u neprijatnost drugih osoba, na primjer, nepriličnim dodirivanjem ili štipanjem,
gestovima, telefonskim pozivima, traženjem raznih seksualnih usluga od strane pretpostav-
ljenog na poslu ili od strane nastavnika ili profesora u školi.
Teorijski prilog
6
Izlaganje druge osobe pornografiji takođe je oblik seksualnog uznemiravanja. Posebno kri-
vično djelo je „obljuba zloupotrebom položaja“, kada nije bitno da li je postojao pristanak
osobe ili ne, već da je do seksualnog kontakta došlo između osobe u nadređenom položa-
ju (nastavnika, vaspitača, staraoca, usvojioca, roditelja, očuha, maćehe) i maloljetne osobe
starije od 14 godina koja mu /joj je povjerena radi učenja, vaspitavanja, staranja ili njege.
Nedozvoljene polne radnje su pokušaj silovanja, neželjeni dodiri, poljupci, grljenje..., tj. sve
što nije silovanje a uključuje seksualni kontakt do kojeg je došlo silom, prijetnjom ili ucje-
nom.
Reproduktivna prava
Međunarodni sporazumi između zemalja zasnovani su na međunarodnom pravu, a zemlje
potpisnice (među kojima je i naša zemlja) ratifikuju ove sporazume tako što ih uključuju u do-
maće zakonodavstvo. Sporazumi o ljudskim pravima sadrže dužnosti i odgovornosti, a vlade
zemalja se obavezuju da će štititi, promovisati i obezbijediti ljudska prava za svoje narode.
Reproduktivna prava obuhvataju dva široka principa ljudskih prava: pravo na repro-
duktivnu zdravstvenu njegu i pravo na reproduktivno samoopredjeljenje. Međunarodna
federacija za planirano roditeljstvo (IPPF) 1995. godine donijela je Povelju o seksualnim i
reproduktivnim pravima. Ova prava podrazumijevaju da ljudi imaju slobodu da uživaju u
međusobno zadovoljavajućoj i sigurnoj vezi, slobodnoj od prisile ili nasilja, i bez straha od
infekcije ili trudnoće, kao i da su u mogućnosti da regulišu svoju plodnost bez negativnih ili
opasnih posljedica.
Pravo na život. Nijedan život ne smije biti ugrožen trudnoćom, rađanjem ili rodnom pri-
padnošću.
Pravo na slobodu i sigurnost osobe. Svi ljudi imaju slobodu kontrole vlastitog seksualnog
i reproduktivnog života.
Pravo na jednakost i oslobođenje od svakog oblika diskriminacije. Svi su rođeni jednaki

i niko ne smije biti diskriminisan na osnovu: rase, etničkog porijekla, boje kože, siromaštva,
pola ili seksualne orijentacije, bračnog statusa, porodične situacije, fizičke ili mentalne hen-
dikepiranosti, starosti, jezika, religije, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog ili socijal-
nog porijekla, imovine, rođenja ili drugog statusa.
Pravo na privatnost. Svi ljudi imaju pravo da donose autonomne odluke u vezi s vlastitim
seksualnim i reproduktivnim životom, da imaju privatnost i da budu poštovani.
Pravo na slobodu mišljenja. Svi ljudi imaju pravo da donose odluke o seksualnom i repro-
duktivnom zdravlju i pravima, i pravo da traže, primaju i daju informacije i razmjenjuju ideje
kroz bilo koji medij.
Pravo na informacije i edukaciju. Svi ljudi imaju pravo na pristup informacijama i edukaciji
o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima.
Pravo na izbor. Ljudi imaju pravo slobodnog izbora da li ući u brak ili ne, i osnovati i planirati
porodicu.
Pravo na odluku o tome da li imati djecu ili ne. Sve osobe imaju pravo da odluče slobodno
i odgovorno o broju djece i razmaku između rađanja, što uključuje i odluku da li uopšte
imati djecu, kao i pristup sredstvima za praktikovanje ovog prava.

6
Pravo na zdravstvenu zaštitu i njegu. Svi ljudi imaju pravo na najviše moguće standarde
fizičkog i mentalnog zdravlja.
Pravo na slobodu udruživanja i političkog učešća. Svi ljudi imaju pravo da formiraju ili da
se uključe u nevladinu organizaciju, kako bi se unaprijedila seksualna i reproduktivna prava.
Pravo da se ne bude žrtva torture i drugih nehumanih tretmana. Svi ljudi imaju pravo
da ne budu subjekti torture ili okrutnih, nehumanih ili degradirajućih tretmana, kao i da
ne budu podvrgnuti medicinskom tretmanu ili naučnom istraživanju bez slobodnog i na
informacijama zasnovanog pristanka.

6
6.1 Promjene u adolescenciji
Cilj: učenik se upoznaje s promjenama do kojih dolazi na tijelu i polnim organi-
ma dječaka i djevojčica tokom puberteta i pratećim promjenama u psihičkom i
socijalnom razvoju; dobija informacije o građi i funkciji reproduktivnih organa
muškarca i žene.
1. Najava cilja časa i uvodno prezentovanje osnovnih podataka koje treba da bude
dobra podloga za diskusiju i rad u manjim grupama. U istoj ulozi, osim nastavnika, može se
naći i stručnjak za ovu oblast, kao gost na času.
2. Žensko tijelo – muško tijelo

Nastavnik postavlja pitanje učenicima da li ponešto znaju o pojmovima koji se obrađuju
(ti pojmovi bi mogli da budu: uloga, građa, značaj, funkcija, važnost, cilj...). Učenici koji se
jave biraju se za „mudrace“. Naime, oni ustaju i raspoređuju se po učionici, tako da pred-
stavljaju nosioce grupe za ovu aktivnost (bira se po jedan učenik za jedan pojam). Ostali se
raspoređuju u grupe. U tako formiranim grupama „mudrac“ upoznaje ostale učenike s onim
što zna o određenom pojmu. Ostali mogu da postavljaju pitanja.
Kada se ova aktivnost završi, nastavnik poziva iz svake grupe po jednog ili dva učenika
koji nije bio „mudrac“ da izvijesti šta je njegova grupa saznala o pojedinim pojmovima od
svog druga. Preporučuje se da nastavnik podstiče učenike da pronađu odgovarajući termin
za pojedine polne karakteristike. Pri tom naglašava da nije dozvoljeno korišćenje kolokvijal-
nih iziraza ili vulgarizama, već se traži seksualna terminologija kojom oni mogu da komuni-
ciraju u različitim socijalnim kontaktima.
Nije potrebno da se duže zadržavaju na ovom sadržaju, s obzirom na to je ovo sastavni
dio nastavnog programa biologije za IX razred.
3. Moje tijelo se mijenja

Nastavnik na tabli ispisuje naslov Pubertet i traži da učenici kažu šta znaju o tom pojmu,
koristeći ovo ili neko slično pitanje: Šta počinje da se dešava s tijelom djeteta (šta se mijenja)
kada napuni 11–12 godina i uđe, kako se to kaže, u pubertet? Na vidnom mjestu ispisuje sve
tačne odgovore, a netačne obazrivo koriguje i dopunjava i na kraju stavlja naslov – Sekun-
darne polne karakteristike. Nakon toga, učenike pita: Šta mislite, zbog čega dolazi do ovako
velikih promjena na tijelu?
U rezimeu diskusije nastavnik u nekoliko rečenica saopštava najvažnije endokrinološke
činioce koji su zaslužni za promjene u pubertetu.
4. U pubertetu sam, šta mi fali?

Nastavnika nakon kraćeg izlaganja i objašnjenja daje učenicima test (Prilog 6.1), koji
može da predstavlja dobru osnovu za diskusiju o psihičkim promjenama u adolescenciji.
Nastavnik, nakon kraćeg izlaganja i objašnjenja, daje učenicima upitnik (Prilog 6.2) koji
može da predstavlja dobru osnovu za diskusiju na nivou grupe, ali i razmjenu mišljenja na
nivou čitavog odjeljenja, ukoliko za to bude dovoljno vremena.

6
Pitanja za diskusiju na nivou odjeljenja:1
1. Koja su preovlađujuća interesovanja u vašem uzrastu?
2. Koje su karakteristike vaših postupaka i akcija?
3. Koja su preovlađujuća osjećanja u vašem uzrastu?
4. Koje ste sposobnosti/vještine do sada dobro razvili, a koje još uvijek nijeste savladali?
5. Koji su vaši najvažniji ciljevi?
6. Koje su vaše najvažnije odluke?
Na kraju diskusije učenici u grupama prave kratak spisak sposobnosti i vještina koje su
do sada dobro razvili, kao i onih koje nijesu.
Nastavnik sumira, uz saopštavanje dodatnih informacija.
6.2. Trudnoća i kontracepcija

Cilj: učeniku objasniti kako nastaje trudnoća i kako da spriječi neželjenu trudno-
ću, odnosno razumije koncept planiranja porodice/potomstva; saznaje osnovna
prava u oblasti reproduktivnog i seksualnog zdravlja.
1. Najava cilja časa i nastavnikovo uvodno prezentovanje osnovnih podataka o na-

stajanju trudnoće i sredstvima za kontracepciju, koje treba da bude dobra podloga za dis-
kusiju i rad u manjim grupama. Dobro je da nastavnik koristi različita sredstva vizualizacije.
2. Učenici se podijele u manje grupe (4 ili 5 učenika u grupi) i svaka grupa dobija list
na kojem je kratko opisana problemska situacija. Nastavnik daje uputstva za rad: Pažljivo
pročitajte situaciju koja je opisana na listiću, razgovarajte u grupi o tome šta mislite o datom
problemu i pokušajte da zajedno formulišete svoj stav ili mišljenje.
Svima se pročita priča (Prilog 6.3): Sonja i Katarina su dobre prijateljice, obje imaju po 15
godina. Druže se još iz vrtića. Sonja se već nekoliko mjeseci zabavlja sa Nikolom, koji je njihov
drug iz škole. Imali su seksualni odnos i oboje su srećni zbog toga. Nijesu koristili nikakvo sred-
stvo za kontracepciju, već se Sonja oslonila na metod kalendara. Međutim, posljednjih dana
Sonja je veoma zabrinuta, menstruacija joj kasni i plaši se da nije ostala u drugom stanju. Sve je
ispričala Katarini, ali još uvijek ne zna šta da radi. Boji se da se povjeri majci, a još se više boji da
razgovara s ocem. Prolaze dani, a ona još uvijek strepi od moguće trudnoće!
3. Predstavnici grupa upoznaju ostale s rezultatima diskusije u njihovoj grupi i iznose

njihov zajednički stav o problemu. Nastavnik zatim poziva i ostale učenike da se uključe u
diskusiju. Važno je da se održi tolerantna atmosfera i da se uključi što više učenika. Nastav-
nik može da usmjerava diskusiju sljedećim pitanjima: Kako se osoba osjeća? Kako vi to doživ-
ljavate? Šta treba uraditi? Kome se treba obratiti? Ko treba da interveniše?
4. Nastavnik sumira diskusiju, prema potrebi daje dodatna objašnjenja i usmjerava ih

ka pravilnim izborima. Zatim podijeli učenicima materijal dat u Prilogu 6.4.
1
Ideja za aktivnost je preuzeta iz brošure - Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-brošura o reproduktivnom zdravlju
mladih, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
5. Domaći zadatak: Pogledaju film Mi nismo anđeli 1 ili Stilling Beauty i urade rad na tu
temu u grupi! Diskusija – analiza ličnosti, potreba, okolnosti...
6.3. Donošenje odluke i pritisak vršnjaka

Cilj: učenik razumije zašto je poželjno da, u vrijeme stupanja u seksualne odnose,
pored biološke zrelosti, postoji i emotivna, socijalna i intelektualna zrelost, kao
i činjenicu da pojedine osobe u različitim uzrastima stiču pojedine vrste zrelosti;
razumije pojam i sadržaje seksualnosti i njen uticaj na ličnost i zdravlje u različi-
tim životnim dobima.
1. Učenici u krug, potvrdno ili odrično, bez obrazloženja, odgovaraju na pitanje na-
stavnika: Da li pretpostavljate da većina tinejdžera ima seksualne odnose?
2. Zatim nastavnik nastavlja pitanjem: Koje su to godine u kojima se postaje polno zreo
u tjelesnom smislu i na osnovu kojih pokazatelja to možemo da znamo? Učenici iznose svoja
mišljenja, a nastavnik ih zapisuje na vidnom mjestu (tabla, veliki papir, čart tabla...) i otvara
diskusiju sljedećim pitanjima:
Da li to znači da su mladić ili djevojka spremni da stupe u polne odnose?
Šta za vas znači rano stupanje u seksualne odnose?
Da li taj uzrast možete da izrazite brojem godina i koje bi to godine bile?
3. Učenici se podijele u grupe (5-6) i svaka grupa dobija upitnik (Prilog 6.5) i popunja-
vaju samo prvu kolonu: Zašto mladi rano stupaju u seksualne odnose? Rade u grupi oko 10
minuta, biraju izvjestioca i prezentuju rezultate svoje diskusije. Nastavnik zapisuje odgovo-
re na vidnom mjestu.2
Nakon toga imaju zadatak da u grupama razmisle o pitanjima iz druge dvije kolone u upit-
niku, tj. da prepoznaju potrebu koja stoji iza navedenog razloga i da pronađu bar još jedan
način na koji se ta potreba može zadovoljiti, a da to ne bude seksualni odnos u ranoj adoles-
cenciji. Rade u grupi oko 10 minuta, biraju izvjestioca i prezentuju rezultate svoje diskusije.
4. Kako da donesem odluku?

Aktivnost se izvodi u velikoj grupi. Učenici, kroz slobodnu diskusiju, formulišu pitanja
koja bi trebalo sebi da postave prije nego što se odluče da stupe u seksualni odnos. Na-
stavnik bilježi pitanja na vidnom mjestu. Svoje odgovore mogu da bilježe na listicama koje
predaju nastavniku.
Najčešće formulišu sljedeća pitanja: Da li je u pitanju prava ljubav? Da li sam zaista spre-
mna? Da li je to prava osoba? Da li se dovoljno poznajemo? Da li je to samo moja odluka? Šta
ne bih željela da mi se dogodi poslije seksualnog odnosa? Da li znam kako da se zaštitim od
neželjenih posljedica? (podijeliti učenicima materijal iz Priloga 6.6)3
2
Ideja za aktivnost je preuzeta iz brošure: Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-zaštita reproduktivnog zdravlja mla-
dih, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.
3
Ideja za aktivnost je preuzeta iz brošure - Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-zaštita reproduktivnog zdravlja

6
Nastavnik pita učenike na koja od ovih pitanja mogu sami da odgovore, a za koje bi im
bio potreban savjet ili razgovor. Gdje bi ga potražili? Da li im je sada lakše da prepoznaju
koje su to osobine koje treba da posjeduju i koja su to ponašanja kojima bi trebalo da ovla-
daju da bi se mogli smatrati zrelim za donošenje odluke o stupanju u polne odnose?
5. Kako reći Ne?

Učenici na papiru, svako za sebe, ispisuju nekoliko načina na koje bi nekome stavili do
znanja da ne žele da s njim imaju seksualne odnose. Nastavnik naglašava da odgovori treba
da odražavaju čvrstinu sopstvene odluke, ali i da ne povrjeđuju drugu osobu – oni treba da
budu takvi da obezbijede nastavak dotadašnjeg odnosa s tom osobom.
Nakon pet minuta nastavnik uzima papiriće od učenika i stavlja ih na gomilu, izmiješa ih
i čita. Razvija se diskusija o odgovorima i zapisuju se oni koje je grupa prihvatila kao odgo-
varajuće, uzimajući u obzir da li su ispunjeni kriterijumi iz uputstva nastavnika. (Prihvatljivi
odgovori mogu da budu kao sljedeći: Prilog 6.6.)
U rezimeu diskusije nastavnik naglašava značaj zrelosti ličnosti za donošenje ovako važ-
ne odluke i pohvaljuje učenike za dobar rad u ovoj vježbi.
6. Alternativa
Svima se pročita priča (Prilog 6.8): Jelena ima 14 godina. Sve njene drugarice su već odavno
dobile menstruaciju, a Jelena „tek prije 3 mjeseca“. Već se pitala da li je sa njom sve u redu. Boris
ima 15 godina i zabavljaju se nepunih mjesec dana, neposredno nakon što je ona dobila prvu
menstruaciju. Boris je simpatičan, važi za vrlo slatkog dječaka, ali još je „nekako nizak i nije
snažan“ kao ostali dječaci iz njegovog odjeljenja. U posljednje vrijeme je počeo da se druži sa
Marjanom, dječakom iz kvarta koji važi za vođu u ekipi. Ostavlja Jelenu i počinje da se zabavlja
s Milenom, Jeleninom drugaricom iz susjednog odjeljenja. Milena je visoka, krupna, vrlo upad-
ljivog izgleda. Jelena jedno vrijeme tuguje, ali ubrzo se upoznaje s Marjanom. Marjan vrlo brzo
počinje da je nagovara da stupe u polne odnose. Jelena pristaje!
Predstavnici grupa iznose svoje mišljenje, a nastavnik otvara diskusiju, koristeći neka od
pitanja koja se koriste u koraku br. 5.
Nastavnik sumira, usmjerava i interveniše. Sumiranje je usmjereno na vezu tjelesna-
emocionalna-socijalna-seksualna zrelost. Nastavnik usmjerava diskusiju učenika na važnost
potpunog prihvatanja sebe, a samim tim i na način donošenja zrelih odluka.
6.4. Polno prenosive bolesti (PPB)

Cilj: učenik se informiše o polno prenosivim bolestima (PPB), o rizicima za njihovo
dobijanje i o načinimi kojima se sprečava njihovo prenošenje.
1. Prazne stolice
U centar kruga se stavi pet praznih stolica na čijim naslonima su nalijepljeni natpisi: ljekar,
drug, drugarica, partner/partnerka, brat/sestra (Prilog 6.9). Nastavnik podijeli učenicima
kartice sa simptomima polno prenosivih bolesti (Prilog 6.10). Kartice su na poleđini obilje-
žene nekim znakom (naljepnicom) kako bi se odvojile kartice sa simptomima koji se javljaju

6
kod muškaraca od kartica sa simptomima koje se javljaju kod žena, tako da svaki učesnik
dobija karticu u odnosu na svoj pol. Postoji i kartica sa simptomatologijom koja ne mora biti
vezana samo za polno prenosive bolesti.4
Nastavnik kaže učenicima da je svaki od njih dobio karticu s određenim pokazateljima
koji mogu upozoravati da se radi o postojanju neke polno prenosive bolesti. Svako od njih
pročita u sebi tekst na kartici i ne komentariše ga glasno. Zadatak je da spusti karticu na
jednu od stolica u centru kruga. To će zavisiti od toga kome bi se prvo obratio ukoliko bi
se nekada našao u situaciji koja je opisana na kartici. Nastavnik, pri sakupljanju kartica, evi-
dentira broj učesnika koji bi se obratio određenoj osobi i naglašava značaj obraćanja pravoj
osobi (ljekaru ili roditeljima). Nastavnik treba da uputi učenike na Prilog 6. 11.
2. Šta treba da znam o polno prenosivim bolestima (PPB)?

Nastavnik iznosi osnovne podatke o simptomatologiji polno prenosivih bolesti: gonore-
ja, sifilis, genitalni herpes, genitalne bradavice, hlamidijaza, HIV/AIDS i hepatitis B.
3.Učenicima se podijele liste sa 10 pitanja (Prilog 6.12), koje će popunjavati u ma-

njim grupama. Pitanja sa liste nastavnik prethodno ispiše na većem papiru i okači na zid, a
predstavnici grupa izlaze i bilježe svoje odgovore.
Nakon toga, učenici komentarišu svoje odgovore, a nastavnik otvara diskusiju nastojeći
da uključi što više učenika i prema potrebi daje pojašnjenja i dodatne informacije.
Zaokruži one stavove za koje misliš da nose rizik za dobijanje polno prenosivih bolesti. Po-
ređaj ih tako što ćeš na prvo mjesto staviti onaj koji nosi najveći rizik, a na posljednje onaj koji
nema rizik.
1. Seksualni odnos s osobom koju volimo i koju duže vrijeme poznajemo
2. Prvi seksualni odnos s vršnjakom kome je to takođe prvi seksualni odnos
3. Česta promjena seksualnih partnera
4. Seksualni odnos pod uticajem alkohola ili droge
5. Seksualni odnos s nedovoljno poznatom osobom
6. Seksualni odnos bez kondoma
7. Povremeno korišćenje kondoma
8. Korišćenje tuđeg donjeg rublja
9. Veza za jednu noć
10. Seksualni partner koji je stariji više godina
4
Ideja za aktivnost je preuzeta iz brošure – Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-zaštita reproduktivnog zdravlja

6
4. Učenici su podijeljeni u manje grupe i svi dobijaju list s istom pričom: Jelena i Petar
se zabavljaju 6 mjeseci i imali su seksualni odnos. Jeleni je Petar prvi mladić, a Petar je na nekoj
žurci prije godinu dana imao samo jedan polni odnos s djevojkom koja je bila nekoliko godina
starija i već je imala nekoliko partnera. Dvije nedjelje nakon seksualnog odnosa Jelena je osjetila
peckanje i primijetila pojačanu vaginalnu sekreciju. (Prilog 6.13)
Šta biste savjetovali Jeleni da učini? (Zaokružite jedan ili više odgovora.)
1. Da ostavi Petra.
2. Da s Petrom porazgovara o tegobama koje osjeća.
3. Da ode s drugaricom kod ljekara.
4. Da s Petrom ode u savjetovalište za mlade.
5. Da Petra uputi na ispitivanje.
6. Nešto drugo.
5. Nastavnik poziva predstavnike grupa da iznesu svoje mišljenje – argumente, otva-

ra diskusiju i sam se uključuje, prema potrebi. Na kraju, svodi diskusiju i daje osnovne infor-
macije o mjerama prevencije. Učenicima može da podijeli materijal iz Priloga 6.14. Ukoliko
ima nekih nedoumica o simptomatologiji, nastavnik daje dodatna pojašnjenja i naglašava
da je dovoljno prepoznati da se radi o simptomu neke bolesti, kao i potrebu da se osoba
obrati za stručnu pomoć. Da li se i o kojoj bolesti radi, konačno će ustanoviti ljekar.
6.5. Oblici seksualnog nasilja i načini da se prepozna i izbjegne

Cilj: učenik razumije oblike seksualnog nasilja i načine kojima se oni mogu spreča-
vati i suzbijati.
Predlozi aktivnosti
1. Nastavnik izlaže osnovne informacije koje treba da budu dobra podloga za disku-
siju i rad u manjim grupama.
2. Učenici se podijele u manje grupe i dobijaju kartice na kojima su date neke situa-
cije. U grupama treba da iznesu svoje mišljenje (stav) o datoj situaciji.
• Djevojka koja je silovana povjerila se najboljoj drugarici. Ni jedna ni druga ne znaju šta da rade.
• Primjećujete da se jedna djevojčica ponaša vrlo čudno. Ne druži se, ćutljiva je ili se lako
posvađa. U školskom WC-u nailazite na nju i vidite modrice na butinama. Ona vam plačući
ispriča da ju je zlostavljao rođak.
• Dječak se povjerio svom drugu da mu čovjek iz komšiluka povremeno nudi časopise i ka-
sete pornografske sadržine. Veoma mu je neprijatno i ne zna kako da se ponaša.
• Dvije drugarice se često sastaju u parkiću ispred njihove zgrade. Jednog dana im prilazi
mladić s prijedlogom da ih fotografiše jer smatra da su lijepe i da bi mogao da im pomo-
gne da postanu manekenke. One su u nedoumici šta da urade. (Prilog 6.16)
3. Nastavnik poziva predstavnike grupa da ostale upoznaju sa situacijom o kojoj su

diskutovali, kao i da iznesu svoje mišljenje i prijedloge za rješenje situacije. Ostali mogu da
se uključe svojim zapažanjima ili postavljanjem pitanja.
6
4. Nastavnik sumira diskusiju i donosi zaključke, a zatim informiše učenike o pravima
i načinima na koje se mogu zaštititi.
5. Tačno-netačno
Svaki učenik dobije po jednu karticu na kojoj je napisana određena definicija ili stav.
(Prilog 6.17) Na stolu ili klupi se odrede dva mjesta (kolone), jedno za tačne i drugo za ne-
tačne iskaze na karticama. Svaki učenik pojedinačno ili grupa, nakon zajedničke diskusije,
razvrstaju kartice u odgovarajuću kolonu.
Voditelj radionice komentariše ispravno i pogrešno razvrstane odgovore, koristeći teo-
retski uvod za radionicu. Kroz diskusiju s učenicima treba jasno istaći pravilan stav o svim
pojmovima koji su obrađeni u temi o seksualnosti.
Nastavnik metodom slučajnog izbora poziva nekoliko učenika da kažu kako su odgo-
vorili, a ostali učenici se izjašnjavaju da li je to tačan ili pogrešan odgovor i obrazlažu svoje
mišljenje.
Mini projekat
6.6. Tribina o seksualnosti

Učenici se podijele u grupe od 4 do 5 članova. Svaka grupa dobija temu koju će pripremati
i izlagati na mini-tribini. Nastavnik daje sljedeće uputstvo: Zamislite da ste vi članovi udruže-
nja mladih. Program vašeg udruženja je obrazovanje vršnjaka u oblasti zaštite reproduktivnog
zdravlja mladih. Upravo sada sprovodite akciju za koju je neophodno da se izradi propagandni
materijal. Vi ćete sada formirati kreativne timove, a svaki tim će raditi na određenoj temi i u for-
mi jedne vrste propagandnog materijala. To će biti: propagandni plakat, propagandni slogani,
brošura, scenario za propagandni spot na radiju ili televiziji. U izradi ovih materijala upotrijebi-
ćete sva svoja znanja i literaturu kojom raspolažete. Teme mogu biti: „Seks i ljubav“, „Promje-
ne u pubertetu“, „Polno prenosive bolesti“, „Kontraceptivna sredstva“ i sl. Produkti treba da
predstavljaju krajnji rezultat čitave grupe učenika. Grupa se zajedno dogovara koja pitanja,
poruke, simboli, crteži ili nešto drugo će stajati na produktu.5
Nastavnik za svaku od ponuđenih aktivnosti daje odgovarajuće uputstvo.
Propagandni plakat. Od učenika se traži da naprave plakat kakav se sreće u medicinskim

ustanovama, školama ili na uličnim panoima (bilbordima) u okviru teme koju propagiraju.
Propagandni slogani. Učenicima se objasni da su to rečenice ili sintagme koje se koriste

u propagandne svrhe u različitim propagandnim medijima (na primjer: „Sigurna ljubav je
prava ljubav!“, „Željeno dijete u željeno vrijeme!“, „Uvijek kondom!“ i sl.). Njihov zadatak je da
smisle što više takvih slogana.
Scenario za propagandni spot. Učenici treba da napišu scenario, a potom da ga razrade po

scenama i, ako žele, da napišu dijaloge. U odnosu na to da li rade spot za radio ili za televizi-
ju, trudiće se da iskoriste što više mogućnosti koje im taj medij pruža. Ukoliko je njihov spot
5
Ideja za aktivnost je preuzeta iz brošure – Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-zaštita reproduktivnog zdravlja

6
moguće izvesti u radionici, grupa se unaprijed dogovori oko podjele uloga i uvježbavaju
izvođenje.
Propagandna brošura. Očekuje se izrada brošure kakva se sreće po zdravstvenim ustano-

vama. Bilo bi korisno ako bi nastavnik mogao da im pokaže nekoliko takvih brošura, nagla-
šavajući da se od njih ne očekuje identična, već slična ili potpuno originalna forma.
Nastavnik naglašava da u izradi svakog od ponuđenih propagandnih sredstava veću važ-

nost ima poruka koja se upućuje, nego tehničko izvođenje. Takođe, napominje da će na
kraju aktivnosti svaki rad biti predstavljen, a potom izložen na vidnom mjestu u prostoriji.

6
Prilog 6.1 6
DA LI SAM JA NORMALNA OSOBA?
Ovo je pitanje koje najviše pritiska osobe u pubertetu, kao i osobe pred pubertetom.
Ako se u jednom trenutku osjećaš kao dijete, a već kroz pola sata imaš rezone i po-
našanje odrasle osobe - sasvim je normalno da pomisliš da si nenormalan/na. Isto ćeš
posumnjati i kada počneš da primjećuješ da se iz dana u dan sve više razlikuješ od svojih
vršnjaka po izgledu, osjećanjima, razmišljanju, interesovanju, ukusu... Proces odrastanja
se kod svake osobe odvija na poseban način, različitim tempom. Češće u skokovima,
rjeđe postupno. Ta promjenljivost, različitost i skokovitost jeste zanimljiva, ali i prilično
naporna. Ovu pubertetsku zbrku upotpunjuje i okolina s najrazličitijim komentarima i
savjetima. I šta ti drugo preostaje nego da se sasvim zbuniš i još više uznemiriš!
Do odgovora na pitanje s početka ove priče može se doći na mnogo načina, ali ti mi
nudimo najlakši i najbriži: riješi sljedeći test!
Uputstvo: Pažljivo pročitaj svako pitanje, dobro promisli i tek onda pristupi rješavanju.
Zaokruži samo jedan od dva ponuđena odgovora – Da ili Ne. Na kraju saberi odgovore
i pogledaj rješenje.
1. Često stojiš pred ogledalom...........................................................Da.................Ne
2. Zuriš u prazno....................................................................................Da.................Ne
3. Mrzi te da učiš....................................................................................Da.................Ne
4. Slušaš glasno muziku.......................................................................Da.................Ne
5. Sakupljaš slike glumaca i pjevača..................................................Da.................Ne
6. Svađaš se s ukućanima...................................................................Da................Ne
7. Često mijenjaš raspoloženje............................................................Da................Ne
8. Sve ti je dosadno................................................................................Da................Ne
9. Svi su ti dosadni.................................................................................Da................Ne
10. Imaš potrebu da popunjavaš testove..........................................Da................Ne
Ako imaš više od pola odgovora sa NE..................................... TI SI NORMALNA OSOBA

Ako imaš više od pola odgovora sa DA...................................... TI SI NORMALNA OSOBA
Rješenje testa:
6
Petrović, J. Seks za početnike, Kreativni centar, Beograd, 2000.

6
Za sve one koji vole testove, a još uvijek se dvoume da su možda na pogrešnom mjestu,
imamo još jedan test:
1. Dosta vremena provodiš zaključan/a u kupatilu....................................Da..................Ne
2. Pojavljuju ti se bubuljice.............................................................................Da..................Ne
3. Počinješ da maljaviš.....................................................................................Da..................Ne
4. Rastu ti grudi (ako si ženskog pola).........................................................Da..................Ne

Raste ti polni organ (ako si muškog pola)................................................Da..................Ne
5. Dobijaš menstruaciju (ako si ženskog pola).........................................Da..................Ne

Mijenjaš glas (ako si muškog pola)............................................................Da..................Ne
6. Imaš utisak da su ti ruke duže a noge kraće nego što bi trebalo..........Da..................Ne
7. Često se zaljubljuješ, a još češće odljubljuješ.........................................Da..................Ne
8. Svima drugima je bolje u životu nego tebi..............................................Da..................Ne
9. Niko te ne razumije i niko te ne voli..........................................................Da..................Ne
10. Želio/željela bi da znaš više o seksu, ali te je sramota da pitaš...........Da..................Ne
Ukoliko imaš više od jednog odgovora sa Da .............................. TI SI OSOBA U PUBERTETU!
Rješenje testa:

6
Prilog 6. 2 7
KARAKTERISTIKE UZRASTA U KOME SE NALAZIŠ
Odgovori koje ćete upisivati treba da se odnose na mlade ljude vašeg uzrasta. Poslije
popunjavanja liste, uporedite vaše odgovore i razgovarajte o njima.
Često se osjećamo
Često se ponašamo
Interesuje nas
Treba da donesemo odluke o
Razmišljamo o
Umijemo
Ne umijemo
Vjerujemo u
Želimo da
7
Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje - brošura o reproduktivnom zdravlju mladih, Institut za zdravstvenu zašti-
tu majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
Prilog 6. 3
Sonja i Katarina su dobre prijateljice, obje imaju 15 godina. Druže se još iz vrtića.
Sonja se već nekoliko mjeseci zabavlja s Nikolom, koji je njihov drug iz škole. Imali
su seksualni odnos i oboje su srećni zbog toga. Nijesu koristili nikakvo sredstvo za
kontracepciju, već se Sonja oslonila na „metod kalendara“. Međutim, posljednjih
dana Sonja je veoma zabrinuta, menstruacija joj kasni i plaši se da nije ostala u
drugom stanju. Sve je ispričala Katarini, ali još uvijek ne zna šta da radi. Boji se da
se povjeri majci, a još se više boji da razgovara s ocem. Prolaze dani, a ona još uvi-
jek strepi od moguće trudnoće!

6
Prilog 6. 4
ZABLUDE I ČINJENICE
1. TRUDNOĆA
Zablude i pogrešna vjerovanja Činjenice i poruke
Djevojka ne može ostati trudna ako je I djevojke i mladići treba da znaju činjeni-
mlada. ce o menstrualnom ciklusu.
Djevojka ne može ostati trudna prilikom Metoda plodnih i neplodnih dana nije
prvog seksualnog odnosa. siguran metod kontracepcije i ne štiti od
infekcija.
Trudnoća ne može nastati ako se samo
jednom ima odnos. Muškarac postaje plodan u pubertetu i
plodan je tokom cijelog života.
Vaginalno ispiranje odmah nakon seksu-
alnog odnosa može da spriječi trudnoću. Spermatozoidi mogu da prežive i do 5
dana u jajovodima žene.
Plodnost se vremenom smanjuje ako se
koristi kontracepcijska pilula. Trudnoća može nastati prilikom jednog
jedinog seksualnog odnosa.
2. ABORTUS
Namjerni prekid neželjene trudnoće obično se naziva abortusom. Abortus može da
ostavi velike psihološke posljedice i posljedice po fizičko zdravlje žene. Ovo se naročito
odnosi na nebezbjedne abortuse, koji se izvode od strane nestručnih osoba ili u neade-
kvatnim uslovima. Iako najveće posljedice ima na život žene, abortus je tema u koju su
uključeni i muškarci, na ovaj ili onaj način. Iako neki muškarci smatraju da odgovornost
za neželjenu trudnoću nije na njima, značajan broj smatra da je važno da o ovome raz-
govaraju sa svojom partnerkom. Saznanja o abortusu i mogućnost da iskažu šta misle i
osjećaju o tome doprinosi boljem razumijevanju ove situacije u kojoj se žena može naći.
Djevojka koja je imala abortus je prosti- Abortus može biti namjeran, kada se
tutka, laka djevojka, nemoralna... hirurškim putem ili lijekovima izaziva
prekid trudnoće, ili spontan, koji se sam
Može se znati (vidjeti ili osjetiti) da li je dogodi bez ikakvog vanjskog uticaja (i
djevojka imala abortus ili ne. češće se zove pobačajem).
Mladići koji imaju nezaštićen seksualni
Svaki zdravstveni radnik može da izvede odnos s djevojkom, koji za rezultat ima
abortus. neželjenu trudnoću, moraju da prihvate
odgovornost i posljedice, pa tako i odlu-
Žene se olako odlučuju na abortus. ku djevojke da li će imati abortus ili ne.
Žena sama treba da pazi kako ne bi osta- Abortus nije vrsta kontracepcije.
la u drugom stanju.

6
Abortus je jedna od vrsta kontracepcije. Namjerni prekid trudnoće treba da se
obavi u zdravstvenoj ustanovi i od strane
Abortus u većini slučajeva ostavlja ženu ljekara ginekologa.
neplodnom, naročito ako se izvede u pr-
voj trudnoći. Lakše je spriječiti trudnoću, nego proći kroz
iskustvo namjernog prekida trudnoće.
I bezbjedan abortus (u zdravstvenoj usta-

novi, od strane ginekologa) može da za
posljedicu ima zdravstvene komplikacije,
ali u većini slučajeva ne ostavlja posljedi-
ce po zdravlje i plodnost žene.
3. KONTRACEPCIJA
Kondomi nijesu sigurna zaštita od trud- I muškarac i žena su podjednako odgo-

noće i polno prenosivih infekcija. vorni za sprečavanje neželjene trudno-
će, kao i za posljedice koje mogu nastati
Kontracepcijske pilule su opasne po ukoliko do trudnoće ipak dođe. Odgovor-
zdravlje žena i mladih djevojaka. nost je obostrana, a ne može se dijeliti na
„mušku“ i „žensku“.
Kontracepcijske pilule izazivaju trajnu ne-
plodnost i probleme sa fertilitetom ako Kontracepcijske pilule ne izazivaju ne-
se dugotrajno koriste. plodnost i nijesu štetne po zdravlje uko-
liko se koriste na preporuku ljekara gine-
„Pravi muškarci“ nikad ne koriste kondo- kologa.
me.
Kondomi su pouzdana zaštita i od trud-
Žena je odgovorna za kontracepciju i noće i od polno prenosivih infekcija.
sprečavanje trudnoće.
Kondom je najbolje sredstvo kojim muš-
Sigurnije je koristiti dva kondoma odjed- karac kontroliše sopstvenu plodnost.
nom, nego samo jedan.
Kondomi sprečavaju i neželjenu trudno-
Ako koristiš kondom, ili tražiš da ga tvoj ću i polno prenosive infekcije.
partner koristi, to znači da nijesi vjeran/
na. Ako koristiš kondom ili tražiš od partnera
da ga koristi, to znači da misliš na zdrav-
Kondomi su samo za prostitutke. lje, budućnost i da si odgovoran/na!
Kondom umanjuje osjećanje zadovolj- Korišćenje kondoma je jednostavno.

stva.
Kondom ne smanjuje osjećanje zadovolj-
stva, za razliku od zabrinutosti i nervoze
pri nezaštićenom seksualnom odnosu.

6
Kondom ima sitne pukotine kroz koje Ne treba koristiti dva kondoma odjed-
može da prođe virus HIV-a. nom, jer tako mogu da puknu.
Korišćenje kondoma je komplikovano. Kondom treba čuvati na suvom i hlad-

nom mjestu.
Ne koristiti kondom iz oštećenog pako-
vanja.
Staviti kondom prije ikakvog genitalnog

kontakta.
4. SIGURNIJI SEKS
Pod pojmom „sigurniji seks“ misli se na načine zaštite od neželjene trudnoće i polno
prenosivih infekcija, uključujući i HIV infekciju. Zove se „sigurnijim“, jer zapravo ne po-
stoji apsolutno siguran seksualni odnos, bez ikakvog rizika od gore navedenog. Ipak,
ukoliko mladi znaju činjenice o tome šta čini seksualni čin bezbjednijim, i kako mogu da
zaštite svoje i zdravlje svog partnera, to je preduslov da promijene sopstvene stavove i
ponašanje i da smanje rizik od neželjenih posljedica.
Uzdržavanje od seksualnog odnosa, ako Lako je praktikovati sigurniji seks.

dugo traje, može da dovede do impoten-
cije. Sigurniji seks je lični izbor koji mora da se
poštuje.
Masturbacija je štetna.
Praktikovanje sigurnijeg seksa je način
Koristiti kondome, to je kao jesti bombo- zaštite tvog zdravlja i života.
nu u omotu – bez osjećanja užitka.
Sigurniji seks se sastoji od više kompo-
Pravi muškarac mora iskusiti i nezaštićeni nenti u koje spadaju: masturbacija, ko-
seks, sa bar jednom djevojkom. rišćenje kondoma, apstinencija (uzdr-
žavanje od seksualnog odnosa), intimni
Apstinencija je povezana s neplodnošću kontakti bez seksualnog odnosa.
u kasnijim godinama.
Apstinencija nema nikakvog efekta na
plodnost ili na potenciju.
5. LIČNE VEZE I RODNE ULOGE

Rodna podijeljenost utiče na to da naše okruženje ima izvjesna očekivanja od nas, kao
pripadnika/pripadnicu muškog ili ženskog roda. Tako se od muškaraca stereotipno
očekuje da budu snažni, aktivni, samouvjereni, prodorni, ponekad agresivni, sposobni,
„svemoćni“, da imaju više veza s djevojkama, da su veoma zainteresovani za suprotni
pol, itd. Od djevojaka se očekuje da budu „pristojne“, nježne, uredne, da se ne upuštaju
u veze i naročito da ih nemaju mnogo, da budu romantične, pasivne, stidljive... Ovakva
rodna podijeljenost dovodi u ozbiljan rizik i djevojke i mladiće.

6
Mladić nije u pravoj vezi s djevojkom uko- Odnosi između osoba različitog pola
liko tu nema seksualnih odnosa. počinju u ranom djetinjstvu. Što se više
pažnje posveti zabludama vezanim za
Veoma je „muški“ i poželjno da mladić rodnu podijeljenost i osvješćivanju o na-
ima puno seksualnih partnerki. metnutim razlikama, to će mladi ljudi biti
svjesniji i odgovorniji u tom smislu kada
Ako djevojka ostane u drugom stanju, to odrastu.
je njen a ne njegov problem.
Rodne uloge su društveno i kulturno
Djevojke treba da se same „paze“, a mladi- uslovljene. Ta „pravila“ su izmislili ljudi i
ći nemaju od čega da se čuvaju. ona se mogu mijenjati. Stoga i muškarci
i žene treba da budu spremni da se mi-
Mladići treba da se zabavljaju sa što više jenjaju, zajedno s promjenama u društvu.
djevojaka, ali da se ožene s djevojkom
koja nije imala ljubavnu/seksualnu vezu. Mladići bi trebalo da budu podstaknuti,
od strane ljudi kojima vjeruju i koji su im
Kada djevojka kaže „ne“, to znači „da“. bliski, da razgovaraju o svojim ličnim pro-
blemima, zebnjama i nedoumicama.
Djevojke zainteresovane za seks su „lake“
djevojke ili čak prostitutke.
KONTRACEPTIVNA SREDSTVA I POSTUPCI

I Kontraceptivi prema efikasnosti (od najefikasnijih do najmanje efikasnih)
1. Apstinencija
2. Spirala
3. Pilule protiv začeća
4. Dijafragma i vaginalni kondom
5. Kondom i spermicid
6. Kondom
7. Spermicid
8. Prekinuti snošaj, ejakulacija u spoljnoj sredini
9. Izračunavanje plodnih dana
II Kontraceptivi koji se koriste uz ljekarsku konsultaciju i intervenciju
1. Spirala
3. Pilule
4. Izračunavanje plodnih dana
III Kontraceptivi koje koriste muškarci
1. Apstinencija
2. Kondomi
3. Prekinuti snošaj, ejakulacija u spoljnoj sredini
IV Kontraceptivi koje koriste žene
1. Apstinencija
3. Pilule
4. Spermicid

6
Prilog 6. 58
ODLUKA
Zašto neki mladi rano stu- Koja potreba ili potrebe Kako se ta potreba može
paju u seksualne odnose? stoje iza tog razloga? najprimjerenije zadovoljiti?
8
Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje-zaštita reproduktivnog zdravlja mladih, Institut za zdravstvenu zaštitu
majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
Prilog 6. 6 9
Zrela osoba je u stanju da odloži trenutno zadovoljenje svojih potreba onda kada okol-
nosti tako nalažu i da svoje ponašanje uskladi sa zahtjevima i stavovima sredine u kojoj
živi.
U procesu odrastanja mlada osoba doživljava osjećanja privlačnosti, dopadanja, ljuba-

vi i potrebe za drugim. Kroz nekoliko faza, nazvanih stepenicama ljubavi, mlada osoba
„uvježbava“ osjećanja i postepeno sazrijeva, odnosno postaje dovoljno zrela da pređe iz
jedne faze u drugu. Istovremeno, penjanjem ovim „stepenicama“, događa se mentalno
sazrijevanje i emotivni razvoj.
Najprije se javljaju prve simpatije. Ovu

fazu odlikuje nezrelost i osjećanje ljubavi
PREDA- bez osjećanja potrebe za drugim, zane-
Mentalno VANJE senost i ljubav na distanci. Na ovaj način
sazrijevanje, osjećanja se probaju, testiraju i uvježbava-
emotivni ju, a sam predmet ljubavi može biti vršnjak
razvoj SEKSUALNI iz škole, rok zvijezda ili poznati glumac.
ODNOS
Druga faza je faza zabavljanja i flertova-
TJELESNI KONTAKT nja. Sa voljenom osobom se provodi dosta
bez seksualnog vremena, razmjenjuju se nježnosti, ali osim
odnosa držanja za ruke nema drugih tjelesnih kon-
takata. U ovoj fazi sasvim je dovoljno pro-
voditi vrijeme s nekim i ne postoji potreba
ZABAVLJANJE
za drugačijim tjelesnim kontaktom.
držanje za ruke, nježnost
Treća faza je faza tjelesnih kontakata i
SIMPATIJE: nezrelost, zanesenost, nježnosti, ali bez seksualnog odnosa. Na-
ljubav na distanci ziva se i „peting“ faza, jer u njoj dolazi do
istraživanja tijela, intimnih kontakata, ali
ne i seksualnog odnosa.
U četvrtoj fazi dolazi do seksualnog odnosa. Često se postavlja pitanje kada je mlada
osoba spremna za to, kada je pravo vrijeme za to... Odgovor je sasvim individualan i do
njega mlada osoba treba da dođe sama – dakle, pravo vrijeme je ono kada se mladić ili
djevojka osjete spremnim za to. Iako seksualnost mladih sama po sebi nije „problem“,
ona je povezana s problemima kao što su: prerano stupanje u seksualne odnose, sek-
sualna zloupotreba, neželjena trudnoća, polno prenosive infekcije... Zato je važno da se
seksualnost mladih nečim „veže“. Obično je to „sidro“ – osjećanje ljubavi. Odnosno, pravo
vrijeme i zrelost da se stupi u seksualne odnose nastupa onda kada postoji velika, velika
ljubav i obostrana želja i spremnost (kao i pripremljenost) da se to uradi.
Na posljetku, postoji i peta faza, faza predavanja drugoj osobi, koja se smatra stepeni-
kom više u odnosu na prethodnu. Naime, seksualni odnosi nijesu najviši stepenik u lju-
bavi, a s odrastanjem i zrelošću mladi ljudi postaju sposobni za duboko osjećanje ljubavi
i predavanje drugoj osobi.
9
www.zdravlje.nshc.org.yu

6
Prilog 6. 710
KAKO REĆI NE?
Prihvatljivi odgovori mogu da budu sljedeći:
• Volim te i osjećam da i ti mene voliš. Potrebno mi je da prihvatiš da ja trenutno nijesam

spreman/spremna za seksualni odnos.
• Zaista mi je stalo do tebe i ne želim da pokvarim našu vezu. Kada insistiraš na seksual-
nom odnosu, imam utisak kao da misliš da ti ne pružam ljubav. Nemoj da misliš da te ne
volim. Možemo da razgovaramo o tome da li seks mora da prati ljubav.
• Volim te i želim da budem s tobom. To ne znači da treba da imamo seksualne odnose.

Mislim da su za sada dovoljni poljupci.
• Vjerujem da ću za seksualne odnose biti spreman/spremna kada budem stariji/a.
• Razumijem tvoju potrebu. I ja slično osjećam, ali se plašim da nam se ne dogodi tru-
dnoća. Mislim da moramo mnogo odgovornije da se ponašamo u vezi s tim.
• Lakše bi mi bilo da se odlučim kad bismo još malo sačekali.
• Vidim da ti je veoma stalo do toga, ali ja nijesam potpuno siguran/sigurna šta bih ura-
dio/la. Vrlo sam uplašen/a kad pomislim na seksualni odnos i to je nešto što moram
sam/a sa sobom da raščistim. Reći ću ti kad budem spreman/spremna.
• U redu je da to želiš, ali ja ne bih žurio/la s tom odlukom.
10
Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje - zaštita reproduktivnog zdravlja mladih, Institut za zdravstvenu zaštitu
majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
Prilog 6.8
Jelena ima 14 godina. Sve njene drugarice su već odavno dobile menstruaciju, a
Jelena „tek prije 3 mjeseca“. Već se pitala da li je s njom sve u redu. Boris ima 15
godina i zabavljaju se nepunih mjesec dana, neposredno nakon što je ona dobila
menstruaciju. Boris je simpatičan, važi za vrlo „slatkog“ dječaka, ali još je nekako
nizak i nije snažan kao ostali dječaci iz njegovog odjeljenja. U posljednje vrijeme je
počeo da se druži s Marjanom, dječakom iz kvarta koji važi za vođu u ekipi. Ostav-
lja Jelenu i počinje da se zabavlja s Milenom, Jeleninom drugaricom iz susjednog
odjeljenja. Milena je visoka, krupna, vrlo upadljivog izgleda. Jelena jedno vrijeme
tuguje, ali ubrzo se upoznaje s Marjanom. Marjan vrlo brzo počinje da je nagovara
da stupe u polne odnose. Jelena pristaje!

6
Prilog 6. 911
POLNO PRENOSIVE BOLESTI (PPB)
LJEKAR PARTNER PARTNERKA
MAJKA OTAC BRAT
DRUG SESTRA DRUGARICA
11
Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje - zaštita reproduktivnog zdravlja mladih, Institut za zdravstvenu zaštitu maj-
ke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
Prilog 6. 10
POJAČAN SEKRET POJAČAN SEKRET PRAĆEN SVRABOM
CRVENILO SPOLJAŠNJIH GENITALIJA BOL ILI PECKANJE PRI ODNOSU
POJAVA BRADAVICA NA SPOLJNIM POJAVA POTKOŽNIH ČVORIĆA NA

GENITALIJAMA KOSMATOM DIJELU STIDNOG PREDJELA
POJAVA BJELIČASTIH GROMULJICA

SVRAB U PREDJELU SPOLJAŠNJIH GENI-
SEKRETA
TALIJA
PECKANJE PRI MOKRENJU I ČESTO

MOM PARTNERU JE PUKAO KONDOM
MOKRENJE
POJAČAN SEKRET PROMIJENJENOG

BIJELE TAČKICE NA STIDNIM DLAČICAMA
MIRISA
POJAVA VIŠE PLIKOVA IZ KOJIH IZLAZI

ŽUĆKASTO-ZELENKAST SEKRET NA VEŠU
VODICA I JAVLJA SE BOL
KRV NA VEŠU DESETAK DANA NAKON ČEŠĆE MOKRENJE I PECKANJE PRI

MENSTRUACIJE MOKRENJU
UJUTRU, PRIJE MOKRENJA, PRIMIJETI SE BRADAVIČASTI IZRAŠTAJI NA KOŽICI I

ŽUTILO NA DONJEM VEŠU GLAVIĆU PENISA
NA KOŽICI PENISA SE POJAVIO PLIK IZ

BOL PRI PREVLAČENJU KOŽICE
KOJEG CURI VODICA
CRVENILO BLIZU IZLAZA

SVRAB I PECKANJE PRI ODNOSU
MOKRAĆOVODA
CRVENILO I SVRAB NA GLAVIĆU I KOŽICI

PENISA U POSLJEDNJIH NEKOLIKO DANA

6
Prilog 6. 11
Posjeta ljekaru (ginekologu, urologu) predstavlja jedan od načina brige za repro-

duktivno zdravlje. Redovne kontrole pomažu da se očuva zdravlje, da se bolesti
rano otkriju i pravovremeno liječe.
Q
Odluka o prvom pregledu treba da bude tvoja privatna stvar.
Q
Postoji nekoliko situacija koje nalažu da to treba da uradiš. To su:
• Ako si napunila 16 godina, a još nijesi dobila prvu menstruaciju;
• Ako si napunila 18 godina, a još nikada nijesi bila na pregledu;
• Ako si postala seksualno aktivna (ili to uskoro planiraš);
• Ako ti menstruacija traje duže od devet dana, ako je bolna, obilna;
• Ako imaš bolove, grčeve u donjem dijelu stomaka;
• Ako imaš obilan vaginalni sekret;
• Ako osjećaš peckanje i svrab u predjelu genitalija;
• Ako planiraš da koristiš neku od kontraceptivnih metoda;
• Ako imaš bolove, peckanje pri mokrenju;
• Ako imaš bol u testisima;
• Ako imaš bol pri polnim odnosima;
• Ako imaš probleme prilikom erekcije, ejakulacije;
• Ako imaš izraštaje u predjelu genitalnih organa, bradavice, ranice;
• Ako želiš da se testiraš na polno prenosive bolesti.
ODLAZAK LJEKARU NE ZNAČI DA MORAŠ DA OBAVIŠ PREGLED! Postoji i nešto što
se zove stručni savjet.

6
SUSRET S GINEKOLOGOM
Priprema:
Ovjerena zdravstvena knjižica se predaje na šalter dispanzera za žene - savjetovališta za
reproduktivno zdravlje. Medicinska sestra je uzima, otvara karton, postavlja par pitanja
administrativnog karaktera. U čekaonici sačekaš da te prozove sestra i ulaziš u ordinaciju.
Koja pitanja će postaviti ginekolog? Pitanja koja ti možeš da postaviš ljeka-

• Obično se pita koliko imaš godina, zbog ru:
čega dolaziš na ginekološki pregled (ka- • Da li je vaginalni sekret normalna po-
kve tegobe imaš). java?
• Pitanja vezana za ranije bolesti ili slične • Da li je normalno da me bole grudi
tegobe. prije menstruacije i da pipam nekakve
• Da li si alergična na neke ljekove. grudvice u njima?
• Bolesti u porodici (nasljedne bolesti, rak, • Koja je najbolja metoda kontracepcije
dijabetes...). za mene?
• Pitanja o menstruaciji (kada si dobila • Kako mogu da se zaštitim od polno
prvu menstruaciju, na koliko dolaze, re- prenosivih infekcija?
dovnost, da li su obilne, bolne, koliko tra- • Da li treba da uradim test na HIV? Kako
ju...). Za ta pitanja dobro je imati kalendar i gdje se to radi?
menstrualnog ciklusa.
• Da li si imala porođaje, pobačaje?
• Da li si imala seksualne odnose?
• Imaš li tokom odnosa bolove ili krvarenje
nakon odnosa?
• Imaš li stalnog seksualnog partnera?
Pitanja mogu biti neprijatna... Nema glupih pitanja.

Budi sigurna da su te informacije važne Pripremi pitanja i zapiši. Često se zabo-
za ginekologa i da će ta informacija ostati rave zbog zbunjenosti. Kada se uspo-
strogo među vama. Ljekari polažu Hipo- stavi proces pitanje-odgovor, počećeš
kratovu zakletvu i obavezuju se na čuvanje da stičeš povjerenje u svog ginekologa.
tajnosti podatka o svojim pacijentima.

6
Prilog 6. 1212
Zaokruži one stavove u kojima prepoznaješ rizik za dobijanje polno prenosivih bolesti.
Poređaj ih tako što ćeš na prvo mjesto staviti onaj koji nosi najveći rizik, a na posljednje
onaj koji nema rizik.
1. Seksualni odnos s osobom koju volimo i koju duže vrijeme poznajemo.............

2. Prvi seksualni odnos s vršnjakom kome je to takođe prvi seksualni odnos ........
3. Česta promjena seksualnih partnera ..........................................................................
4. Seksualni odnos pod uticajem alkohola ili droge .....................................................
5. Seksualni odnos s nedovoljno poznatom osobom...................................................
6. Seksualni odnos bez kondoma .....................................................................................
7. Povremeno korišćenje kondoma .................................................................................
8. Korišćenje tuđeg donjeg rublja ....................................................................................
9. Veza za jednu noć ..........................................................................................................................
10. Seksualni partner koji je stariji više godina ............................................................
12
Grupa autora, Sačuvajmo zdravlje - brošura o reproduktivnom zdravlju mladih, Institut za zdravstvenu za-
štitu majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.

6
Prilog 6. 1313
Jelena i Petar se zabavljaju 6 mjeseci i imali su seksualni odnos. Jeleni je Petar prvi
mladić, a Petar je na nekoj žurci prije godinu dana imao samo jedan polni odnos
sa djevojkom koja je bila nekoliko godina starija i već je imala nekoliko partnera.
Dvije nedjelje nakon seksualnog odnosa Jelena je osjetila peckanje i primijetila
pojačanu vaginalnu sekreciju.
Šta biste savjetovali Jeleni da učini? (Zaokružite jedan ili više odgovora.)
a. Da ostavi Petra.
b. Da s Petrom porazgovara o tegobama koje osjeća.
c. Da ode s drugaricom kod ljekara.
d. Da sa Petrom ode u savjetovalište za mlade.
e. Da Petra uputi na ispitivanje.
f. Nešto drugo.
13

6
Prilog 6. 14
RIZIK ZA NASTANAK POLNO PRENOSIVIH BOLESTI
• Uzrast započinjanja seksualnih aktivnosti. Mladići i djevojke koji u polne odnose stu-
paju u ranom uzrastu skloniji su većem broju i češćoj izmjeni partnera tokom adole-
scencije.
• Broj prethodnih seksualnih partnera. Vjerovatnoća za polno prenosivu bolest s bro-

jem partnera progresivno raste (zato razmišljaj o tome da su partneri tvojih partnera i
tvoji partneri).
• Godine starosti seksualnih partnera. S godinama života raste i broj prethodnih seksu-
alnih partnera, pa samim tim raste i rizik da su već inficirani nekim od uzročnika polno
prenosivih bolesti.
• Polno ponašanje osobe. Polno prenosive bolesti češće nastaju pri polnim odnosima
u površnim i kratkotrajnim vezama, s nedovoljno poznatim partnerom, pod uticajem
alkohola i narkotika, kao i kada se ne koristi kondom.
• Vrsta seksualnog odnosa. Ako je partner/ka već inficiran/a, lakše će prenijeti infekciju
prilikom analnog, u odnosu na vaginalni polni odnos.
• Odnos prema zdravlju. Ima osoba koje se ne obraćaju ljekaru i pored tegoba koje
mogu da ukažu na polno prenosivu bolest, pa tako prenose infekciju na svoje partnere.
Zaštita od infekcije seksualno prenosivim bolestima naziva se PREVENCIJA. Načini

prevencije seksualno prenosivih bolesti su:
1. Pravilna procjena rizičnog ponašanja kod osobe s kojom se planira seksualni odnos.
2. Korišćenje prezervativa (kondoma) pri svakom seksualnom odnosu.
3. Izbjegavanje seksualnog odnosa ukoliko jedan od partnera primijeti simptome ili
posumnja na seksualno prenosivu bolest, bez obzira na zaštitu kondomom.
4. Obavezan pregled kod ljekara (i liječenje) u sljučaju sumnje na polno prenosivu bo-
lest (odnos s osobom rizičnog ponašanja, simptomi bolesti).

6
Prilog 6. 15 14
(Nastavnik može da podijeli ovaj prilog učenicima ukoliko žele da se više upoznaju sa
simptomima pojedinih PPB, ali bez obaveze da to i nauče.)
Prikaz najčešćih tegoba kod pojedinih polno prenosivih bolesti
Pol Simptomi Šta to može da znači?

Normalna pojava u periodu odrastanja
Gljivična genitalna infekcija
Trihomonasna infekcija genitalija
Bakterijska vaginoza
Pojačani sekret
Gonoreja
Hlamidijalna genitalna infekcija
Herpes na unutrašnjim genitalijama
Primarni (rani) sifilis
Stidljive vaši (svrab u predjelu stidnih dla-
čica)
Svrab i peckanje u
Gljivična genitalna infekcija
predjelu genitalija
Trihomonasna genitalna infekcija
Djevojke
Neprijatan miris
„Ranice“ na genitalijama
vaginalnog sekreta
Genitalni herpes
Genitalne Infekcija humanim papiloma virusom
bradavice Sekundarni (rani sifilis)
Hlamidijalne genitalne infekcije
Gonoreja
Genitalno krvarenje
Genitalni herpes

Hlamidijalne genitalne infekcije
Bolovi u donjem trbuhu i pri pol-
Gonoreja
nom odnosu
Genitalni herpes
Genitalna infekcija sa više uzročnika
14

6
Genitalni herpes
Plikovi, ranice ili kraste
na penisu
Gljivična infekcija
Mladići
Infekcija humanim papiloma virusom

Genitalne bradavice
Rani (sekundarni) sifilis
Gonoreja
Iscjedak iz mokraćovoda Hlamidijalne genitalne infekcije
Infekcija mikroplazmom i/ili ureaplazmom
Oba pola
Gonoreja. Hlamidijalne genitalne infekcije.

Učestalo mokrenje
Trihomonasna genitalna infekcija. Gljivič-
na infekcija. Genitalni herpes
Polno prenosive
Znaci infekcije Ako se ne liječi...
bolesti
Oko 70% muškaraca i 30% žena je
bez tegoba. Žene: pojačan sekret, Hronične upale genitalija,
Hlamidijalne ge- genitalno krvarenje, tegobe pri sterilitet, spontani pobačaji,
nitalne infekcije mokrenju, bolovi u donjem trbuhu. infekcija bebe tokom poro-
Muškarci: proziran iscjedak iz mo- đaja.
kraćovoda, tegobe pri mokrenju.
Bradavice rastu i umnožava-
Pojava izraštaja na genitalijama.
Genitalne ju se. Infekcija bebe tokom
Svrab i peckanje u predjelu geni-
bradavice porođaja. Razvoj predkan-
talija.
ceroznih stanja.
Većina žena i veliki broj muška-
raca su bez tegoba. Žene: poja- Hronične genitalne infekci-
čan sekret, tegobe pri mokrenju, je. Sterilitet. Infekcija bebe
Gonoreja bolovi u donjem trbuhu i tokom tokom porođaja. Oboljenje
menstruacije. Muškarci: gnojni srca, zglobova, kože. Ošte-
iscjedak iz mokraćovoda, tegobe ćenje vida.
pri mokrenju.
Opšta slabost, povišena tempera-
tura, bolovi u kostima i mišićima. Infekcija bebe tokom poro-
Pojava malih, bolnih mjehurića na đaja.
Herpes
genitalijama, bolovi prije izbijanja Bolovi duže traju i češća po-
kožnih promjena. Ove tegobe se java mjehurića.
ponovo, periodično, pojavljuju.
I faza: pojava tvrdog, bezbolnog
čira koji spontano prolazi nakon
Infekcija bebe tokom poro-
1–5 nedjelja.
đaja.
II faza: osip po koži, malaksalost,
Oštećenje srca, mozga, slje-
Sifilis groznica, povišena temperatura
pilo, gluvoća.
– tegobe spontano iščezavaju na-
kon 4 nedjelje.

6
Prenošenje infekcije na par-
Opšta slabost, malaksalost, gubi-
tnera. Infekcija bebe tokom
tak u težini, učestale stolice, bije-
trudnoće i dojenja. Neizlje-
SIDA le naslage u ustima, promjene na
čiva bolest sa smrtnim isho-
koži i sluzokoži.
dom.
Iscjedak iz mokraćovoda. Pojača- Oštećenja reproduktivnih
Nespecifična uri-
na vaginalna sekrecija. Tegobe pri organa. Sterilitet. Infekcija
narna infekcija
mokrenju. bebe tokom porođaja.
Neprijatni simptomi spon-
Peckanje, svrab, bol u predjelu
tano ne nestaju. Ako se in-
genitalija. Pojačana vaginalna
Vaginitis fekcija prenese na partnera,
sekrecija izmijenjenog mirisa i/ili
može da nastupi zapaljenje
izgleda.
mokraćovoda i prostate.
Zato, ukoliko imaš bilo kakvih osnova za sumnju u sigurnost svog zdravlja nakon nekog
seksualnog odnosa, ako ti se jave neki simptomi ili ustanoviš da tvoj partner ima neku
polno prenosivu infekciju (ako se javi peckanje, svrab ili sekret iz penisa, vagine ili čmara,
peckanje pri mokrenju, ranice, plikovi ili bradavice na penisu, vagini ili čmaru), neop-
hodno je da se i ti i partner obratite ljekaru. Ove bolesti neće proći same od sebe. Ako se
odmah krene s liječenjem, većinu njih je moguće potpuno izliječiti.

6
Prilog 6. 16
Djevojka koja je silovana povjerila se najboljoj drugarici. One ne znaju šta da rade.
Primjećujete da se jedna djevojčica ponaša vrlo čudno. Ne druži se, ćutljiva je ili se
lako posvađa. U školskom WC-u nailazite na nju i vidite modrice na butinama. Ona
vam plačući ispriča da ju je zlostavljao rođak. Šta biste uradili?
Dječak se povjerio svom drugu da mu čovjek iz komšiluka povremeno nudi časopise

i kasete pornografske sadržine. Veoma mu je neprijatno i ne zna kako da se ponaša.
Dvije drugarice se često sastaju u parkiću ispred njihove zgrade. Jednog dana im pri-
lazi mladić s prijedlogom da ih fotografiše jer smatra da su lijepe i da bi mogao da im
pomogne da postanu manekenke. One su u nedoumici šta da urade.
Šesnaestogodišnja djevojka se zabavlja sa starijim dečkom, kojeg je skoro upoznala.

Često mu se žali kako joj je život u malom gradu dosadan i kako želi nešto da promi-
jeni. Ne bi željela da živi kao njeni roditelji koji stalno „krpe kraj s krajem“. Dečko joj
ispriča kako ima prijatelja u inostranstvu, koji ima svoj kafić. Ako hoće, povezaće je s
njim, mogla bi odlično da zaradi i vidi svijet. Ona oduševljeno pristaje. Šta mislite o
tome?

6
152
U vrijeme puberteta tijela dječa- Menstruacija je izbacivanje jajni- U redu je ako dvoje koji se za- Spermatozoidi se nalaze u testi-
ka i djevojčica prolaze kroz mno- ka jednom mjesečno. bavljaju imaju polne odnose, ako sima.
ge promjene jedno to ne želi!
Homoseksualna je osoba koja Najuspješniji metod za kontrolu Kondomi su samo dobra zaštita Ako dječak ima poluciju, to je ne-
osjeća da je privlače osobe istog rađanja je pilula. od trudnoće. što loše.
Prilog 6. 17
pola.
U redu je ako djevojka uzme Kondomi od lateksa su najbolji Žena koja ima menstruaciju ne Silovana osoba je sama kriva za
nečije pilule protiv začeća ako jer sprečavaju prenošenje HIV može da zatrudni. to.
nema svoje. virusa.
Mladi koji imaju polne odnose Da bi stupio/la u polne odnose S roditeljima se ne priča o seksu. Zečeće je spajanje jajne ćelije i
ne treba da brinu o sifilisu. dovoljno je da imam momka/ penisa.
djevojku.
Pravi muškarac mora iskusiti i Ne želim da imam seksualne od- Trudnoća može nastati prilikom Pokretač svih promjena u izgle-
nezaštićeni seks sa bar jednom nose zbog straha od seksualno jednog jedinog seksualnog od- du i funkciji tijela su hormoni,
djevojkom. prenosivih bolesti i trudnoće. nosa. supstance koje luče određene
žlijezde u našem organizmu.
Trudnoća nastaje kada se spoje Izbjegavanje seksualnog odnosa Djevojke treba da se same „paze“, Ukoliko izostane menstruacija,
dvije jajne ćelije i spermatozoidi. ukoliko jedan od partnera primi- a mladići nemaju od čega da se djevojka zna da je ostala u dru-
jeti simptome PPB-i je najbolja čuvaju. gom stanju.
prevencija.
Mladić nije u pravoj vezi s djevoj- Ukoliko osjetiš svrab i peckanje u Korišćenje kontraceptivnih sred- Kondom ima sitne pukotine kroz
kom ukoliko tu nema seksualnih predjelu genitalija, možeš da po- stava je isključivo briga i odgo- koje može da prođe virus HIV-a.
odnosa. sudiš kremu od drugarice. vornost mladića.
„Volim te i osjećam da i ti mene S godinama života raste i broj Ako ti menstruacija traje duže od Muškarac postaje plodan u pu-
voliš. Potrebno mi je da prihvatiš prethodnih seksualnih partnera, devet dana, ako je bolna, obilna - bertetu i plodan je tokom cijelog
to da ja trenutno nijesam spre- pa samim tim raste i rizik da su obavezno se javi ginekologu. života.
man/spremna za seksualni od- već inficirani nekim od uzročnika
nos.“ (prihvatljiv je odgovor za polno prenosivih bolesti.
partnera)
Najbitnije je da se mladi NIKAD Polne žlijezde, gonade, nazivaju Dječak istovremeno ima dječač- Ljubav i zaljubljenost su osjeća-
ne odlučuju na seksualne odnose ovarijumi kod djevojčica i te- ki piskutavi i muški duboki glas. nja istog intenziteta.
se IZ PRINUDE ili OSVETE, ma ko- stisi kod dječaka. Ovaj fenomen se naziva – gine-
liko bili zaljubljeni u partnera. komastija.
153
6
7 REĆI NE NIJE
DOVOLJNO
Uticaj psihoaktivnih supstanci na zdravlje
U okviru ove tematske cjeline učenici će upoznati koje su štet-

ne posljedice upotrebe psihoaktivnih supstanci (duvana, al-
kohola i droga), upoznaće rezultate naučnih istraživanja iz ove
oblasti i načine prevencije. Mladi treba da znaju da pušenje
i alkohol najčešće prethode upotrebi droga: kada se jednom
pređe prag zabranjenog, lako se nastavlja s upotrebom sred-
stava zavisnosti. Zato je važno da ih informacije koje im nudi-
mo podstaknu na razmišljanje i formiranje stavova kada su u
pitanju psihoaktivne supstance.
Kroz raznovrsne aktivnosti, učenici sami treba da dođu do in-

formacija koje će im pomoći da donose odgovorne odluke.
Međutim, mnogo korisnija informacija o posljedicama i štet-
nosti sredstava zavisnosti jeste otvorena diskusija o motivima
i razlozima zbog kojih mladi počinju da ih koriste. Poučavanje
o rizicima koje donosi konzumiranje psihoaktivnih supstanci,
te o načinima na koje se one mogu izbjeći, vrlo je važan dio
preventivnog djelovanja. Dakle, ne zaplašivanje i moralisanje,
već pružanje pomoći u izgrađivanju sistema vrijednosti i ži-
votnih opredjeljenja koja ne uključuju zavisničko ponašanje.
Zašto reći NE nije dovoljno? Programi prevencije bolesti zavi-

snosti decenijama su se zasnivali uglavnom na informisanju
mladih o uticajima psihoaktivnih supstanci (PAS) na zdravlje.
Danas efektivna prevencija podrazumijeva formiranje stavova
protiv upotrebe PAS, kao i na razvijanje protektivnih vještina
(npr. odupiranje vršnjačkom pritisku, donošenje odgovornih
odluka, kritičko mišljenje).

Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• upozna osnovne vrste i efekte najvažnijih PAS – psihoaktivnih supstanci (alkohol, du-
van/nikotin, marihuana, heroin, kokain, ekstazi, sredstva za smirenje i ublažavanje bo-
lova), kao i mogućnosti liječenja i rehabilitacije;
• razumije opasnost upotrebe PAS na zdravlje pojedinca i njegove okoline;
• prepozna osnovne simptome koji se javljaju kod osoba koje koriste PAS;
• razumije faktore koji dovode do upotrebe psihoaktivnih supstanci, kao i faktore koji
štite od zloupotrebe PAS;
• prepozna taktike (skrivene poruke) koje se koriste u reklamiranju duvanskih proizvoda
i alkohola;
• upozna se sa zakonskim posljedicama zloupotrebe i trgovine nedozvoljenim PAS.
Ključne riječi
psihoaktivne supstance (PAS), nikotin, pasivno pušenje, alkohol, droga, (zlo)upotreba
psihoaktivnih supstanci, faktori rizika kod upotrebe PAS, zaštitni faktori, tolerancija, za-
visnost, apstinencijalna kriza

7 Teorijski prilog1
Psihoaktivne supstance (PAS) definišu se kao „supstancije ili smeše koje deluju na centralni
nervni sistem i izazivaju promene u doživljavanju i ponašanju“ (Bukelić, J., 1995). Pod zlo-
upotrebom psihoaktivnih supstanci podrazumijeva se svaka upotreba ovih supstanci koja
nije u skladu s društvenim normama i zakonom.
U psihoaktivne supstance koje se najčešće zloupotrebljavaju spadaju duvan, alkohol i
droga. Kao posljedica unošenja ovih supstanci u organizam javljaju se bolesti zavisnosti:
nikotinizam, alkoholizam i narkomanija. Postoje neke zakonitosti vezane za ove supstance:
njihova upotreba najčešće počinje u periodu između 10. i 20. godine; u osnovi sve tri poja-
ve stoji sklonost onim oblicima ponašanja koji nose rizik; pušenje, konzumiranje alkohola i
upotreba droga veoma su povezani sa zdravljem, to su tzv. zdravstvena ponašanja; početak,
tok upotrebe i stvaranje zavisnosti vrlo su slični u sva tri slučaja.
Pušenje i zdravlje
Pušenje je udisanje dima zapaljenog, sasušenog i samljevenog duvanskog lišća u cigare-
ti, cigari ili luli. Danas je pušenje uvršteno među bolesti zavisnosti, kao i alkoholizam i narko-
manija, jer pušač postaje psihički, a nekad i fizički zavisan o cigareti. Zavisnost o duvanu je
jednako teška i opasna kao ona koja se odnosi na alkohol i drogu, ali se u društvu ne shvata
kao bolest, jer ne izaziva neposredne socijalne i psihičke fenomene.
Duvanski dim, odnosno pušenje je jedan od vodećih faktora rizika za nastanak najče-
šćih hroničnih nezaraznih bolesti (oboljenja srca i krvnih sudova, oboljenja disajnog siste-
ma, brojni zloćudni tumori), za loše ishode po zdravlje novorođenčadi, djece i mladih, kao
i za povrede, smrtne ishode i zagađenje životne sredine. Smanjenje pušenja je jedna od
najvažnijih mjera za poboljšanje zdravlja stanovništva. Ukupno štetno djelovanje duvan-
skog dima najevidentnije je u grupi oboljelih od bolesti srca i krvnih sudova, koji su vodeći
uzroci obolijevanja i umiranja u našoj zemlji. Pušenje uzrokuje veliki broj prolaznih i trajnih
štetnih učinaka na srce i krvne sudove. Istraživanja su pokazala da je rizik nastanka bolesti
srca 1,5 – 3 puta veći kod pušača, dok je za nastanak moždanog udara rizik još veći i iznosi
2 – 4 puta. Bolesti jednjaka i želuca su nezaobilazni dio patologije pušača. Obično pušači uz
duvan konzumiraju veće količine crne kafe što doprinosi pojačanoj kiselosti želuca i pojavi
gorušice, a vraćanje kiseline u jednjak može izazvati ozbiljna oštećenja sluznice. Pušači če-
sto obolijevaju od čira i lošije reaguju na terapiju. Rak želuca direktno povezujemo s puše-
njem. Maligni tumori pluća su u 95% slučajeva posljedica pušenja , a duvanski dim uzrokuje
i druga oboljenja sistema za disanje. Kod pušača je deset puta češće obolijevanje od emfize-
ma i bronhitisa. Zbog eliminacije katranskih materija preko bubrega i mokraćne bešike, veći
je rizik obolijevanja od raka mokraćnih puteva kod pušača u odnosu na nepušače.
Pušenje je najveći pojedinačni uzrok prijevremene smrti u Evropi. U toku 2000. godine u
zemljama evropskog regiona umrlo je 1,6 miliona stanovnika od posljedica pušenja. Istovre-
meno se prognozira da bi se taj broj mogao utrostručiti do 2020. godine. Prema sadašnjim
podacima, kod dugogodišnjih pušača, pušenje je u 50% slučajeva uzrok smrti. Polovina njih
umrijeće u srednjoj životnoj dobi i tako će izgubiti u prosjeku 22 godine životnog vijeka. Pro-
cjenjuje se da od posljedica konzumiranja duvana u Crnoj Gori godišnje umire preko 1000
ljudi.
Suzbijanje pušenja danas nije borba nepušača protiv pušača, nego pokretanje široke
akcije cjelokupnog društva protiv postupaka kojima se stimuliše pušenje. Borba se, dakle,
vodi protiv pušenja, a ne protiv pušača.
1
Prilikom realizacije ove teme korišćen je Priručnik: Backović, A., Mugoša, B., Laušević, D.: Prevencija narkoma-
nije, Unicef – Kancelarija Podgorica, Podgorica, 2000.

Teorijski prilog
7
Koliko je rasprostranjeno pušenje?
Pušenje duvana predstavlja najrasprostranjeniju bolest zavisnosti čovječanstva. Izvješta-
ji o globalnoj potrošnji duvana ukazuju da puši oko 1,3 milijardi ljudi. Većina pušača živi u
zemljama u razvoju, njih 70–75%. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da u zemljama
Evrope ima između 5–49% dječaka i 5–42% djevojčica koji su stalni pušači, a 32–60% po-
pulacije odraslih muškaraca i 10–33% populacije odraslih žena su pušači. U jugoistočnoj
Evropi ima više pušača nego u ostalim dijelovima kontinenta.
Do sada nijesu rađena istraživanja koja bi ispitala rasprostranjenost pušenja u svim ka-
tegorijama stanovništva Crne Gore. U zemljama našeg okruženja, sa sličnim civilizacijskim
nivoom i stavovima prema pušenju, puši oko 50% odrasle muške populacije i 30% žena.
Procjenjuje se da se, po broju pušača, nalazimo među prvim zemljama u Evropi. Eksperi-
mentisanje s pušenjem među učenicima vrlo je rasprostranjena pojava.
Globalno istraživanje o potrošnji duvana (GYTS), koje je sprovedeno 2003. godine u
osnovnim i 2004. godine u srednjim školama u Crnoj Gori, pokazalo je da je izražena ten-
dencija povećanja pušenja među mladima, a posebno među djevojčicama, i da se donja
granica kada se počinje s pušenjem pomjera naniže u odnosu na prethodna istraživanja
(najveći broj počinje da puši između 12. i 14. godine). Rezultati istraživanja pokazuju da je
broj pušača u osnovnim školama povećan i da u šestom, sedmom i osmom razredu osnov-
ne škole 3,9% učenika svakodnevno koristi duvanske proizvode, dok je svaki treći učenik
već eksperimentisao s pušenjem (bar jednom pokušao da koristi cigarete). Pored toga, re-
zultati su pokazali da djeca malo uče u školi o štetnim efektima pušenja, da su im cigarete
lako dostupne, da su svakodnevno izloženi uticaju pasivnog pušenja.
Šta se nalazi u cigareti?

Štetno djelovanje pušenja na zdravlje je kumulativno, relativno sporo, naizgled neprimjet-
no. Dim cigarete sadrži oko 4000 toksičnih elemenata, koji djeluju nadražajno, toksično,
kancerogeno i psihoaktivno.
Prema rezultatima dostupnih istraživanja, najštetniji su sljedeći sastojci:
• katran sadrži hemikalije nastale gorenjem duvana na visokoj temperaturi, među kojima ima
najmanje 50 kancerogenih materija (izazivaju ili potpomažu razvoj zloćudnih tumora). Katran
se taloži u respiratornom sistemu, oštećujući bronhije i pluća. Od kancerogenih materija u du-
vanskom dimu posebno se izdvajaju: benzopiren, arsen, berilijum, hrom, kadmijum, azbest,
radioaktivni izotopi olova, polonijuma, radijuma, nitrozamini, toluen, fenol;
• nikotin je bezbojna uljasta tečnost bez mirisa. Ne dovodi se u vezu s pojavom karcinoma, ali
predstavlja snažnu psihoaktivnu supstancu koja stvara zavisnost i toleranciju, a pri pokušaju
prestanka pušenja izaziva apstinencijalne tegobe. Zavisnost od pušenja je zapravo zavisnost
od nikotina. Kao i ostale droge - djeluje na moždane funkcije, najprije razdražujuće, a potom
depresivno. Prilikom pušenja nikotin se apsorbuje u krvotok i svoje dejstvo na mozak ostvaruje
u roku od sedam do osam sekundi. To je ujedno jedan od jačih otrova koji brzo djeluje i vrlo je
toksičan. Pas ugine ako mu se na njušku stavi jedna kap čistog nikotina;
• ugljen-monoksid je otrovni gas bez boje, mirisa i ukusa. Zauzima receptore za kiseonik na he-
moglobinu i umanjuje mogućnost transporta kiseonika do tkiva. Ugljen-monoksid je uzročnik
oboljenja srca i krvnih sudova. Izduvni gasovi sadrže ugljen-monoksid, ali su pušači izloženi
većoj koncentraciji ugljen-monoksida nego pješaci u najprometnijoj ulici grada;
• nadražajne i otrovne supstance u duvanskom dimu su: amonijak, azot monoksid, azot dioksid,
cijanovodonik, formaldehid, aceton, butanon, sirćetna kiselina, akrolein i brojne druge. Cijanovo-
donik je jak otrov čija je koncentracija u dimu cigarete 160 puta veća od one koja je dozvoljena
u industriji. Amonijak se koristi u proizvodnji deterdženata i eksploziva. U toku proizvodnje ci-
gareta koriste se brojne otrovne materije: sumpor – radi dobijanja intenzivne žute boje duvana,
preparati na bazi olova – za korekciju ukusa cigarete, antifriz – radi postizanja balansa vlage u
cigaretama, titan-dioksid – da bi pepeo bio bjelji, azbestna vlakna – sprečava da se pepeo kruni...
7
Pasivno pušenje
Osobe izložene dimu cigarete i dimu koji je pušač izdahnuo su pasivni pušači. Pasivno
pušenje je opasno za zdravlje, podjednako kao i aktivno. Smatra se da pasivni pušači imaju
znatno veći rizik da obole od raka pluća, infekcija sistema za disanje i kardiovaskularnih
bolesti od nepušača. Posebno veliki problem predstavlja izloženost djece, trudnica i dojilja
pasivnom pušenju.
Djeca su značajno izložena uticaju pasivnog pušenja u sopstvenoj kući zbog nesavje-
snog ponašanja svojih roditelja i gostiju koji posjećuju njihovu kuću. Djeca su izložena uti-
caju pasivnog pušenja i na javnim mjestima. Dugoročne posljedice mogu da uključe us-
poren rast, otežano učenje i promjene u ponašanju. Bebe pušača češće pate od infekcija
disajnih puteva.
Trudnice koje puše ili udišu duvanski dim rizikuju nastanak komplikacija trudnoće, više
nego trudnice koje nijesu izložene ovom uticaju. Ženama koje puše prijeti veći rizik od van-
materične trudnoće, spontanog pobačaja i komplikacija pri porođaju. Pušenje tokom trud-
noće povećava opasnost da beba umre ubrzo nakon rođenja. Žene koje puše time poveća-
vaju rizik da rode nedonošče ili bebu male težine.
Zašto mladi počinju da puše?

Duvan je prva droga koju mladi masovno prihvataju, zatim slijedi alkohol i druge dro-
ge. Većina pušača izjavljuju da su prvu cigaretu probali u ranoj adolescenciji. Tri četvrtine
pušača počinje s korišćenjem cigareta u uzrastu mlađem od 18 godina. Faktori koji utiču
da mladi postanu stalni pušači mogu se podijeliti u nekoliko grupa: faktori ličnosti, uticaj
porodice, uticaj prijatelja, pušači iz školske sredine (nastavnici, nenastavno osoblje, stariji
vršnjaci). Najčešće se govori o sljedećim uzrocima pušenja:
• Radoznalost često navodi djecu da započnu eksperimentisanje s pušenjem. Djeca ekspe-
rimentišu sa cigaretama od ranog uzrasta. U predškolskom uzrastu izrazima lica imitiraju
pušenje odraslih, dok manji broj djece tog uzrasta, kao i djeca iz nižih razreda osnovne
škole, istinski eksperimentišu s pušenjem.
• Želja da se bude sličan starijima. Ponekad je prihvatanje pušenja neka vrsta pristupnice
određenoj grupi vršnjaka. Nerijetko, mladi ljudi koji ne bi željeli pušiti ne znaju kako da
odbiju pušenje, a da pri tome ne budu od grupe omalovažavani ili čak odbačeni. Ako kod
mladog čovjeka nije izgrađena čvrsta ličnost i nema oslonca u porodici, koja mu daje osje-
ćaj samopouzdanja i stabilnosti, on vrlo lako podliježe uticajima neformalnih grupa, koje
mu nadoknađuju ono što mu nedostaje u porodici. Djevojke i mladići čiji prijatelji puše
pokazali su veću sklonost da i sami počnu pušiti, pri čemu su se djevojke pokazale manje
otporne na pritisak vršnjaka nego mladići.
• Imitacija je snažan psihološki činilac koji utiče da mladi počnu s pušenjem. Oponašaju se
roditelji, stariji rođaci, junaci sa filma, TV-a, estrade, odrasli pušači, pušači – vršnjaci. Izlože-
nost uticaju reklama i ostalih formi promocije duvana povećava mogućnost da određeni
broj djece postanu pušači.
• Neprijatne emocije (bijes, ljutnja, nezadovoljstvo, želja za osvetom, tuga i sl.), koje prate
odrastanje, ponekad se pokušavaju razriješiti ili odstraniti nekim „umirujućim“ sredstvom
– duvanom, alkoholom, drogom, hranom, spavanjem...
• Neki počinju pušiti jer smatraju da im to pomaže u društvenim kontaktima. Bitan je način
na koji adolescenti opažaju vršnjake pušače, kao i osobine koje pripisuju pušačima – ado-
lescenti koji puše su važni („cool“) i socijalno poželjni, a djevojke koje puše su poželjnije
kao prijateljice.
• Masovni mediji mogu mnogo doprinijeti promociji zdravlja i zdravog načina života, ali
mogu i negativno uticati na opredjeljenje mladog čovjeka.
• Porodica ima veliki uticaj na pojavu pušenja duvana među mladima. Djeca roditelja puša-
Teorijski prilog
7
ča puše više nego djeca roditelja nepušača i roditelja bivših pušača.
• Značajni faktori u nastanku pušenja su i društveno-socijalni. Norme i stavovi svakog dru-
štva prema pušenju mogu da utiču na njegovo smanjenje ili na veću učestalost. Neka dru-
štva imaju vrlo tolerantan stav prema pušenju, pa čak i prema pušenju kod mladih, dok su
u drugim društvima opšteprihvaćeni stavovi o štetnosti pušenja (npr. poštuju se zakoni o
zabrani pušenja, zabranjeno je prodavati cigarete maloljetnicima, zabranjeno je reklami-
ranje duvana i sl.).
Razvoj zavisnosti
Zavisnost od pušenja razvija se kroz nekoliko faza. Osoba, prvo, živeći u porodici u kojoj
odrasli članovi puše, razvija pozitivan stav o pušenju, smatrajući pušenje načinom pona-
šanja kojim će pokušati podići vlastito samopoštovanje i pokazati težnju za ulazak u svijet
odraslih. Zatim slijedi eksperimentalna faza u kojoj adolescenti počinju da puše, najčešće u
društvu svojih vršnjaka. Potom slijedi faza navikavanja u kojoj je pušenje učestalo. Aktivno
pušenje je u početku ugodno, a navika nastaje zbog djelovanja mnogih farmakoloških i
nefarmakoloških činilaca. Vremenom se razvija zavisnost, organizam se navikava na stalan
nivo nikotina u krvi, kao i drugih spojeva koji nastaju sagorijevanjem duvana i oslobađaju
se u dimu cigareta. Razvija se jaka psihička i blaga fizička zavisnost od nikotina. Psihička
zavisnost o nikotinu posljedica je postupnog navikavanja na duvan. Fizička zavisnost javlja
se zbog navike metabolizma na nikotin. Zavisnost se vrlo brzo stiče. Od nekoliko cigareta na
dan do cijele kutije – stiže se vrlo brzo.
Odvikavanje od pušenja
Odvikavanje od pušenja nije lako. Pušačima je potrebno ohrabrenje i podrška da bi do-
nijeli odluku da prekinu pušenje. Korisno je prestati pušiti i nakon dugogodišnjeg pušačkog
staža. Već nakon nekoliko dana nepušenja disanje je lakše, krv je bogatija kiseonikom. Na-
kon nekoliko sedmica opšta fizička kondicija se popravlja, ublažavaju se znaci bronhitisa, te
se smanjuje iskašljavanje, pluća se čiste. Vremenom se eliminišu ili značajno smanjuju svi
zdravstveni rizici koje pušenje direktno ili indirektno izaziva.
Alkoholizam i zdravlje
Kada se govori o alkoholu, kao sastojku alkoholnog pića, misli se na hemijsko jedinjenje
iz grupa alkohola koje se zove etanol. Jačina alkoholnih pića određuje se prema količini
etanola koju sadrže. Alkoholna pića predstavljaju psihoaktivne supstance, koje veoma brzo
iz organa za varenje dospijevaju u krv, a zatim djeluju na cijeli organizam, posebno na cen-
tralni nervni sistem. Alkohol djeluje umirujuće na centralni nervni sistem, poznat je kao
sredstvo sa brzim sedativnim dejstvom. Može dati osjećaj prestiža, uspješnosti i ugleda u
očima okoline, blokira psihološke kočnice, izaziva bolje raspoloženje, osjećanje pojačane
snage i moći. To lažno stimulativno dejstvo alkohola osnova je za upotrebu alkohola u ra-
znim životnim situacijama.
Svakodnevna upotreba alkoholnih pića dovodi do zloupotrebe (opijanja i pijanstva).
Osoba postaje alkoholičar, odnosno bolesnik. Alkoholizam se smatra trećom bolešću sa-
vremenog svijeta, odmah iza srčanih i malignih bolesti; procjene SZO govore da u prosjeku
3% stanovništva boluje od alkoholizma. Dugo je najveći problem vezan za definisanje alko-
holizma bio nepostojanje jasne granice između društveno dozvoljenog i alkoholičarskog
pijenja. Definisanju alkoholizma prilazilo se iz raznih uglova: biološkog, psihološkog, socio-
kulturnog. Svakako, to je složena bolest koja zavisi od pojedinca, porodice i društva. Danas
se u definisanju alkoholizma nastoje objediniti sva tri pristupa. Alkoholog dr Branko Gačić
dao je jednu od najprikladnijih definicija: „Svako ponovljeno pijenje bez obzira na količinu

7
i učestalost, koje stvara određene probleme i teškoće (zdravstvene i/ili socijalne), znak je
alkoholizma i zahteva stručnu pomoć“ 2
Posljedice konzumiranja alkohola

Dugotrajno konzumiranje alkohola dovodi do ozbiljnih oštećenja organizma koja mogu
biti tjelesna (oštećenja unutrašnjih organa) i psihička (poremećaji mentalnih funkcija i du-
ševnog stanja), kao i do raznih poremećaja socijalnog funkcionisanja.
Tjelesne posljedice. Štetno dejstvo alkohola najteže posljedice ostavlja na centralni
nervni sistem, jetru i čula. Dugotrajno konzumiranje alkohola dovodi do trajnog oštećenja
ovih i drugih organa. Nervne ćelije grade centralni nervni sistem (mozak i kičmena moždi-
na); ove ćelije se ne obnavljaju. Starenje, kao normalan proces, podrazumijeva propadanje
jednog broja ćelija. Alkohol značajno ubrzava propadanje nervnih ćelija. Čula su, takođe,
izložena štetnom dejstvu alkohola, naročito čulo vida, sluha i ravnoteže.
Oštećenja jetre od alkohola proporcionalna su dužini alkoholičarskog staža. Oboljela je-
tra alkoholičara prolazi kroz dvije faze. U prvoj fazi u jetri se nagomilavaju masti, zbog čega
se ona uvećava (alkoholna hepatoza). Ako se prekine s uzimanjem alkohola, hepatoza se
može sanirati. U suprotnom dolazi do ozbiljnog oštećenja jetre – ciroze jetre; ovo je najteži
stadijum oboljenja jetre, oštećenja su nepovratna.
Alkohol nepovoljno utiče i na snabdijevanje srčanog mišića krvlju, što ozbiljno oštećuje
i slabi rad srca.
Opšte tjelesno propadanje rezultat je dugogodišnjeg iscrpljivanja organizma alkoho-
lom, zbog čega slabe njegove odbrambene snage, pa alkoholičari često obolijevaju od ba-
nalniih infekcija. Alkoholičari brže stare i njihov životni vijek je skraćen.
Psihičke posljedice. Poremećaj psihičkih funkcija javlja se kod svih alkoholičara i obu-
hvata sve psihičke funkcije. Slabi koncentracija i pamćenje, razmišljanje je otežano i uspo-
reno. Česte su promjene raspoloženja, javlja se neodređena strepnja. Volja i nagoni se sma-
njuju, tako da se gube interesovanja za ranije aktivnosti.
Promjena karaktera, ličnosti i alkoholičarsko ponašanje rezultat je potpuno neobjektiv-
nih stavova alkoholičara prema svom pijenju i ponašanju. On nije u stanju da napravi razliku
između ranijeg umjerenog i sadašnjeg prekomjernog pijenja. Najćeće karakteristike alkoho-
ličarskog ponašanja su: nedostatak samodiscipline, sebičnost i egocentričnost, negativan i
kolebljiv stav prema autoritetima, površan odnos s ljudima, ograničena interesovanja, niska
tolerancija na teškoće i neuspjeh. Najteže psihičke komplikacije su psihotični poremećaji –
alkoholna ludila koja nastaju zbog štetnog dejstva alkohola na mozak.
Alkohol i mladi
Upotreba alkohola među mladima postaje sve veći problem. Učestalost opijanja stati-
stički se značajno povećava od kraja osmogodišnje škole do 18. godine života. Dječaci više
piju, ali je danas, u odnosu na prije dvije decenije, više djevojaka koje piju. Osnovni meha-
nizam za početak upotrebe alkohola je sličan kao kod pušenja. Adolescent teško odolijeva
nagovoru vršnjaka i još teže odolijeva iskušenju da proba i radi ono što u djetinjstvu nije
smio, a što je, po njegovom mišljenju, dokaz zrelosti. U najvećoj opasnosti od alkoholizma
su mladi koji žive u sredinama koje prolaze kroz intenzivne sociokulturne i ekonomske pro-
mjene. Kontrola takve društvene sredine sve je slabija, a alkohol postaje lakše dostupan.
Primjeri roditelja i vršnjaka koji koriste alkohol izrazito su štetni i olakšavaju početak upo-
trebe alkohola.3
Stavovi mladih prema alkoholu presudni su za početak intenzivne upotrebe alkoholnih
pića. Mladi s visokim stepenom upotrebe alkohola ne drže do ustaljenih životnih vrijednosti
2
Stojanović, Z., Alkoholizam od prve do poslednje čaše, Kreativni centar, Beograd, 1995.
3
O faktorima rizika biće više riječi u tekstu o narkomaniji.

Teorijski prilog
7
i tolerantniji su prema agresiji.
Kada je proces rasuđivanja oslabljen, češća su rizična ponašanja. Upotreba alkohola
uzrok je mnogih nesećnih slučajeva, udesa, davljenja, padova i sl. Kada su u pripitom sta-
nju, mladi se lakše upuštaju u neplanirane seksualne odnose bez zaštitnih mjera. Četrdeset
posto mladih u Švedskoj je izjavilo da su prvi odnos imali pod uticajem alkohola. Procjene
kazuju da je 50% kriminalnih djela izvršeno u pripitom stanju. Posljedice upotrebe alkohola
kod mladih su i otežano ispunjavanje razvojnih zadataka koji stoje pred mladom osobom,
lošiji uspjeh u školi i sl.
Droge i njihova (zlo)upotreba

Droge su sirovi, nepotpuno preparirani produkti biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla.
Svjetska zdravstvena organizacija daje sljedeću definiciju droge: „Droga je svaka supstanca
koja, unesena u organizam, može da modifikuje jednu ili više njegovih funkcija.“ Pod termi-
nom opojna droga podrazumijeva se takva vrsta supstance koja, unesena u ljudski organi-
zam, izaziva stanje psihičke ili psiho-fizičke zavisnosti. U skladu sa posljednjom zvaničnom
nomenklaturom, danas govorimo o psihoaktivnim supstancama, mada se među laicima,
pa i medicinskim stručnjacima, i dalje najčešće upotrebljava termin droge. Savremena kla-
sifikacija psihoaktivnih supstanci daje podjelu droga na dvije osnovne grupe: narkotičke i
nenarkotičke. Međutim, u udžbenicima se mogu naći i drugi načini klasifikacije, na primjer,
na prirodne i sintetičke, legalne i ilegalne... Termin narkomanija postao je uzak za suštinu
pojave. Primjerenije je govoriti o zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, što posljednjih
godina sve više koristi Komitet eksperata za droge pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ali
se, zbog komunikativnosti, termin narkomanija i dalje koristi u literaturi i u praksi.
Klasifikacija droga bazira se na raznovrsnim konceptima i shvatanjima, tako da ne po-

stoji univerzalna shema koja bi zadovoljila sve kriterijume. Tako se, na primjer, droge mogu
klasifikovati na osnovu svoje hemijske strukture, potencijalnih opasnosti po zdravlje, mo-
gućnosti da budu zloupotrebljavane ili od uticaja na izvjesne psihološke i bihejvioralne pro-
cese. Podjelu droga SZO daje prema njihovom dejstvu na:
• depresore: barbiturati, sedativi, analgetici, hipnoanalgetici...
• opijate: opijum, morfin, kodein, heroin, metadon...
• stimulanse: amfetamin, kokain, ekstazi...
• kanabinoide: maruhuana, hašiš, ganja...
• halucinogene: LSD-25, psilocibin, meskalin, triptomin...
• isparljive supstance (inhalanti): azot-oksidul, etar, benzin, toulen...
Depresori. Ove droge dovode do sanjivosti, opuštenosti, i uošte do deprimiranja i sniža-
vanja nivoa svih psihičkih i tjelesnih funkcija. One dovode do smanjivanja napetosti i stra-
ha, do lakšeg uspavljivanja i boljeg spavanja i tim prvim utiskom i doživljajem zapravo i
„hvataju u klopku“ korisnike. Visoke doze izazivaju euforiju, mentalne konfuzije, nesiguran
hod... Hronična zloupotreba ovih supstanci dovodi do konfuznosti, poremećaja emocional-
ne, donekle i fizičke kontrole, razdražljivosti, agresivnosti, poremećaja u artikulaciji i intelek-
tualnog osiromašenja. Što se tiče poremećaja tjelesnih funkcija, najizrazitiji su opstipacija
(zatvor), oštećenja jetre i tjelesno propadanje.
Opijati. Zavisnost od opijata je najrasprostranjeniji oblik zavisnosti. Oni otklanjaju bol,

izazivaju sanjivost, ravnodušnost, nekad euforiju, intelektualno osiromašenje. Najpoznatiji
opijati su opijum i heroin. Heroin se zbog nečistoće i izazivanja snažne zavisnosti smatra
najopakijom drogom. Postoje podaci po kojima, poslije svega dva uzimanja, heroin ulazi u
metabolizam nervnih ćelija i stvara snažnu zavisnost. Istraživanja kažu da osobe koje su pet
puta uzele heroin u 73% slučajeva postaju zavisne. Heroin se u uličnoj, ilegalnoj prodaji po-
7
javljuje s izuzetno niskom čistoćom od 3% do 8%. Osobe koje zloupotrebljavaju heroin ne
poznaju njegov sastav, odnosno stepen nečistoće, pa su u stalnoj opasnosti od predoziranja
i smrti. Heroin izaziva i psihičku i fizičku zavisnost, uz veliku izloženost opasnosti od zaraze
HIV-om, virusom hepatitisa B i C i sl.
Stimulansi. Ova grupa droga dovodi do poboljšanja raspoloženja, umanjenja zamora i

gladi, povećanja mentalnih i fizičkih aktivnosti. Dovode do povećanja krvnog pritiska, ubr-
zanog i nepravilnog rada srca, obmane čula, halucinacija, a konačan ishod njegove upo-
trebe je depresija koja može biti okončana i samoubistvom. Dejstvo kokaina je relativno
kratko, vrlo brzo se javlja osjećaj slabosti, depresije, ubrzan rad srca, vrtoglavica, paranoja,
nemir, razrdažljivost, grčevi i sl. Amfetamin snažno stimuliše centralni nervni sistem, što za
posljedice ima euforiju, povećanje libida i budnosti. Hroničnu upotrebu prati fizičko propa-
danje i sve teža depresija. Ekstazi nakon uzimanja izaziva nesanicu i depresiju. On utiče na
mišljenje, raspoloženje (od euforije do manije) i pamćenje. Može prouzrokovati tjeskobu,
promjene percepcije – opažanja. Važno je istaći da i jedna tableta može biti smrtonosna,
usljed fenomena pregrijavanja organizma zbog povećanja tjelesne temperature i do 43 ste-
pena Celzijusa.
Kanabinoidi. Većina zavisnika o herionu su u svijet droga ušli zlopupotrebljavajući ma-

rihuanu. Neposredni efekti marihuane i hašiša ogledaju se u euforičnom raspoloženju,
nekontrolisanom smijehu, pospanosti, poremećenom osjećaju za vrijeme, poremećaju
ravnoteže. Duža upotreba dovodi do opšte usporenosti i konfuznog mišljenja, oštećenja
memorije, nedostatka motivacije, problema s imunitetom, problema s reproduktivnim si-
stemom i dr.
Halucinogeni. Ove supstance izazivaju halucinacije i čulne obmane. Najčešće se zloupo-

trebljava LSD u vidu šarenih tableta i kapsula ili dekorisanih papirića. Upotreba ove droge
mijenja percepciju stvarnosti: pogrešan je i iskrivljen doživljaj veličine, rastojanja, brzine,
dubine predmeta. Za razliku od LSD, koji je sintetička droga, psilocibin i meskalin su pri-
rodni halucinogeni.
Isparljive supstance (inhalanti). Lako su dostupne i najčešće ih zlopuptrebljavaju ado-

lescenti. Dejstvo ovih supstansci slično je alkoholu, sve supstance imaju sedativne, a pojedi-
ne i halucinogene efekte; prati ih glavobolja, pospanost, mučnina, poremećaj svijesti, rada
srca i disanja. Najčešće se zloupotrebljavaju razna ljepila.
Mladi i (zlo)upotreba droga

Djeca i mladi danas odrastaju u uslovima koji su označeni snažnim društvenim promje-
nama i krizama svojstvenim tzv. društvima u tranziciji. U pozadini ekonomske, socijalne i
moralne krize u našoj zemlji, koja traje više od deceniju, pojavili su se i različiti oblici soci-
jalne patologije pojedinca i društva. Sve vidljiviji oblik takve patologije, kada je o mladima
riječ, jeste porast upotrebe droga. Uočljivi su i neki opšti trendovi u starosnoj i socijalnoj
strukturi mladih korisnika i modelima upotrebe droga u našoj sredini:
• svakodnevno raste broj korisnika droge i broj narkomana, ali i broj maloljetnika među nji-
ma,
• starosna granica prvog kontakta s drogom je sve niža i ide ka starijem osnovnoškolskom
uzrastu,
• starosna granica se spustila i kada je u pitanju redovno korišćenje droge,
• socijalna struktura korisnika se širi i droga sve više ulazi u srednju klasu, koja je nekada bila
prilično zaštićena u odnosu na tzv. viši sloj, kao i u odnosu na socijalno degradirane osobe,
• razvijaju se politoksikomanije, mladi počinju da koriste različite supstance (lijekove za smi-

Teorijski prilog
7
renje, sredstva za smanjenje napetosti i strepnje, sredstva protiv bolova, sredstva za spa-
vanje, alkohol i sl.) ili ih kombinuju s drogom,
• raste broj djece i mladih koji snose zakonske posljedice zbog različitih prekršaja koji su,
direktno ili indirektno, povezani s drogom.
Kompetencije porodice, škole i društvene zajednice u procesu socijalizacije mladih ta-

kođe su ugrožene, a difuzni sistem vrijednosti ne nudi jasne i stabilne okvire razumijevanja
sadašnjosti, još manje budućnosti. Upotreba alkohola i droga tako može postati način da se
smanji napetost i strepnja koju izaziva takvo otežano odrastanje. Sem toga, korišćenje dro-
ge može biti način da se pođe dalje, izvan realnosti i izvan sebe, i da se iskušaju nepoznati
domeni ljudskog iskustva u nadi da će se naći odgovori na mnoga pitanja. U svakom sluča-
ju, narkomanija se najčešće dešava u kontekstu odrastanja, odnosno u fazi adolescencije.
Faktori rizika
Faktori rizika za upotrebu droga su činioci, uslovi ili osobine koji su povezani s većom
mogućnošću upotrebe droge. Istraživanja su otkrila različite faktore u društvu, porodici,
kao i u samoj ličnosti koji se mogu označiti kao rizični faktori. Njihov udio u nastanku ovih
problema teško je procjenjivati pojedinačno, pa se problem posmatra u trouglu: pojedinac
– agens – sredina.
Društveni faktori rizika su: ekonomska i društvena kriza i siromaštvo, društvena izolova-
nost i dezorganizacija zajednice, zakoni i norme zajednice koji tolerišu upotrebu alkohola i
droge.
Porodični faktori rizika su: pojava alkoholizma i narkomanije u porodičnoj istoriji, po-
remećaji porodičnog života (komunikacija među članovima porodice), roditelji koji koriste
droge/alkohol i njihov tolerantan stav prema tome.
Školski faktori rizika su: često izostajanje iz škole, neuspjeh u školi, rano nedruštveno
ponašanje, nedostatak vannastavnih aktivnosti u školi.
Faktori rizika u samoj ličnosti ili u vršnjačkoj grupi su: otuđenost ili nedisciplinovanost,
nedruštveno ponašanje u ranoj adolescenciji, drugovi koji koriste droge i/ili alkohol, tole-
rantni stavovi prema upotrebi droga, alkohola, prvo korišćenje droge, alkohola u ranom
uzrastu.
Od prve upotrebe do narkomanije

Istraživanja pokazuju da djeca najčešće počinju da koriste drogu u uzrastu od 13. do 15.
godine, dakle u školskom dobu koje se poklapa s prelaskom iz osnovne u srednju školu.
Ovaj period (prelazak iz puberteta u adolescenciju) jedan je od najranjivijih perioda života;
obilježen je normalnim, razvojnim, ali i tzv. akcidentnim krizama (iznenadnim, neočekiva-
nim), ne samo u životu mlade osobe nego i u životnom ciklusu njegove porodice.
U našoj kulturi, ovaj prelazak predstavlja jednu od tranzitornih tačaka za koju se najčešće
vezuje i prva upotreba psihoaktivnih supstanci (duvana, alkohola, droge). Put u svijet droge
najčešće počinje nedozvoljenom upotrebom legalnih supstanci (duvan, alkohol, inhalanti),
a nastavlja se upotrebom nezakonitih droga (marihuana je obično prva). Dugoročna istraži-
vanja u svijetu potvrđuju ovakvu putanju - prelaz s duvana na alkohol, zatim na marihuanu,
zatim i na druge droge (primjera radi, mlada osoba koja je dugo pušila i pila u 65 puta većem
riziku je da nastavi dalje s drogama nego ona mlada osoba koja nikada nije pušila i /ili pila).
Naše društvo je tradicionalno tolerantno prema upotrebi alkohola i duvana, a desetogo-
dišnja društvena kriza uticala je na snažan porast njihove upotrebe kod odraslih, ali i kod
djece, a posebno na dostupnost droge djeci i mladima. Prema podacima istraživanja u Cr-
noj Gori4, 0,9% djece stare 14 godina saopštava da je probalo drogu, 2,3% da su bili u prilici
4
Epidemiološko istraživanje Zavoda za zdravstvenu zaštitu, Podgorica, februar, 1999.

7
da je koriste, odnosno da im je ponuđena, a 11,7% saopštava da im drugovi ili drugarice
koriste drogu. Na uzrastu od 16 godina, na ista pitanja dobijeni su sljedeći odgovori: 3,2%
je probalo drogu, 11,6% je nuđeno da je proba, a 28,6% izjavljuje da njihovo društvo koristi
drogu. Na uzrastu od 18 godina, njih 13,3% je probalo neku drogu, 30,7% je bilo u prilici da
je proba, a čak 49,3% izjavljuje da se u njihovom društvu koristi droga.
Vrlo su indikativni i podaci ankete koji govore o pušenju, posebno u osnovnim školama.
Na uzrastu od 11 godina 1,6% djece puši (makar jednu cigaretu dnevno), a među njima je
2,0% dječaka i 1,1% djevojčica. Stopa upotrebe duvana s uzrastom raste i već u 14. godini
iznosi 8,9%, odnosno 6,0%. Na uzrastu od 16 godina stopa i dalje raste (16,0%), a maturanti
koriste duvan u 29,5% slučajeva. Upozoravajući podatak je da, počev od uzrasta 16 godina
pa nadalje, djevojke učestalije koriste duvan od mladića.
Stav koji naše društvo iskazuje prema ovim problemima nije lišen izvjesne ambivalentno-
sti. S jedne strane, upotreba prilično militantnih slogana („borba...“, „suzbijanje“...) trebalo bi
da oslikava snagu društvene motivisanosti da se radi na prevenciji bolesti zavisnosti. S druge
strane, slaba kontrola nad proizvodnjom, distribucijom i prodajom alkohola i duvana, o dro-
gama da i ne govorimo, dostupnost ovih sredstava djeci i mladima, te nedostatak profesiona-
laca i institucija za sve nivoe prevencije i tretmana narkomanije i jasne preventivne strategije
u tom pravcu govore o nedovoljnim uvidima najšire zajednice u ovaj problem.
Adolescent i narkomanija
U potrazi za svojim odraslim identitetom, mladi sve više izmiču kontroli roditelja, suprot-
stavljaju se njihovom autoritetu, prkose, ne žele da poštuju roditeljska pravila, imperativno
žele sve više uvažavanja i slobode u postupcima. Zbog specifičnosti perioda odrastanja, re-
lativnog neiskustva i određene mladalačke sklonosti rizicima, adolescenti su najugroženija
populacijska grupa za usvajanje i razvoj zavisničkog ponašanja.
Veoma čest poremećaj ovog perioda je adolescentna kriza - skup prolaznih psihičkih
smetnji s teškoćama u prilagođavanju. Adolescentna kriza najčešće je praćena osjećanjem
strepnje, napetosti, nelagodnosti, tj. anksioznosti. Poremećeno osjećanje sigurnosti dovodi
do promjene u zadovoljenju osnovnih potreba, koje su do tada zadovoljavane kroz poznate
obrasce. Kroz poremećen odnos s okolinom mijenja se i sposobnost kontrole potisnutih i
nezadovoljenih nagonskih i emocionalnih potreba. Adolescent je prinuđen da traži nove
načine kontrole svojih impulsa i nove puteve komunikacije s okolinom.
Najveći broj mladih nikad ne proba droge. Većina od onih koji su imali iskustva s droga-
ma u ovom periodu uglavnom eksperimentiše s različitim sredstvima i u toku adolescencije
prestaje, dok se kod manjeg broja mladih navika ustaljuje kao umjerena. Kod određenog
broja mladih zloupotreba se razvije do te mjere da počne da ometa školovanje, porodične
odnose, društveni život i produktivnost uopšte. Mnogi medicinski eksperti koji se bave pro-
blemom narkomanije vjeruju da osobe koje se jače vezuju za psihostimulativnu drogu pate
od upadljivih psihičkih poremećaja i prije nego što posegnu za drogom. Ovakvim osobama
droga treba da omogući bezbolno suočavanje sa životnim problemima i uskladi emocio-
nalni život.
U pogledu stavova i interesovanja u odnosu na drogu, adolescenti se dijele na pet grupa:

1. Veliki broj adolescenata ne pokazuje nikakvo interesovanje za drogu u bilo kom vidu,
niti odobrava njeno uživanje.
2. Jedan dio adolescenata pokazuje interesovanje za mlade narkomane i njihovo ponaša-
nje, ali bez želje da prihvati drogu i njihov način života.
3. Treću grupu čine oni koji se emocionalno poistovjećuju s narkomanima, a i sami uzimaju
drogu. Za većinu njih uživanje droge je više vid javnog demonstriranja svoje opredijelje-
nosti, nego znak unutrašnje potrebe za drogom.
4. Četvrtu grupu čine mladi ljudi koji su se identifikovali s narkomanima u pogledu sta-

Teorijski prilog
7
vova, običaja, ponašanja i odnosa prema drogi. Ipak, bilo zbog kratkog staža ili faktora
ličnosti zadržavaju izvjesnu distancu prema drogi, ne podliježući joj nikada potpuno.
5. Još uvijek su relativno najmanje brojni oni koji su potpuno osiromašili svoje relacije i
uobičajene socijalne odnose, a psihički i fizički su zavisni od droge i na taj način su po-
primili potpuno narkomansko ponašanje i obilježja.
Istraživanja su pokazala kompleksnost rizika za zloupotrebu droga kod mladih. Jedan

od rizika je velika izloženost situacijama u kojima se droga nudi. Neki mladi pokušavaju da
objektivne ili subjektivne životne probleme (probleme u porodici, neuspjeh u školi, neu-
spjeh u emocionalnim vezama, loše odnose ili gubitak prijateljstava i dr.) riješe omamlje-
nošću i zaboravom koje pružaju psihoaktivne droge. Ako se doživljaj nakon uzete neke psi-
hoaktivne supstance učini pozitivan i bolji od svakodnevice u kojoj postoji problem, može
se postupno dešavati da želja za takvim uzbuđenjem sve više nadoknađuje sumornu stvar-
nost. Uzimanje droge može biti reakcija i na osjećaj dosade, nesigurnosti zbog usamljeno-
sti, odbačenosti, niskog samopoštovanja ili inferiornosti u odnosu na druge, na pritajenu
depresiju ili osjećaj sopstvene neprilagođenosti.
Školska sredina može biti od bitnog uticaja – kako na formiranje ličnosti, tako i na zlo-
upotrebu droge. Poremećaji vrijednosti u sistemu funkcionisanja nastave doprinose sma-
njenju autoriteta u sprovođenju kvalitetne nastave, edukacije i vaspitanja. Nesporazumi s
nastavnicima, i adaptacija na novu sredinu mogu izazvati stanje hroničnog stresa, koji će
mladi pokušati da riješe trenutnim rasterećenjem pomoću droge.
Znaci prepoznavanja
Upotrebu psihoaktivnih supstanci moguće je prepoznati, naročito od strane roditelja,
ali i nastavnika u školi, na osnovu određenih znakova i promjena ponašanja. To su obično
karakteristične promjene ponašanja u kući, školi, kao i opšte promjene na emocionalnom i
psihičkom planu.
Najčešće promjene koje se mogu primijetiti u kući su:
• gubitak interesovanja za porodične aktivnosti,
• nepoštovanje pravila u porodici,
• povlačenje od odgovornosti,
• psihičko ili fizičko zlostavljanje,
• iznenadno povećanje ili smanjenje apetita,
• nestanak vrijednih stvari ili novca,
• nedolazak kući u uobičajeno vrijeme,
• ne govore o tome kuda idu,
• stalna izvinjenja za ponašanje,
• provode dosta vremena u svojim sobama,
• lažu o svojim aktivnostima,
• nalaženje određenih stvari kojih prije nije bilo, kao što su: papiri za cigarete, lule, plastične
kesice…
Promjene u školi:
• iznenadni pad uspjeha,
• gubitak interesovanja za učenje,
• spavanje na času,
• izbjegavanje domaćih zadataka,
• nepoštovanje autoriteta,
• gubitak interesovanja za sport i druge vannastavne aktivnosti,
• loše pamćenje i slaba pažnja,
• neinformisanje roditelja o roditeljskim sastancima i pozivima nastavnika.

7
Promjene su veoma izražene i u psihičkom statusu i emocionalnom stanju uživaoca:
• promjena kruga prijatelja,
• miris na alkohol ili marihuanu u dahu ili na odjeći,
• neobjašnjive promjene raspoloženja,
• negativnost, paranoičnost, konfuznost, destruktivnost, anksioznost, depresivnost,
• neprihvatanje kritike,
• izbjegavanje priča o ličnim problemima,
• umor ili hiperaktivnost,
• izraženi gubitak tjelesne težine,
• varanje, krađa,
• stalna potreba za novcem,
• neuredan izgled,
• česti zdravstveni problemi, npr. produženi kašalj, crvene i staklaste oči.
Korisnik psihoaktivnih supstanci postaje i socijalno izmijenjena ličnost te sve češće ima
probleme sa zakonom. Njegov spoljašnji izgled je takav da privlači pažnju i izdvaja ga od
drugih. Neki od ovih upozoravajućih znakova mogu biti i rezultat drugih problema. Roditelji
mogu da ih prepoznaju, ali nikako ne treba da sami donose dijagnoze. Konsultovanje s lje-
karom vezano za ove promjene trebalo bi da bude dobar prvi korak ka liječenju.
Posljedice po zdravlje
Korišćenje droga povezano je s brojnim negativnim konsekvencama. To podrazumijeva
povećenje rizika od korišćenja droga u starijem životnom dobu, slabim uspjehom u školi i
lošim rasuđivanjem, što mlade može dovesti u vezu s nasiljem, neplaniranim i nezaštićenim
seksom i samoubistvom.
Pod uticajem dejstva droge dešavaju se i brojna oštećenja zdravlja. Usljed gubitka kon-
trole dešavaju se različite vrste povreda - padovi, saobraćajne nesreće i dr. Posebnu grupu
oštećenja zdravlja čine bolesti koje se javljaju kao posljedica načina unošenja droga. Kao
posljedice intravenskog konzumiranja droga, a usljed korišćenja nečistih igala i špriceva, jav-
ljaju se bolesti koje se prenose krvlju: virusni hepatitis B, C i D, AIDS. S obzirom na to da je
narkomanija usko vezana za promiskuitet i prostituciju, kod ovih osoba često je obolijevanje
od seksualno prenosivih bolesti: gonoreje, sifilisa, trihomonijaze, genitalnog herpesa itd.
Sukob sa zakonom
Prije ili kasnije osoba koja je zavisna od droga dođe u sukob sa zakonom. Sam razvoj
jedne osobe narkomana vezan je za različite vidove kršenja zakona. U početku se radi o
različitim vrstama krađa – provala, zatim se počinje s nabavkom, distribucijom i prodajom
droga, da bi se na kraju završilo s najtežim krivičnim djelima vezanim za nasilje i ubistva.
Narkomanija je oblast kojom se bavi i zakonodavstvo u svim zemljama svijeta. Naime,
krijumčarenje droge, njena nelegalna proizvodnja i stavljanje u promet, kao i omogućavanje
njenog uživanja svuda se zakonom sankcioniše. Tako je i kod nas. Na osnovu Krivičnog za-
kona Republike Crne Gore (Sl. RCG br. 70 od 25. 12. 2003.) zakonom se strogo kažnjavaju sva
izvršena djela koja se odnose na krijumčarenje, proizvodnju, stavljanje u promet i omoguća-
vanje uživanja droga (tačke 297, 300, 301 i 302 navedenog zakona). Kazne u zavisnosti od te-
žine krivičnog djela, a vezano za zloupotrebu droga, kreću se do 15 godina zatvorske kazne.
Liječenje
Narkomanija je najvjerovatnije jedna od bolesti koju je najteže liječiti i gdje se nijedna kli-
nika ne može pohvaliti velikim uspjehom. Jednostavno, liječenje narkomana je vrlo neizvje-

Teorijski prilog
7
stan proces, a uspjeh zavisi od mnoštva faktora. Uspjeh liječenja, prije svega, zavisi od samog
narkomana: tipa ličnosti koji se liječi, vrste, načina, količine droge i dužine njenog uzimanja,
a od ne manjeg značaja za ishod liječenja su i faktori iz okruženja u kojem narkoman živi:
porodica, prijatelji – društvo, zaposlenje, prisustvo droge u području gdje živi, itd.
Danas u svijetu postoji više načina liječenja narkomana, ali se manje-više baziraju na istim
principima – čišćenje organizma od droge, blokiranje receptora za određeni period, psiho-
socijalna podrška narkomanu i njegovoj porodici. Samo čišćenje u specijalnim zdravstvenim
ustanovama ne predstavlja veći problem, iako je skopčano s veoma komplikovanim liječe-
njem koje podrazumijeva učešće više specijalista raznih grana medicine: neurolog, interni-
sta, anesteziolog, psihijatar. Ovaj dio liječenja obično traje sedam do deset dana. Liječenje se
dalje nastavlja u saradnji psihijatra i kliničkog psihologa, a, kada je to potrebno, i socijalnog
radnika. Ovaj dio terapije podrazumijeva uzimanje lijekova (blokiranje receptora, umirenje
itd.), individualnu i grupnu psihoterapiju, dok rad s porodicom podrazumijeva njenu pripre-
mu za dalji život liječenog narkomana u njoj i stvaranje uslova za potpunu rehabilitaciju.
U pojedinim slučajevima, kada se radi o teškoj heroinskoj zavisnosti, primjenjuje se čak i
doživotna supstitucionalna terapija metadonom u cilju smanjenja štete i omogućavanja za-
visniku da ima što kvalitetniji život.
U cilju postizanja boljih rezulata liječenja pojedine države i organizacije formiraju komu-
ne (zajednice), gdje se uz organizovane svakodnevne aktivnosti narkomani pripremaju za
povratak u normalan život.
Uloga prevencije
Prevencija je planirani proces čiji je cilj sprečavanje pojave problema vezanih za upotre-
bu alkohola i droga. Prevenciju čine aktivnosti, programi ili političko djelovanje kojima je
cilj stvaranje mogućnosti da ljudi žive zdravo, a kojima se i društvo osnažuje da promoviše
zdravlje i mijenja one uslove koji predisponiraju pojedinca prema problemima. Prevencija
je holistički pristup, sveobuhvatan i integrativan, koji osnažuje i povećava mogućnosti po-
jedinca da živi zdravo i produktivno, prevazilazeći negativne uslove putem razvoja životnih
vještina, kulturne svijesti, vještina otpora, tačnog informisanja i razvoja duhovnosti.
Postoji nekoliko tipova prevencije.
Primarna prevencija predstavlja zaštitu pojedinca u cilju izbjegavanja problema i kori-
šćenja i zloupotrebe alkohola i droga, prije nego se pojave znaci ili simptomi tih problema.
Sekundarna prevencija otkriva pojedince u ranom stadijumu problematičnog ponaša-
nja vezanog za upotrebu alkohola ili droga i pokušava da spriječi negativne posljedice na-
vodeći ga da prestane s upotrebom putem savjetovanja ili liječenja.
Tercijarna prevencija pokušava da prekine prisilnu upotrebu alkohola ili droga (usljed
već nastale fizičke zavisnosti) i da ublaži njihove negativne efekte kroz liječenje i rehabilita-
ciju.

7.1 Pušenje i(li) zdravlje

Cilj: učenik upoznaje osnovne vrste i efekte najvažnijih psihoaktivnih supstanci
koje se zloupotrebljavaju (alkohol, duvan/nikotin, droga); razumije opasnost
upotrebe duvana za zdravlje pojedinca i njegove okoline, kao i realnosti vezane
za upotrebu PAS.
1. Nastavnik započinje aktivnost pitanjem: Šta je sve čovjeku potrebno za život? (npr.
hrana, voda, vazduh, znanje, ljubav itd.). Može ih podsjetiti na Maslovljevu hijerarhiju po-
treba. Njihove odgovore zapisuje na tabli i na kraju navodi osnovne ljudske potrebe, neop-
hodne za opstanak života.
2. Razgovarajte o stvarima koje su štetne, a ljudi ih koriste (npr. slatkiši, mnogo ma-
snoća itd... ali i duvan, alkohol, droga). Razgovor o ovome treba da pomogne učenicima da
razumiju razliku između zdravih i nezdravih potreba, odnosno onih koje služe održavanju
zdravlja i onih koje ga narušavaju. Rezimirati da su duvan, alkohol i droga supstance koje se
najviše zloupotrebljavaju.
3. Nastavnik upoznaje učenike s pojmovima psihičke i fizičke zavisnosti i pokazatelji-

ma zavisnosti: prilagođavanje i navikavanje na osjećaje koje izaziva unijeta supstanca (psi-
hička zavisnost) i promjenama u radu ćelije, koja ne može da funkcioniše bez te supstance
(fizička zavisnost). Treba naglasiti da, kada su u pitanju duvan, alkohol i droga, oblici zavi-
snosti lako prelaze jedan u drugi. Nastavnik objašnjava kako se razvija zavisnost od pušenja
i uvodi pojam „nikotin“.
4. Aktivnost se nastavlja pitanjem da li znaju koje se još štetne supstance, osim ni-
kotina, nalaze u duvanskom dimu. Nastavnik zapisuje odgovore na tabli, dopunjava ih i
objašnjava štetnost ostalih supstanci koje se nalaze u duvanskom dimu.
Zatim nastavnik iznosi stav Svjetske zdravstvene organizacije da pušenje predstavlja naj-
značajniji pojedinačni faktor narušavanja ljudskog zdravlja. Saopštava im podatke o tome
koliko ljudi u svijetu, a koliko u Crnoj Gori umire od posljedica pušenja. Nastavnik nastavlja
aktivnost pitanjem: Koje bolesti izaziva pušenje? Odgovore učenika ispisuje na tabli, a zatim
daje osnovne informacije o najznačajnijim bolestima (npr. rak pluća, infarkt, moždani udar,
čir želuca itd.).
Nastavnik zaključuje: Pušenje samo jedne cigarete smanjuje dužinu života za 8–13 mi-
nuta, dakle za više vremena nego što je potrebno kako bi se popušila cigareta! Cijena koju
plaća pušač za kutiju cigareta je prosječno 3,5 sati života manje.
5. Učenici nacrtaju ono što su naučili u toku radionice. Primjeri iz učionice: cigareta
koja gori, a duvanski dim predstavljen nazivima otrovnih supstanci iz kojih je sastavljen; ci-
gareta kao „špric ubica“, a u njemu otrovna jedinjenja; prostorija u kojoj su djeca ispunjena
oblakom duvanskog dima u kom su ispisana imena štetnih materija PAD (pušenje, alkohol,
droga)... Učenici mogu da nacrtaju jednostavan crtež ljudskog tijela na kome označavaju

7
koje bolesti izaziva pušenje. Najbolji crteži mogu se izložiti na adekvatnom mjestu u učio-
nici ili školskom holu.
Domaći zadatak: učenici treba da urade mini istraživanje – zašto mladi počinju da puše?
Treba da razgovaraju s roditeljima, prijateljima, nastavnicima o razlozima zbog koji mladi
počinju da puše.
7.2 Pasivno pušenje

Cilj: učenik razumije opasnost upotrebe duvana za zdravlje pojedinca i njego-
ve okoline i razdvaja mitove vezane za upotrebu duvana od činjenica; razumije
faktore koji dovode mlade u opasnost od zloupotrebe duvana, kao i faktore koji
ih štite.
1. Čas počinje analizom domaćih zadataka, zadatih na prethodnom času. Učenici sa-
opštavaju koji su najčešći razlozi zbog kojih mladi počinju da puše? Nastavnik ili neko od
učenika zapisuje ih na tabli. Razloge na kraju mogu rangirati po učestalosti.
2. Nastavnik poziva 5 učenika da odglume situaciju kako putuju vozom u istom ku-
peu. Među njima su 2 „pušača“ i 3 „nepušača“. „Pušači“ razgovaraju, glume da puše, a „nepu-
šači“ glume kako im smeta duvanski dim: kašlju, trljaju oči, otvaraju prozor...
Nastavnik pita ostale učenike da opišu situaciju:
Kako se ponašaju pušači?
Da li razmišljaju o nepušačima s kojima putuju?
Kako reaguju nepušači?
Kako se nepušači osjećaju u prisustvu pušača?
Šta mogu da urade nepušači u ovoj situaciji?
Da li ste nekada bili u istoj ili sličnoj situaciji?
3. Nastavnik objašnjava šta je pasivno pušenje i razliku između aktivnog i pasivnog

pušenja, ali i sličnost posljedica.
U nastavku može da pita učenike:
Da li ste vi izloženi pasivnom pušenju?
Gdje ste izloženi pasivnom pušenju?
Da li vaši ukućani/rođaci/ gosti/ prijatelji puše?
Da li to vama smeta?
Da li vaša kosa/odjeća miriše na cigarete nakon što ste bili u blizini nekog pušača?
Kako se osjećate kada neko puši u vašoj blizini?
Da li vas je neko nekada pitao da li vama smeta ako on/ona puši u vašoj blizini?
Da li imate neki dobar savjet kako izbjeći pasivno pušenje?
Nastavnik saopštava učenicima osnovne informacije o pasivnom pušenju: rizik po zdrav-
lje, mladi i pasivno pušenje, trudnice i dojilje i pasivno pušenje. Nastavnik može učenicima
pročitati Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Zajedno komentarišu: koliko se ovaj
zakon poštuje, gdje se najmanje poštuje i sl.

7
4. Aktivnost se završava tako što učenici pišu poruku o štetnim posljedicama pasiv-
nog pušenja. Sadržaj poruke namijenjen je bliskoj osobi koja puši.
Učenicima podijelite Prilog 7.1.
7.3 Alkohol i mladi

Cilj: učenik razumije opasnost upotrebe alkohola za zdravlje pojedinca i njegove
okoline i razdvaja mitove vezane za upotrebu alkohola od činjenica; razumije
faktore koji dovode mlade u opasnost od zloupotrebe alkohola, kao i faktore koji
ih štite od zloupotrebe; prepoznaju taktike (skrivene poruke) koje se koriste u
reklamiranju duvanskih proizvoda i alkohola.
1. Aktivnost započnite čitanjem Priloga 7.2. – Petrova priča. Zatim učenike podijelite
u tri grupe. Prva grupa raspravlja o Petrovim osjećanjima, druga o Nikolinim osjećanjima, a
treća o razgovoru Petrovih i Nikolinih roditelja.
Grupama dati smjernice za diskusiju: Da li je moglo biti drugačije? Može li Petar da opro-
sti sebi? Koje su negativne posljedice konzumiranja alkohola? Možemo li nešto naučiti iz
ove priče? Grupe zatim izvještavaju o rezultatima diskusije. Izvještaji grupa treba da uvedu
u priču o alkoholu, njegovim štetnim posljedicama i faktorima koji utiču na to da mladi
uzimaju alkohol.
2. Nastavnik saopštava osnovne informacije o akoholu i štetnim uticajima. Zatim na

jednostavnom crtežu ljudskog tijela označavaju koje organe i organske sisteme alkohol naj-
više ugrožava. Upoređuju s bolestima koje izaziva pušenje. Posebno je potrebno naglasiti
da, osim što šteti ljudskom organizumu, alkohol je veoma često uzrok mnogih rizičnih po-
našanja (nezgode, udesi, rizičan seks itd.).
Nastavnik zatim poziva učenike da se prisjete koji faktori dovode do toga da mladi po-
činju da puše. Zatim ih pita da li isti faktori dovode i do zloupotrebe alkohola. Nastavnik
zapisuje odgovore na tabli ili panou.
3. Nastavnik uvodi učenike u aktivnost tako što im saopštava da je, kada se radi na
prevenciji zavisnosti, ljude lakše uvjeriti u štetnost cigareta i droga nego alkohola. Za to
postoji više razloga, a među njima su i mnoge zablude o pozitivnim efektima upotebe al-
kohola.1
Zatim nastavnik dijeli učenike u nekoliko manjih grupa. Svaka grupa dobija papirić na
kome je napisana jedna zabluda o alkoholu. Treba da obrazlože zašto je rečenica koju imaju
zabluda.
Zablude:
S alkoholom je uvijek bolja zabava.
Ljudi koji piju crno vino žive duže i imaju bolju cirkulaciju.
Svi ljekari preporučuju jednu čašu alkoholnog pića na dan.
1
Aktivnost o zabludama je preuzeta iz Priruþnika: Pauniü M. (urednik), Vaspitanje za zdravlje kroz životne veštine,
Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije, Beograd, 2006.

7
Alkohol ima manje uticaja na organizam ako se uzima uz hranu.
Ako ne piješ, nisi faca.
Sigurno je voziti ako si popio manje od tri čaše.
4. Svaka grupa izlaže svoje obrazloženje, a nastavnik dopunjava ako nijesu obuhva-
tili neko važno konkretno obrazloženje (nastavnik može koristiti Prilog 7. 3, koji poslije ove
aktivnosti treba da podijeli učenicima).
Nastavnik predoči da postoji veliki broj zabluda vezanih za alkohol. Kada pričamo s ne-
kim ko misli pozitivno o konzumiranju alkoholnih pića, dešava se da nam neka objašnjenja
zvuče opravdano. Međutim, ako pogledamo šta nauka kaže o tome i šta su činjenice, lako
možemo vidjeti da ta objašnjenja nijesu tačna. Ponekad ljudi koji piju pokušavaju time da
opravdaju svoje ponašanje.
5. Nastavnik saoštava neke poruke upućene mladima. Npr:

Uvijek imate pravo odbiti alkohol.
Alkohol nije dokaz muškosti, ni zrelosti.
Time što ne pijete nećete nikoga uvrijediti.
Nikome se nećete više dopasti zato što pijete.
Učenici mogu da dopune listu sličnim porukama, da naprave slogane i sl.
6. Ukazati učenicima kako da, iako je zabranjeno reklamiranje duvanskih proizvoda i

alkohola, njihovi proizvođači na indirektan način reklamiraju svoje proizvode, npr. prikazuju
pušače kao uspješne, privlačne osobe. Podstaknite učenike na diskusiju o tome na koje se
načine prikriveno reklamiraju duvan i alkohol.
7.4. Droge i (zlo)upotreba

Cilj: učenik upoznaje osnovne vrste i efekte najvažnijih droga koje se zloupotre-
bljavaju (marihuana, heroin, kokain, ekstazi, sredstva za smirenje i ublažavanje
bolova), kao i mogućnosti liječenja i rehabilitacije; razumije opasnost upotrebe
droga na zdravlje pojedinca i njegove okoline, razdvaja mitove vezane za upotre-
bu droga od činjenica; prepoznaje osnovne simptome koji se javljaju kod osoba
koje koriste droge.
1. Postavite učenicima uvodna pitanja, npr.:

Šta prvo pomisliš kad čuješ riječ droga?
Na šta te to podsjeća?
Koje ti se slike jave?
Nakon sumiranja njihovih izjava, upoznajte ih sa osnovnim definicijama i terminima koji
se odnose na narkomaniju.
2. Koristeći Prilog 7.4 – Uticaj droge, učenicima se daju sljedeće instrukcije:

• Traže se 4 dobrovoljca.

7
• Oni dobiju papir na kome je opisan uticaj droge (na pamćenje i učenje, vid i sluh, koncen-
traciju, koordinaciju).
• Dobrovoljci imaju zadatak da to odglume, a odjeljenje da prepozna o kojim poremećajima
se radi.
• Nakon toga, nastavnik pita: Da li ste nekad prepoznali osobe s ovakvim ponašanjem, karak-
teristikama?
3. Grupe dobijaju Prilog 7.5 – Priča o Mišku. Nakon toga, predstavnik grupe izvještava
kakve su zaključke donijeli: npr. šta su prepoznali, koji su njihovi utisci... Na kraju nastavnik
sumira odgovore grupa (koji je put od zdravlja do bolesti koja se zove narkomanija i kakve
se promjene u ponašanju i osjećanjima dešavaju kod osoba koje tonu u narkomaniju).
Učenicima se podijeli Prilog 7.6 – Znaci koji ukazuju da osoba koristi drogu.
4. Izlaganje nastavnika o vrstama droga i njihovim efektima (tekst iz teorijskog prilo-

ga za temu).
5. Učenici se podijele u 3 grupe. Svakoj grupi se da papir s osnovnim podacima o

pojedinim vrstama droga (Prilog 7.7). Grupe na pojednostavljenom crtežu ljudske figure
upisuju na koje organe pojedina droga djeluje.
Na tabli se pravi zbirni crtež.
Učenici komentarišu dejstvo droge.
6. Podijeli im se Prilog 7.8 – Oštećenja nastala korišćenjem droga. Učenici komentarišu.

7.5. Faktori rizika
Cilj: učenik razumije faktore koji dovode mlade u opasnost od zloupotrebe psiho-
aktivnih supstanci, kao i faktore koji mlade “štite” od zloupotrebe PAS; upoznaje
se sa zakonskim posljedicama zloupotrebe i trgovine nedozvoljenim PAS.
1. Učenicima se pročita Prilog 7.9 – Priča o Zoranu.

Učenici kratko razmjenjuju utiske.
2. Nakon toga, u grupama, razgovaraju o razlozima zbog kojih neka osoba postaje
narkoman i, istovremeno, o mehanizmima/načinima da se zaštite.
Na panou nastavnik sumira i zajednički izvode zaključak.
Nastavnik dijeli Prilog 7.10 – Faktori rizika i mehanizmi zaštite.
3. Učenicima se podijeli prilog 7.11 – Faze narkomanije, ali bez oznaka koja je faza u
pitanju. Učenici imaju zadatak da ispravno poređaju faze narkomanije. Analiziraju faktore
koji dovode do sve većeg propadanja i zavisnosti.
7
4. Učenike upoznati s tim da postoje zakoni kojima se sankcioniše krijumčarenje dro-
ge, njena nelegalna proizvodnja i stavljanje u promet, kao i omogućavanje njenog uživanja.
7.6. Pritisak vršnjaka

Cilj: učenik razumije faktore koji dovode mlade u opasnost od zloupotrebe psiho-
aktivnih supstanci, kao i faktore koji mlade „štite” od zloupotrebe PAS.
1. Kratko anketiranje, tj. izjašnjavanje povodom tvrdnje: Postoje lake i teške droge. Na
podu stavite dužu traku. Učenici koji se slažu s tvrdnjom staju s jedne strane trake, a učenici
koji se ne slažu s druge strane. Zatim debatuju, obrazlažu svoj stav. Ukoliko neko promijeni
mišljenje, prelazi na drugu stranu. Nastavnik zaključuje da je stav i nagovor većine uvod u
dalje pritiske i nagovaranje.
2. Učenici igraju igru: podijele se u parove, stanu jedan naspram drugog na udaljeno-
sti od oko 1m (mogu se formirati koncentrični krugovi ili pravolinijski red). Prvi u paru, bez ri-
ječi, počinje da izvodi pokrete (tijelom, rukama, licem) koje drugi učesnik u paru treba skoro
istovremeno da oponaša, kao da je pred ogledalom. Nakon dva minuta uloge se zamjenjuju.
Učenici govore kako su se osjećali kad su radili ono što im neko drugi diktira. Komenta-
rišu situacije kada su izloženi nekom pritisku vršnjaka ili sredine. Kako se tada osjećaju i šta
rade?
Dobrovoljci igraju uloge: 1. Nagovaranje da se pobjegne sa časa 2. Nagovaranje da se
zapali cigareta 3. Nagovaranje da se popije neko alkoholno piće 4. Nagovaranje da se uzme
neka droga, npr. marihuana. Učenicima se sugeriše da pokušaju da odole pritisku.
3. Zatim im se podijeli Prilog 7.12 – Kako reći NE. Iščitavaju, svako za sebe, i nakon
toga svako saopšti koji bi on način odabrao da se suprotstavi.
4. Učenici treba da se opredijele: DA li smatraju ili NE smatraju da većina mladih ne

koristi drogu... Nastavnik insistira na iznošenju argumenata/objašnjenja za svaki stav, bez
obzira koliko su oni tačni (Na osnovu čega tako misliš? Odakle ti je to poznato?...).
5. Nakon toga se odigra debata. Nastavnik zaokružuje diskusiju tako što ukazuje da
je argument većine vrlo čest u nagovaranju da se uzmu i probaju droge.
6. Učenicima se podijeli Prilog 7.13 – Moja odgovorna odluka.

Objasni se struktura:
a) Definisanje problema, npr. U čemu je problem? ili O čemu hoću da odlučim?
b) Potrebne informacije: Šta znam o tome? (u ovom slučaju o marihuani) Kako da znam da
je to tačno? Ko mi je to rekao? Šta bi još trebalo da znam?
7
Posebno treba naglasiti da svaka odluka ili mogućnost (I, II ili III izbor) može da ima po-
zitivne i negativne posljedice tj. dobre i loše strane i da je potrebno da o tome razmišljaju.
Zato je važno naglasiti da je ovakav način razmišljanja dobar model za donošenje odgovor-
nih odluka uopšte.
Učenici ponaosob rješavaju zadatak: Veliki je odmor. Svi su u dvorištu. Prilaziš jednoj grupi,
a malo zatim jedan tvoj veoma dobar drug/drugarica obraća ti se i kaže: „Hoćeš li ti jedan dim?“
i nudi ti cigaretu sa marihuanom...
Svaki učenik popunjava svoju shemu: kako ćeš donijeti odgovornu odluku? (i šta ćeš mu/
joj reći koristeći ovaj model).
Nastavnik pomaže u definisanju problema, daje im dopunske informacije. Korak po ko-
rak, uz dodatne instukcije, učenici analiziraju sve tri odluke. Kada to završe, zapisuju konač-
nu odluku.
Zatim nastavnik, zajedno s učenicima, analizira proces donošenja odluke na jednom ili
više primjera.
Važno je da im se na kraju naglasi da je donošenje odluke proces koji zahtijeva ozbiljno
promišljanje, analiziranje, predviđanje posljedica i da to nije jednostavno, ali da svoju mu-
drost pokazujemo upravo time što smo bili spremni da ovo naučimo.

7
Prilog 7.1
POVELJA SZO PROTIV KORIŠĆENJA DUVANA U EVROPI
• ČIST VAZDUH BEZ DUVANSKOG DIMA JE BITNA KOMPONENTA TEMELJNOG PRAVA NA

ZDRAVLJE I NA NEZAGAĐENU OKOLINU.
• SVAKI GRAĐANIN IMA PRAVO DA BUDE INFORMISAN O ŠTETNOM DEJSTVU UPOTREBE

DUVANA I POSLJEDICAMA PUŠENJA.
• SVI GRAĐANI IMAJU PRAVO NA VAZDUH BEZ DUVANSKOG DIMA U ZATVORENIM PRO-
STORIJAMA I TRANSPORTU.
• SVAKO DIJETE I ODRASLI IMAJU PRAVO DA BUDU ZAŠTIĆENI OD REKLAMIRANJA DU-

VANSKIH PROIZVODA I DA PRIME SVE POTREBNE MJERE I OSTALU POMOĆ U ODUPIRA-
NJU ZAPOČINJANJA KORIŠĆENJA DUVANA U BILO KOJOJ FORMI.
• SVAKI RADNIK IMA PRAVO DA UDIŠE VAZDUH U RADNIM PROSTORIJAMA KOJI NIJE
ZAGAĐEN DUVANSKIM DIMOM.
• SVAKI PUŠAČ IMA PRAVO NA POMOĆ DA PRESTANE S PUŠENJEM.

7
Prilog 7.2
PETROVA PRIČA
Nikola i ja smo se upoznali u prvom razredu osnovne škole. Od tada smo nerazdvojni.
Zajedno smo radili domaće zadatke, trenirali fudbal, dijelili sobu na rekreativnoj nasta-
vi. Kad je došlo vrijeme za to, počeli smo zajedno da izlazimo. Prošle godine, pred kraj
osmog razreda, na proslavi raođendana, Nikola mi je uzbuđeno saopštio da je dobio
motor od ujaka. Međutim, roditelji mu ne dopuštaju da ga vozi dok ne položi vozački
ispit. Jedne večeri, tokom ljetnjeg raspusta, kada se uvijek nešto dešava, prijatelji su nas
pozvali na žurku van grada . Dok smo razmišljali kako ćemo stići do tamo, sinula mi je
ideja da bismo mogli ići Nikolinim motorom. Nikola se prvo usprotivio, zbog roditelja, a
onda se predomislio. Roditelji mu tog dana nijesu bili kod kuće, a mi ćemo se vratiti prije
nego što dođu, pa neće ni znati da je uzimao motor.
Otišli smo, žurka je bila dobra, svi smo bili opušteni i svi su pili nešto alkoholno. Nago-
vorili su nas da i mi nešto popijemo – pa ljeto je, i vrijeme je opuštanja. Popili smo po
dva piva. Nikola i ja smo krenuli prije svih da bismo se vratili prije njegovih roditelja. Na
jednoj krivini Nikola je izgubio kontrolu nad motorom.
Sljedeće čega se sjećam bilo je da sam se probudio u bolesničkoj sobi. Imao sam nekoli-
ko ogrebotina i slomljenu desnu ruku. Na moje pitanje gdje je i kako je Nikola u početku
su svi ćutali, da bi mi na kraju ljekar saopštio da leži u sobi do mene i da je teško povrije-
đen – izgubio je desnu nogu. Pao mi je mrak na oči.

7
Prilog 7.3
ZABLUDE O ALKOHOLU
ALKOHOL POMAŽE SOCIJALIZACIJI.

Alkohol je depresor centralnog nervnog sistema. Iako se u prvom momentu osobi čini
da se osjeća bolje, dugoročni efekati su pad raspoloženja i depresija.
ALKOHOL POMAŽE DA SE VIŠE RADI.

Upravo je suprotno, jer alkohol čini osobu nespretnom i otežava joj rasuđivanje
ALKOHOL IMA MANJE UTICAJA NA ORGANIZAM UKOLIKO SE UZIMA UZ HRANU,

PRIJE SVEGA MESO.
Nema naučnih dokaza o ovoj tvrdnji, osim da je frekventnost pijenja za vrijeme obroka
mala, ali to ne sprečava ili smanjuje apsorpciju alkohola u tijelo.
AKO SE ZASPI, ORGANIZAM SE OSLOBAĐA ALKOHOLA.

Samo vrijeme može ukloniti alkohol iz organizma, odnosno, jetri čovjeka je potreban 1
sat da bi potpuno anulirala efekat toksičnosti jedne čaše alkohola.
CRNA KAFA SPREČAVA MAMURLUK.

Osim protoka vremena, ništa drugo ne može otkloniti alkohol iz krvi.
LJUDI KOJI PIJU CRNO VINO ŽIVE DUŽE. ALKOHOL JE DOBAR ZA CIRKULACIJU.
Male količine alkohola mogu prevenirati koronarne bolesti, ali samo kod muškarca pre-
ko 40. godine i kod žena poslije menopauze.

7
Prilog 7.4
UTICAJ DROGE
• PAMĆENJE I UČENJE – slabije se pamti i uči jer droga dovodi do propadanja nervnih
ćelija u dijelovima mozga gdje se formira memorija.
• VID I SLUH – slabije se vidi i slabije se raspoznaju zvuci. Javljaju se, uglavnom, neprija-
tne vidne i slušne halucinacije.
• KONCENTRACIJA – većina droga dovodi do pada koncentracije (pažnje). Osoba često

ne može da shvati i razumije najjednostavnije stvari.
• KOORDINACIJA POKRETA – nesigurno se hoda, tetura, pada, ne mogu se izvesti na-

mjeravani pokreti ili radnja (da dohvati čašu, da pogodi kvaku vrata, da pogodi stepe-
nik, itd.).

7
Prilog 7.5
PRIČA O MIŠKU
Miško N. prvi put se sreo s drogom u sedmom razredu osnovne škole kada je vidio da
neki dječaci osmog razreda, sakriveni iza sale za fizičko, udišu nešto što je bilo u bijeloj
kesi. Njegov najbolji drug Ivan objasnio mu je da duvaju lijepak da bi se otkačili. Počeo
je više pažnje da posvećuje tome što se radi u školi i ubrzo je vidio da i neki njegovi
drugari iz razreda „duvaju“. To je rekao i Ivanu, ali mu je ovaj odgovorio da je to sasvim
u redu ako hoćeš da budeš „in“. Pomislio je kako droga i nije tako opasna kad se u školi
o tome ne govori. Jedne večeri pozvani su Ivan i on na žurku kod Đine. Bilo je zabavno,
svi su se dobro provodili i kad mu je Ivan ponudio da „duvaju“ nije odbio. Nije mu se
svidjelo jer mu je bilo muka.
Sljedeći susret s drogom imao je u drugom razredu srednje škole kad ga je Ivan pozvao
na rođendan. Muzika je treštala, nikog od starijih nije bilo, samo društvo iz škole. Ivan je
bio malo pripit. Prišao mu je s tajanstvenim osmjehom i rekao da dođe u kupatilo da vidi
što je dobio na poklon. U kupatilu mu je pokazao smotuljak u kome je bilo nešto nalik
na isitnjenu suvu travu i papir za savijanje cigara. Odmah je shvatio da je to marihuana.
Odlučili su da probaju. U početku nije ništa osjećao, ali je kasnije bio opušten i stalno se
kikotao. Ujutru mu je bilo muka, osjećao se nekako „smoreno“, ali je to brzo zaboravio.
Imao je osjećaj da je uradio nešto vrlo važno i da zna nešto što većina ne zna. Prolazili
su dani i Ivan i on su sve češće pušili travu. Kako su obojica iz dobrostojećih porodica,
u početku su imali dovoljno novca da od dilera kupe drogu. Međutim, pošto su u školi
postizali sve lošiji uspjeh, roditelji su počeli da im ukidaju džeparac. Tako se desilo da
jednog dana nijesu imali novac za drogu. A bio im je potreban trip. Ivan je došao na ide-
ju da uzmu sedative koje koristi njegova majka, kako je rekao – za bacanje u nesvijest.
Počeli su da koriste sedative miješajući ih s alkoholom. Miško je jedva završio školu i uz
silne veze se upisao na fakultet.
Na fakultetu je stekao novo društvo, jer je Ivan otišao na studije u drugi grad. Zbližio
se sa Jovanom, koji je bio sličan Ivanu, a s drogama je imao razna iskustva. On ga je
nagovorio da sa tableta pređu na kokain. Počeo je da „snifa koku“, ali vrlo brzo je novac
postao problem. Morao da je krade, prvo po kući, a kasnije i izvan nje. Na fakultetu, za
dvije godine, nije dao nijedan ispit. Otac ga je nazivao narkosom/drogašom i tjerao da
radi. Miško tek to nikako nije mogao. Negirao je da uzima droge, pokazujući ruke na ko-
jima nema uboda od igle. Jednom, kad nije imao novca, Jovan mu je dao LSD, ali poslije
strašnih halucinacija koje je doživio više nije htio da ga uzima. Fizički je potpuno propao
i javio mu se neobjašnjiv strah, a postao je i agresivan i nestrpljiv. Desilo se i to da nije
mogao da nađe novac za drogu, pa je pozvao Jovana koji mu je rekao da ima samo he-
roin. Droga mu je bila neophodna, pa je pristao na fiks. Posle je Miško često bio na igli,
sve dok se jednog dana nije predozirao...

7
Prilog 7.6
ZNACI KOJI UKAZUJU DA OSOBA KORISTI DROGU
• Promjene u ponašanju
• Slabljenje uspjeha u školi i na poslu
• Vrijeme u kući obično provodi u samoći i uz minimalnu komunikaciju s ukućanima o
tome što radi i gdje boravi kad nije kod kuće
• Sve duže ostaje noću van kuće
• Pojavljuju se neki novi drugovi
• Nemarnost u oblačenju i sve manji interes za sopstveni izgled
• Nošenje naočari kad im nije vrijeme da se sakriju proširene zjenice zbog uzimanja sti-
mulativnih droga i sužene zjenice zbog uzimanja opijata i depresivnih droga
• Crvenilo očiju praćeno suzenjem zbog uzimanja isparljivih supstanci
• Crvene nozdrve zbog ušmrkavanja kokaina, kao i stalno curenje sekreta iz nosa zbog
uzimanja opijata
• Ispucale usne, usljed stalnog oblizivanja, zbog isušivanja sluzokože pri upotrebi amfe-
tamina
• Neprijatan miris usljed obimnog znojenja pod dejstvom amfetamina
• Tačkaste fleke od krvi na rukavu košulje kao i nošenje dugih rukava ljeti da bi sa sakrili
ožiljci od uboda iglom
• Mršavost kao znak fizičkog propadanja zbog zloupotrebe opijata i stimulativnih droga
• Drhtanje ruku zbog zloupotrebe amfetamina
• Teturav i nesiguran hod zbog uzimanja barbiturata i udisanja isparljivih supstanci

NAČIN
NAZIV DROGE DEJSTVO FIZIČKI ZNACI POSLJEDICE
UNOŠENJA
VRSTA
DROGE
Prilog 7.7
BARBITURATI ORALNO Snižavaju i deprimiraju Nesiguran hod, tromost, Oštećenje jetre, fizičko
SEDATIVI psihičke i tjelesne funkci- „izgled pijanca“, nizak ili propadanje, poremećaji
ANALGETICI INJEKCIO- je, dovode do opuštanja, visok pritisak u zavisno- opažanja, grčevi, deliri-
HIPNOANALGETICI NO boljeg spavanja, euforije, sti od unijete supstance, jum, izrazito intelektual-
(lijekovi za umirenje, poremećaja koordinacije sužene zjenice no osiromašenje
DEPRESORI
spavanje, protiv grčeva,
uspavljivanje)
MARIHUANA PUŠENJEM Euforija, pričljivost, „zara- Proširene zjenice, neko- Poremećaji u srčanom
HAŠIŠ zan“ smijeh, opuštenost, ordinacija pokreta, ne- radu, česte upale pluća,
VRSTE DROGA I NJIHOVO DEJSTVO
GANJA ORALNO često neraspoloženje razumljiv govor, nekad kancerogene promje-

i napetost, prilikom pad krvnog pritiska ne na sluznici disajnog
uzimanja velikih doza i trakta, javljaju se alergije,
halucinacije problemi sa oplodnjom,
reakcije panike koje kod
KANABINOIDI
predisponiranih mogu
dovesti do ludila
BENZIN UDISANJEM Stanje „opijenosti“, javlja- Kretanje „pijanca“, Oštećenje disajne slu-
ETAR ju se različita raspolože- bljedilo usana i nosa, znice, anemije, često se
ACETON nja, najčešće se ispoljava izmijenjeno ponašanje, javljaju psihički poreme-
AZOT – OKSIDUL agresivnost, nekad i nerazumljiv govor ćaji nalik na šizofreniju
TOLUEN halucinacije
ISPARLJIVE
NAFTA
SUPSTANCE
(u ljepilima, lakovima,
sprejevima itd.)
181
7
7
182
NAZIV NAČIN
DEJSTVO FIZIČKI ZNACI POSLJEDICE
VRSTA
DROGE UNOŠENJA
DROGE
OPIJUM PUŠENJEM, Otklanjaju bol, dovode do sa- Crvenilo lica i sužene zjenice, Poremećaji opažanja i pamće-
MORFIN GUTANJEM, njivosti i ravnodušnosti, eufo- tremor ruku, mršavost, zapu- nja, agresivnost, oštećenja or-
KODEIN UŠMRKAVA- rije, nekad depresije štenost i ravnodušnost gana, generalizovani tremor,
OPIJATI
HEROIN NJEM, nepovratno mršavljenje
METADON INJEKCIONO
AMFETAMIN ORALNO, Euforija, povećanje libida, bu- Znojenje, sušenje usta, pove- Krvarenja u mozgu, konvulzi-
INJEKCIONO, dnosti, smanjenje umora ćan krvni pritisak, ubrzan sr- je, depresija i narušena psiha
UŠMRKAVANJEM čani rad
KOKAIN ORALNO, Euforija, pojačan libido, osje- Povećanje fizičke izdržljivosti, Propadanje organizma, per-
UŠMRKAVA- ćaj velike intelektualne moći, ožiljci po koži usljed samopo- foracija nosne pregrade, strah
NJEM, halucinacije, agresivnost vrjeđivanja, fizički nemir, pro- koji vodi u ludilo, kriminalne
UTRLJAVANJEM širene zjenice radnje vezane za nasilno po-
U SLUZOKOŽU našanje
STIMULANSI
EKSTAZI ORALNO Poboljšava raspoloženje, po- Proširene zjenice, fizički ne- Povećanje krvnog pritiska, kr-
većava snagu i izdržljivost, mir, povećana tjelesna tempe- varenja u mozgu, dehidrataci-
promjena raspoloženja, agre- ratura, ubrzan srčani rad ja, promjena psihe do ludila
sivnost
NAZIV NAČIN
DEJSTVO FIZIČKI ZNACI POSLJEDICE
DROGE UNOŠENJA
VRSTA
DROGE
LSD-25 ORALNO, Različita raspoloženja uslov- Smijeh, plač, neprijatan miris Oštećenje hromozoma i ra-
INJEKCIONO ljena halucinacijama, svijet se tijela, nekad povraćanje, lede- đanje nakazne djece, nervni
doživljava na drugačiji način, ne ruke i noge slom sa slikom ludila
iskrivljena slika realnosti
MESKALIN ORALNO Izražene vidne halucinacije Široke zjenice, znojenje, na- Fizičko propadanje, dugotraj-
gon i često povraćanje na upotreba vodi u psihijatrij-
ska oboljenja do ludila
HALUCINOGENI
PSILOCIBIN ORALNO, Raširene zjenice, nekontroli- Fizičko propadanje, paranoja,
INJEKCIONO Euforičnost, depresija, haluci- sani pokreti očnih jabučica, psihijatrijska oboljenja do lu-
nacije, „vraćanje“ u prošlost, nekoordinisanost pokreta, dila
udvostručavanje ličnosti otežana pokretljivost, ukoče-
nost, bunilo
183
7
7
Prilog 7.8
OŠTEĆENJA NASTALA KORIŠĆENJEM DROGA
Oštećenja mozga nastaju usljed štetnog dejstva droge

na ćelije i krvne sudove mozga (česta krvarenja, što do-
vodi do neuroloških oboljenja, dok oštećenja psihe do-
vode do psihijatrijskih oboljenja).
Oštećenja na srcu i krvnim sudovima nastaju usljed,

najčešće, velikog porasta ili pada krvnog pritiska što ka-
snije, opet, uslovljava i oštećenja na drugim organima u
organizmu čovjeka.
Kod disajnih organa najčešće se javljaju oštećenja na

sluznici disajnih puteva, koja mogu biti različitih vrsta
– od upale do raka, a javljaju se i oštećenja parenhima
(tkiva) pluća.
Oštećenja sistema za varenje ogledaju se, prije svega, u

oštećenjima jetre, ali se javljaju i velika oštećenja ostalih
organa, naročito sluznice usta, jednjaka i želuca, a u za-
visnosti od vrste droge koja se najviše koristi.
Do promjena dolazi i na ostalim organima i sistemima: u zavisnosti od droge koja se

zloupotrebljava dolazi do oštećenja kože sa gnojnim upalama, upale sinusa, oštećenja
bubrega, oštećenja reproduktivnih organa s posljedičnom neplodnošću, oštećenje plo-
da kod trudnica, itd.

7
Prilog 7.9
PRIČA O ZORANU
Zorana sam upoznao u osnovnoj školi u koju smo zajedno išli. Živio je u porodici s ocem,
majkom i mlađim bratom. Roditelji, službenici, kao i moji i mnogih naših vršnjaka, bili su
u stalnoj trci za novcem i načinom kako da se preživi. Nijesu imali mnogo vremena da
porazgovaraju sa nama o mnogim stvarima koje su nam privlačile pažnju. Nakon zavr-
šene osnovne škole, kroz koju smo projurili, Zoran se upisao u srednju školu koja je bila
na drugom kraju grada i prestali smo da se viđamo. Kasnije sam saznao šta mu se sve
dogodilo. U novoj školi Zoran nije poznavao nikoga i teško se snalazio u novom okru-
ženju. U želji da postane dio grupe vršnjaka koji su mu se dopadali svojim ponašanjem
i izgledom – počeo je da puši travu. Drugovi su mu rekli da je trava super, kao i da nije
štetna, za razliku od duvana. Zaljubio se u Ivanu, djevojku iz društva, koja mu je impono-
vala izgledom, nekakvom zrelošću i time što je uvijek imala novca. Iako je bio miran i tih,
dopao joj se i počeli su da izlaze. Povjerila mu je da, osim trave, uzima još bolju stvar. Na-
govorila ga je da proba heroin. Tako je sa njom počeo da dijeli iglu, špric i drogu. Osjećao
se vrlo „kul“ , bio je zaljubljen i činilo mu se da je cio svijet njegov. Jednoga dana Ivana je
došla na sastanak jako uznemirena. Njen otac, bogati privatni preduzetnik, bankrotirao
je, čime je nestao i njen veliki džeparac od koga su kupovali drogu. Zoran nije osjećao
veliku zabrinutost jer je smatrao da može da zaradi dovoljno novca da im obezbijedi
heroin. Počeo je da prodaje cigarete na ulici. Do tada je samo povremeno izostajao iz
škole, ali je sada više vremena provodio na ulici nego u školi. Međutim, nije mogao da
zaradi dovoljno novca da bi kupio drogu za oboje. Počeo je da prodaje sopstvene stvari
(muzičke i filmske kasete, CD-ove, kasetofon, a onda i garderobu). Postao je nervozan
jer, bez obzira na sve, novca nikada nije bilo dovoljno. Kod kuće je počeo da se svađa s
roditeljima, koji su primijetili da se nešto neobično dešava. Majka je pokušala da razgo-
vara sa njim, molila je oca da se Zoranu više posveti, ali je otac govorio da su to samo
pubertetski problemi i da će ga to proći (zna on to dobro jer je i on prošao kroz slične
stvari). Na pitanje gdje su mu pojedine stvari Zoran je lagao da ih je pozajmio drugovi-
ma. Laži i svađe su učestale, uz povremene Zoranove opaske da njega niko ne razumije.
Osim toga, razredni starješina je obavijestio roditelje da Zoran mnogo izostaje iz škole i
da bi mogao da izgubi godinu. Otac je reagovao ukidanjem džeparca i prijetnjom da će
ga zaposliti da nešto radi ako neće da uči.
Zbog sve većih potreba za novcem, Zoran je počeo da krade novac iz kuće. Majka ga je
uhvatila u krađi, pri čemu je nastala svađa u kojoj je udario majku prvi put u životu. Brat,
koji je prisustvovao nemiloj sceni, prijavio ga je ocu, koji ga je istukao i zaprijetio mu da
će ga istjerati iz kuće ukoliko se ne popravi. Majka je posumnjala da se drogira i nakon
prepirke sa ljutitim ocem, Zoran je priznao da uzima drogu. Svi su bili u šoku. Otac je
bio zaprepašćen – kako u njegovoj kući da se desi tako nešto... Uz mnogo napora, rodi-
telji su od Zorana iznudili obećanje da će prestati sa uzimanjem droge i da će se liječiti.
Zoran je pokušao da nagovori Ivanu da zajedno idu na liječenje, ali Ivana nije željela da
njeni saznaju da uzima drogu. Zoran je postao očajan jer nije mogao da nađe novac da
kupi Ivani drogu, a osjećao je da je iznevjerio Ivanu time što se on liječi a ona ne. Počeo
je da obija trafike i prodavnice da bi kupio drogu Ivani. Gledajući je kako sama uzima
drogu, ponovo je uzeo...

7
Prilog 7.10
FAKTORI RIZIKA I MEHANIZMI ZAŠTITE
FAKTORI RIZIKA UNUTAR OSOBE MEHANIZMI ODBRANE UNUTAR OSOBE
LIČNOST LIČNOST
• Nepridržavanje pravila, buntovnost, im- • Razvijene sposobnosti unutrašnje kon-
pulsivnost (naglost ili nesposobnost da trole (kontrole sopstvenih reakcija i po-
se u potpunosti kontrolišu sopstvene našanja)
reakcije) • Razvijene socijalne vještine (npr. dobre
• Asocijalnost ličnosti (nedruštvenost), verbalne i komunikativne sposobnosti -
snebljivost, naročio kada je kombino- vještina govora, humor...)
vana s odbojnošću (neprijateljskim sta- • Upornost, razvijene vještine u borbi sa
vom) životnim problemima, izgrađeno osje-
• Nizak nivo samopoštovanja, ozbiljni ćanje samopoštovanja i sposobnosti sa-
emocionalni problemi (emotivna ne- moprocjene, inicijativa i kreativnost što
zrelost/ depresija/ strah) uz eventualnu rezuItira osjećajem zadovoljstva, uspje-
sklonost samoubistvu; potreba za sen- šnosti, blagostanja
zacionalizmom i avanturama • Informisanost, nezavisnost u razmišlja-
• Zavisnost i podložnost uticaju drugih nju, stavovima i sposobnost da se izdrže
osoba, neinformisanost negativni pritisci
• Lako i često laganje, neodgovornost • Izgrađena moralnost i odgovornost
• Nezdrav odnos prema upotrebi droga • Razvijeni zdravi stavovi prema upotrebi
• Nesposobnost ili bitno smanjena spo- droga
sobnost za učenje (mentalna zaostalost) • Pohađanje specijalnih škola i podrška
• Urođeni defekti (invalidnost) okoline
• Stečeni fizički hendikep • Kontrola tokom trudnoće, rana korekci-
• Slaba ishrana i fizička aktivnost koja re- ja urođenih defekata i rehabilitacija
zultira sopstvenim nezadovoljstvom • Prevencija stečenih fizičkih hendikepa i
rehabilitacija
• Adekvatna ishrana i fizička aktivnost
koje rezultiraju dobrim fizičkim zdra-
vljem

7
FAKTORI RIZIKA U OKRUŽENJU MEHANIZMI ODBRANE U OKRUŽENjU
UNUTAR PORODICE UNUTAR PORODICE

• Česte trudnoće s kratkim razmacima • Planiranje porodice radi pune posveće-
između pojedinih trudnoća (npr. nova nosti majke djetetu unutar prve godine
trudnoća majke prije nego je prethodno djetetovog života (npr. četvoro ili manje
dijete napunilo 2 godine) djece među kojima je razlika u starosti
• Nedostatak roditeljske podrške i sav- najmanje 2 godine)
jetovanja, slaba komunikacija unutar • Pozitivan odnos (podržavajući i odgo-
porodice, zloupotreba i zanemarivanje voran) roditelji-dijete; roditelji imaju
djece u porodici zbog drugih obaveza stalni posao, ali su u kući kada se dijete
(roditelji prezaposleni ili rade daleko vrati iz škole
od kuće, a dijete je za to vrijeme samo i • Stabilnost i harmonija u porodici; kon-
zaključano u kući, ili napolje, bez ikakve struktivno rješavanje problema u poro-
kontrole roditelja) dici; postojanje hijerarhije (jasnih uloga)
• Nestabilnost u porodici (svađe, stresovi, i pravila u porodici; sposobnost roditelja
razvod...) uz nedostatak roditeljske Iju- da budu dobar primjer svojoj djeci u po-
bavi; nedostatak discipline, dvojni auto- gledu discipline i primjene dogovorenih
ritet i poruke; alkoholizam ili narkoma- pravila
nija među članovima porodice; fizičko i/ • Dobre neformalne veze sa širom poro-
ili psihičko maltretiranje djece... dicom (rođacima) radi moguće potrebe
• Nedostatak podrške šire porodice (izo- za širom podrškom ili boljom mogućno-
lovana porodica) šću savjetovanja (više onih koji brinu za
• Nagle i neočekivane promjene u broju mlađe)
članova porodice (smrt, razvod, stariji • Pripremljenost za moguće događaje;
brat ili sestra napuštaju porodicu...) povezanost članova porodice u dijelje-
• Siromaštvo, niska očekivanja u vezi sa nju dobrih i loših stvari
školovanjem/zaposlenjem • Snaga porodice i sposobnost za pravil-
no usmjeravanje svojih članova
FAKTORI RIZIKA MEHANIZMI ODBRANE
UNUTAR VRŠNJAČKE GRUPE UNUTAR VRŠNJAČKE GRUPE
DRUŠTVO ADOLESCENATA DRUŠTVO ADOLESCENATA

• Korišćenje droge među omladinom (vr- • Omladina koja ne koristi droge, što je re-
šnjacima) zultat izgrađenih i jakih pozitivnih veza
• Rano započinjanje s ponašanjem koje je među adolescentima zasnovanih na do-
vezano s drugim negativnim ponašanji- broj informisanosti, razumijevanju i soli-
ma (npr. delinkvencija i/ili pripadanje darnosti, brizi i spremnosti da se pruži/
grupama koje rasturaju drogu radi zara- primi pomoć od vršnjaka i stručnjaka
de i boljeg materijalnog slatusa
• Odbijanje da se ide u školu ili izraženo
izostajanje iz škole

7
MEHANIZMI ODBRANE
FAKTORI RIZIKA U ŠIREM OKRUŽENJU
U ŠIREM OKRUŽENjU
SUSJEDSTVO / ŠKOLA / ZAJEDNICA SUSJEDSTVO / ŠKOLA / ZAJEDNICA

• Koncentracija siromašnih u pojedinim • Izgrađivanje neformalnih mreža među
kvartovima, društvena (socijalna) izolo- susjedima u cilju emocionalne podrške
vanost (dislokacija) od svih pozitivnih i savjetovanja, kao i traženja pomoći u
dešavanja u društvu, visoka stopa krimi- rješavanju problema od institucija i dr-
naliteta u susjedstvu (prisustvo grupa žave
koje regrutuju adolescente radi pljačke i • Dostupnost i kvalifikovanost školskog
poboljšanja materijalnog statusa) osoblja u smislu savjetovanja i dogova-
• Škole čiji đaci imaju visoke stope izosta- ranja s roditeljima i učenicima o preven-
naka sa nastave ili napuštanja škole tivnim akcijama na sprečavanju izostaja-
• Nepostojanje kvalitetnih nastavnih i nja iz škole
vannastavnih sadržaja • Izgrađena mogućnost učestvovanja ro-
• Greške u pristupu i komunikaciji s uče- ditelja i učenika u izradi dijela plana na-
nicima; tolerantni stavovi i/ili nezainte- stavnih i vannastavnih aktivnosti, tj. jake
resovanost uprave i nastavnog osoblja i dobre veze porodice i škole
škole prema upotrebi alkohola, duvana • Školsko osoblje koje mladi smatraju
i droga dostojnim povjerenja i kojima se bez
• Nepostojanje institucija za prevenciju ustručavanja mogu obratiti za pomoć;
mentalnog zdravlja, kao i servisa (insti- pravilni stavovi uprave škole i nastavni-
tucija) za pružanje pomoći djeci i odra- ka prema bolestima zavisnosti
slim koji već imaju probleme s bolestima • Omogućen pristup specijalnim servisi-
zavisnosti ma za prevenciju bolesti i unapređiva-
• Nepostojanje nacionalnog programa za nje mentalnog zdravlja
borbu protiv bolesti zavisnosti (laka do- • Razvijen nacionalni program borbe pro-
stupnost droga, alkohola, duvana; zako- tiv bolesti zavisnosti (najvažnija kom-
ni i norme koji tolerišu upotrebu droga); ponenta je prevencija u obrazovnom
mala mogućnost dobijanja tačnih infor- sektoru) s pratećim zakonskim aktima;
macija putem TV-a, štampe, časopisa... informativna podrška programima pu-
• Ekonomska i socijalna kriza uz poremećaj tem TV-a, radija, časopisa...
moralnih vrijednosti • Angažman države na poboljšanju eko-
nomskih aktivnosti, zaposlenja i opšteg
blagostanja

7
Prilog 7.11
FAZE NARKOMANIJE
I faza
Razvoj interesovanja za droge. Oni trenuci kada mlada osoba odlučuje da se pridruži
nekoj osobi ili grupi koja koristi droge iz radoznalosti ili nagovora, kako bi i sama uzela
i probala drogu.
II faza
Dolazi do češće upotrebe droge i to u društvu. Ova faza nastaje kad osoba neplanirano
dolazi u situaciju da uzme drogu, najčešće na zabavama i druženjima na kojima društvo
ili neko iz društva uzima drogu. Osoba u ovoj fazi je neiskusna i nema ni pribora niti zna
tehniku uzimanja droge, ali ih polako uči i upoznaje se s efektima raznih droga. Osoba
počinje i s prvim lažima u odnosu na društvo koje ne uzima droge, na školske drugove,
nastavno osoblje, roditelje, itd.
III faza
U ovoj fazi se javlja prva žudnja za drogom i njenim efektima. Droga se uzima sve češće.
Prvo se ide u potragu za drogom, na one žurke i zabave gdje se zna da će biti droge.
Kasnije se nabavlja pribor i droga se počinje uzimati samostalno i nabavlja se kod sop-
stvenog dilera. Sve češće živi u laži i prikrivanju.
IV faza
Javlja se zavisnost usljed preokupiranosti efektima droge i promjenama u radu ćelija
zbog izmijenjenih biohemijskih procesa u njoj. Evidentno je stanje prinude jer se mora
unositi stalno nova količina droge da bi se preduprijedila pojava apstinencijalnog sin-
droma. Ova se faza karakteriše i pojavom posljedica na svim poljima djelovanja - od
ličnog i zdravstvenog do društvenog i profesionalnog.
Počinje se javljati emocionalno osiromašenje, javljaju se zdravstveni problemi, asocijal-
no ponašanje i enormni pad profesionalnih sposobnosti.
V faza
Apsolutna zavisnost od droge. Osoba uzima drogu da bi mogla da funkcioniše i cije-
lo bitisanje se svodi samo na naviku i uzimanje droge. Izražena depresivna, negativna
osjećanja, beznađe, psihijatrijska oboljenja, samoubistva. Mnogobrojni zdravstveni pro-
blemi zbog obolijevanja različitih organa i sistema. Sukob sa zakonom zbog kriminalnih
radnji preduzetih da se dođe do droge ili počinjenih pod dejstvom droge. Narkomani
ovu fazu poistovjećuju s paklom.

7
Prilog 7.12
KAKO REĆI NE
Reci NE! A - objašnjenje

B - primjer
... jasno i otvoreno A. Na samouvjeren način, gledaj ih u oči.

B. „Ne, hvala! Uopšte me ne interesuje!“
... duhovito A. Duhovit komentar kojim završiš razgovor.

B. Npr. na ponuđenu cigaretu sa marihua-
nom kažeš: „Fiks je kiks.“
... poštujući obećanje A. Ti i tvoj/a drug/arica ste već razgovarali o

tome kako da se ponašate u određenoj si-
tuaciji i obećali ste jedno drugome da ne-
ćete popustiti.
B. „Izdržaću“! (kažeš sebi, i poštuješ obeća-
nje)
... napuštajući situaciju A. Smisliš način da se fizički udaljiš iz situaci-

je koja ti je neugodna.
B. Pođi u kupatilo, u drugu sobu ili prostoriju,
izađi napolje...
... uz obrazloženje A. Prenesi odgovornost na nekog drugog.

B. „Danas ću da se vidim s onim dečkom/cu-
rom, a njemu/njoj se to ne bi dopalo.“
... uz novi prijedlog ili poziv A. Ostavi „otvorena vrata“ za neku buduću
aktivnost.
B. „Trenutno se ne mogu zadržavati ovdje,
ali šta misliš o tome da kasnije pođemo na
sok?“
... maštovito A. Razmisli o načinima da sasvim promijeniš

temu.
B. Prebaci na drugu priču; daj kompliment,
postavi neko pitanje mimo te teme i sl.
Napomena:
Nakon svake inicijative insistirati na idejama učenika/ca.

7
Prilog 7.13
MОЈА ODGOVORNA ODLUKA
(Ovdje definisati o čemu se želi donijeti odluka)
Šta znam o marihuani? Šta ne znam o marihuani?
I IZBOR: II IZBOR: III IZBOR:
„Prihvatam!“ „Odbijam i odlazim“ „Odbijam i potražim

pomoć“
PO S LJ E D I C E PO S LJ E D I C E PO S LJ E D I C E
+ - + - + -
MOJA ODGOVORNA ODLUKA JE:

8 IMUNI SISTEM –
TEMELJ ZDRAVLJA
Odbrambeni (imunološki) sistem, infektivne bolesti
i HIV/AIDS
U okviru ove teme učenici treba da usvoje osnovne informaci-

je o funkcionisanju imunološkog sistema ljudskog organizma,
nastanku i širenju zaraznih bolesti, kao i da usvoje osnovna
znanja o HIV-u i AIDS-u. Sticanje ovih znanja treba da ih ospo-
sobi da prepoznaju ponašanja koja vode pojedinca u rizik, kao
i da razviju vještine i adekvatne stavove na kojima se zasniva
ponašanje koje umanjuje rizik od nastanka zaraznih bolesti, a
posebno HIV-a (što je specifičan zadatak, jer ponašanja koja
su u vezi sa HIV infekcijom spadaju u sferu najintimnijih).
Osim upoznavanja učenika s načinima prenošenja HIV-a, uče-

nicima treba ponuditi i dodatne informacije, npr. upoznati ih s
načinom na koji se sprovodi dobrovljno povjerljivo testiranje
na HIV, u slučaju da neko sumnja na moguću infekciju. Kroz
priče o odnosima pojedinaca i društva prema HIV pozitivnim
i oboljelim od AIDS-a identifikovati situacije u kojima su ugro-
žena osnovna ljudska prava i na taj način senzibilisati učenike
za nediskriminatorski odnos i tolerantnost prema osobama
koje žive sa HIV–om.

Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• razumije osnove načina funkcionisanja imunološkog (odbrambenog) sistema ljudskog
organizma;
• upozna i razumije koncept nastanka i širenje zaraznih bolesti; da upozna najvažnije
grupe zaraznih bolesti;
• razumije principe prevencije (sprečavanja) i kontrole širenja (suzbijanja) zaraznih bo-
lesti;
• zna da navede načine prenošenja HIV-a i kako da se zaštiti od infekcije; da nauči kako
može da provjeri svoj zdravstveni status na HIV infekciju, kao i kome da se obrati u slu-
čaju da sumnja da postoji mogućnost da se i sam inficirao;
• upozna se s problemima s kojim žive osobe sa HIV /AIDS-om i da razumije zašto osobe
sa HIV/AIDS-om ne treba izopštavati iz društva i zašto ih ne treba stigmatizovati i diskri-
minisati, već, naprotiv, zašto im treba pomoći; koristi pravilno termine.
Ključne riječi
imunološki sistem, uzročnici zaraznih bolesti, simptomi zaraznih bolesti, HIV, AIDS/SIDA,
testiranje na HIV, stigma, diskriminacija

8 Teorijski prilog
Imuni sistem čovjeka

Postoji mnogo načina pomoću kojih se naš organizam brani od opasnosti s kojima se suo-
čava svakog dana (ako nas neko napadne – branimo se ili bježimo, prethodno neugodno
iskustvo nas tjera da povučemo ruku da se ne bi opekli na vrelu peć i sl.). Ipak, poseban me-
hanizam pomoću kojeg se naš organizam brani od mikroorganizama tj. od zaraznih bolesti,
jeste imuni ili odbrambeni sistem, koji se razvijao i usavršavao tokom evolucije, milionima
godina. Zahvaljujući imunom sistemu, najveći broj mikroorganizma koji se nalaze u našem
okruženju najčešće ne može bitnije da nam naudi. Izuzetno, ako su mikroorganizmi veoma
patogeni i virulentni (toksični) ili mnogobrojni (masivna infekcija), ili ako je došlo do slablje-
nja imunog sistema, razvija se oboljenje.
Koža i sluznice predstavljaju prvu barijeru za mikroorganizme. Ako do prodora i dođe,
dejstvuju leukociti (bijela krvna zrnca) u limfnim čvorovima i u krvi; leukociti okružuju i na-
padaju mikroorganizme (uvlače ih u sebe i uništavaju ih) ili luče specifične materije - anti-
tijela, koja uništavaju mikroorganizme (primarni imunološki odgovor), te ne dozvoljavaju
da dođe do razvoja bolesti. Postoje različite vrste bijelih krvnih ćelija (monociti, neutrofili,
limfociti i dr.) koje nas, na različite načine, brane od mikroorganizama. Neke od njih nakon
kontakta s mikroorganizmom postaju tzv. memorijske ćelije, koje se pri ponovnom kon-
taktu s istom vrstom mikroorganizma vrlo brzo umnožavaju i stvaraju veliki broj antitijela
(sekundarni imunološki odgovor) i vrlo djelotvorno neutrališu i/ili uništavaju mikroorga-
nizme sami ili u sadejstvu s drugim ćelijama imunog sistema.
PRIMARNI I SEKUNDARNI IMUNOLOŠKI ODGOVOR
titar antitijela antige n - mikroorganiz am

30
visina titra antitijela i antigena
primarni imunološki sekundarni imunološki

25
odgovor odgovor
momenat ponovna infekcija
nastanka istim uzročnikom
20
infekcije
15
10
0
1 2 3 4 5 6 7 8 0 1 2 3 4 1 2 3 4 5 6 7
vrijeme u nedjeljama vrijeme u godinama vrijeme u danima

Primarni i sekundarni imunološki odgovor
Na grafiku možete uočiti razliku u vremenu potrebnom da se stvore antitijela (nekoli-

ko nedjelja) i visini titra antitijela kod primarnog imunološkog odgovora i vremena koje je
neophodno da se razvije vrlo visok titar antitijela (svega par dana) kod sekundarnog imu-
nološkog odgovora. Za bolesti protiv kojih su razvijene vakcine, vakcinacija je način da se
obezbijedi iskustvo tj. primarni imunološki odgovor.
Infektivne bolesti koje se mogu prenijeti s jedne na drugu osobu nazivaju se zarazne
bolesti, kao što su grip, zarazna žutica, male boginje, ovčije boginje i dr. Za razliku od njih,
postoje i infektivne bolesti koje se ne mogu prenijeti s osobe na osobu (npr. tetanus). Danas
znamo da se u osnovi i mnogih tzv. nezaraznih bolesti nalaze infektivni agensi (rak grlića
materice, rak jetre i dr.).
Za osobu u koju je ušao neki mikroorganizam kaže se da je inficirana. Takva osoba ne
mora da oboli – da razvije simptome i znakove bolesti. Tek ako mikroorganizmi uspiju da se
u tijelu domaćina umnože i savladaju njegov imuni sistem razvija se bolest, koja može biti
izražena u manjoj ili većoj mjeri. Postoje neki uzročnici infektivnih bolesti koji kada jednom
Teorijski prilog
8
uđu u organizam domaćina nikada više ne mogu biti uklonjeni iz njega, tj. ostaju zauvijek u
tijelu domaćina; takvi su npr. bacil tuberkuloze, HIV, herpes virusi itd.
Vrijeme od momenta infekcije (ulaska mikroorganizma u tijelo domaćina) do pojave
simptoma (znakova) bolesti naziva se period inkubacije. Osoba koja ima mikroorganizam
u svom tijelu naziva se kliconoša. Ako osoba nema simptome bolesti, naziva se asimptoma-
tičnim nosiocem, a ako je razvila simptome bolesti, onda takvu osobu nazivamo simptoma-
tičnim nosiocem.
Najveći broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti mora da živi u nekom živom organiz-
mu; samo spore bakterija mogu da žive u neživoj sredini, npr. u zemlji. Mjesto gdje bakterije
žive (gdje se održavaju) naziva se rezervoar uzročnika infekcije; ako se radi o živom biću,
mikroorganizmi mogu da izazovu vidljivu bolest kod tog bića, ali i ne moraju. Način na koji
se mikroorganizmi prenose od rezervoara tj. kontaminirane sredine na zdravu osobu naziva
se put prenošenja uzročnika infekcije (putem vazduha, putem prljavih ruku, putem seksu-
alnog odnosa, putem dodira, putem zagađene hrane ili vode tj. životnih namirnica, putem
ujeda ili uboda zaraženih životinja ili insekata). Mjesto gdje mikroorganizmi ulaze u tijelo
domaćina izazivajući infekciju naziva se ulazno mjesto. U odnosu na mjesto gdje u najvećoj
mjeri ulaze u tijelo čovjeka, ali i način na koji se to dešava, zarazne bolesti se dijele na:
• respiratorne zarazne bolesti – predominantno mjesto ulaza je sluznica respiratornih, tj.
disajnih puteva,
• crijevne zarazne bolesti – predominantno mjesto ulaza je sluznica crijevnog trakta čovje-
ka,
• polno prenosive bolesti – predominantno mjesto ulaza je sluznica urinarnog i genitalnog
trakta,
• vektorske bolesti – predominantno mjesto ulaza je koža, obično putem uboda ili ugriza
insekata.
Da li će doći do razvoja bolesti, zavisi od broja mikroorganizama i njegove virulentnosti

(toksičnosti), tj. od stepena patogenosti, kao i od otpornosti domaćina.
Najdjelotvorniji načini da se spriječi pojava zaraznih bolesti su:

• da se izvrši uništavanje rezervoara uzročnika infekcije (npr. liječenjem oboljelih osoba/ži-
votinja, uništavanjem zaraženih životinja ili njihovom preventivnom vakcinacijom);
• da se prekinu putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti (adekvatna higijena i termička
obrada živornih namirnica, pranje ruku, nošenje zaštitnih maski i naočara koje prekrivaju
sluznicu, nošenje zaštitne obuće i odjeće, upotreba kondoma, upotreba hemijskih sred-
stava koja se nanose na vidljivu tj. nepokrivenu kožu, a koja su neprijatna za insekte zbog
čega ih odbijaju);
• da se smanji broj mikroorganizama (upotreba raznih fizičkih sredstava – toplota ili hemij-
skih sredstava – razni dezinficijensi: sapuni/deterdženti i sl.);
• da se poveća otpornost domaćina (čovjeka) putem imunizacije koja može biti:
vakcinacija – vještačko izazivanje proizvodnje antitijela od strane samog čovje-
ka, tako što se u tijelo čovjeka unose živi oslabljeni ili ubijeni mikroorganizmi, ili nji-
hovi pojedini dijelovi (antigeni), koji, u principu, ne izazivaju bolest, već samo imu-
nološki odgovor ljudskog organizma, koji postaje otporan na te mikroorganizme;
seroprofilaksa – davanje gotovih zaštitnih antitijela koja su dobijena od osoba/životinja
koje su preboljele tu bolest ili su vakcinisane protiv nje.

8
Osnovne informacije o HIV/AIDS-u
HIV – virus humane imunodeficijencije, tj. virus koji napada ćelije odbrambenog sistema
čovjeka, uništava ih i na taj način narušava odbranu ljudskog organizma, čime on posta-
je mnogo podložniji drugim infekcijama. Naime, kada HIV značajno naruši odbrambeni si-
stem, tj. kad uništi najveći broj bijelih krvnih ćelija, mikroorganizmi iz okoline, koji su do
tada „držani na distanci“ ili pod kontrolom, postaju vrlo opasni za takvog čovjeka. Zbog
toga uzročnici koji inače izazivaju samo bezazlene infekcije tada mogu da izazovu vrlo teške
forme bolesti, kao i da ugroze život čovjeka.
AIDS/SIDA – skraćenica za sindrom stečene imunodeficijencije (engleski Acquired Immu-

nodeficiency Syndrome tj. francuski Syndrome d’immunodeficience acquise), što predstav-
lja krajnji stadijum infekcije HIV-om i potpuni slom odbrambenog sistema čovjeka. Kao po-
sljedica toga javljaju se različite i vrlo teške forme oboljenja koja, ukoliko se ne liječe, ubrzo
dovode do smrti pacijenta.
HIV pozitivna osoba – osoba koja je inficirana HIV-om i koja kao posljedicu toga razvija an-
titijela koja se određenim dijagnostičkim testovima mogu dokazati u krvi inficirane osobe.
HIV pozitivna osoba u ranim stadijumima HIV infekcije ne mora da ima bilo kakve simptome
bolesti, tj. ne razlikuje se od zdrave osobe.
Period „prozora“ (window’s period) – period koji protekne od momenta kada HIV uđe u
tijelo čovjeka do momenta kada se razviju antitijela koja možemo otkriti u krvi inficirane
osobe. Taj period je različit, ali u prosjeku iznosi od 2 do 12 nedjelja, izuzetno do 6 mjeseci.
U ovom periodu se, uobičajenim testovima (npr. ELIZA test) ne može otkriti da je osoba HIV
pozitivna, tj. inficirana. Zato se osobi koja sumnja da je inficirana HIV-om obično predlaže da
izvrši testiranje na prisustvo HIV antitijela 3 mjeseca nakon posljednjeg rizičnog kontakta.
Period inkubacije za AIDS – individualnog je karaktera i uobičajeno traje od 2 do 15 godi-

na. U današnjim uslovima, ukoliko osoba prima preventivno HIV lijekove, inkubacija može
biti i značajno duža.
Putevi (načini) prenošenja HIV-a:

• seksualnim odnosom između dvije osobe od kojih je jedna HIV pozitivna,
• primanjem krvi, krvnih produkata ili organa, koji su inficirani HIV-om ili upotrebom neste-
rilnog pribora, najčešće prilikom intravenske upotrebe droge, tetoviranja i sl.,
• prenosom infekcije s trudnice na njenu bebu (vertikalna transmisija).
HIV se ne može prenijeti – uobičajenim socijalnim kontaktima (kontakti u kojima ne dolazi

do kontakta sa krvlju i drugim tjelesnim tečnostima koje sadrže HIV, poput sperme, vaginalne
tečnosti) u kući, školi i na radnom mjestu – rukovanjem, poljupcem HIV inficirane osobe u lice,
kašljanjem, kijanjem, upotrebom javnih toaleta, kupanjem u bazenima, upotrebom zajednič-
kih pribora za jelo, vazduhom, boravkom u sredstvima javnog prevoza, ubodom komarca i dr.
Načini zaštite od HIV infekcije – uzajamna vjernost seksualnih partnera; dobro upoznava-
nje partnera prije stupanja u seksualne odnose (izbjegavanje seksualnih odnosa s nepozna-
tim osobama); upotreba kondoma prilikom seksualnih odnosa; upotreba zaštitnih rukavica
prilikom pružanja pomoći osobama koje krvare; upotreba pribora za jednokratnu upotrebu
kod intravenozne aplikacije lijekova ili narkotika; posjedovanje sopstvenog pribora za odr-
žavanje lične higijene (četkice za zube, žileti i sl.); upotreba sterilnog pribora prilikom buše-
nja kože i sluznica (tetovaže, pirsing i sl.).
Teorijski prilog
8
DINAMIKA KRETANJA ANTITIJELA I ANTIGENA (HIV-a) U KRVI HIV POZITIVNE OSOBE
titar antitijela HIV antigen

40
visina titra antitijela i HIV antigena
35
30
momenat
25 nastanka
20
infekcije
15
10
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 24 52 2 4 6 8 10 12 14
vrijeme u nedjeljama vrijeme u godinama

Dinamika kretanja antitijela i antigena u krvi HIV pozitivne osobe
Jednom kada se nađe u ćelijama domaćina, HIV se ugradi u genetski materijal te ćelije i
tu se „uspava“. U takvom stanju može biti i godinama. Ali, s obzirom na to da virus ima spe-
cifičan afinitet prema odbrambenim ćelijama, stimulans za aktiviranje HIV-a predstavljaju
različite infekcije zbog kojih se odbrambene ćelije umnožavaju; to dovodi do povećane šan-
se za aktiviranje HIV-a u njima. Takođe, razne vrste stresa (psihički stres, loša ishrana, razvoj
drugih teških bolesti) smanjuje imunitet organizma (domaćina) i može podstaći aktiviranje
HIV-a. Tada započinje umnožavanje HIV-a, uništavaju se odbrambene ćelije u kojima je HIV
boravio, oslobađa se virus iz ćelije i posljedično raste broj virusa u krvi i smanjuju se titra
antitijela na HIV. To su znaci da bolest ulazi u svoju krajnju fazu i ukoliko se ne preduzme
odgovarajuće liječenje razvija se AIDS.
Testiranje na HIV
Stav Svjetske zdravstvene organizacije i Programa ujedinjenih nacija za borbu protiv
HIV/AIDS-a (UNAIDS – The Joint United Nations Programme on HIV/AIDS) jeste da je dobro-
voljno povjerljivo testiranje sa savjetovanjem, prije i poslije testiranja, jedna od vrlo važnih
mjera u prevenciji i kontroli HIV/AIDS-a. Potencijalne koristi od ranog otkrića HIV-a i odgo-
varajućeg savjetovanja su:
• poboljšanje zdravstvenog statusa kroz adekvatno savjetovanje za psihofizičku podršku or-
ganizmu (zdrava ishrana, fizičke aktivnosti i sl.), kao i ranije javljanje ljekaru i započinjanje
adekvatnog tretmana/prevencije oboljenja koja su povezana s nastankom AIDS-a,
• pružanje pravovremene emocionalne podrške,
• bolja mogućnost da se osoba izbori sa strahom i beznađem koji se često javljaju kao po-
sljedica saznanja da je osoba HIV pozitivna,
• motivisanost za održavanje bezbjednijih seksualnih odnosa i bezbjedne prakse prilikom
korišćenja droga,
• razvijanje svjesti o bezbjednim opcijama vezanim za seksualni život, reproduktivno zdra-
vlje i ishranu beba,
• bezbjednija donacija krvi (da se osobama objasni da ne smiju biti davaoci krvi).
Dobrovoljno testiranje treba da se sprovodi u nestigmatizirajućem okruženju i uvijek
treba da uključi postupke savjetovanja prije sprovođenja testiranja, saglasnost (informativ-
ni pristanak) osobe za testiranje nakon pružanja svih relevantnih informacija i savjetovanje
nakon dobijenih rezultata.
Informisanje i savjetovanje prije sprovođenja testiranja:
• informisanje o načinima prenosa HIV-a i mogućnostima za prevenciju HIV infekcije,
• informisanje o procesu testiranja,
• uvjeravanje da je testiranje potpuno povjerljivo i savjetovanje o podjeli povjerljivih infor-
macija sa svojim seksualnim partnerom,
8
• informisanje o posljedicama u slučaju pozitivnosti testa na HIV: cijena testiranja i korisnosti
potencijalnih intervencija, mogućnosti da osoba bude stigmatizirana i diskriminisana i dr.,
• savjetovanje o načinu procjene sopstvenog rizičnog ponašanja i preduzimanju odgovara-
jućih aktivnosti da se rizik smanji na najmanju moguću mjeru.
Informisanje i savjetovanje poslije sprovođenja testiranja, u slučaju da je osoba HIV

pozitivna:
• informisanje o terapijskim opcijama, uključujući i eventualne troškove kojima HIV pozitiv-
na osoba može biti izložena;
• u slučaju da je osoba trudnica, savjetovanje o eventualnom primanju anti-HIV lijekova koji
smanjuju mogućnost prenošenja infekcije s trudnice na njenu bebu, savjetovanje o opci-
jama hranjenja bebe, cijene zamjena za majčino mlijeko, mogućnosti i potreba za kontra-
cepcijom;
• informisanje i savjetovanje o eventualnoj budućoj reprodukciji;
• savjetovanje o dijeljenju povjerljivih informacija s pojedinim osobama (članovima porodi-
ce, seksualnim partnerima, pojedinim prijateljima i dr.);
• informisanje o prevenciji prenošenja HIV-a neinficiranim seksualnim partnerima, kao i mo-
ralnoj i zakonskoj obavezi da se seksualni partneri informišu o HIV statusu;
• informisanje i upućivanje na različite oblike podrške, usluga i pozitivnog stava prema ži-
votu, jer je prognoza HIV bolesti danas značajno bolja (povezivanje s raznim državnim i
nevladinim organizacijama i udruženjima koja se bave s problemima HIV-a, odnosno koji
pružaju različite forme podrške osobama koje žive sa HIV/AIDS-om).
Prevencija diskriminacije HIV pozitivnih i oboljelih od AIDS-a

Stigma je riječ s različitim značenjem i definicijama. Još od stare Grčke riječ stizein (tatu
ili oznaka) predstavljala je prepoznatljiv znak koji je nastajao spaljivanjem ili zarezivanjem
dijela kože manje vrednovanog člana društva, s ciljem da se upadljivo razlikuje od ostalih
pripadnika. Danas, riječ stigma je najčešće znak nesaglasnosti, gadljivosti ili odbacivanja
od strane drugih. Ukratko, stigmatizacija HIV pozitivnih i oboljelih od AIDS-a znači da se te
osobe negativno obilježavaju zbog svoje bolesti.
Diskriminacija je neprijatna posljedica stigmatizacije. Diskriminacija je svaki oblik uskra-

ćivanja jednakih prava drugima. Diskriminacija HIV pozitivnih i osoba oboljelih od AIDS-a
znači svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koje se zasniva
na nekom nedozvoljenom razlogu i ima za cilj ili posljedicu ugrožavanje ili onemogućava-
nje ljudskih prava i osnovnih sloboda.
I stigmatizacija i diskriminacija nastaju zbog straha od bolesti, nedostatka znanja i zablu-
da o načinima prenošenja HIV-a, kao i zbog predrasuda o grupama koje se nalaze u pove-
ćanom riziku od HIV-a.
Crvena traka predstavlja simbol solidarnosti s osobama koje žive sa HIV/AIDS-om. Cr-
venu traku je 1991. godine osmislila kompanija Visual AIDS iz Njujorka, a ubrzo je postala
dobro poznat simbol, koji daje nadu društvu da će ova bolest jednog dana biti izlječiva.

8
8.1. Imuni sistem čovjeka
Cilj: učenik razumije osnove načina funkcionisanja imunološkog (odbrambenog)
sistema ljudskog organizma; upoznaje i razumije koncept nastanka i širenje
zaraznih bolesti; upoznaje najvažnije grupe zaraznih bolesti; razumije principe
prevencije (sprečavanja) i kontrole širenja (suzbijanja) zaraznih bolesti.
1. Nastavnik, grafički, na tabli ili flip-čartu prikaže osnove funkcionisanja imunološ-

kog sistema čovjeka (nespecifičnog i specifičnog). Pojasniti šta znače primarni i sekundarni
imunološki odgovori na primjerima prirodne infekcije i vakcinacije (npr. brzina i veličina
reakcije u vidu stvaranja zaštitnih antitijela nakon infekcije ili vakcinacije).
2. Prezentovati sljedećih nekoliko scenarija. Učenike podijeliti u šest grupa. Svaka

grupa dobija po jedan scenario. Zadatak grupe je da dati scenario predstavi jednostavnim
crtežima ili simbolima. Nastavnik daje uputstvo da svaki pojam (domaćin, mikroorganizam,
bijele krvne ćelije) predstave jasnim simbolima, kao i da jasno predstave šta će se desiti s
domaćinom u svakom od scenarija. Da bi crteži bili jasniji, mogu da upisuju dodatne ko-
mentare (npr. Osoba se dobro osjeća ili Osoba je ozbiljno bolesna i sl. – u zavisnosti od scena-
rija).
Prva četiri scenarija odnose se na situacije kada se ljudski organizam po prvi put sreće sa
mikroorganizmima, peti scenario se odnosi na drugi (ponovni) susret s istom vrstom mikro-
organizma, a šesti, posljednji, scenario se odnosi na infekciju HIV-om.
Scenario A: Bezazlena infekcija (slabo virulentnim mikroorganizmom), koja neće dovesti do

razvoja simptoma tj. bolesti.
Jedan (slabo virulentni) mikroorganizam napada osobu. Dvije bijele krvne ćelije okružuju
mikroorganizam, opkoljavaju ga i uništavaju. Dakle, mikroorganizam nije naudio domaćinu
(osobi).
Scenario B: Relativno slaba infekcija (umjereno virulentnim mikroorganizmom), koja će do-

vesti do pojave blagih i kratkotrajnih simptoma bolesti.
Dva umjereno virulentna mikroorganizma napadaju domaćina. Dvije bijele krvne ćelije za-
ustavljaju jedan mikroorganizam, okružuju ga i uništavaju. Za to vrijeme, drugi mikroorga-
nizam se primiče ciljnom organu domaćina i napada ga (crtežom/simbolom prikazati bolnu
grimasu domaćina). U međuvremenu, pošto su uništili prvi mikroorganizam, stižu dvije bi-
jele krvne ćelije i prave „obruč“ oko drugog mikroorganizma i uništavaju ga. Domaćin se u
potpunosti oporavlja.
Scenario C: Jača i masivnija infekcija (umjereno virulentnim mikroorganizmima), koja će

dovesti do pojave izraženih simptoma bolesti i ponekada zahtijevati i bolničko liječenje
Tri mikroorganizma napadaju domaćina. Dvije bijele krvne ćelije zaustavljaju jedan mikro-
organizam, okružuju ga praveći obruč oko njega i uništavaju ga. Za to vrijeme druga dva
mikroorganizma približavaju se ciljnom organu domaćina i napadaju ga (crtežom ili simbo-
lom prikazati bolnu grimasu domaćina). U međuvremenu, pošto su uništili prvi mikroorga-
nizam, stižu dvije bijele krvne ćelije i prave obruč oko drugog mikroorganizma i uništavaju
ga. Za to vrijeme, treći mikroorganizam ponovo napada ciljni organ domaćina (simbolom
prikazati da domaćin tada ima ozbiljne simptome bolesti). Nakon što su uništili i drugi mi-

8
kroorganizam, stižu dvije bijele krvne ćelije i prave obruč oko preostalog (trećeg) mikroor-
ganizma. Uništavaju ga. Osoba se polako oporavlja.
Scenario D: Izuzetno jaka i masivna infekcija (veoma virulentnim mikroorganizmima) koja

će dovesti do pojave teških simptoma bolesti i smrti domaćina (smrt nekada može da se
desi uprkos liječenju, jer protiv svih mikroorganizama ne postoje odgovarajući lijekovi).
Veći broj virulentnih mikroorganizama (simbolima prikazati četiri mikroorganizma) napa-
daju domaćina. Dvije bijele krvne ćelije zaustavljaju jedan mikroorganizam, okružuju ga i
on biva uništen. Za to vrijeme preostala tri mikroorganizma približavaju se ciljnom organu
domaćina i napadaju ga (osoba ima simptome bolesti). U međuvremenu, pošto su uništili
prvi mikroorganizam, stižu dvije bijele krvne ćelije i prave obruč oko drugog mikroorga-
nizma. Uništavaju ga. Za to vrijeme, treći i četvrti mikroorganizam ponovo napadaju ciljni
organ domaćina, on ima ozbiljne simptome bolesti koji dovode do pada u postelju ili od-
laska u bolnicu. Nakon što su uništili i drugi mikroorganizam, stižu dvije bijele krvne ćelije,
okružuju treći mikroorganizam i uništavaju ga. Četvrti mikroorganizam ponovo napada već
teško oštećeni organ oboljelog domaćina što za posljedicu ima njegovu smrt.
Druga varijanta ovog scenarija je da domaćina napadaju jako virulentni mikroorganizmi čiji
broj ne mora biti veliki (simbolično prikazana dva mikroorganizma), ali oni vrlo brzo teško
oštećuju ciljni organ domaćina izazivajući njegovu smrti prije nego ih postojeće bijele krv-
ne ćelije stignu uništiti.
I u jednom i u drugom slučaju domaćin umire jer njegov odbrambeni sistem nije imao vre-
mena da uništi mikroorganizme na vrijeme.
Scenario E: Masivna infekcija (veoma virulentnim mikroorganizmima), ali je odbrambeni

sistem domaćina već imao ranije s njima kontakt tj. iskustvo (vakcinisan je ili je ranije prele-
žao istu bolest).
Veći broj virulentnih mikroorganizama (simbolima prikazati četiri mikroorganizma) napa-
daju osobu, a presreću ih dvije bijele krvne ćelije. S obzirom na to da domaćin već ima pret-
hodno iskustvo s istim mikrorganizmima, među bijelim krvnim ćelijama su i tzv. memorijske
ćelije koje omogućavaju vrlo brzo razmnožavanje (umnožavanje) specifičnih odbrambenih
ćelija i stvaranja antitijela, zbog čega od ove dvije bijele krvne ćelije vrlo brzo nastaje veliki
broj bijelih krvnih ćelija (simbolično predstaviti još šest novih bijelih krvnih ćelija koje od-
mah opkoljavaju sva četiri mikroorganizma i uništavaju ih).
Ista akcija odbrambenog sistema dešava se i u slučaju infekcije s manjim brojem veoma
virulentnih mikroorganizama.
Sve vrijeme dok traje akcija odbrambenih ćelija domaćin se dobro osjeća, jer, iako je infek-
cija bila masivna ili s veoma virulentnim mikroorganizmima, nije mu mogla nauditi zbog
specifično ojačanog odbrambenog sistema, koji je zahvaljujući prethodnom iskustvu bio
dobro pripremljen za odbranu.
Scenario F: Infekcija HIV-om

Dvije bijele krvne ćelije nailaze na virus (HIV), koji, nakon što biva opkoljen, ulazi u jednu od
ove dvije ćelije, ugradi se u njen genetski materijal i tu se „uspava“. Ostale bijele krvne ćelije
ga ne napadaju jer ga ne prepoznaju – štiti ga i skriva bijela krvna ćelija u kojoj je on „uspa-
van“. Nakon izvjesnog vremena HIV se aktivira i umnožava (nastaje veliki broj virusa koji se
simbolično mogu predstaviti kao i u prethodnom scenariju sa četiri HIV-a).
Vrlo brzo ova četiri HIV-a uništavaju bijelu krvnu ćeliju u kojoj je HIV bio „uspavan“, i bivaju
„oslobođeni“. Njih napadaju druge bijele krvne ćelije, ali, HIV ulazi i u njih i opet se u svakoj
od ovih ćelija umnožava tj. nastaju novi virusi (opet simbolično prikazani s dodatna četiri
HIV-a), koji nakon određenog vremena uništavaju i te bijele ćelije i bivaju „oslobođeni“.
Pojavljuju se i nove zdrave bijele krvne ćelije, koje su senzibilisane na inficirane bijele ćelije

8
(ćelije u kojima se nalaze aktivni HIV-ovi i koje zbog toga postaju strano tijelo za sopstveni
organizam), zbog čega napadaju takve HIV-om inficirane ćelije, uništavaju ih, ali i same biva-
ju inficirane sa HIV-ovima koji se oslobađaju iz uništenih inficiranih bijelih ćelija – stvaranje
tzv. „začaranog kruga“, čija je posljedica da se broj i zdravih i inficiranih bijelih krvnih ćelija
postepeno smanjuje u tijelu domaćina i on praktično ostaje bez odbrane (stadijum AIDS-a).
Zbog toga naknadna pojava i malog broja mikroorganizama ili slabo virulentnih mikroor-
ganizma dovodi do situacije da nema ko da ih uništi, pa se oni slobodno razmnožavaju,
oštećuju organizam domaćina i dovode do ozbiljnih formi bolesti ili čak do smrti domaćina.
3. Grupe, redom, prezentuju zadate scenarije objašnjavanjem svojih crteža (od beza-
zlene infekcije do infekcije HIV-om). Nastavnik pomaže izvještačima i pojašnjava način funk-
cionisanja odbrambenog sistema. Važno je obratiti pažnju na to da li su učenici razumjeli
kako nastaje HIV infekcija i šta je AIDS.
Objasniti učenicima da su prije petnaestak godina ljekari pacijentima u fazi AIDS-a mogli
samo da daju antibiotike i neke druge lijekove, koji bi najčešće nakratko umanjili efekte po-
jedinih (ali ne svih) mikrorganizama i kratkotrajno oporavili pacijenta. Međutim, relativno
brzo bi nastupala rezistencija i oporavak mikroorganizama, koji bi u situaciji kada nema
prave odbrane domaćina ipak brzo doveli do smrtnog ishoda. U novije vrijeme postoje i lije-
kovi protiv HIV-a koji, smanjujući broj virusa, omogućavaju da dođe do značajnog oporavka
odbrambenog sistema domaćina, te je on u stanju da se bori sa mikroorganizmima, zbog
čega se dužina preživljavanja osoba inficiranih HIV-om značajno produžila.
4. Nastavnik objasni učenicima kako se zarazne bolesti mogu klasifikovati u odnosu

na predominantno mjesto ulaska u domaćina i pri tome navodi po nekoliko predstavnika iz
svake grupe zaraznih bolesti (npr. grip i ovčije boginje kao predstavnike grupe respiratornih
zaraznih bolesti, salmonele i virusni hepatitis A za grupu crijevnih zaraznih bolesti; HIV/AIDS
i gonoreju od polno prenosivih zaraznih bolesti; malariju za vektorske bolesti; ehinokokozu
i bjesnilo kao predstavnike grupe antropozoonoza i sl.). Važno je objasniti i načine prenoše-
nja uzročnika zaraznih bolesti (preko vazduha, prljavih ruku, zagađene hrane ili vode, dodi-
rom, seksualnim odnosom, ujedom ili ubodom životinja i/ili insekata i sl.) i najdjelotvornije
načine da se spriječi prenošenje uzročnika zaraznih bolesti (pranje ruku, termička obrada
vode i drugih životnih namirnica, nošenje zaštitnih maski/odjeće, kondoma, nanošenje na
kožu hemijskih supstanci koje odbijaju insekte i sl.).
Ako nakon ovoga učenicima ipak nijesu jasni neki pojmovi ili procesi, pružiti im dodatne
informacije i primjere.
S obzirom na specifičnost teme, uputno je pozvati ljekare (epidemiologe ili infektologe)
koji bi pomogli prilikom objašnjavanja navedenih scenarija i pružili dodatne informacije o
zaraznim bolestima i metodama sprečavanja prenošenja uzročnika zaraznih bolesti.
Na kraju učenici mogu uraditi Prilog 8.1. Kratki test o HIV/AIDS.

8
8.2. Načini prenošenja HIV-a i testiranje na HIV
Cilj: upoznati učenika s načinima prenošenja HIV-a i kako da se zaštiti od infekci-
je; naučiti ga kako može da provjeri svoj zdravstveni status na HIV infekciju, kao i
kome da se obrati u slučaju da sumnja u mogućnost da se i sam inficirao.
1. Učenici individualno rade Prilog 8. 2 Test: Da li vjeruješ?

Nakon toga provjeravaju rezultate testa.
Nastavnik daje dodatna objašnjenja o načinima prenošenja HIV-a i mjerama zaštite.
Ključ za rješavanje testa, koji je namijenjen nastavnicima, može se dati i učenicima.
2. Nastavnik na tabli grafički prikaže dijagram dinamičkog razvoja i kretanja nivoa

antitijela koja se stvaraju nakon infekcije HIV-om (u fazi kada nema simptoma i u fazi kada
se počnu ispoljavati simptomi bolesti – AIDS). Nastavnik daje pojašnjenja i odgovore na
eventualna pitanja i nedoumice učenika.
3. Nastavnik pojašnjava razlike između obaveznog i dobrovoljnog povjerljivog testi-

ranja, kao i njihove mane i prednosti.
Diskusija na temu – ZA i PROTIV testiranja na HIV
Q Scenario uobičajenog testiranja u kome je osoba koja je testirana dobila nalaz da je HIV
pozitivna:
• učenik koji glumi HIV pozitivnu osobu treba da iskaže svoja osjećanja u momentu sa-
znanja da je inficiran HIV-om,
• odabrani pojedinci pokušavaju da „HIV pozitivnog“ učenika savjetuju šta da uradi.
Q Scenario dobrovoljnog povjerljivog testiranja koje uključuje savjetovanje prije testiranja,

kao i savjetovanje poslije testiranja (kada su dobijeni rezultati testiranja).
Moguće je pozvati ljekare koji rade u Savjetovalištu za dobrovoljno i povjerljivo testira-

nje na HIV Instituta za javno zdravlje ili pojedinih domova zdravlja.
8.3. Prevencija diskriminacije HIV pozitivnih i oboljelih od

AIDS-a
Cilj: učenik se upoznaje s problemima s kojima žive osobe sa HIV /AIDS-om i razu-
mije zašto osobe sa HIV/AIDS-om ne treba izopštavati iz društva i zašto ih ne treba
stigmatizovati i diskriminisati, već, naprotiv, zašto im treba pomoći; naučiti ga da
pravilno koristi termine.
1. Nastavnik počinje priču o ljudskim pravima obraćajući se učenicima pitanjem: Koja

ljudska prava znate da nabrojite?
Nastavnik odgovore ispisuje na tabli, prokomentariše ih i, po potrebi, navodi neke koje
su učenici izostavili. I njih treba prokomentarisati. Nastavnik pojašnjava Univerzalnu dekla-
raciju o ljudskim pravima i ko su njeni potpisnici.

8
Pitati grupu da li znaju za Konvenciju o dječijim pravima. Ako znaju za ovu Konvenciju,
treba da navedu neka od dječijih prava koja Konvencija štiti. Sve odgovore nastavnik za-
pisuje na tabli, prokomentariše ih i, po potrebi, navodi one koje su učenici izostavili (i njih
prokomentariše).
Nastavnik pita učenike o značenju crvene vrpce. Prema potrebi dopunjava njihova razmi-
šljanja.
Nastavnik postavlja pitanje: Šta je diskriminacija? Bilježi odgovore na tabli i, prema potre-
bi, pojašnjava.
Kada nastavnik razjasni pojam diskriminacije, postavlja pitanja: Da li ste se ikada osjećali
diskriminisanim? Ako jeste, kako ste se osjećali?
Nastavnik bilježi odgovore (npr. ljut, bijesna, mrzio sam druge, tužna, nemoćan, osjećao
sam strah, tukao bih se s drugim...) i usmjerava učenike da dođu do zaključka da u situaciji
kada je neko diskriminisan to izaziva snažna neprijatna osjećanja, koja mogu da proizvedu
dalje posljedice (neželjeno ponašanje), kako za tu osobu tako i za druge osobe u njenoj
okolini (npr. svađa, napad, nasilje).
Nastavnik treba da objasni učenicima da način na koji o nekome govorimo može biti
diskriminatorski. Pitati učenike npr. da li znaju neke izraze kojima se nazivaju osobe oboljele
od HIV-a i AIDS-a…Treba im saopštiti da se u svijetu vode kampanje čiji je cilj izbjegavanje
diskriminacije i u jeziku.
2. Neki od ponuđenih scenarija učenici treba da odigraju, uz podršku nastavnika.

Scenario A: Dijete, 7 godina staro, HIV +, treba da se upiše u školu. Majka, takođe HIV +,
dolazi kod direktora škole i saopštava mu ove činjenice. Direktor, vidno uzbuđen, odgovara
majci da će upisivanje djeteta u školu stvoriti velike probleme, kako među drugom djecom i
njihovim roditeljima, tako i među nastavnicima, i da on ne zna kako da to prevaziđe. Nakon
konsultacije sa Ministarstvom prosvjete i nauke, odlučeno je da se dijete upiše, ali da ide
samo u odjeljenje i da ima svoju učiteljicu. Majka se usprotivila takvoj odluci i zaprijetila da
će školu i direktora predati sudu zbog ugrožavanja dječijih prava, čiju Konvenciju je naša
država ratifikovala (prihvatila i potpisala). Direktor je u nevolji i poziva stručnjake (ljekare i
psihologe) da mu pomognu da „urazume“ majku. Međutim, stručnjaci podržavaju majku i
pojašnjavaju direktoru da nema razloga da dijete pohađa školu na predloženi način, jer ono
ne može da prenese infekciju na druge osobe uobičajenim socijalnim kontaktima. Direktor,
jako nervozan, traži od stručnjaka da oni lično izađu pred roditelje (roditelji su već čuli o
čemu se radi i ne žele svoju djecu da puste u odjeljenje sa djetetom koje je HIV +, uplašeni
su za svoju djecu) i objasne im da treba svojoj djeci da dozvole da idu u razred s djetetom
koje je HIV +.
Podijeliti učenicima uloge (najbolje da se učenici dobrovoljno opredijele):
• direktor (jedan učenik igra ulogu direktora),
• majka bolesnog djeteta (jedna učenica),
• predstavnici Ministarstva prosvjete (2 učenika),
• stručnjaci - 2 ljekara i psiholog (3 učenika),
• roditelji (svi ostali učenici igraju ulogu roditelja).
Tok rasprave: Direktor i majka igraju uloge po scenariju. Zatim se direktor konsultuje s
predstavnicima Ministarstva, koji sopštavaju odluku datu u scenariju. Nakon što se majka
usprotivi ponuđenoj odluci, direktor poziva stručnjake da razgovaraju s roditeljima.
Dozvoliti da dva tabora (stručnjaci i roditelji) raspravljaju 10–15 minuta, a onda prekinuti
diskusiju. Pitajte „stručnjake“ kako su se osjećali tokom rasprave s „roditeljima“ i da li je bilo
lako odgovarati velikoj grupi „roditelja“ koja ih je neprestano napadala. Neka „stručnjaci“
8
5–10 minuta provedu u razmišljanju šta treba da preduzmu kako bi diskusija s „roditelji-
ma“ bila sprovedena u boljoj atmosferi i kako bi im mogli pružiti odgovarajuće informacije,
odnosno pružiti im odgovore na sva pitanja u čijoj osnovi je strah za zdravlje sopstvenog
djeteta (ekipa „stručnjaka“ iz grupe postavlja se nasuprot ostatka grupe koja predstavlja
gnjevne roditelje, koji treba da napadaju stručnjake što je moguće više).
Završna aktivnost: Nastavnik sumira diskusiju: prokomentarisati stav direktora (koja pra-
va djeteta su ugrožena; uz pojašnjenje da je osnovna škola obavezna, pojasniti socijalnu funkci-
ju škole). Objasniti učenicima da je život skopčan sa svakodnevnim rizikom i da moramo da
živimo s prihvatljivim rizikom. Pošto stručnjaci smatraju da oboljelo dijete može da pohađa
školu na redovan način, u tom slučaju u školi svi treba da se upoznaju da postoji rizik po
zdravlje ako se dođe u kontakt sa krvlju HIV+ osobe. Zato HIV+ osobe treba da izbjegavaju
aktivnosti koje bi mogle dovesti do povrede i krvarenja. U slučaju da dođe do povređivanja
i krvarenja, djeci treba reći da je njihova uloga da odmah obavijeste upravu škole.
Scenario B: Sličan scenario, samo je drugo dijete HIV negativno (brat/sestra od prethodnog
djeteta). Isti problemi.
Scenario C: Jedan od radnika u preduzeću je tokom rutinskog sistematskog pregleda, zbog

određenih simptoma, testiran, pored ostalog, i na HIV (nije ni znao da će biti testiran na
HIV). Rezultati testa su bili pozitivni, a njegov direktor je o tome obaviješten. Pored direkto-
ra, rezultate testa je vidjela i direktorova sekretarica i ubrzo je cijelo preduzeće znalo da je
pomenuti radnik HIV (+) pozitivan. Počeli su protesti protiv tog radnika za koga su govorili
da je „veliki ženskaroš“, a „ni muškarci mu nijesu bili mrzni“. Veliki broj radnika je tražio da se
on otpusti, pored ostalog, zbog njegovog „nemoralnog ponašanja u privatnom životu“. Di-
rektor je, raspitavši se o njegovom radu, dobio informacije da se oduvijek radilo o dobrom
radniku, koji je sve svoje radne zadatke izvršavao tačno i na vrijeme, ali da su svi znali da se
poslije radnog vremena „malo slobodnije ponašao“. Zadatak je: Postavi se u ulogu direktora i
donesi odluku da li će radnik dobiti otkaz ili zadržati posao. „Direktor“ može da poziva na raz-
govor različite osobe, ali mora sam da donese odluku.
3. Nastavnik postavlja sljedeća pitanja i odgovore bilježi na tabli, a zatim ih proko-

mentariše zajedno s učenicima.
Zašto ljudi diskriminišu druge ljude?

Mogući odgovori:
• jer to uče od svog okruženja (roditelja, prijatelja, vršnjaka) koji se isto tako ponašaju,
• zbog nedostatka pravih informacija,
• zbog straha od određenih ljudi (autoriteta/direktora/šefova),
• jer su učeni da skrivaju prava osjećanja da ih ne bi drugi povrijedili (kontrola emocija je nešto
drugo),
• jer ne znaju da izraze osjećanja (žaljenje, saosjećanje i sl.),
• jer ne znaju kako da pomognu,
• jer se boje različitosti,
• jer ne žele bilo koga ko je drugačiji od njih.
Zašto je važno boriti se protiv diskriminacije?

Mogući odgovori:
• jer to vrijeđa osobe koje su diskriminisane,
• jer to nije fer/pravično,
• jer mi sami ne bismo htjeli da nas tretiraju na taj način,
8
• jer se to i nama može desiti,
• jer je ljudski i moralno brinuti o bolesnim i nemoćnim,
• jer je veličanstven osjećaj pomoći nekome ko je u nevolji,
• jer će takvi stavovi i aktivnosti pomoći izgradnji humanijeg društva,
• jer je jednakost osnovno ljudsko pravo,
• jer će takvi postupci spriječiti inficirane/oboljele od HIV/AIDS-a da razmišljaju da je okolina
prema njima diskriminirajuća i time prevenisati i njihova eventualna razmišljanja kako da rea-
guju neadekvatno na takvu okolinu.
Na koji jednostavan način možemo staviti do znanja HIV + osobi da nam je stalo do nje:
Mogući odgovori:
• javio/la bih mu/joj se osmjehom i riječima „Zdravo Zorane/Zorana“,
• pozvao/la bih ga/je na zajedničku užinu u školskom/studentskom restoranu,
• našao/la bih vremena da ga/je s vremena na vrijeme saslušam,
• ostavio/la bih mu/joj pisamce s porukom ohrabrenja,
• kupio/la bih mu/joj, kada kupujem za sebe, žvakaću gumu ili bombone,
• rukovao/la bih se sa njim/njom na mjestu gdje drugi mogu da nas vide,
• dok ćaskamo, stavio/la bih mu/joj ruku na rame oslonivši se na njega/nju,
• razgovarao/la bih sa njim/njom o njegovim/njenim budućim namjerama u životu,
• pripitao/la bih ga/je kako mogu pomoći,
• tražio/la bih i od drugih svojih prijatelja da se druže sa njim/njom i da mu/joj ponude i pruže
pomoć,
• posjetio/la bih njega/nju i njegove/njene u njegovom/njenom domu…
Nakon što su zajedno prokomentarisali odgovore na prethodna pitanja, nastavnik može

da ponudi sljedeća pitanja na koja učenici mogu da daju odgovore za vrijeme časa ili pripre-
me odgovore kod kuće u razgovoru sa svojim ukućanima.
• Šta bi vam bilo najteže kada biste saznali da je vaš prijatelj/rođak HIV pozitivan?
• Šta mislite da je najteže za osobu koja je HIV pozitivna?
8.4. Prijedlog za sistematizaciju znanja o HIV i AIDS

Učenici se podijele u nekoliko grupa. Svaka grupa dobija isti broj kartica iz Priloga 8.3. -
Istine i zablude o HIV/AIDS-u. Dato je 36 kartica (uokvireni iskazi) sa tvrdnjama. Na 14 kartica
su napisane zablude (znak ), a na 22 istine o HIV infekciji (oznake , , , , ).
Unaprijed se pripreme dva panoa. Na jednom se napiše ISTINE, a na drugom ZABLUDE.

Učenicima se da zadatak da za svaku karticu koju su dobili prepoznaju da li je to što piše
na kartici tačno ili je zabluda. Ako za neku karticu imaju dilemu, treba da je stave sa strane.
Nakon toga, učenici karticu treba da zalijepe na odgovarajući pano. Važno je prokomentari-
sati i argumentovati sve dileme i uključiti učenike u diskusiju. Diskutovati o tome zašto neki
ljudi vjeruju u ove zablude, kako i gdje se može saznati da li je nešto istina ili zabluda i sl.
Alternativa ovoj aktivnosti može da bude kviz sa odštampanim i isječenim pitanjima i od-
govorima. Učenici dobiju po jedno ili dva pitanja i, nezavisno od tih pitanja, po jedan ili
dva odgovora. Bilo koja osoba započinje aktivnost čitanjem svog pitanja. Ostali čitaju svoje
odgovore i osoba koja kod sebe pronađe odgovarajući odgovor čita ga naglas. Zatim čita
svoje pitanje i tako redom.

8
Prilog 8.1. 1
TEST: ŠTA ZNAŠ O HIV/AIDS?
1. Pročitaj svaku tvrdnju i zaokruži T ako smatraš da je tačna, odnosno N ako smatraš da
je netačna.
2. Kada nastavnik pročita tačne odgovore, u kvadratić upiši (1) ako imaš tačan odgovor,
a (0) ako je odgovor netačan.
3. Izračunaj svoj rezultat i stavi ga u polje Ukupno na kraju testa.
4. Pogledaj tabelu Šta znači tvoj rezultat i odredi nivo svog znanja.
1. T N HIV je izazvan AIDS-om.

2. T N AIDS narušava imuni sistem organizma.
3. T N AIDS je neizlječiva bolest.
4. T N Oboljeli od AIDS-a umiru zbog narušenog imunog
sistema.
5. T N Veoma je lako prepoznati osobu inficiranu HIV-om.
6. T N Osoba može imati HIV i biti bez simptoma (ne znati
za njih).
7. T N Nema načina da se zaštitite od infekcije HIV-om.
8. T N Uzročnik HIV infekcije i AIDS-a je bakterija.
9. T N Veoma je teško da žena dobije HIV/AIDS.
10. T N Ako ste jaki i zdravi, nećete dobiti HIV/AIDS.
UKUPNO:
Protumači svoj rezultat.

10 8– 9 5–7 3–4 1–2
Ekspert! Odlično! Dobro, ali bi Ponovo se Srećom da je

Možeš držati Ti si na putu trebalo opet informiši! ovo samo test!
časove. da postaneš da prelistaš Sigurno ne že- Biće bolje
ekspert za neke liš da zakačiš sljedeći put!
AIDS! informacije. AIDS.
1
Svi Prilozi preuzeti su iz Priručnika: Paunić, M. (urednik), Vaspitanje za zdravlje kroz životne veštine, Ministar-
stvo prosvete i sporta Republike Srbije, Beograd, 2006.

8
Ključ za nastavnika (ŠTA ZNAŠ O HIV/AIDS?)
1. Netačno. HIV izaziva AIDS.

2. Netačno. HIV narušava imuni sistem.
3. Tačno. Postoje lijekovi kojima se smanjuju tegobe i produžava period preživljavanja
oboljelih od AIDS-a, ali se, za sada, virus ne može u potpunosti odstraniti iz organizma
inficirane osobe.
4. Tačno. Usljed dejstva HIV-a slabi imuni sistem i razvija se AIDS.
5. Netačno.
6. Tačno. Osobe inficirane HIV-om mogu duži period biti bez simptoma, ali ih pri tome
mogu prenositi drugim osobama.
7. Netačno. Zdravo ponašanje i upotreba kondoma pradstavljaju značajnu zaštitu od
HIV infekcije.
8. Netačno.
9. Netačno. Žene su u većem riziku od inficiranja HIV-om seksualnim putem od muška-
raca.
10. Netačno. HIV-om se može inficirati svako bez obzira na pol, rasu, starost, tj. inficirati
se može svako ko se rizično ponaša.

8
Prilog 8. 2
TEST: DA LI VJERUJEŠ?
1. HIV se može prenijeti rukovanjem. T N

2. HIV se može prenijeti seksualnim kontaktom. T N
3. Trudnica može prenijeti HIV na nerođeno dijete. T N
4. HIV se može dobiti davanjem krvi. T N
5. HIV se može prenijeti preko WC šolje (sjedanjem). T N
6. HIV se prenosi poljupcem. T N
7. HIV se nalazi u krvi. T N
8. Narkomani mogu prenijeti HIV drugim narkomanima
preko zajedničke igle. T N
9. Samo se muškarci mogu zaraziti HIV-om. T N
10.Treba da izbjegavaš dodirivanje
HIV+ osobe / oboljelog od AIDS-a. T N
11. Rizično je piti sa iste javne česme kao
i HIV+ / oboljeli od AIDS-a. T N
12. Ako si jak/a i zdrav/a, ne možeš oboljeti od HIV/AIDS-a. T N
13. Možeš posmatrajući nekoga da yaključiš
da li je inficiran HIV-om. T N
14. Siguran si od HIV-a ako se posječeš nožem
kojim se neko posjekao prije tebe. T N
15. Siguran si od HIV-a ako koristiš isti kondom više puta. T N
16. Rizik od HIV-a raste ako imate više seksualnih partnera. T N
17. Opasno je dijeliti posteljinu i posuđe
sa nekim ko ima HIV/AIDS. T N
18. Opasno je dijeliti brijač sa nekim ko je HIV+ / ima AIDS. T N
19. Mladi ljudi nijesu pod rizikom da dobiju HIV/AIDS. T N

8
Ključ za nastavnika (DA LI VJERUJEŠ?)
1. Netačno. HIV ne preživljava u vazduhu i ne može se prenijeti rukovanjem (osim ako

je koža oštećena).
2. Tačno. Najčešći način prenosa HIV-a je preko seksualnog odnosa bez zaštite s partne-
rom koji ima HIV.
3. Tačno. HIV može preći iz majčine krvi u djetetovu za vrijeme trudnoće ili tokom poro-
đaja.
4. Netačno. Profesionalci koji uzimaju krv koriste nove, sterilne igle da uzmu krv od da-
valaca. Nema opasnosti od davanja krvi. Nemojte davati krv ako imate HIV ili ste se
rizično ponašali.
5. Netačno. Ponovo, HIV ne preživljava u vazduhu, niti se prenosi preko kože (ako koža
nije oštećena).
6. Netačno. Nema zabilježenih slučajeva da je HIV prenijet poljupcem.Tačno je da je virus
otkiven u pljuvački, nema registrovanih slučajeva da su članovi porodice bili zaraženi
ljubeći i grleći oboljele od AIDS-a ili dijeleći pribor za jelo dok su brinuli o oboljelim
od AIDS-a. Teoretski je moguće ako su oba partnera imala otvorene rane u ustima i
ljubili se „duboko“.
7. Tačno. Ako je krv inficirana HIV-om prenijeta drugoj osobi koja nema HIV, postoji vrlo
visok rizik oboljenja. Ovo se najčešće dešava kada ljudi ponovo koriste nečije (neste-
rilne) igle i špriceve, kao i oštre instrumente za tetovažu, bušenje ušiju i nosa, obrezi-
vanje itd.
8. Tačno. Zabilježeno je puno slučajeva prenosa HIV-a kod narkomana koji koriste neste-
rilisane, tj. već ranije korišćene igle i špriceve za unos narkotika.
9. Netačno. Iako je na samom početku bilo više muškaraca nego žena oboljelih od HIV/
AIDS-a, trend je da se odnos oboljelih muškaraca i žena izjednačava. Na to treba do-
dati da su žene biološki podložnije infekciji od muškaraca.
10. Netačno. HIV ne preživljava u vazduhu i ne prenosi se preko kože (osim ako je ošte-
ćena).
11. Netačno. HIV se ne može prenijeti kupanjem, plivanjem ili pijenjem sa fontana.
12. Netačno. Svako može oboljeti od AIDS-a.
13. Netačno. Neko može biti inficiran HIV-om, a da to ne zna, i izgledati savršeno zdravo.
Za to vrijeme ga može prenijeti drugima.
14. Netačno. Ako predmeti za siječenje ili bušenje nijesu sterilisani prije ponovne upo-
trebe, zaostala krv na njima može biti put prenosa HIV-a.
15. Netačno. Ponovo upotrijebljeni kondomi mogu nositi HIV, lakše pucaju i teže ih je
ispravno staviti. Nikad se ne smiju ponovo koristiti.
16. Tačno. Očigledno, što više seksualnih partnera imaš, veća je šansa da stupiš u kon-
takt sa HIV inficiranim.
17. Netačno - Nema zabilježenih slučajeva prenosa ovim putem, čak i kod ljudi koji brinu
o oboljelima.
18. Tačno. Pošto ovi predmeti mogu imati zaostale krvi, moguće je njima prenijeti HIV
drugome. Iako je rizik od infekcije ekstremno nizak, nije preporučljivo razmjenjivati
četkicu za zube.
19. Netačno. Iako nema puno mladih sa AIDS-om, treba zapamtiti da HIV može biti u
organizmu do 10 i više godina bez simptoma ili znakova, tj. mladi se mogu inficirati
sa HIV-om prilikom rizičnih kontakata s osobama koje nemaju nikakve simptome i
ne razlikuju se od svojih vršnjaka.

8
Prilog 8.3
ISTINE I ZABLUDE O HIV-u
KARTICE S ISTINAMA I ZABLUDAMA

AIDS ili SIDA predstavlja sindrom steče- Skraćenica AIDS potiče od Acquired Im-
nog gubitka imunološke odbrane orga- mune DeficiencySyndrome (na engle-
nizma i ujedno je posljednji i najteži sta- skom jeziku) što znači sindrom stečenog
dijum HIV infekcije. gubitka imuniteta. SIDA ima isto znače-
nje i na našem jeziku (sindrom stečenog
gubitka imuniteta).
HIV je skraćenica za virus humane Odmah nakon infekcije osoba

imunodeficijencije, koji je uzročnik koja je dobila HIV (HIV pozitivna osoba)
HIV infekcije odnosno SIDE ili AIDS-a. ispoljava simptome bolesti i ima punu
kliničku sliku AIDS-a.
Kod osobe koja ima HIV infekciju Klinički simptomi – manifestacije HIV in-
(HIV pozitivna osoba) mogu godinama, fekcije javljaju se odmah nakon ulaska
da izostanu simptomi bolesti, najčešće se HIV-a u organizam (odmah nakon infici-
osjeća sasvim dobro, „zdravo“ i ranja).
najčešće nije svjesna da je inficirana.
Klinički simptomi se javljaju u prosjeku Početak epidemije HIV/AIDS-a vezuje se

tek poslije nekoliko godina od infekcije za 1981. godinu kada je Centar za kon-
(najčešće 7 do 10, pa i više godina) i tek trolu bolesti (CDC) u Atlanti, u SAD, de-
kada se pojave određene kliničke mani- finisao pojavu novog, do tada nepozna-
festacije kažemo da je osoba oboljela od tog oboljenja (kasnije nazvanog AIDS).
AIDS-a ili SIDE.
Seksualni način prenošenja HIV infekcije Uzročnik HIV infekcije i SIDE je bakterija.
postaje sve dominantniji, tj. dominantan
put prenosa za HIV u našoj zemlji.
Uzročnik HIV infekcije je virus (HIV) koji HIV napada crvena krvna zrnca.
ima sve karakteristike retrovirusa; pripa-
da familiji virusa Retrovirida, podfamiliji
Lentivirida.

8
HIV napada bijela krvna zrnca i to limfoci- Period „prozora“ je vrijeme od infekcije
te, vezuje za molekul CD4 – receptor, koji do pojave kliničke slike.
se nalazi na limfocitu (CD4 T limfocitu) i
tako ulazi u ćeliju. Virus primarno napada
(vezuje se) za CD4 limfocite, ali ti recep-
tori nalaze se i na površini drugih ćelija u
manjem broju.
Vremenski period od momenta kada se U toku perioda „prozora“ HIV se ne može

dogodila infekcija do dana kada se testo- prenijeti na drugu osobu.
vima mogu otkriti antitijela na HIV naziva
se period „prozora“. U tom periodu, po
pravilu, ne mogu se dokazati antitijela
koja su specifična za HIV. Ona se najčešće
mogu dokazati oko 2 do 3 mjeseca na-
kon infekcije.
U periodu „prozora“, koji se zbog tog „ni- Klinički simptomi se javljaju odmah na-
jemog intervala“ ovako i naziva, postoji kon perioda „prozora“, tj. oko dva mjese-
infekcija i inficirana osoba je sposobna ca nakon infekcije.
da prenese virus drugoj, a uobičajeno te-
stiranje ne otkriva prisustvo antitijela.
Klinički simptomi javljaju se u prosjeku Oportunističke infekcije su infekcije koje

tek nekoliko godina (7 do 10, pa i više go- se javljaju kod osoba koje su imune na
dina) od infekcije, mada se rijetko kada i HIV infekciju.
druge - prije svega polno prenosive in-
fekcije - mogu ispoljiti i poslije nekoliko
mjeseci od infekcije.
Oportunističke infekcije su infekcije koje Nezdrav način života, nespavanje, ne-

se javljaju kao posljedice pada otporno- redovna i neadekvatna ishrana, streso-
sti organizma, najčešće izazvane „najvi, postojanje drugih infekcija ili bolesti
banalnijim“ mikroorganizmima. Mikro- (prije svega polno prenosivih infekcija)
organizmi koji izazivaju oportunističke mogu ubrzati pojavu kliničkih simptoma.
infekcije po pravilu ne izazivaju oboljenja
kod zdravih osoba.
Danas postoji efikasna vakcina protiv Za sada ne postoji efikasna vakcina

HIV-a. protiv HIV-a. Svi dosadašnji pokušaji do-
bijanja efikasne vakcine još nijesu dali
pozitivne rezultate.

8
Kako je virus (HIV) pronađen u skoro Iako је HIV pronađen u skoro svim tjele-
svim tjelesnim tečnostima, sekretima i snim tečnostima, sekretima i ekskretima
ekskretima HIV pozitivne osobe (uklju- HIV pozitivne osobe (uključujući i znoj, suze
čujući i znoj, suze i pljuvačku), preko svih i pljuvačku), tjelesne tečnosti preko kojih
ovih tečnosti virus se prenosi s osobe na se HIV može prenijeti s osobe na osobu su:
osobu. krv, sperma (i preejakulatorna tečnost), va-
ginalni sekret i majčino mlijeko.
Najmanja količina virusa koja je potrebna HIV se ne prenosi: rukovanjem, korišće-

da bi se neka infekcija prenijela naziva se njem istih prostorija (kancelarija, škola,
„minimalna infektivna doza“. soba za stanovanje, ordinacija...), korišće-
njem telefona, kompjutera i drugog pri-
bora zajedničke upotrebe.
HIV se prenosi: korišćenjem zajedničkog HIV se prenosi kupanjem u bazenu i ubo-

pribora za jelo; korišćenjem istog pribora dima insekata.
za piće; spavanjem u istom krevetu; gr-
ljenjem i ljubljenjem; korišćenjem istog
kupatila i peškira.
Danas se upotrebljava veći broj lijekova, Tri načina prenošenja HIV infekcije su:
najčešće više lijekova istovremeno – tri ili seksualni kontakt, inficirana krv (najče-
četiri (ova terapija se zove: visokoaktivna šće upotrebom istog šprica i intravensko
antivirusna terapija ili HAART terapija). unošenje psihoaktivnih supstanci) i s
majke na dijete (tokom trudnoće, poro-
đaja i dojenja novorođenčadi, ukoliko je
majka HIV pozitivna).
Veoma je lako prepoznati osobu koja ima HIV pozitivna osoba u periodu inkubacije
HIV infekciju. ni po čemu se ne razlikuje od osobe koja
nema HIV infekciju.
Kondom nije dovoljno pouzdano sred- Kondom je jedino pouzdano sredstvo

stvo za zaštitu od HIV infekcije. koje istovremeno štiti od HIV infekcije,
svih polno prenosivih infekcija i trudnoće.

BILJEŠKE

9 NASILJE I KAKO MU
SE ODUPRIJETI
Prevencija fizičkog i psihičkog nasilja
Djeci i mladima treba ukazati na vidljive i manje vidljive oblike

nasilja u svakodnevnom životu (u školi, kod kuće, u društvu...),
razmotriti moguće uzroke nasilja, kao i konstruktivne obli-
ke nenasilnog reagovanja. Putem iskustvenog učenja, dakle
stvaranjem uslova za međusobnu razmjenu i interakciju, tre-
ba osposobiti učenike da mogu da prepoznaju različite vido-
ve nasilja, te da praktikuju vještine kojima se mogu oduprijeti
nasilju, ukoliko to bude potrebno.

Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• razumije pojmove i pojavne oblike fizičkog i psihičkog nasilja, njihov značaj kao jav-
no–zdravstvenog problema u svim zemljama svijeta;
• razumije osnovne uzroke nasilja;
• upozna se kako nasilje na TV-u , nasilje u porodici, na ulici, u školi, na sportskim mani-
festacijama, na radnom mjestu može da podstakne nasilničko ponašanje;
• razumije da se nasilje kažnjava, kao i da nasilje ima alternativu;
• upoznaje neke načine odupiranja fizičkim i psihičkim oblicima nasilja nad djecom; da
dobije informacije o institucijama i odraslim osobama koje mu mogu pomoći.
Ključne riječi
fizičko nasilje, psihičko nasilje, nasilje odraslih prema djeci, vršnjačko nasilje, uzroci nasilja

9 Teorijski prilog
Nasilje – prihvaćene definicije

Fizičko nasilje je namjerno nanošenje fizičke povrede ili bola, kao na primjer: šamaranje,
nanošenje modrica, pesničenje, seksualno zlostavljanje, gurkanje… Takođe, fizičko nasilje
je i ono nasilje koje je usmjereno na nanošenje štete tuđoj imovini (krađa, demoliranje).
Psihološko nasilje je nanošenje mentalne ili emocionalne patnje, kao na primjer: poniža-
vanje, zastrašivanje, prijetnje…Psihološko nasilje može se okarakterisati i kao nametanje
implicitne prijetnje fizičkim nasiljem, ili pokušaj da se preplaši druga osoba, ili da se nad
njom stekne kontrola.
Finansijska i materijalna eksploatacija je nekorektan postupak ili nekorektan proces kada

osoba koristi resurse (imovinu) druge osobe, bez njegovog/njenog pristanka, a zarad stica-
nja koristi.
Seksualno nasilje je nametanje seksualnog kontakta bilo koje vrste bez pristanka druge
strane.
Zanemarivanje je neuspjeh roditelja ili staratelja da obezbijedi ili pruži ono što je neop-
hodno da bi se izbjegla fizička šteta, mentalna patnja ili mentalna bolest, kao na primjer:
napuštanje, uskraćivanje hrane ili medicinske njege…
Zlostavljanje podrazumijeva ekstremnu deprivaciju djetetovih potreba, najčešće udruženu

s nanošenjem fizičkog i psihičkog bola djetetu.
Vršnjačko nasilje je vrsta nasilja koja se dešava u školama i u vršnjačkim grupama, a odnosi
se na situacije kada je učenik izložen pritisku ili verbalnoj ili fizičkoj agresiji, od strane vršnja-
ka ili starijih učenika, kako bi uradio nešto što ne želi, ili pak kako bi se uzdržao da ne uradi
nešto što smatra da treba, ili, čak, bez nekog jasnog razloga. Vršnjačko nasilje van škole
često je povezano s ličnim sporovima između poznanika i s upotrebom alkohola, droga i sl.
Nasilje se može podijeliti i na verbalno i neverbalno.
Verbalno nasilje je kada se drugoj osobi ili o drugoj osobi govori na neprijatan način ili
na način koji tu osobu povređuje. Tu spada tzv. „zadijevanje“, davanje pogrdnih nadimaka,
širenje netačnih glasina, ogovaranje, šaputanje „iza leđa“…
Neverbalno nasilje odnosi se na sve tipove ponašanja koji uznemiravaju, postiđuju, isklju-
čuju osobu (iz igre, iz aktivnosti, iz druženja), a namjerna su.
Izvori nasilja
Sklonost ka nasilničkom ponašanju može biti karakteristika same ličnosti nasilnika. To su
ljudi za koje se kaže da imaju „kratak fitilj“, koji su neuravnoteženi, nervozni, nestrpljivi, koji
lako planu i na najmanji povod, koji imaju teškoća u kontrolisanju i usmjeravanju agresivnih
impulsa.
Ljudi koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance (alkohol i droge), mogu imati poteš-
koće u kontrolisanju svojih agresivnih impulsa. Lično doživljavanje nasilja i izloženost nasi-
lju (u porodici, u djetinjstvu) često je faktor koji utiče na to da osoba, kasnije, i sama češće

Teorijski prilog
9
ispoljava nasilje, kako u svojoj porodici, tako i u široj socijalnoj sredini.
Osim pomenutih karakteristika u ličnosti pojedinca, podsticajni faktori za nasilničko i
agresivno ponašanje mogu biti i sredinski faktori (težak socio-ekonomski status, akumulira-
ni stres i problemi s kojima osoba ne može da se izbori, izloženost same osobe nasilničkom
ponašanju drugih - ona kasnije „prenosi agresiju“ na osobe iz svoje sredine, osjećanje niže
vrijednosti i neadekvatnosti...). Nasilničko i agresivno ponašanje može biti i naučeno pona-
šanje, putem modela. Model ponašanja može se nuditi i kroz medije. Ukoliko su društveni
stavovi prema nasilju „tolerantni“, ako se nasilje ne sankcioniše, već se, naprotiv, podstiče
ili glorifikuje, to može doprinijeti povećanju stepena tzv. negativne identifikacije. Drugim
riječima, uzori s kojima se djeca identifikuju mogu postati i osobe koje su nasilne.
Nasilje nad djecom

Prema Konvenciji o pravima djeteta (član 19), nasilje nad djecom je: „Svaki oblik fizičkog ili
mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja,
maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje“.
Prema Svjetskom izvještaju o nasilju i zdravlju (2002), nasilje je: „Namjerno korišćenje
fizičke sile ili snage prema djetetu, bilo u vidu prijetnje ili u stvarnosti, od strane pojedinca
ili grupe, bilo da ona dovodi do ili postoji velika vjerovatnoća da će doći do stvarnog ili po-
tencijalnog narušavanja djetetovog zdravlja, preživljavanja, razvoja ili dostojanstva.“
Veliki dio nasilja nad djecom ostaje skriven, iz mnogo razloga. Jedan od njih je strah:
mnoga djeca se boje da prijave nasilje nad sobom. U mnogim slučajevima roditelji koji bi
trebalo da štite svoju djecu ostaju nijemi pred nasiljem koje sprovodi bračni drug ili dru-
gi član porodice. Strah je često povezan sa stigmatizacijom koja prati prijavljivanje nasilja,
posebno u situacijama gdje se porodična čast stavlja iznad bezbjednosti i dobrobiti djece.
Nasilje nad djecom ima različite oblike i na njega djeluju različiti faktori, počev od ličnih
karakteristika žrtve i počinioca, do njihovog kulturnog i fizičkog okruženja. Postoje, ipak,
faktori koji mogu umanjiti vjerovatnoću nasilja. Stabilna porodica uvijek predstavlja snažan
odbrambeni mehanizam zaštite djece u svim okruženjima.
Nasilje nad djecom može se dešavati u raznim okruženjima: u kući i porodici, u školi, u
društvenoj zajednici, u raznim institucijama...
Tokom posljednjih decenija prepoznata je i dokumentovana činjenica da u nasilju nad
djecom – fizičkom, seksualnom i psihološkom nasilju, te svjesnom zanemarivanju, preo-
vlađuje nasilje koje sprovode roditelji ili drugi bliski članovi porodice. Nasilje nad djecom u
porodici često se odvija u kontekstu disciplinovanja djeteta, i to u obliku fizičkog, surovog
ili ponižavajućeg kažnjavanja. Fizičko nasilje je često propraćeno psihološkim nasiljem –
uvrede, nadijevanje imena, izolovanje, odbacivanje, prijetnje, emocionalna ravnodušnost i
omalovažavanje.
Zanemarivanje djece u okviru porodice uključuje propuštanje da se zadovolje fizičke i
emocionalne potrebe djece, da im se pruži zaštita od opasnosti, da im se obezbijede medi-
cinske ili druge usluge kada su im potrebne. Sve više se, nažalost, otkriva i postojanje seksu-
alnog nasilja u okviru porodice. Oblik nasilja nad djecom je i odsustvo zakonski utvrđenog
minimalnog uzrasta za seksualnu saglasnost i ulazak u brak.
Školska sredina mnogu djecu izlaže nasilju, a može ih i naučiti nasilju. Nasilje odraslih
zaposlenih u školi prema djeci obuhvata: tjelesno kažnjavanje, zastrašivanje, prijetnje, sek-
sualno uznemiravanje... Nasilje u školama javlja se takođe i među vršnjacima, u obliku tuča
i nasilničkog ponašanja đaka jednih prema drugima, davanja uvredljivih nadimaka („zadije-
vanje“), izolovanja. Može se dešavati između grupa starije i mlađe djece, između grupa koje
žive u različitim kvartovima itd.
Nasilje je često povezano s masovnim medijima i komunikacionim tehnologijama. Medi-
ji masovnih komunikacija često prikazuju nasilje, pa i nasilje nad djecom, kao nešto prihvat-
9
ljivo ili opravdano ili ga čak i glorifikuju (u štampanim ili vizuelnim medijima). Mnoge video
igrice, koje su dostupne i na našem tržištu i popularne kod djece, prikazuju ekstremno
nasilje kao jedino ponašanje junaka tih igrica. Takođe, mnogi filmovi koji se prikazuju na
televiziji prikazuju scene ekstremnog nasilja nad ljudima.
Konzumiranje ovakvih sadržaja uzrokuje kod djece košmarne snove, nemire, strahove ili
povećanje antisocijalnog i agresivnog ponašanja, kako prema vršnjacima tako i u porodici.
Smenjuje se osjetljivost djeteta na nasilje i žrtve nasilja, a može da doprinese i tome da
dijete počne da percipira nasilje kao prihvatljiv i odgovarajući način rješavanja konflikata.
Po jednoj teoriji, nasilje se u medijima u našem životu reflektuje barem na tri načina: ljudi
i sami prihvataju „uzore“ koji im se nude, pa zbog toga postaju sve agresivniji; ljudi se plaše
kad će to nasilje i u realnosti ući u njihov život; ljudi postaju ravnodušni prema nasilju, pa ne
reaguju ni onda kada se ono događa u njihovom neposrednom okruženju. Sve tri reakcije
trebalo bi da govore protiv objavljivanja nasilnih sadržaja, posebno kada se uzmu u obzir
i djeca, kojima nasilje nanosi dodatne psihičke smetnje. Istraživanja nijesu pokazala direk-
tan uticaj izloženosti djece ovakvim sadržajima na pojavu agresivnog ponašanja. Međutim,
jasno je da rizik raste ukoliko se dijete samo suočava s takvim slikama i događajima i nema
mogućnosti da o tome razgovara s odraslima i analizira drugačije načine rješavanja proble-
ma i konfliktnih situacija. Drugim riječima, dijete tada može prihvatiti nasilje kao jedini mo-
del ili obrazac za rješavanje problema, nesporazuma, konflikt bez alternative. Budući da je
skoro nemoguće „izolovati“ djecu od ovih sadržaja i imajući na umu da je posmatranje agre-
sivnih sadržaja često i prirodan „ventil“ za pražnjenje nagomilane agresije na ovom uzrastu,
neophodno je da odrasli pomognu djeci da uoče posljedice nasilja i da ih podržavaju u
pronalaženju alternativa nasilju.
Internet, takođe, nudi slične sadržaje, koji su dostupni djeci, i povećava rizik od seksual-
ne eksploatacije djece.
Važno je znati da nasilje nikada nije pozitivno ponašanje, niti ponašanje koje vodi ka
rješavanju problema ili bilo kom pozitivnom ishodu i da UVIJEK postoji alternativni način
rješavanja svakog spora, sukoba, konflikta, problema... Takođe, nasilje je kažnjivo ponaša-
nje i za neke vrste nasilničkog ponašanja predviđa se kazna lišavanje slobode.
Uticaj nasilja i zlostavljanja na djecu

Zlostavljanje nanosi djeci fizičke, psihičke (emocionalne) i socijalne posljedice. Najoči-
glednije posljedice nasilja su fizičke. Posljedice mogu biti: modrice, posjekotine, opekotine,
rane, frakture, unutrašnje povrede, a u najekstremnijim slučajevima – smrt. Hronično fizič-
ko nasilje nad djetetom može, kao krajnju konsekvencu, imati dugoročna fizička oštećenja,
uključujući oštećenja mozga, gubitak sluha ili oštećenja oka, epileptične napade, paralizu...
Uzrast na kome se događa zlostavljanje utiče na to kakve će biti posljedice. Brojni su psiho-
loški problemi udruženi sa fizičkim zlostavljanjem djece. Djeca koja su bila izložena nasilju
manje su uspješna u školi i kasnije u profesiji, imaju slabiju samokontrolu, nedovoljno sa-
mopouzdanje i samopoštovanje i često slabe socijalne relacije, depresivna osjećanja ili, pak,
pretjeranu aktivnost, strahove, bijes, nesposobnost za izražavanje osjećanja. Često počinju
da se ponašaju agresivno prema drugoj djeci, skloniji su upotrebi droga i alkohola, a poveća-
na je i vjerovatnoća da će ovakva djeca jednog dana, kada postanu roditelji, i sami zlostavljati
svoje dijete. Socijalne posljedice kod zlostavljane djece su možda manje očigledne, ali su
ipak vrlo bitne. Neposredne socijalne posljedice uključuju nesposobnost formiranja prija-
teljstva s vršnjacima, loše socijalne vještine, nedostatak povjerenja u drugu djecu i povla-
čenje iz socijalnih relacija, pretjerano potčinjavanje osobama koje su za njih autoriteti, kao
i tendenciju da interpersonalne probleme rješavaju agresijom... Nažalost, i u našoj sredini
nerijetko se dešava fizičko nasilje od strane roditelja prema djeci i to simultano s drugim
oblicima lošeg postupanja prema djetetu. Primjer je kada roditelji udaraju dijete, kao i kada
ga omalovažavaju i verbalno vrijeđaju. U ovim slučajevima dijete u stvari doživljava i fizičko

Teorijski prilog
9
i psihičko nasilje.
Fizičko zlostavljanje je najuočljivije jer su najvidljivije posljedice na osnovu kojih se može
zaključiti o ovoj vrsti nasilja. Na primjer, opekotine koje imaju oblik pegle, cigarete i sl., tra-
govi ujeda zubima, ogrebotine od nokata ili posjekotine koje ukazuju na predmet kojim su
nanesene, potom modrice, polomljeni zubi, čvoruge…
Neki pokazatelji mogućeg fizičkog zlostavljanja djeteta

(na nivou ponašanja):
• dijete pokazuje neuobičajeno pretjeran oprez od fizičkog kontakta sa starijima, ili, pak,
pretjerano prijateljsko ponašanje djeteta u odnosu na odrasle, tj. kada nije svjesno soci-
jalnih granica;
• dijete se lako iznervira, ili je, s druge strane, pretjerano tolerantno, trpeljivo i strpljivo;
• dijete izgleda kao da se plaši roditelja ili drugih odraslih;
• dijete se plaši i ne želi da ide kući;
• prisutno noćno mokrenje ili regresivno ponašanje, košmarni snovi;
• dijete je povučeno, stidljivo, nekomunikativno ili hiperaktivno; dijete je agresivno, proble-
matično, demonstrira ljutnju, bijes, samodestruktivno ponašanje, anksioznost, strahove;
• dijete ne pokazuje emocije kada se povrijedi;
• dijete uobičajeno kasni u školu ili odsustvuje, a da pri tome roditelji ne pružaju objašnje-
nje;
• dijete vjeruje za sebe da je loše i da zaslužuje da bude kažnjeno, tj. pokazuje nisku samo-
procjenu;
• dijete pokazuje i nepovjerenje, odnosno nemogućnost da se vezuje za ljude i da voli;
• dijete duže ima probleme u učenju;
• dijete se upusti u eksperimentisanje s drogama i alkoholom.

9.1. Pojam i vrste nasilja

Cilj: učenik razumije pojmove psihičko i fizičko nasilje, kao i oblike u kojima se
pojavljuju; upoznaje osnovna dokumenta i ustanove koje se bave ovom proble-
matikom.
(Gost na času: stručno lice iz Centra za dječija prava i NVO koja se bavi dječijim pravima iz
Centra za socijalni rad, doma zdravlja... Gost pomaže da se pojasne pojmovi fizičkog i psihič-
kog nasilja, osnovna dokumenta, ustanove koje tretiraju problem.)
1. Test nedovršenih rečenica

Učenicima se zada da urade test koji ispituje njihovu percepciju nasilja, stavove o nasilju,
ponašanje... (Prilog 9.1).
Podijele se u nekoliko grupa, zatim komentarišu u grupi odgovore i boduju ih sa 0, 1 ili 2.
Biraju najbolji test za svaku grupu, a nakon toga ga prezentuju pred odjeljenjem.
Učenici komentarišu nasilje koje su prepoznali u testu.
2. Nastavnik i gost ukratko podsjećaju djecu na Konvenciju o dječijim pravima (sa-

držaj Konvencije im je poznat sa časova Građanskog vaspitanja) i pojašnjavaju neka druga
osnovna dokumenta.
3. Nasilje u mom životu

Zamolimo učenike da se jave da odigraju uloge. Podijele se na tri grupe u kojima treba
da odigraju:
• situaciju kada su oni trpjeli nasilje,
• situaciju kada su oni činili nasilje,
• situaciju kada su vidjeli da neko čini nasilje.
Nakon toga u grupi analiziraju: 1. Zašto se nasilje dogodilo? 2. Zašto su se ponašali na
takav način? 3. Kako su mogli da se ponašaju na drugačiji način? 4. Šta je bilo ko mogao da
učini da spriječi da se dogodi nasilje? 5. Kako su se osjećale žrtve? 6. Šta je nasilniku to zna-
čilo? 7. Kakve su posljedice incidenta? 8. Kako se može nadoknaditi šteta?
4. Nastavnik i gost pojašnjavaju pojmove nasilja i ustanova koje se njime bave.

Domaći zadatak: Učenicima se zada da istraže koje se sve ustanove u njihovom gradu
bave ovim problemom. Po mogućnosti i da intervjuišu pojedine predstavnike tih institucija
(MUP-Centar bezbjednosti, NVO, Centar za socijalni rad...).

9
9.2. Uzroci nasilja
Cilj: učenik razumije kako određeni faktori utiču na stvaranje nasilničkog ponaša-
nja i na koji način se možemo odupirati oblicima fizičkog i psihičkog nasilja.
1. Novinski izvještaj
Učenici se podijele u 4 grupe i dobijaju zadatak da napišu novinski izvještaj o nasilju koje
se desilo u njihovom gradu. Zadaci su (Prilog 9.2):
• Emilijin muž je došao kasno s posla, prilično pripit. U kući ne zatiče nikoga, osim poruku da
su Emilija i djeca kod komšija. On ih zove da smjesta dođu kući...
• Kaća pokušava da pobjegne od momka s kojim živi, jer on postaje sve više nasilan...
• Dječak od 8 godina pronađen je u parku. Policija misli da se izgubio. Međutim, otkrivaju
povrede po cijelom tijelu. Na pitanje gdje živi i ko su mu roditelji, dječak počinje da plače...
• Ispred jedne škole došlo je do masovne tuče učenika. Neki su čak i povrijeđeni...
Svaka grupa treba da za datu situaciju navede: ko je žrtva, ko je nasilnik; šta misle o tome
zbog čega je došlo do nasilja, ko se angažovao, ko će biti uključen, koji je najvjerovatniji ishod.
2. Prezentacije
Komentar o tome kako vide nasilje, šta je za njih nasilje.
Nastavnik treba da zaključi – nabroji i opiše faktore koji utiču na stvaranje nasilničkog
ponašanja.
3. Zdrave i nezdrave tajne

S učenicima se radi na definisanju „zdravih“ i „nezdravih“ tajni.
Na tabli se napišu sljedeće situacije:
• Kristinina majka, za Kristinu, u tajnosti, priprema rođendansko slavlje. Poziva te, ali kaže:
„Čuvaj ovu tajnu“!
• Gledaš film u kojem se dešava sljedeća scena: „Susjed je pozvao jednog dječaka i počinje
da ga dodiruje na način koji on ne voli ili ga zbunjuje. Susjed mu govori da nikada nikome
ne smije to da kaže jer je to – tajna.“
Učenici, jedno po jedno, upisuju na listicama svoje odgovore – da li je to „zdrava“ ili

„nezdrava“ tajna i zašto to misle.
Nastavnik iščitava razmišljanja.
Učenici komentarišu: da li treba prikrivati nasilje, da li je nasilje „zdrava“ tajna; razgovara-
ju o tome kome bi mogli da kažu za to ako im se desi da su žrtve ili svjedoci...
Sugeriše im se da se napasnici „hrane“ tajnom. Ako zlostavljano dijete čuva tajnu:
• ono je usamljeno, prepušteno sebi,
• sprečava druge da mu pomognu,
• nasilnik je pošteđen i otvoren mu je put za druge žrtve.
4. Domaći zadatak: „Čarobnjaci“

Učenici u grupama treba da smisle bajku. U toj bajci likovi su: dijete koje muče, zlostav-
ljaju i maltretiraju neki zli čarobnjaci, a spasavaju, štite i brane od nasilja dobre vile.
Zadatak se sastoji u tome da učenici opišu ličnosti, odgovarajući na sljedeća pitanja: Koje
su to osobine zlog čarobnjaka koje ga navode na nasilje? Šta želi da postigne time, koji su razlozi
9
za nasilje? Koju vrstu nasilja on sprovodi? Šta radi dobra vila da spriječi nasilje? Koju bi ti poruku
poslao/poslala svojim vršnjacima kada je u pitanju nasilje?
9.3. Načini odupiranja nasilju

Cilj: razmotriti oblike nenasilnog reagovanja umjesto nasilnog; uočiti ličnu odgo-
vornost svakoga od nas u prevenciji nasilja.
1. Mapa
Analiza domaćeg zadatka (posebno se osvrnuti na postupke kojima se možemo zaštititi
od nasilja i na poruke).
Mapa: Učenici se podijele u nekoliko grupa, a zatim im se podijele mape grada. Na mapi
označavaju sve ustanove u gradu koje mogu da pomognu u rješavanju problema nasilja.
Ucrtavaju ulice, puteve kojima se ide dok se rješava problem. Na taj način „prave mrežu“
onih koji mogu da pomognu pri rješavanju ovih problema.
Mape se upoređuju (šta su sve identifikovali, a šta nijesu) i komentarišu.
2. „Moj put“ – usmjeravanje ka ličnoj odgovornosti

Učenici dobiju papir koji je podijeljen na četiri jednaka polja s nazivima (Prilog 9.3): Ja
prije dvije godine, Ja danas / Ja za 10 godina / Ja za 30 godina. Zadatak je da napišu kako su
nekad vidjeli nasilje, kako ga sada vide. Šta će misliti i činiti za 10 godina, a šta za 30 godina?
Da li će tada misliti na svoju porodicu, prijatelje, djecu...?
Razgovor i razmjenu mišljenja usmjeravati ka uočavanju lične odgovornosti u prepozna-
vanju i preveniranju nasilja.
3. Domaći zadatak: „Saobraćajni znaci“

Učenici se podijele u nekoliko grupa: jedni smišljaju „znakove protiv nasilja“, poput sao-
braćajnih znakova, jedni ih prave, a ostali ih raspoređuju po školi.
9.4. Restitucija – popravljanje učinjene štete (izborni čas)

Cilj: učenik shvata kako restitucijom, umjesto kaznom, možemo pomoći osobi da
vlastitim trudom ispravi grešku.
1. Prezentacije domaćih zadataka.

Komentar grupe.
Restitucija (postupak popravljanja učinjene štete).
2. Učenici prethodno treba da usvoje pravila ponašanja. Prezentuje im se tehnika/

pravila restitucije.

9
RESTITUCIJA
1. U našoj školi NE prihvatamo...
2. U šta VJERUJEMO i šta NJEGUJEMO u našoj školi?

(npr. Da svi imamo pravo da budemo sigurni... Da li je to stvarno važno?)
3. Koje je naše PRAVILO?
4. Šta si htio/htjela ili trebao/la?

Što si zapravo želio/željela (mislio/la, osjećao/la ili koji je bio tvoj cilj)?
5. Da li je to DOBAR način?
Što si učinio/la (rekao/la)? Kako si učinio/la (rekao/la)? Jesi li dobio ono što si htio/
htjela? Jesi li zadovoljan/na? Da li ti to pomaže da dobiješ ono što ti treba? Što to
govori o tebi kad tako postupiš?
6. Kako ćeš POPRAVITI ovu situaciju?

Na greškama učimo! Razmisli, što možeš naučiti iz ovoga? Treba li nešto da promije-
niš? Kako možeš popraviti grešku/štetu? Što to govori o tebi kada popraviš štetu? Šta
odgovara i jednoj i drugoj strani? Šta će „žrtvu“ zadovoljiti? Da li onaj ko je načinio
štetu može ovim putem da se iskupi?
3. Učenici se podijele u grupe u kojima identifikuju neki odjeljenski problem, a koji

ima veze s nasiljem (odbacivanje, davanje nadimaka...).
Učenicima se sugeriše da koriste tehnike koje su već usvojili: asertivnost, JA – poruke,
prepoznavanje potreba..., da bi utvrdili koji su razlozi doveli do problema koji postoji u odje-
ljenju i da bi mogli da rade na restituciji i nadoknadi štete.
Sugeriše im se da probaju restituciju; nastavnik modeluje i koordinira restitucije.
9.5. Provjera znanja

Cilj: procijeniti koliko učenici razumiju značenje određenih pojmova koji se odno-
se na nasilje.
1. Učenici dobijaju zadatak da slažu pojmove koji se odnose na nasilje (riječi slažu
onako kako oni misle da treba da stoje jedna pored druge, pojmovi koji se nadovezuju,
slični su jedni drugima, proističu jedni iz drugih...).
2. Tumačenje stavova povodom nasilja nakon postavljanja pojmova i komentari

(učenici objašnjavaju zašto su ih baš tako postavili, zašto određene riječi idu jedne s drugi-
ma i, suprotno, zašto neke ne idu zajedno).

9
Domine – Parovi (Prilog 9. 4)
1. iskrenost – neiskrenost
2. sloboda – nesloboda
3. zavisnost – nezavisnost
4. prirodnost – neprirodnost
5. prihvatanje – neprihvatanje
6. spontanost – izvještačenost
7. samostalnost – nesamostalnost
8. originalnost – neoriginalnost
9. prisnost – usamljenost
10. pravda – nepravda
11. samopoštovanje – nevjerovanje u sebe
12. nježnost – grubost
13. sigurnost – nesigurnost
14. izdvajanje – druželjubivost
15. patnja – sreća
16. dobrota – pakost
17. zrelost – nezrelost
18. napetost – opuštenost
19. zadovoljstvo – strah
20. tuga – radost
3. Nakon igre, provjeriti koliko su učenici usvojili osnovne pojmove iz ove oblasti.
Postaviti im npr. sljedeća pitanja:
1. Šta je nasilje?
2. Koje vrste nasilja znaš?
3. Da li se nasilje kažnjava i na koji način?
4. Šta je nasilje nad djecom?
5. Šta sve može uticati na to da se neko ponaša nasilno?
6. Da li osoba može nešto da uradi da spriječi nasilje?
7. Šta misliš, šta je vršnjačko nasilje?
8. Kome se tvoji vršnjaci mogu obratiti u slučajevima nasilja?

9
Prilog 9.1
TEST NEDOVRŠENIH REČENICA
Zamisli da se nalaziš u navedenim situacijama i upiši kako bi se ti u njima postavio/la i

ponašao/la!
1. U prodavnici si i čuješ da neko vrišti ispred radnje. Ti ćeš...
2. Primjećuješ da tvoja drugarica ima česte masnice na vratu, ponekad i iza ušiju. Ti ćeš...
3. Na času fizičkog vaspitanja tvoj drug nikada neće da se svlači zajedno s vama. Ti...
4. Drugarica te zamolila da joj pomogneš jer je neki dječak stalno maltretira i plaši se od
njega. Ti...
5. U piceriji si sa svojim drugovima. Grupa starije djece ulazi u piceriju i dok prolaze po-
red tvog stola, jedan dječak udari čvrgu tvom drugu. Ti...
6. Nalaziš se ispred zgrade. Dok se zabavljaš, jedan čovjek te zove i nudi ti 10 eura da mu
pomogneš da odnese namirnice iz kola u njegovu kuću.Ti...
7. Kad pođeš kod druga, čuješ kako ga neki članovi porodice stalno potcjenjuju, naziva-
jući ga pogrdnim, uvredljivim imenima. Ti...
8. Subotu provodiš kod svoje tetke, koja te zamoli da zajedno pravite kolače. Ti nešto
pogriješiš zbog čega se ona razljuti, viče na tebe i udari te. Ti...
9. Sa tri druga stojiš na autobuskoj stanici. Zaustavlja se automobil u kojem su dva muš-
karca. Nude da vas povezu svojim kolima. Ti...
10. U tvom odjeljenju se stalno igraju „šutke“. Ti znaš da je ta igra neprijatna, opasna i
veoma ružna. Saznaješ ko je sljedeći na redu. Ti ćeš...

9
Prilog 9.2
NOVINSKI IZVJEŠTAJ
Emilijin muž je došao kasno s posla, prilično pripit. U kući ne zatiče nikoga, osim poru-
ku da su Emilija i djeca kod komšija. On ih zove da smjesta dođu kući...
Kaća pokušava da pobjegne od momka s kojim živi jer on postaje sve više nasilan...
Dječak od 8 godina pronađen je u parku. Policija misli da se izgubio. Međutim, otkri-

vaju povrede po cijelom tijelu. Na pitanje gdje živi i ko su mu roditelji, dječak počinje
da plače...
Ispred jedne škole došlo je do masovne tuče učenika. Neki su, čak, i povrijeđeni...

9
Prilog 9. 3
MOJ PUT – USMJERAVANJA KA LIČNOJ ODGOVORNOSTI
Ja prije dvije godine Ja danas
Ja za deset godina Ja za trideset godina

9
Prilog 9. 4
DOMINE
iskrenost prirodnost posebnost
neiskrenost neprirodnost stereotipnost
sloboda prihvatanje prisnost
nesloboda neprihvatanje usamljivanje
zavisnost spontanost pravda
nezavisnost izvještačenost nepravda
ostvarenost samostalnost samopoštovanje
neostvarenost nesamostalnost nevjerovanje u sebe

9
nježnost dobrota zadovoljstvo
grubost pakost strah
sigurnost agresija tuga
nesigurnost harmonija radost
otuđenost zrelost
druželjubivost nezrelost
patnja napetost
sreća opuštenost

9
Prilog 9. 5
PODSJETNIK ZA UČENIKE
Navodimo pojedine ustanove koje se bave prevencijom, tretmanom, sprečavanjem po-

sljedica nasilja nad djecom u našoj državi:
• Ministarstvo unutrašnjih poslova/Uprava policije
• Centar za socijalni rad
• Kancelarija Ombudsmana
• Međunarodne organizacije
• Nevladine organizacije
Kako izbjeći nasilje?

Da bismo bili uspješniji u odnosima s vršnjacima i s odraslima, dobro je da znamo da se
mnoge situacije koje nas „izbacuju iz takta“, kao i mnoge naše reakcije u ovakvim situaci-
jama, mogu kontrolisati ili makar ublažiti.
Kako kontrolisati ljutnju, bijes i izbjeći nasilno i agresivno ponašanje? Evo nekih sa-
vjeta:
• Treba da pokušaš da ostaneš smiren/na, da ne gubiš živce.
• Bilo bi dobro da pokušaš da razumiješ koji su to razlozi koji dovode do sukoba, tuče...
koji su „okidači“? Tako bi i ti i tvoji vršnjaci lakše mogli da prepoznate i izbjegnete takve
situacije.
• Nikako ne bi trebalo da dozvoliš da te neko od drugova ili vršnjaka uvuče u tuču samo
zato što želi da tučom riješi neki svoj problem ili da se predstavi kao „strah i trepet“ za
druge učenike.
• I kada tebe neko vrijeđa pokušaj da tu osobu „prizoveš pameti“ i da izbjegneš svađu
tako što ćeš joj se obratiti pristojno. Ukoliko ti ne uspije, uvijek možeš da se okreneš i
odeš umjesto da ulaziš u konflikt.
• Neslaganje u mišljenjima ili stavovima sigurno nije razlog za tuču. Nasiljem se nikada
ne rješava problem, već se samo produbljuje!

BILJEŠKE

10 BOLJE SPRIJEČITI
NEGO LIJEČITI
Prevencija povreda
U okviru ove teme učenici treba da postanu svjesni da su po-

vrede među mladima jedan od najčešćih uzroka trajnog inva-
liditeta i smrti kod djece školskog uzrasta; da shvate da najveći
broj povreda nastaje u kući i u blizini kuće, u saobraćaju i na
radnom mjestu, i da najčešće nastaju sopstvenom nepažnjom
ili nepridržavanjem relativno jednostavnih pravila.
Važno! Pri realizaciji ovih sadržaja nastavnik treba da izbjegne

iščitavanje pravila i zabrana, jer to ima formu pridikovanja i
djeci je nazanimljivo. Potrebno je da akcenat bude na razvi-
janju svijesti i odgovornosti, kroz različite primjere i analize
situacija.

Operativni ciljevi
Učenik treba da:
• postane svjestan da povrede predstavljaju jedan od najvažnijih uzroka trajnog invali-
diteta i smrti kod djece školskog uzrasta;
• razumije da najveći broj povreda nastaje u kući i u blizini kuće, u saobraćaju, kao i na
radnom mjestu, i da najčešće nastaju sopstvenom nepažnjom ili nepridržavanjem re-
lativno jednostavnih pravila;
• prepozna da se najveći broj povreda može spriječiti ili adekvatnim tretmanom sprije-
čiti invaliditet;
• upozna se s osnovnim tehnikama pružanja prve pomoći povrijeđenim licima i s važno-
šću brzog obavještavanja hitne medicinske pomoći.
Ključne riječi
prevencija povreda; opasne materije i predmeti u kući, odgovorno ponašanje u kući i
van kuće

10 Teorijski prilog
Prevencija povreda
Mišljenje mladih o rizicima i opasnostima razlikuje se od mišljenja odraslih. Mladi, narav-
no, imaju manje iskustva u savladavanju ovih prepreka što, nažalost, uzrokuje smrt mnogih
mladih slučajnim povređivanjem, davljenjem ili trovanjem i, ponekad, ubistvom ili samou-
bistvom (gubitak koji UNICEF naziva „tihom opasnošću“ u mnogim zemljama u tranziciji).
Ove „neprirodne“ povrede i smrti mogu se spriječiti.
Svake godine oko 400 miliona djece u svijetu zadobije ozbiljne povrede, a čak 750 000
umre od posljedica povređivanja. Povrede kod djece predstavljaju ozbiljan javno-zdrav-
stveni problem u svim zemljama.
Povrede najčešće nastaju kao posljedica saobraćajnog traumatizma, padova, slučajnih
trovanja, opekotina i utopljenja, a u grupi adolescenata i kao posljedica konzumiranja alko-
hola i droga. Mnoge povrede dovode do trajnih oštećenja i povreda mozga, a traumatizam
je jedan od vodećih uzroka smrti djece u razvijenim zemljama.
Povrede grubom fizičkom silom, izuzetno visokom temperaturom i hemijskim dejstvom
dovode do narušavanja cjelovitosti dijelova našeg tijela (prsti, ruke, lice, noge, pluća, tr-
buh, slezina, jetra, mozak...). Povreda može dovesti do potpunog gubitka dijela tijela i time
do trajne nesposobnosti neke ili nekih tjelesnih funkcija (hodanja, korišćenja ruku, sluha,
vida...), a u krajnje nepovoljnom ishodu i do smrti! (Ovdje zbog boljeg razumijevanja iskori-
stiti znanja učenika iz biologije, hemije i fizike i na taj način im približiti mehanizam dejstva
povrede na tijelo i posljedice na tjelesne funkcije).
Najveći broj povreda nastaje u kući ili u blizini kuće, u školi, na putu do škole i kuće.
Povrede se događaju sopstvenom i tuđom nepažnjom ili nepridržavanjem relativno jed-
nostavnih pravila.
Gotovo sve povrede i nezgode moguće je spriječiti! Mnoge od nastalih povreda bi mo-
gle imati manje ozbiljne posljedice kada bi znali pravilno da reagujemo kada se povreda ili
nesreća već dogodi! Naša sigurnost zavisi isključivo od nas samih i od našeg okruženja koje
kreiramo! Važno je i da znamo da prepoznamo rizike i da ne dozvolimo da do povrede dođe
(npr. vožnja bicikla bez kacige, skokovi u more ili rijeku na rizičnim mjestima i sl.).
Znanje i potpuna visoka svijest o potrebi poštovanja saobraćajnih i sportskih pravila, o
funkciji zaštitne opreme za bavljenje raznim sportovima, štetnom dejstvu alkohola i droge,
ubilačkoj moći vatrenog oružja i petardi učiniće nas odgovornijima i spremnijima da se sna-
đemo u nepovoljnim situacijama i da spriječimo povređivanja sebe i /ili drugih.
Kako se povrede i nezgode mogu spriječiti?

• Unaprijedimo mjere bezbjednosti u sredini u kojoj živimo.
• Učimo da budemo oprezni i vodimo računa o sebi i drugima.
• Ponašajmo se odgovorno.
• Podstičimo i podržavajmo akcije za unapređivanje zdrave i sigurne životne sredine.
• Stan ili kuća, škola, igrališta i saobraćaj su mjesta na kojima se dešavaju povrede i nesreće.
Bezbjednost tih mjesta i poštovanje jasnih i jednostavnih pravila predstavlja osnove

prevencije povređivanja. Povrede se najčešće dešavaju u kuhinji, kupatilu, radionicama,
ostavama, u saobraćaju, na igralištima, na stepeništima, terasama, klizavim podovima.
Svi učesnici u saobraćaju treba da poštuju saobraćajna pravila. Veoma je važno da se poštu-
ju uputstva za korištenje aparata u kući i školi, da se ne koriste neispravni električni aparati.
Sve lako zapaljive predmete i tkanine držati na propisanoj udaljenosti od izvora toplote.
Struja, šibice, petarde, vatrena oružja, upaljači, alkohol, droga, cigarete, alati, poljoprivredne
mašine, hemijska sredstva za čišćenje, kao i insekticidi, pesticidi i lijekovi za ljude i životinje

Teorijski prilog
10
nijesu za zabavu i igru! S igrališta i iz dvorišta treba odstraniti životinjske izmete, krhotine od
razbijenog stakla i eventualne neispravne električne instalacije.
Prevencija povređivanja i nezgoda

• Učimo da budemo oprezni i vodimo računa o sebi i drugima.
• Ponašajmo se odgovorno.
• Podstičimo i podržavajmo akcije za unapređivanje zdrave i sigurne životne sredine.
Igra van kuće

Dijete se može izložiti nepotrebnom riziku prilikom vožnje skejtborda, ili rolera, penjanja,
trčanja za odbjeglom loptom, skakanja u plitku vodu. Rizik od povređivanja i težih posljedica
po zdravlje je veći ukoliko se ne nose: kaciga, štitnici za koljena, laktove i šake. Treba provjeri-
ti da li se na igralištima oprema za igru redovno održava, ima li kablova, živa, pasa lutalica i sl.
Pješak u saobraćaju
Pri prelasku ulice veoma je važno da pješaci koriste označene prelaze za đake i pješačke
prelaze. Ukoliko postoji semafor, treba strogo poštovati signalizaciju, a ako nema semafora,
treba izabrati najpreglednija mjesta za prelazak ulice. Ukoliko nema pješačkog trotoara, tre-
ba uvijek ići lijevom stranom.
Vožnja bicikla, rolera, skejtborda

Djeca mlađa od 12 godina ne smiju voziti bicikl u saobraćaju. Veličina bicikla treba da
odgovara uzrastu djeteta. Obavezno je korišćenje standardne zaštitne opreme u koju spa-
daju kaciga, štitnici za koljena i laktove i rukavice. Oprez i poštovanje saobraćajnih znakova
i propisa spasava tvoj i tuđi život.
Ponašanje u vodi
Skakanje u plitku vodu, u morske talase ili blizu stijena veoma je opasno zbog moguć-
nosti povrede glave i kičme. Kupanje na plažama van označenih zona za plivače je opasno
zbog mogućeg kontakta sa čamcima i vodenim skuterima. Prije skakanja u vodu obavezno
provjeriti dubinu i rashladiti tijelo u plićaku.
Vožnja motora i motornog vozila

Prilikom vožnje motora ili atuomobila obavezno se treba pridržavati saobraćajnih pra-
vila. U automobilu obavezno vezati sigurnosni pojas. Prilikom vožnje motora treba koristiti
zaštitnu kacigu. Prije vožnje provjeriti ispravnost vozila i kacige.
Sportske aktivnosti
Izmijenjena i djeci prilagođena pravila u sportovima smanjiće povređivanja i omogućiti
uključivanje većeg broja djece u sportske aktivnosti. Borilački sportovi često nose rizik od
nastajanja povreda.
Korisni savjeti:
• prije svakog treninga treba se lagano zagrijati, a nakon treninga se opustiti;
• obavezno koristite odgovarajuću zaštitnu opremu.
Postupci za ukazivanje prve pomoći

Za ovu temu se preporučuje organizovana posjeta domu zdravlja, gdje bi se učenicima
praktično pokazali postupci za ukazivanje prve pomoći, ili pozvati u goste stručnu osobu
(ljekar ili medicinski tehničar) da na času demonstrira ove postupke. Učenicima se mogu po-
dijeliti materijali dati u prilozima, kao priprema i pomoć u toku realizacije praktične vježbe.
10.1. Prevencija povreda

Cilj: učenik treba da uvidi da veliki broj povreda nastaje zbog lične nepažnje i
neodgovornosti prema sebi i prema drugome i da postane svjestan da se najveći
broj povreda može spriječiti.
1. Nastavnik prije teoretskog izlaganja može da pozove nekoliko učenika da ispričaju

svoje iskustvo pri povređivanju, ako su tako nešto doživjeli, ili iskustvo neke njima bliske
osobe (gdje se to desilo, kako, reakcija okoline, kako su se oni osjećali, eventualno bolničko
iskustvo u liječenju). Ostali učenici mogu da postave dodatna pitanja ili da prokomentarišu
situaciju.
Nastavnik pita učenike koja su im najčešća upozorenja roditelji upućivali kada su bili
mlađi, a koja im sada upućuju. Nastavnik upisuje odgovore na tabli i poziva ih da komenta-
rišu navedena upozorenja – Na koje opasnosti nas najčešće upozoravaju? Kako roditelji vide
opasnosti – gdje ih prepoznaju?
Nastavnik zatim treba da sumira diskusiju – u ranom djetinjstvu djeca su pod stalnim
nadzorom i kontrolom roditelja (npr. brinu da ne progutaju neki predmet, da se ne povri-
jede oštrim predmetom, da ne padnu, da se ne opeku, da ne popiju neku otrovnu materiju
i sl.), a kako djeca rastu, taj nadzor se polako smanjuje i od djeteta se očekuje određena
samostalnost i briga/odgovornost za vlastitu bezbjednost.
2. Najava cilja časa i uvodno prezentovanje osnovnih podataka koji treba da budu
dobra podloga za diskusiju i rad u manjim grupama.
3. Podijeliti učenike u grupe, a svaka dobija različiti zadatak iz oblasti prevencije po-
vređivanja: igra u kući i van kuće, zaštita pješaka, zaštita na biciklu, rolerima, skejtbordu, za-
štita od vode, zaštita na motoru i u motornom vozilu i zaštita sportista. Nastavnik pripremi
opis različitih situacija (mogu se pronaći novinski tekstovi koji govore o različitim vrstama
povređivanja). Učenici na nivou grupe pročitaju tekst i kroz disusiju navode mjere za pre-
venciju povreda u situaciji koja je opisana.
4. Slijedi izvještavanje predstavnika grupa i komentarisanje. Nastavnik zajedno s uče-

nicima zaključuje, dopunjava i izvodi zaključak o značaju prevencije povreda.
10.2. Pružanje prve pomoći

Cilj: učenik se upoznaje s osnovnim tehnikama pružanja prve pomoći povrijeđe-
nim licima i s važnošću brzog obavještavanja hitne medicinske pomoći.
1. Najava cilja časa i uvodno prezentovanje osnovnih podataka (podatke prezentuje

nastavnik ili gost na času).

10
2. Učenici se podijele u grupe. Svaka grupa, pod nadzorom nastavnika ili gosta/ljeka-
ra iz hitne pomoći, uvježbava na lutkama – modelima postupke i radnje prilikom pružanja
prve medicinske pomoći unesrećenim licima. Treba praktično prikazati svih devet teorijski
predstavljenih situacija. Učenike u okviru grupe podijeliti na one koji pružaju pomoć i na
onog koji je unesrećen.
3. Svaka grupa, pod nadzorom nastavnika, uvježbava na lutkama – modelima po-

stupke i radnje u procesu oživljavanja – svih devet koraka.
Prva grupa oživljava osobu koja je doživjela utapanje.
Druga grupa oživljava osobu koja se otrovala.
Treća grupa oživljava osobu koja je stradala u požaru.
Četvrta grupa oživljava osobu koja je stradala u sobraćajnom udesu.
Peta grupa oživljava osobu koja je „nešto progutala“.
Prethodno podsjetite učenike na postupanje u takvim situacijama.
Alternativna aktivnost
1. Poslije teorijskog izlaganja nastavnika (gosta/ljekara) o smrti, postupcima i radnja-

ma u procesu oživljavanja, nastavnik (gost/ljekar) praktično na lutkama – modelima pred-
stavi učenicima svih devet koraka oživljavanja.
2. Učenici se podijele u grupe i svaka grupa, pod nadzorom nastavnika, radi:

prvu vježbu – spoljašnja masaža srca i zasebno vještačko disanje;
drugu vježbu – usklađivanje vještačkog disanja i spoljnje masaže srca.
Prijedlog: Dobro bi bilo da nastavnik, u dogovoru s ljekarima iz obližnjeg doma zdravlja,
odvede učenike u hitnu pomoć i da razgovaraju s ljekarima i/ili medicinskim tehničarima.
10.3. Moguće aktivnosti za mini projekat

Učenici se podijele u grupe od 4 do 5 članova. Grupe dobijaju sljedeće zadatke:
I – Prikupljaju podatke o tome da li se i koliko povređuju učenici u školi. Koje su povrede
najčešće?
II – Anketiraju nastavnike o tome da li znaju kako da pruže prvu pomoć povrijeđenim oso-
bama? (Mogu napraviti i mini test za provjeru znanja.)
III – Anketiraju učenike – Da li je njihova škola bezbjedna? (Obezbijeđeno stepenište, ograđe-
no dvorište, put do škole, sala za fizičko, vrata, prozori, ima li škola izlaz u slučaju opasnosti,
postoji li pribor za ukazivanje prve pomoći, školski policajac i sl.). Na osnovu prikupljenih
podataka mogu da naprave plakate i liflete koje bi podijelili upravi škole i Savjetu roditelja.
IV – Istražuju koliko su bezbjedna tzv. mjesta za mlade u gradu (igrališta, sportski tereni,
prilazi školama, vrtiću, bioskopske sale, biciklističke staze, šetališta...).
Na kraju, sve grupe mogu da naprave pano, liflete i sl. za učenike ili kraću prezentaciju za
ostale u njihovom razredu koji ne izučavaju ovaj predmet.

10
Prilog 10.1
PAD I SAOBRAĆAJNI UDES
Povrede kičme su teške i veoma često ugrožavaju život povrijeđenog. Na njih treba po-
sumnjati ako se osoba veoma teško pomjera ili se nikako ne pomjera, ima bolove u leđi-
ma, vidljive otoke i deformitete, ukoliko se žali na utrnulost, osjećaj bockanja. Tada, što
prije, treba pozvati hitnu pomoć!
ŠTA NE TREBA RADITI:

• Ne pomjerajte povrijeđenog ukoliko nije na opasnom mjestu!*
ŠTA TREBA RADITI:

• Procijeniti sigurnost mjesta, u slučaju opasnosti povrijeđenog, uz pomoć drugih, pre-
mjestiti na sigurno mesto.
• Ako je povrijeđeni bez svijesti ili ne diše, počnite oživljavanje.
• Potrebno je obezbijediti kontrolu nad mjestom nesreće.
• Utopliti povrijeđenog bez pomjeranja.
• Uspostaviti komunikaciju s povrijeđenim.
* Opasno mjesto je mjesto u požaru, izloženo visokom naponu struje, otrovnim gasovi-
ma i mogućim urušavanjima.

10
Prilog 10. 2
TROVANJE
Znaci trovanja mogu se odmah ispoljiti ili se ispolje nešto kasnije. Na trovanje upućuju
nagle i izražene promjene u ponašanju osobe: nagla pospanost, malaksalost, gubitak
svijesti, grčenje, ubrzano disanje i lupanje srca, neobjašnjiv strah, čudno ponašanje, pri-
sustvo lijekova i otrovnih materija u blizini osobe. Tada: Pozovite hitnu pomoć!

• Ne bacajte otrov.
• Ne davati otrovanom da jede ili pije.
• Ne izazivati nasilno povraćanje.
• Ne pokrivati otrovane površine tijela.
ŠTA TREBA RADITI:

• Ako je otrovani bez svijesti ili ne diše, počnite oživljavanje.
• Otvoriti širom vrata i prozore, iznesite otrovanog na svjež vazduh ukoliko je udahnuo
otrov.
• Skinite otrovom natopljenu odjeću i 15 do 30 minuta ispirajte kožu vodom, a potom
nježno sapunom i vodom operite kožu i posušite.
• Oči u koje je dospio otrov 30 minuta ispirajte mlakom vodom, sa visine od 6–8 santi-
metara, od unutrašnje strane oka ka spolja.
• Sačuvati uzorak spontano povraćenog sadržaja.

10
Prilog 10. 3
OPEKOTINE
Opekotine može da izazove otvoren plamen, vrela para, vreli predmeti i električna struja.
Tada: Pozovite hitnu pomoć!

• Ne stavljajte maslac, ulje, margarin niti bilo kakvu mast na opečenu površinu.
• Velike opečene površine ne hladite duže od pet minuta.
• Odojčad i malu djecu ne hladite.
• Ne vičite na djecu.
ŠTA TREBA RADITI:

• Uklonite izvor toplote.
• Iznesite povrijeđenog iz zatvorenog prostora.
• Isključite struju i pažljivo sklonite strujne kablove s povrijeđenog.
• Ugasite zapaljenju odjeću; položite povrijeđenog licem nadolje i pokrijte ga.
• Ako je povrijeđeni bez svijesti ili ne diše, počnite oživljavanje.
• S opečene površine pažljivo uklonite odjeću, obuću, nakit.
• Ohladite opečenu površinu.
• Manje površine ohladiti ledom i hladnom vodom.
• Veće opečene površine potopite u vodu ili ih prekrijte vlažnim oblogama, 30–45 minuta.
• Hladite opekotinu sve dok ne prestane osjećaj bola.
• Opečenu površinu nježno pokrijte čistim platnom.
• Umirite povrijeđenog nježno razgovarajući.

10
Prilog 10. 4
UTAPANJE – DAVLJENJE
Utapanje nastaje ukoliko se nos i usta nađu ispod površine bilo koje količine tečnosti.
Refleksno dolazi do prestanka disanja u prvih 20 sekundi, a najkasnije poslije 2,5 mi-
nuta. Zatim dolazi do snažnog udaha i prodora tečnosti u disajne puteve s ponovnim
prestankom disanja, poslije koga tečnost ponovo ulazi u disajne puteve. Srčana radnja
se usporava, srce prestaje da radi i nastaje smrt.

• Nemojte i vi postati utopljenik!
• Ne ulazite u vodu ako možete davljenika izvaditi s obale.
• Ako ste u vodi, ne dozvolite da vas davljenik povuče pod vodu.
ŠTA TREBA RADITI:

• Pozvati pomoć.
• Izvaditi davljenika iz vode i položiti na obalu.
• Ako je davljenik bez svijesti ili ne diše, počnite oživljavanje.
• Ako davljenik diše, ili je poslije oživljavanja počeo da diše, skinite mu vlažnu odjeću i
uvijte ga u suvi, topli peškir ili ćebe.
• Ako se osoba davi poslije skoka u vodu, postupati s njom kao da je povrijedila kičmu.

10
Prilog 10. 5
DIJETE BEZ SVIJESTI
Dijete izgleda kao da spava, ali ne može da se probudi uobičajenim radnjama (doziva-
njem, lupkanjem po obrazu).

• Ne pomjerajte ga ukoliko nije životno ugroženo na tom mjestu.
• Ne davati mu nikakvu tečnost ili hranu.
ŠTA TREBA RADITI:

• Pozvati pomoć.
• Dijete je bez svijesti i ne diše, počnite oživljavanje.
• Dijete se povrijedilo i bez svijesti je, ali diše – ne pomjerajte ga ukoliko nije na mjestu na
kojem je i dalje životno ugroženo.
• Dijete se nije povrijedilo, ali je bez svijesti i diše – tada ga postavite u „koma položaj“.
KOMA POLOŽAJ
Ovaj će položaj djetetu omogućiti da nesmetano i bezbjedno diše!
Desni koma položaj je kad dijete leži na desnom boku s ispruženom desnom nogom i
desnom rukom. Lijeva ruka je savijena u laktu i lijeva noga je savijena u kuku i koljenu,
ispod njih stavite jastuk ili nešto slično, dok desnu ruku možete staviti ispod glave ili iza
leđa.
Lijevi koma položaj je kad dijete leži na lijevom boku s ispruženom lijevom nogom i
lijevom rukom. Desna ruka je savijena u laktu i desna noga je savijena u kuku i koljenu,
ispod njih stavite jastuk ili nešto slično, dok lijevu ruku možete staviti ispod glave ili leđa.

10
Prilog 10. 6
DIJETE SE GUŠI – NEŠTO JE PROGUTALO
Do gušenja dolazi kada hrana, tečnost ili predmet, umjesto u jednjak (digestivni sistem)
dospije u disajne puteve.

• Ne vadite predmet iz usta ako ga ne vidite – tada ga samo možete gurnuti dublje.
ŠTA TREBA RADITI:

• Hrabriti dijete da kašlje je najbolji prirodni način za uklanjanje stranih tijela iz gornjih
disajnih puteva.
• Pozvati pomoć.
• Ako dijete nije u stanju da kašlje, ne diše, izbacite strano tijelo iz disajnih puteva i poč-
nite oživljavanje.
• Izbacivanje stranog tijela se vrši udaranjem po leđima, odnosno pritiskom na grudni
koš i Hajmlihovim zahvatom.
• Udarci po leđima i pritisci na grudni koš se izvode u zavisnosti od uzrasta djeteta.

10
Prilog 10. 7
DIJETE KRVARI
• Dijete se povrijedilo i iz rane ističe krv.

• Krv ističe pulsirajući, u mlazu, svijetlocrvene boje – arterijsko krvarenje.
• Krv ističe lagano, ravnomjerno, tamnocrvene boje – vensko krvarenje.
• Mogu biti istovremeno povrijeđeni i arterija i vena – tada nastaje mješovito krvarenje.

• Predmet (predmeti) iz rane se nipošto ne vadi. Ukoliko bi se izvadio, došlo bi do iskrva-
renja, velikog gubitka krvi i smrti.
• Ništa ne stavljajte u ranu.
• Ne ispirajte ranu.
ŠTA TREBA RADITI:

• Zaustaviti arterijsko krvarenje pritiskom prstiju iznad povrede.
• Zaustaviti vensko krvarenje pritiskom prstiju ispod rane.
• Zaustaviti mješovito krvarenje pritiskom prstiju iznad i ispod rane.
• Zaustaviti krvarenje postavljanjem zavoja. Stavite na ranu komad čiste gaze, snažno
pritisnite i preko gaze namotajte zavoj.
• Kontrola ispravnosti postavljenog zavoja: rana ne krvari, dio tijela na kojem je zavoj je
topao i ružičaste je boje.
• Zavoj treba popraviti ili popustiti: rana krvari, dio tijela na kojem je zavoj je hladan ili
modar.
• Pozovite hitnu pomoć.

10
Prilog 10. 8
DIJETE IMA GRČEVE
Dio tijela ili čitavo tijelo se grči, izgleda kao da dijete ima jaku drhtavicu. Dijete ne odgo-
vara na pozive, ne primjećuje vas. Oči mogu biti ukočene, može imati pjenu na ustima ili
povišenu tjelesnu temperaturu, višu od 38,5o C.

• Ne sprečavajte grčeve silom.
• Ne stavljajte nikakve predmete djetetu u usta.
• Za vrijeme napada grčeva ne sprovodite oživljavanje, ukoliko dijete stvarno nije pre-
stalo da diše.
• Povišenu tjelesnu temperaturu ne snižavajte toplim napicima ili utopljavanjem deteta.
ŠTA TREBA RADITI:

• Započnite oživljavanje ako dijete ne diše.
• Ako dijete diše, postavite ga u koma položaj i pustite da grčevi prođu.
• Sklonite stvari koje mogu da ozlijede dijete i spustite ga na pod.
• Skinite mu odjeću i rashladite ga ako ima povišenu temperaturu.
• Pozovite dječijeg ljekara.

10
Prilog 10. 9
DIJETE TEŠKO DIŠE
Kod djece češće dolazi do težih poremećaja u disanju nego kod odraslih, zbog njihovih
tjelesnih karakteristika: mekši grudni koš, uži disajni putevi, češće respiratorne infekcije.
Dijete je uplašeno, ne može razgovjetno da govori, ubrzano diše, a srce lupa. Disanje je
čujno uz očit napor. Disanje postaje sve slabije, postaje nečujno. Dijete se ne odaziva na
poziv, blijedo je, sivo, modro. Prestalo je da diše.

• Ne prisiljavajte dijete da legne.
• Ne uznemiravajte dijete.
• Ako dijete diše ali ne govori i ne kašlje, ne preduzimajte ništa da ne bi došlo do gušenja.
ŠTA TREBA RADITI:

• Pozovite hitnu pomoć.
• Ako dijete prestane da diše, započnite oživljavanje.
• Pomozite djetetu da samo zauzme položaj koji mu odgovara.
• Umirite ga.

10
Prilog 10.10
PRESTANAK DISANJA I RADA SRCA
Povrede i bolesti mogu dovesti do prestanka disanja i rada srca. Postupci za uspostav-
ljanje disanja i rada srca nazivaju se oživljavanje ili reanimacija. Po prestanku disanja i
rada srca, u mozgu dolazi do nedostatka kiseonika i gubitka svijesti. U ovom slučaju
prvih 3,5 do 5 minuta su najdragocjeniji. Ako pomognemo unesrećenom u tom vre-
menu, najveće su šanse da mu se vrati disanje, kucanje srca i svijest, i da se on oporavi
bez posljedica. Klinička smrt je stanje u prvih tri do pet minuta po prestanku disanja,
kucanja srca i gubitka svijesti kada su mozak i drugi organi u ljudskom tijelu neoštećeni
nedostatkom kiseonika.
Poslije ovog vremena, usljed nedostatka kiseonika, dolazi do trajnih oštećenja mozga i
drugih organa i biološke smrti. Oživljavanje čine postupci s ciljem da se ponovo uspo-
stavi rad srca i disanje, a potom i svijest nakon kliničke smrti.
Panika i strah su osjećanja koja nas obično preplave kad vidimo dijete ili odraslu oso-
bu bez svijesti, kako ne diše i nema srčane otkucaje. Svaki sekund je dragocjen i treba
odmah i neizostavno započeti oživljavanje kod takvih osoba. Oživljavanje čine dva jed-
nostavna postupka: disanje za povrijeđenog (vještačko disanje) i pumpanje krvi (spo-
ljašnja masaža srca).
Oba postupka izvodimo bez prekida do uspostavljanja pravilnog rada srca i spontanog
disanja!
Efikasno oživljavanje obuhvata niz usklađenih i povezanih postupaka koji započinju
kada ugledamo osobu koja je bez svijesti, ne diše i nema srčane otkucaje. Oživljavanje
sprovodimo hitro i pribrano.
POSTUPCI I RADNJE U PROCESU OŽIVLJAVANJA

1. Pozovite pomoć!
2. Sagledajte okolnosti!
3. Provjerite da li je dijete zaista bez svijesti!
4. Postavite povrijeđenog u položaj za oživljavanje!
5. Omogućite neometan prolaz vazduha kroz disajne puteve!
6. Provjerite da li je zaista došlo do prestanka disanja! Gledaj – slušaj – osjeti!
7. Vještačko disanje!
8. Provjerite da li je došlo do presanka rada srca!
9. Spoljašnja masaža srca!

10
Prilog 10. 11
VJEŠTAČKO DISANJE
Ako prethodni postupci u roku od 10 sekundi ne dovedu do spontanog disanja, započni-

te vještačko disanje! Vještačko disanje se može davati na dva načina: metodom „usta na
usta“ i medotom „usta na usta i nos“.
Metod ‚‚usta na usta“ se koristi kod veće djece i odraslih osoba. Prstima jedne šake pri-
državate bradu, dok dlan druge šake postavite na čelo povrijeđenog i držite mu gla-
vu u zabačenom položaju, a prstima, palcem i kažiprstom zatvorite djetetove nozdrve!
Udahnete duboko vazduh, obuhvatite svojim ustima djetetova i dobro ih priljubite, a
zatim polako, za dvije sekunde, izdahnete odgovarajuću količinu vazduha djetetu u usta!
Postupak ponovite zaredom pet puta, pri čemu pratite podizanje grudnog koša djeteta.
Vidljivo podizanje grudnog koša je znak uspješnog vještačkog disanja!
Metod ‚‚usta na usta i nos“ se koristi kod manje djece. Jednom šakom obuhvatite dječi-
je čelo, dok kažiprstom druge ruke povlačite bradu naviše. Postavite djetetovu glavu u
neutralan položaj ili u lako zabačen položaj! Udahnite duboko vazduh, dobro priljubite i
obuhvatite svojim usnama djetetov nos i usta.
Zatim polako, za dvije sekunde, izdahnete odgovarajuću količinu vazduha djetetu u usta
i nos! Postupak ponovite zaredom pet puta, pri čemu pratite podizanje grudnog koša
djeteta. Vidljivo podizanje grudnog koša je znak uspješnog vještačkog disanja!
Poslije pet udaha, od kojih bar dva treba da podignu dječiji grudni koš, provjerite rad
srca. Provjera srčanog rada se vrši opipavanjem pulsa nad velikim krvnim sudovima.
Ukoliko se grudni koš ne podiže, bolje pozicionirati glavu i bolje priljubiti usta na usta ili
usta i nos djeteta, i ponovo pokušati pet udaha, od kojih bar dva treba da podignu dje-
čiji grudni koš. Ako se ni poslije toga grudni koš ne podiže, posumnjati na strano tijelo
u disajnim putevima i sprovesti postupke odstranjivanja stranog tijela. Po završenom
postupku, ponovite vještačko disanje sa pet udaha – od kojih bar dva treba da podignu
dječiji grudni koš.
ZAPOČNITE SPOLJAŠNJU SRČANU MASAŽU I NASTAVITE VJEŠTAČKO DISANJE!

SPOLJAŠNJA MASAŽA SRCA!
Spoljašnja masaža srca predstavlja ritmične pritiske na grudni koš, kojima se krv iz srca
vještački pumpa do mozga i u samo srce.
Spoljašnja masaža srca kod djece starije od jedne godine izvodi se s korijenom obje šake
koje se postavljaju jedna na drugu. Korijen donje šake i, u odnosu na šaku, jedan prst
poprečno, postavljaju se iznad mjesta gdje se rebra spajaju sa grudnom kosti.
USKLAĐIVANJE VJEŠTAČKOG DISANJA I SPOLJAŠNJE MASAŽE SRCA

Spoljašnja masaža srca i vještačko disanje izvode se naizmjenično.
Ako oživljavanje sprovode dvije osobe, jedna osoba izvodi petnaest pritisaka na grudnu
kost, potom druga osoba dva vještačka udaha, i tako naizmjenično.
Ako oživljavanje sprovodi jedna osoba, ona izvodi trideset pritisaka na grudnu kost, po-
tom dva vještačka udaha, i tako naizmjenično.
Oživljavanje sprovodite do uključivanja profesionalaca u pružanju pomoći unesrećenoj
osobi!
BILJEŠKE

Izborna
tema
DOBROVOLJNO
DAVALAŠTVO KRVI
U okviru ove tematske cjeline učenici treba da usvoje osnov-
na znanja o krvi kao lijeku i značaju dobrovoljnog davalaštva.
Treba da razumiju zašto je važno davati krv, ko može dati krv
i sl., ali posebno treba nastojati da se, kroz različite primjere i
aktivnosti, kod učenika formira pozitivan stav prema dobro-
voljnom davalaštvu krvi.

Izborna
tema
Teorijski prilog
Transfuzija – malo istorije

Pojam transfuzija potiče od latinske riječi transfundere što znači prelivanje ili pretakanje krvi
iz zdravog organizma u oboljeli i star je preko 350 godina. Shvatajući da „krv život znači“ tra-
ženi su načini da se iskoristi njeno ljekovito svojstvo. Ideja da se izgubljena krv nadoknađuje
krvlju životinja ili druge osobe stara je preko 2000 godina.
Tako su, na primjer, stari Grci svojim ranjenicima davali da piju ljudsku ili životinjsku krv
radi bržeg ozdravljenja i zacjeljenja rana. Egipćani su se kupali u životinjskoj krvi kako bi se
podmladili i vratili životnu snagu. Za Rimljane se tvrdi da su nakon borbi pili krv umirućih
gladijatora radi „sticanja hrabrosti i snage“. Poznat je i slučaj pape Inokentija VIII, kome je u
dubokoj starosti, na samrti, data krv trojice mladića kako bi se oporavio i vratio u život. Ovaj
pokušaj se završio i smrću pape i smrću mladića.
Sve do početka XVI vijeka krv se smatrala „izvorom života, snage, mladosti i svježine“ i
primjenjivala se na različite načine.
Tek otkrićem krvotoka 1680. godine (Giovanni Borelli) postavljaju se prve naučne osnove
primjene krvi kao lijeka. U tom periodu započinje primjena davanja krvi preko vene. Krv za
transfuziju uzimala se od domaćih životinja radi sticanja njihovih osobina, najčešće „blago-
sti i svježine“. Nažalost, i ove transfuzije su se završavale smrtnim ishodom, što je u narednih
150 godina dovelo do zabrane primjene transfuzije i bilo kakvih ispitivanja u tom pravcu.
Prva transfuzija humane krvi primijenjena je tek 1818. godine, a prva uspješna transfu-
zija humane krvi primijenjena je 1829. godine. To je slučaj mlade porodilje koja je zbog
velikog krvarenja u toku porođaja primila krv jednog od ljekara koji je vršio operaciju i na
taj način joj je spasen život.
Otkrićem krvnih grupa 1900. godine (Karl Laudsteiner), u ovoj oblasti započinje novo
poglavlje, koje omogućava početak razvoja transfuzione medicine. Tada su otkrivene četiri
krvne grupe ABO sistema: A, B, O i dvije godine kasnije AB krvna grupa. Tek nakon 40 godina
otkriva se drugi krvno–grupni sistem, Rh sistem, prema kome se krvne grupe klasifikuju kao
Rh+ i Rh-.
U narednom periodu otkrivena su još 23 krvno-grupna sistema s različitim brojem anti-
gena, koji su prisutni na eritrocitima, ali i pored toga ABO i Rh sistem su ostali najznačajniji.
Ovo je bilo revolucionarno otkriće za koje je naučnik dobio Nobelovu nagradu i na osnovu
koga se došlo do saznanja da uspješnost transfuzije podrazumijeva podudarnost u krvnoj
grupi pacijenta i davaoca krvi. Ovo je bio pravi početak primjene krvi kao lijeka.
Sastav i uloga krvi

Krv (lat. sanguis) je tečno tkivo koje cirkuliše kroz krvne sudove. To je crvena, neprozirna
i gusta tečnost, posebnog mirisa i slanog ukusa. Protiče kroz srce i krvne sudove organizma
i osnovni je prenosni sistem u organizmu. Ukupna količina krvi u tijelu odraslog čovjeka je
oko 5–7 litara, odnosno 70 ml/kg tjelesne težine.
Krv čine ćelijski elementi i tečni dio – plazma. Svaki od njih ima posebnu ulogu. Krvni
elementi su eritrociti – crvene krvne ćelije, leukociti – bijele krvne ćelije i trombociti – krvne
pločice.
Eritrociti – Osnovna uloga ovih ćelija je snabdijevanje tkiva kiseonikom koju obavlja preko
posebnog jedinjenja – hemoglobina. Ove ćelije se stvaraju u koštanoj srži. Njihov vijek u
cirkulaciji je 120 dana, poslije čega se odstranjuju iz organizma uz stvaranje novih, mladih
ćelija. U slučaju nedovoljnog broja eritrocita, koji može nastati iz mnogih razloga, dolazi do
anemije – malokrvnosti.
Leukociti – Uloga ovih ćelija je u odbrani organizma od infekcije. Stvaraju se u koštanoj srži
i limfatičnim organima. U cirkulaciji se zadržavaju oko 20 dana. Poremećaj u broju i funkciji

Izborna
tema
ovih ćelija dovodi do mnogih oboljenja.
Trombociti – Najznačajnija uloga trombocita je u zaustavljanju krvarenja iz povrijeđenog
krvnog suda stvaranjem krvnog ugruška i obnavljanjem zida krvnog suda. Stvaraju se u
koštanoj srži, a u cirkulaciji se zadržavaju 7–10 dana. Smanjenje broja ovih ćelija dovodi do
krvarenja, a povećanje njihovog broja do pojačanog zgrušavanja krvi u krvnim sudovima.
Plazma – To je tečni dio krvi i ona čini oko 60% ukupne količine krvi u organizmu. Najveći
dio krvne plazme čini voda, oko 90%, u kojoj su otopljene razne organske i neorganske ma-
terije, kao što su proteini, hormoni, minerali, vitamini i činioci koji učestvuju u koagulaciji
krvi. U njoj se, takođe, nalaze i krvne ćelije.
Svaki od ovih elemenata ima posebnu ulogu i neophodan je za normalno funkcionisanje
organizma. Uloga krvi u organizmu je višestruka:
• snabdijeva tkiva kiseonikom i odstranjuje ugljen-dioksid,
• reguliše volumen tjelesnih tečnosti,
• reguliše tjelesnu temperaturu,
• ima zaštitnu ulogu.
Krvne grupe
Krvna grupa predstavlja obilježje svake osobe. S njom se rađamo nasljeđujući je od rodi-
telja i ona se ne mijenja tokom života.
Krvnu grupu određuje prisustvo ili odsustvo posebnih supstanci – antigena na našim
eritrocitima. Na osnovu toga postoje četiri krvne grupe: A, B, AB i O.
Prema drugom krvno-grupnom sistemu, Rh sistemu, možemo biti Rh pozitivni i Rh nega-
tivni.
Zastupljenost krvnih grupa na našim prostorima:

• Krvnu grupu A ima 46% stanovništva,
• Krvnu grupu O ima 36% stanovništva,
• Krvnu grupu B ima 12% stanovništva,
• Krvnu grupu AB ima 6% stanovništva.
U pogledu Rh krvno-grupnog sistema, 85% stanovništva je Rh pozitivno, a samo 15% Rh

negativno.
Šta je transfuzija krvi?

Transfuzija krvi jeste davanje pacijentu onog dijela krvi koji mu nedostaje. Danas smo u
mogućnosti da različitim postupcima izdvojimo svaki pojedinačni dio krvi (eritrociti, trom-
bociti, plazma, itd.) i pacijentu nadoknadimo samo onaj dio koji mu nedostaje.
Pacijent može primiti samo krv svoje krvne grupe za koju se prethodnim testiranjem u
Službi za transfuziju krvi utvrdi da je odgovarajuća.
Krv kao lijek

Postoje mnoga stanja i oboljenja koja ugrožavaju život čovjeka/pacijenata i njihovo liječe-
nje je jedino moguće primjenom krvi. Takva stanja su teške povrede kod sve češćih saobra-
ćajnih nesreća, operacije teško oboljelih pacijenata, komplikacije nastale u toku porođaja,
izmjena krvi kod tek rođenih beba itd.
Pored ovih hitnih stanja, krv se svakodnevno primjenjuje kod ljudi i djece oboljelih od
takvih bolesti kod kojih bez primjene krvi dalji život ne bi bio moguć. Svaka jedinica krvi
namijenjena liječenju pacijenta mora biti obrađena u pogledu krvno-grupne pripadnosti u
ABO i Rh sistemu, eventualnih antitijela (stranih organizmu) koja mogu naškoditi pacijentu i

Izborna
Teorijski prilog tema
testirana na bolesti koje se mogu prenijeti putem krvi (to su virusi HIV-a, žutice B i C i sifilisa).
Svi ovi postupci su obavezni i propisani su posebnim zakonom, jer na taj način obezbjeđu-
jemo siguran lijek.
VAŽNO JE NAGLASITI:
DO DANAS NIJE PRONAĐEN LIJEK KOJI MOŽE ZAMIJENITI KRV.
KRV SE NE MOŽE NABAVITI U APOTECI.
KRV SE MOŽE NADOKNADITI SAMO KRVLJU.
JEDINI IZVOR OVOG LIJEKA JE ČOVJEK.
Zašto je važno davati krv?

Definicija dobrovoljnog davanja krvi iz Preporuke R(95) Savjeta Evrope glasi:
„Davanje krvi se smatra dobrovoljnim i neplaćenim kada osoba daje krv, plazmu ili ćelijske
komponente svojom voljom i kad za to ne prima nadoknadu, bilo novčanu ili neku koja
se može smatrati zamjenom za novac. Zamjenom za novac smatra se uzimanje slobodnih
dana na poslu, osim ako to nije neophodno zbog davanja krvi ili putovanja. Simbolični po-
kloni, osvježenje ili nadoknada putnih troškova u skladu su s dobrovoljnim i neplaćenim
davalaštvom.“
Davanjem krvi ljudi doprinose da ovaj dragocjeni lijek u svakom trenutku bude na ras-
polaganju onome kome je neophodan. Dati krv i spasiti život drugoj osobi najljepše je i
najplemenitije djelo koje može ispuniti ljudsko biće.
Osjećaj radosti zbog spasavanja nečijeg života ili produženja sretnog djetinjstva dovo-
ljan je razlog da nas uvede u porodicu davaoca krvi. Osim toga, to je i obaveza prema sebi,
jer svakom od nas u jednom trenutku može da zatreba krv.
Ko može dati krv?

Krv mogu dati sve zdrave osobe od 18 do 65 godina života. Muškarci mogu davati krv
4 puta godišnje, a žene 3 puta. Prije davanja krvi davalac popunjava upitnik, podvrgava se
ljekarskom pregledu i kontroliše mu se vrijednost hemoglobina.
Nažalost, neki ljudi, i pored želje, ne mogu biti dobrovoljni davaoci ako je njihovo zdrav-
lje ugroženo nekom težom bolešću. Selekcija davalaca vrši se prema ustanovljenim, isklju-
čivo medicinskim, kriterijumima. Prema ovim kriterijumima može se donijeti odluka o pri-
vremenom odlaganju davanja krvi ili o trajnom odbijanju zbog nepodobnosti za davanje
krvi, bilo da bi davanje krvi moglo da ugrozi potencijalnog davaoca ili primaoca. Na izbor
davalaca nikako nema uticaja: pol, religija, nacionalnost, seksualno opredjeljenje, politička
orijentisanost, zanimanje, socijalni status ili neki drugi sličan razlog.
Ko su davaoci krvi?
To su svi plemeniti ljudi koji te okružuju. To mogu biti: tvoji mama i tata, baka i djed, tvoj
stariji brat i sestra, nastavnici, komšije, prijatelji... To jednog dana možeš biti i ti.
Koliko ljudi daje krv?

Komparativni prikaz procenta davanja krvi u zemljama iz okruženja:
• Crna Gora 2,1%
• Srbija 2,95%
• Albanija 0,5%
• Makedonija 2,7%
• Grčka 2,6%
• Bugarska 1,9%

Izborna
tema
• Rumunija 1,7%
• BiH 1,8%
• Hrvatska 3,6%
• Slovenija 4,5%
• Mađarska 4,5%
• Moldavija 1,7%
Procenat davanja krvi u pojedinim zemljama EU:

• Španija 3,7%
• Francuska 6%
• Škotska 6%
• Holandija 6%
• Danska 8%
Gdje se daje krv?

Krv se daje u specijalizovanim odjeljenjima bolnica, na primjer: Odsjek za transfuziolo-
giju, Zavod za transfuziju, Institut za transfuziju, a često se krv prikuplja i na terenu: u usta-
novama, na fakultetima, na pojedinim mjestima u gradu i sl., gdje dolaze timovi stručnjaka.

Izborna
tema
Cilj: učenik treba da razumije značaj dobrovoljnog davanja krvi i formira pozitivan
stav prema dobrovoljnom davanju krvi.
1. Uvodna aktivnost: Kratko izlaganje nastavnika o transfuziji i krvi kao lijeku.

2. Nastavnik postavlja pitanje: Zašto ljudi odlučuju da daju krv drugim ljudima?
Nastavnik sistematizuje odgovore i eventualno dopunjava, npr.:
• Saznao sam da krv spašava život.
• Davanje krvi traje kratko, a zadovoljstvo da sam nekome spasio život traje cijelog života.
• Želim da svi imamo srećnu mladost, da smo zajedno na žurkama, rođendanima, ekskurzijama.
3. Nastavnik postavlja pitanje: Da li neko od vas ima u svojoj porodici ili okruženju do-
brovoljnog davaoca krvi? Zatim ih pita koliko znaju o dobrovoljnom davalaštvu u svojoj sre-
dini, državi.
Nastavnik usmjerava i dopunjava diskusiju da bi učenici razumjeli da je to, osim ličnog
čina i odluke, i stvar koju treba da podržava i društvo. Važno je pomenuti da dobrovoljni
davaoci imaju udruženje, da se stvaraju mreže dobrovoljnih davalaca, da se oni okupljaju –
kongresi, da dobijaju priznanja, da imaju svoj kodeks i sl.
Učenicima se može dati zadatak da za naredni čas saznaju koliko dobrovoljnih davalaca
ima u Crnoj Gori ili da pođu u Crveni krst i donesu priču o dobrovoljnim davaocima u našoj
sredini.
4. Neko od učenika čita sljedeće priče:

PRIČE IZ ŽIVOTA
Priča br. 1
Jedne večeri u Transfuziološku službu stigao je iz Dječije bolnice hitan zahtjev za krv. Naš
pacijent je bila tek rođena beba čiji je život bio ugrožen. Bebi je bila potrebna hitna izmjena
kompletne krvi zbog nepodudarnosti njene krvne grupe s krvnom grupom majke. U ova-
kvim situacijama najčešće je neophodna krv rijetke krvne grupe.
Ovog puta se radilo o AB negativnoj krvnoj grupi. Tog dana jedna studentkinja, AB negativ-
ne krvne grupe, prvi put je dobrovoljno dala krv. Upravo njena krv spasila je život ovoj bebi.
U najkraćem roku pripremljena je ova jedinica krvi, koju je beba primila odmah. Ubrzo na-
kon primljene krvi bebi je bilo bolje, a za par dana je otpuštena iz bolnice.
Tako je zahvaljujući anonimnom davaocu spasen još jedan život.
Priča br. 2
Oko tri sata ujutro u jedinicu intenzivnog liječenja primljena je porodilja iz Cetinja. Na po-
rođaju je mnogo iskrvarila i kao hitan slučaj transportovana je u Klinički centar. Po prijemu i
dalje obilno krvari, tako da je život ove mlade žene, majke četvoro djece, ozbiljno ugrožen.
Hitno se pristupa operativnom zahvatu za koji je trebalo obezbijediti veće količine krvi i
krvnih produkata.
Zahvaljujući činjenici da je na Odjeljenju za transfuziju bilo dovoljno krvi odgovarajuće krv-
Izborna
tema
ne grupe i timskom radu ginekologa, hirurga, anesteziologa i transfuziologa, život ove mla-
de žene je spasen.
Priča br. 3
Dobrovoljni davalac krvi je došao u Službu za transfuziju i dobrovoljno dao krv, kao i mno-
go puta do tada. U tom trenutku nije slutio da je krv dao upravo za sebe. Tog istog dana, u
popodnevnim satima, bio je povrijeđen u saobraćajnom udesu i kao hitan slučaj prebačen
je u Urgentni centar. Zbog ozbiljnosti povrede morao je biti hitno operisan i bila mu je ne-
ophodna krv. Primio je jedinicu krvi koju je tog jutra dao.
5. Nakon čitanja priča, nastavnik organizuje diskusiju u odjeljenju: Zašto su svakom

društvu vrijedni dobrovoljni davaoci krvi?
Nastavnik usmjerava diskusiju i sistematizuje učeničke komentare, po potrebi dopunja-
va sljedećim primjerima:
• Zato što je na svakih 100 sekundi potreban davalac da nekom spase život (tek rođenoj
bebi, tokom operacije, pri komplikacijama na porođaju, poslije saobraćajne nesreće...).
• Dobrovoljni davaoci krvi, koji redovno daju krv, čine temelj bezbjednog liječenja krvlju.
• Dobrovoljni davaoci krvi najrjeđe prenose infekcije, jer oni nemaju razloge da prikriju bilo
kakvu informaciju u vezi sa zdravstvenim stanjem koja ih može učiniti nepogodnim za
davanje krvi.
• Utvrđeno je da su najbezbjedniji davaoci krvi oni koji redovno daju krv, dobrovoljno i bez
nadoknade, koji potiču iz grupacije stanovništva niskog rizika i čine to iz humanih razloga.
• Dobrovoljni davaoci krvi znaju da dajući krv redovno kontrolišu svoje zdravlje.
• Dobrovoljni davaoci krvi poštuju osnovno pravilo transfuziološkog rada – „Krv čeka paci-
jenta, a ne pacijent krv.“
• Ne postoji mogućnost prenosa infekcije prilikom davanja krvi, jer je oprema sterilna i za
jednokratnu upotrebu.
• Davanje (darivanje) krvi kratko traje, zadovoljstvo da si nekome spasio život – traje cijelog
života.
• Davanje krvi nije dug zdravog čovjeka prema bolesnom, već dug prema sebi, jer, s obzirom
na tempo života, nikada se ne zna kome će ta krv zatrebati!
6. Završna aktivnost: Učenici u grupama smišljaju slogane kao što su:

Čovjek je nada čovjeku.
Krv spašava život! Pomozimo da se spasi što više života!

BILJEŠKE

Kalendar značajnih događaja
21. MART – Međunarodni dan eliminacije rasne diskriminacije
22. MART- Svjetski dan vode

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je vodosnabdijevanje i kvalitet vode za piće svr-
stala u dvanaest osnovnih pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva jedne zemlje. Do-
stupnost dovoljne količine zdravstveno bezbjedne vode za piće je osnovni uslov dobrog
zdravlja.
23. MART - Svjetski dan meteorologije (WMO)
24. MART - Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze (WHO)
21. MART - Svjetski dan zaštite šuma
7. APRIL - Svjetski dan zdravlja (WHO)

Svjetska zdravstvena organizacija dala je pet osnovnih poruka:
1. Prijetnje zdravlju ne znaju za granice.
2. Ulaganje u zdravlje – stvaranje bezbjednije budućnosti.
3. Zdravlje vodi ka bezbjednosti – nesigurnost vodi ka lošem zdravlju.
4. Pripravnost i brz odgovor unapređuju mađunarodnu zdravstvenu bezbjednost.
5. Svjetska zdravstvena organizacija čini svijet mnogo sigurnijim.
3. MAJ – Dan Sunca (UNEP)

Nizom aktivnosti, putem predavanja, izložbi, planetarija ... u cijelom svijetu posvećuje se
pažnja Zemlji, prostoru koji je okružuje (en. geospace), Suncu i kako utiče na život na Zemlji.
10. MAJ - Međunarodni dan fizičke aktivnosti

Procijenjeno je da je fizička neaktivnost uzrok 1,9 miliona smrtnih ishoda godišnje.
15. MAJ - Međunarodni dan porodice

Međunarodni dan porodice obilježava se na osnovu odluke Generalne skupštine Ujedinje-
nih nacija od 20. septembra 1993. godine.
22. MAJ - Međunarodni dan biodiverziteta
31. MAJ - Svjetski dan bez duvanskog dima (WHO)

Svjetski dan bez duvanskog dima obilježava se svakog 31. maja od 1988. godine sa ciljem
ukazivanja na opasnosti pušenja, šta Svjetska zdravstvena organizacija čini u borbi protiv
pušenja i kako ljudi širom svijeta mogu da zaštite svoje pravo na zdravlje i zdrav stil života.
5. JUN - Svjetski dan zaštite životne sredine (UNEP)

Dan zaštite životne sredine obilježava se na osnovu odluke Generalne skupštine Ujedinje-
nih nacija od 15. decembra 1972. godine s osnovnim ciljem da se podigne svijest javnosti o
značaju očuvanja i unapređivanja uslova životne sredine.
8. JUN - Dan okeana
26. JUN – Međunarodni dan borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droge
12. AVGUST - Međunarodni dan mladih

8. SEPTEMBAR - Međunarodni dan pismenosti (UNESCO)
16. SEPTEMBAR - Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača
21. SEPTEMBAR - Međunarodni dan mira
22. SEPTEMBAR – Evropski dan bez automobila
24. SEPTEMBAR- Svjetski dan srca

„Koliko je mlado tvoje srce?“
Svake godine u svijetu od bolesti srca i krvnih sudova umre 17,5 miliona ljudi.
4. OKTOBAR - Svjetski dan zaštite životinja
10. OKTOBAR - Svjetski dan mentalnog zdravlja
15. OKTOBAR - Međunarodni dan pješačenja
16. OKTOBAR - Svjetski dan hrane (FAO)
24. OKTOBAR - Dan Ujedinjenih nacija
PRVI PONEDJELJAK OKTOBRA

Svjetski dan staništa
DRUGA SRIJEDA U OKTOBRU

Međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa
16. NOVEMBAR - Međunarodni dan tolerancije (UNESCO)
20. NOVEMBAR - Svjetski dan djeteta (UN)
1. DECEMBAR - Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Procjenjuje se da u svijetu danas sa HIV-om živi oko 39,5 miliona ljudi. U 2006. godini zabi-
lježeno je novih 4,3 miliona infekcija. Tokom ove godine u svijetu je 2,9 miliona ljudi umrlo
od AIDS-a.
3. DECEMBAR - Međunarodni dan osoba s invaliditetom
10. DECEMBAR - Dan ljudskih prava
1. DECEMBAR - Međunarodni dan planina

LITERATURA
1. Anić, K., Jaklovac, D., Pavletić, Z., Silvestrić, Lj., Humane vrednote: odgoj za humanost, Hr-
vatski crveni križ, Zagreb, 2001.
2. American Heart Association, Pediatric Basic Life Support, Circulation 2005, 12:156-166.
3. American Heart Association, Pediatric Advanced Life Support, Circulation 2005, 12:167-187.
4. Backović, A., Mugoša, B., Laušević, D., Prevencija narkomanije, Unicef – Kancelarija Podgo-
rica, Podgorica, 2000.
5. Banićević, M., Ignjatović, M., Petrović, O., Primarna zdravstvena zaštita majke i deteta, In-
stitut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije i Unicef, kancelarija u Beogradu, Beograd,
2004.
6. Bjegović, V., Vuković, D., Živković, D., Lozanović, D., Paunović, P., Rajin, G., Zdravstveno vas-
pitanje u osnovnim školama – Vodič za nastavnike, Katedra socijalne medicine Medicinskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1998.
7. Conger, J., Mladenaštvo, ČGP DELO, OOUR GLOBUS, Izdavačka djelatnost, Zagreb, 1986.
8. Chin J (editor), Control of Communicable Diseases Manual (17th edition), American Public
Health Association, Washington, 2000.
9. European Resuscitation Council Guidelines for Resuscitation 2005. Resuscitation 2005. 67:
5097-5133
10. Elison, Š., 365 načina da odgajite sjajnu decu, Beograd: ETC publishing, Beograd, 2004.
11. Flaherty-Zonis, C., Uvod u ljudsku seksualnost, Fondacija Soros, Beograd, 1994.
12. Gledović, Z., Janković, S., Jarebinski, M., Marković-Denić, Lj., Pekmezović, T., Šipetić-Gru-
jičić, S., Vlajinac, H., Epidemiologija, Medicinski Fakultet Univerziteta u Beogradu – CIBID,
Beograd, 2006.
13. Gordon, T., Kako biti uspešan nastavnik, Kreativni centar, Beograd, 1998.
14. Grupa autora: Sačuvajmo zdravlje, Unicef, kancelarija u Beogradu, 2002.
15. Grupa autora: Sačuvajmo zdravlje – radna sveska o reproduktivnom zdravlju mladih, Insti-
tut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, Beograd, 1999.
16. Grupa autora: Registar zdravlja i razvoja vašeg djeteta, Ministarstvo zdravlja Republike
Crne Gore i Unicef, kancelarija u Podgorici, 2003.
17. Mugoša, B., Vujošević, N., Kako sačuvati zdravlje, Zavod za zdravstvenu zaštitu, Podgorica
i World Vision International, Podgorica, 2000.
18. Grupa autora: Zdravstvene poruke, Zavod za zdravstvenu zaštitu i Unicef, kancelarija u
Podgorici, Podgorica, 2000.
19. Grupa autora: Umeće odrastanja, Psihokod, Beograd,1998.
20. Grupa autora: O promociji reproduktivnog zdravlja adolescenata, Institut za zdravstvenu
zaštitu majke i deteta Srbije i Unicef, kancelarija u Podgorici, Podgorica, 2000.
21. Grupa autora: Pogledi, Kultur Kontakt, Sarajevo, 2000.
22. Hrnjica, S., Zrelost ličnosti, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1992.
23. Nezgode se dešavaju. Šta uraditi kada se dese i kako ih sprečiti? Priručnik za roditelje i one
koji vode računa o deci, Beograd, 2001.
24. Obradović, R., SOS za tinejdžere, Kreativni centar, Beograd, 2007.
25. Paunić, M. (urednik), Priručnik Vaspitanje za zdravlje kroz životne veštine, Ministarstvo
prosvete i sporta Republike Srbije, Beograd, 2006.
26. Popadić, D., Snježana, M., Tinde- Kovač, C., Pečuljović-Mastilović, S., Kijevčanin, S., Petro-
vić, D., Bogdanović, M., Pametniji ne popušta/vodič kroz sukobe do sporazuma, Grupa Most,
Centar za antiratnu akciju, Beograd, 1998.
27. Petrović, J., Seks za početnike, Kreativni centar, Beograd, 2000.
28. Radovanović, Z. (urednik), Epidemiologija, Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu i DIGP
„Prosveta“ – Niš, Niš, 2005.
29. RE. Behrman, RM. Kliegman, HB Jenson. Nelson Textbook of Pediatric, 17th ed, May, WB
Saunders, 2003.
30. Registar zdravlja i razvoja vašeg djeteta, Program prevencije povređivanja i nezgoda;
49:51-61, Podgorica, 2003.
31. Torre, R., Droge: Dugo putovanje u noć, Promotor zdravlja, Zagreb, 2001.
32. The Internacional Liaison Committee on Resuscitation. Pediatric Basic and Advanced Life
Support. Resuscitation 2005; 67:157-341.
33. Urgentna i intenzivna terapija. Uputstva za pedijatrijsku kardiopulmonalnu reanimaciju,
2006. 142:147-148.
34. IX seminar. Pedijatrijska škola Srbije i Crne Gore, Zbornik predavanja, Herceg Novi, 2006.
35. www.zdravlje.nshc.org.yu
36. www.euvet.org.
37. www.worldscientist.com
38. www.ecof.bg.ac.yu/nastava

CIP - Каталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
371.3:613(035)
ZDRAVI stilovi života : za osmi ili deveti

razred devetogodišnje osnovne škole : priručnik za
nastavnike / Boban Mugoša . . .[et al.]. - Podgorica
: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2009
(Podgorica : Ostojić). - 260 str. ; 29 cm
Tiraž 300. - Bibliografija: str. 260.
ISBN 978-86-303-1410-0
1. Мугоша, Бобан [аутор]
а) Здрави стилови живота - Настава - Метoдика -
Приручници
COBISS.CG-ID 14368016

Zdravi Stilovi Zivota 8 - Unutra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zdravi Stilovi Zivota 8 - Unutra

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zdravi Stilovi Zivota 8 - Unutra

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Boban Mugoša, Dragan Laušević, Olivera Miljanović, Dragan Likić, Ljiljana Žižić, Žarko Mićović,

Slavica Vujović, Tamara Milić, Tatijana Vujović, Tatjana Mandić,

Zavod za udžbenika i nastavna sredstva CRNA GORA

Zdravi stilovi života

Izdavači Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica

Urednica Snežana Martinović

Recenzenti dr Ljilja Musić

Dizajn i prelom Saša Protić

Lektura Biljana Ćulafić

Korektura Sanja Marjanović

Tehnički urednik Rajko Radulović

Za izdavača Nebojša Dragović

Štampa Ostojić - Podgorica

Priručnik je urađen u saradnji sa UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), Kancelarija za

Uvodni čas .................................................................................................................................................................. 14

1. Opredijeli se za zdravlje ......................................................................................................................... 16

2. Tijelo je dragocjenost ............................................................................................................................... 26

3. Upoznaj sebe, upravljaj sobom ...................................................................................................... 42

4. Više higijene, manje opasnosti ....................................................................................................... 68

5. Kako da se zdravo hranimo ................................................................................................................. 86

6. Pametno voljeti ............................................................................................................................................106

7. Reći NE nije dovoljno! .............................................................................................................................154

8. Imuni sistem – temelj zdravlja ........................................................................................................192

9. Nasilje i kako mu se oduprijeti .......................................................................................................214

10. Bolje spriječiti nego liječiti..............................................................................................................232

Izborna tema - Dobrovoljno davalaštvo krvi .........................................................................250

Kalendar značajnih događaja................................................................................................................258

Izražavamo veliku zahvalnost pomenutim organizacijama, koje su omogućile da se realizuje

ZAŠTO ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA?

• otvorenost (tako da je lako biti direktan i iskren jedan prema drugom),

Primjena aktivnih metoda rada i realizacija aktivnosti predloženih u Priručniku podrazumi-

Svaki učenik je angažovan - rješava određeni zadatak/pitanje, traga za

Odjeljenje razmatra problem ili interesantnu temu u cilju:

Nastavnik jasno postavlja temu i podstiče razmišljanje svih učenika (2-3

Kreiranje uvjerljivih životnih situacija („kao da…“) i pronalaženje rješe-

Nastavnik formira manje grupe učenika (3–5), koji međusobno diskutu-

Određeni problem ili pitanje predstavlja se odjeljenju, tako da podstakne pole-

Kompleksno postavljena tema razlaže se na podteme, svaka grupa dobija po je-

Jedan govori, ostali slušaju

Govori samo u svoje ime

Ono što se dešava u krugu, ostaje u krugu

Poštuj dogovoreno vrijeme

Moj „kofer vještina“

2. Nastavnik poziva učenike da tehnikom vrtloga ideja (brainstorming) navedu njima

Podizanje svijesti kod učenika o važnosti sopstvenog zdravlja

Kroz raznovrsne aktivnosti učenici treba da razumiju uticaj

Vrijeme za realizaciju: 4 časa

Fizičko zdravlje podrazumijeva skladno funkcionisanje svih organa i organskih sistema

Iz svega navedenog lako je zaključiti da je zdravlje društvena i biološka kategorija i da

Mnoge bolesti, za koje postoji genetska predispozicija, ne bi se ispoljile ukoliko bi se

Zdravstvena služba koja je orijentisana na unapređivanje zdravlja i prevenciju bolesti

1.1. Zdravlje i bolest

2. Sljedeću aktivnost započeti pitanjima, npr.:

Na kraju, nastavnik sumira iskaze učenika usmjeravajući ih da sami zaključe da prisustvo

1.2. Faktori koji utiču na zdravlje

2. Prodiskutovati s učenicima o svakom faktoru i ukazati im na njihovo međusobno

3. Na kraju ove aktivnosti podijeliti učenicima po jedan primjerak liste sa naznačenim

1.3. Definicija zdravlja SZO