Gramatika

Vrste riječi:
1. Promjenjive:
- imenice / nomine (opće, vlastite, zbirne, pl. tantum, pl. singularium., umanjenice /
deminutivi, uvećanice / augmentativi, konkretne, apstraktne, odmilice / hipokoristici,
pogrdnice / pejorativi, brojevne imenice)
- glagoli / verbi
- pridjevi (opisni, posvojni, gradivni)
- brojevi (redni, glavni)
- zamjenice / pronomine (osobne / lične, posvojne, povratne, povratno-posvojne, upitne,
odnosne)
2. Nepromjenjive:
- prilozi / adverbi (mjesta, vremena, načina, isticanja, sredstva, količine...)
- veznici / konektori
- prijedlozi
- uzvici / usklici
- rječice / čestice / partikule
NOMINATIV TKO ŠTO
GENITIV KOGA ČEGA
DATIV KOMU ČEMU
AKUZATIV KOGA ŠTO
VOKATIV OJ, EJ, HEJ
LOKATIV O KOMU O ČEMU
INSTRUMENTAL S KIM S ČIM

Page 1 of 2
 Sintaksa
Funkcija riječi u rečenici:
1. Predikat (imenski i glagolski)
2. Subjekt (izrečeni, neizrečeni, zalihosni/ „suvišni“, logički)
3. Objekt (izravni, neizravni te prijedložni, besprijedložni)
4. Priložna oznaka (mjesto, vrijeme, način, uzrok, sredstvo, količina, namjera...)
5. Atribut (pridjevski ili sročni, imenski ili nesročni)
6. Apozicija

Sintagma – spoj dviju punoznačnih riječi; jedna je glavna sastavnica, a druga je zavisna
sastavnica
Gramatičke veze:
1. sročnost ili kongruencija (stoga postoje odredbeni ili atributni spojevi riječi, tj.
odredbene ili atributne sintagme)
2. upravljanje ili rekcija: glagolska rekcija, imenička rekcija, pridjevska rekcija, priloćna
rekcija (stoga postoje dopunske ili objektne sintagme, odredbene ili atributne sintagme
te okolnosne ili adverbijalne sintagme)
3. pridruživanje (stoga postoje okolnosne ili adverbijalne sintagme)

Rečenice:
1. Jednostavna:
- neproširena (S, P)
- proširena (S, P + dodaci)
2. Složena:
- NSR (sastavna, rastavna, suprotna, rečenični niz, isključna, zaključna)
- ZSR (predikatna, subjektna, objektna, priložne/adverbijalne, atributna, apozicijska)
- VSR

Page 2 of 2