LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

VJEŽBA 2

SLAGANJE TITRAJA

AIRY-ovo NJIHALO

Titranje predstavlja karakteristično gibanje tijela koje se ponavlja u određenim

vremenskim intervalima. To je periodično gibanje koje se vrši uvijek po istoj putanji.
Vremenski interval između dvaju uzastopnih istih stanja titranja zove se period titranja T.
Najopćenitije svojstvo svakog titranja je prijelaz potencijalne energije u kinetičku i
obratno, te gibanje oko ravnotežnog položaja. Broj titraja u jedinici vremena je
frekvencija periodičnog titranja:

1
f  (2.1)
T

Sila, koja djeluje na tijelo i uzrokuje gibanje nije konstantna, nego se mijenja s
položajem tijela. Titranja su najjednostavnija kad je sila, koja vraća tijelo u ravnotežni
položaj, proporcionalna elongaciji x - tj. momentalnoj udaljenosti od položaja ravnoteže,
a djeluje u suprotnom smjeru od pomaka x.

F  k x (2.2)

Najjednostavniji vremenski periodični proces opisan je sinusnom (ili kosinusnom)

funkcijom. Položaj tijela, kao funkcija vremena, opisan je funkcijom x(t) koja
zadovoljava jednadžbu gibanja:

mx  k x (2.3)

Najjednostavniji oblik funkcije je:

x(t ) x0 sint (2.4)

gdje je

k
  (2.5)
m

a opisuje titranje kad se vrijeme mjeri počne mjeriti od trenutka prolaska kroz ravnotežni
položaj x  0 , a u smjeru pozitivne osi x. Izraz daje vremenske promjene elongacije x(t)
gdje je maksimalna udaljenost od položaja ravnoteže ili amplituda označena s xo. U
argumentu funkcije sinusa  je kružna frekvencija

2
  2 f  (2.6)
T

Vrijeme jednog titraja T određeno je zbog (2.5) sa

m
T  2 (2.7)
k

1
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

Ako se vrijeme t  0 odabere kad tijelo ne prolazi kroz x  0 u smjeru pozitivne osi x,
kaže se da postoji pomak u fazi , te je tada titranje opisano izrazom
x(t )  x0 sin (t   ) .
Faza titranja (stanje titranja) je određena argumentom sinus funkcije (t   ) .

Dva međusobno okomita titraja opisujemo sa:

x  x0 sin 1t (2.8a)

y  y 0 sin  2 t    (2.8b)

gdje su 1 i 2 različite frekvencije, a  pomak u fazi među titranjima.

Slika 2.1 povezuje fazorski dijagram titranja s grafičkom konstrukcijom

y t   y 0 sin 2 t    . Na apscisu se nanosi argument t, koji je jednak luku koji opiše
fazor yo za vrijeme t. Na ordinatu se nanosi elongacija y(t) koja je jednaka projekciji
fazora na os projekcije.

Slika 2.1

Tijelo može istovremeno vršiti dva ili više titranja. Kao i kod svakog složenog gibanja,
rezultantno titranje može se naći geometrijskim zbrajanjem. U ovoj vježbi razmatrati
ćemo slaganje dvaju međusobno okomitih titranja. U najopćenitijem slučaju svako se
slaganje dvaju ili više titranja može rastaviti na slaganje titranja duž istog pravca i na
slaganje titranja duž međusobno okomitih pravaca. Neka su titranja prikazana
jednadžbama (2.8a i 2.8b). Slaganje se vrši geometrijski. Putanja rezultirajućeg gibanja
tijela određena je titrajnim vremenima T1 i T2 pojedinih titranja i faznim pomakom , a
može imati razne oblike. Krivulje dobivene ovakvim složenim gibanjem zovu se
Lissajaus-ove figure.

Ako su dane amplitude, odnos titrajnih vremena T1/T2 te fazni pomak između titranja,
rezultirajuća krivulja može se naći metodom prikazanom na slici 2.2. Linija AB je nosilac
fazorskog dijagrama jedne komponente titranja, a linija CD druge komponente titranja.
Slika 2.2 je konstruirana za slučaj kad komponente imaju amplitude xo i yo, odnos
titrajnih vremena je T1:T2=3:2, te fazni pomak među titranjima je jednak nuli. Točke

2
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

Lissajous-ove krivulje određene su presjecištima projekcija fazora kojima su

predstavljena ova dva titranja. Uočiti na krugovima da je 1t upravo 22t/3, jer je
T1:T2=3:2. Kako je T=2/ to mora biti 1:2=2:3.

Također uočite da su u ovom primjeru titranja opisana funkcijama:

xt   x 0 cos1t (2.9.a)

yt   y 0 cos 2 t (2.9b)

Za druge omjere frekvencija i drugi fazni pomak javit će se drugi oblici Lissajousovih
figura.

Slika 2.2 Lissajousova krivulja za omjer titrajnih vremena T1:T2=3:2

Mjerenje

Uređaj za dobivanje Lissajousovih figura prikazan je na Slici 2.3. Niti, koje spajaju točke
A i C, te B i C, predstavljaju bifilarno njihalo koje istovremeno može njihati u dvije
međusobno okomite ravnine. U točki C bifilarnog njihala obješeno je na niti duljine L2
maleno tijelo u obliku lijevka. Ovo je Airy-evo njihalo za koje se u prvoj aproksimaciji

3
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

može reći da je sastavljeno od dva matematička njihala, a daje mogućnost složenog

titranja.

Slika 2.3

Izvedemo li tijelo iz ravnotežnog položaja okomito na os njihanja AB (dakle prema

naprijed), ono će se pod djelovanjem sile teže njihati u ravnini okomitoj na os AB.
Ukupna duljina L1 bifilarnog njihala s viskom određuje vrijeme ovog titranja.
U slučaju da tijelo izvedemo bočno iz ravnotežnog položaja, tj. u ravnini osi AB, ono će
njihati u ravnini okomitoj na ravninu prethodnog njihanja. Period titranja u ovom slučaju
zavisi o duljini L2 pri čemu se točka C tretira kao fiksna točka (aproksimacija). Ova dva
titranja predstavljaju komponente složenog titranja duž dvije međusobno okomite osi.

Ako se tijelo izvede iz ravnotežnog položaja ukoso, kao što je pokazano na Slici 2.4, i

pusti da titra, ono će vršiti složeno titranje. Rezultantna sila F , koja djeluje na tijelo
koso prema osi njihanja, može se, naime, rastaviti na dvije komponente: komponentu
F1, koja je odgovorna za njihanje oko osi AB (ravnina njihanja okomita na AB), i
komponentu F2 koja je odgovorna za njihanje u ravnini paralelnoj sa osi AB. Rezultantno
gibanje je posljedica tih dviju međusobno okomitih sila F1 i F2.

4
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

Slika 2.4
Pod djelovanjem sile F1 obješeno tijelo njiše titrajnim vremenom T1 koje je jednako
(matematičko njihalo)
L1
T1  2 (2.10a)
g

gdje je L1 udaljenost tijela od osi njihanja AB, a g akceleracija sile teže.

Pod djelovanjem sile F2 tijelo njiše titrajnim vremenom

L2
T2 2 (2.10b)
g

gdje je L2 udaljenost tijela od točke C.

Da bi se dobila neka Lissajousova figura, mora se odabrati odgovarajući odnos T1 prema

T2. To se postiže podešavanjem dužine L1 i L2. Iz jednadžbi (2.10) dobije se odnos

T1 L1
 (2.11)
T2 L2
ili
L1 T12
 2 (2.12)
L2 T2

Najprije se postavi tijelo (lijevak s pijeskom) tako da svojim donjim krajem bude na
udaljenosti 1 cm od podloge. Udaljenost od oslonca AB do težišta lijevka iznosi L1=94
cm. Kada se fiksira L1, nađe se L2 za odabrani odnos T1:T2 iz izraza (2.12). Ako se kod
podešavanja dužine L2 promijeni dužina L1, treba je pomoću konca, koji se u vijaka V1 i
V2 namotava i odmotava, ponovo točno odrediti. Nakon toga napuni se lijevak pijeskom,
začepi prstom, izvede iz položaja ravnoteže i pusti da titra. Dobiju se Lissajousove figure.

5
LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ FIZIKE II VJEŽBA 2

IME I PREZIME ______________________ GRUPA _________ ŠK. GODINA _______

VJEŽBA 2

Zadaci

1. Koristeći se relacijom (2.12) izračunati dužine L2 za odnose titrajnih vremena:

3:2, 4:3, 5:4, 6:5, 5:3 ako je L1  94 cm .

L1=94 cm

T1 T2 3:2 4:3 5:4 6:5 5:3

L2 (cm)

2. Načiniti Lissajousove figure za ove odnose titrajnih vremena. Nacrtati ih na

milimetarskom papiru, prema tragu pijeska.

3. Za jedan od gornjih omjera titrajnih vremena (izuzev omjera 3:2, budući da je

on razrađen u primjeru) na milimetarskom papiru geometrijski konstruirati
odgovarajuću Lissajousovu krivulju. Raditi prema slici 2.2.