Professional Documents
Culture Documents
Jermenija
Jermenija
Jermenija, zemlja na balkonu Evrope, dok se u dnevnoj sobi dešava žurka, podseća po
mnogo čemu na Srbiju, kao što ceo zakavkaski region svojim šarmom ali i geopoltičkim
košmarom nalikuje Balkanu. Mladi Jermeni se ne obaziru mnogo na dnevnu politiku u
pokušaju da žive „normalne“ živote, uprkos tome što, kao i ovde, posao u struci uglavnom
mogu da nađu samo u teoriji.
Kada bi cela Jermenija morala da stane u jednu rečenicu, ona bi mogla da glasi i ovako: zemlja
siromašna a skupa, u kojoj žive gospoda. „Tamo svaka kuća ima klavir. Svako zna da igra šah“,
objasnio nam je prijatelj pre nego što smo se zaputili u Jermeniju, zašto su njeni žitelji po svom
obrazovanju važili za gospodu i u komunističkom Sovjetskom Savezu.
Gospodstvo izmiče statističkom poimanju uspešnosti, kao i mudrost koju neki vide u spoljnoj
politici ove zakavkaske zemlje. Ona je jedna od retkih država koja sarađuje istovremeno sa
Iranom i SAD, a gaji dobre odnose i sa Ruskom Federacijom, gde živi gotovo podjednak broj
Jermena kao i u matici, kojih je prema popisu iz 2013. nešto manje od tri milona. Takođe, više od
milion Jermena živi u SAD i isto toliko u Evropi.
Nasuprot dijaspori širom sveta, Jermeni su u sopstvenoj zemlji skučeni igrom velikih sila, kao i
ceo zakavkaski region. Granica između Jermenije i Turske je pod kontrolom ruskih trupa, a
zatvorena je i prema Azarbejdžanu, zbog višedecenijskog sukoba ove dve zemlje oko
oblasti Nagorno Karabah, koja, faktički sada funkciniše kao nezavisna teritorija. Zato se iz
Jermenije jedino može na sever, u Gruziju i na jug, u Iran, što su glavne linije snabdevanja i to
ovu državu čini prilično skupom za život.
Slika u glavnom gradu, Jerevanu, potpuno je drugačija. Ulice su pune, kao i ugostiteljski objekti,
muzeji i galerije. Noćni život nismo imali prilike da iskusimo, ali kažu da je skup. Ovaj grad je,
prema listi časopisa Fast Company, i među deset najboljih za digitalne nomade, koji koriste
mogućnosti interneta da bi radili na bilo kojoj tački na planeti.
Jerevan je izuzetno lep grad. Građen je planski, početkom 20. veka i krase ga brojni bulevari i
parkovi. Gradom dominiraju kaskade, ispod kojih se na tri nivoa nalaze galerije moderne
umetnosti. Na vrhu brda smeštena je statua „Majke Jermenije“, na mestu gde je nekada stajao
Staljinov gigantski spomenik. Prilikom njegovog rušenja poginulo je nekoliko ljudi, pa je među
Jermenima kružila priča da ih „Staljin ubija i iz groba“.
Sada je aktuelna ona da iza građevinskog buma u Jerevanu stoje korupcionaške veze lokalnih
tajkuna. Mnoge zelene površine nestale su pod zgradama, koje su, međutim, izgrađene u
tradicionalnom jermenskom stilu. Zato, kada dođete iz Srbije, navikli na novokomponovanu
divlju gradnju, nametne vam se utisak da jermenski tajkuni imaju bar više ukusa.
Na temu posla u struci, zajedno zbijamo šale kako će ga naći samo u teoriji. Naizmenično radi
dvanaestočasovne noćne smene u hostelu, kao i Araik, student prava koji na posao dolazi očevim
kolima i ne voli seriju „Igra prestola“, za razliku od Gevorga koji je obožava, odlično govori
engleski i takođe je završio teorijsku fiziku, da bi sada radio u hostelu svoga zeta. Osim što rade
poslove koji nemaju nikakve veze sa njihovim formalnim obrazovanjem, zajedničko im je i da je
svaki od njih služio vojni rok u Nagorno Karabahu, teritoriji u Azarbejdžanu koja je naseljena
Jermenima.
Ovi momci vole i da planinare. Organizuju ture za inostrane turiste po jermenskim i planinama u
Nagorno Karabahu. Deset dana sa hranom košta šest stotina dolara. „Nije to mnogo novca, a nije
ni naporno. Predeli su izuzetni“, odgovara Gevorg na našu opasku da to i nije baš jeftino.
I zaista, Jermenija nije jeftina zemlja. U odnosu na Gruziju, koja je i sama podigla cene nakon
turističkog buma, usluge i proizvodi po prodavnicama skuplji su i do 50%, a i najčešći turisti u
Jermeniji su Rusi i Ukrajinci, uz primetan rast posetilaca iz Irana i arapskih zemalja jer im ne
treba viza. Jermenima treba viza za mnoge evropske zemlje, pa i za Srbiju, što važi i za srpske
državljane ukoliko žele u Jemeniju.
Viza se dobija na granici i košta šest dolara, a ako nemate tačan iznos u jermenskim dramima,
gruzijskim larijima ili u dolarima jer evre ne primaju, carinik će vam ljubazno vratiti kusur od 80
dolara od sto i uz smešak reći „Welcome to Armenia“. Gde se denuo ostatak kusura, možemo
pretpostaviti. Tu pretpostavku kasnije nam je potvrdio i naš poznanik Araik. „Korupcija je“, kaže,
„najveći problem u ovoj zemlji“.
Nema barke za genocid
Araik objašnjava da mu se više isplati da u pribavljanju planinarske opreme, neke stvari, poput
patika, poručuje iz Rusije, jer su tamo jeftinije. Pri tom, odatle je i većina proizvoda u
prodavnicama, čak su i njihovi nazivi na ruskom jeziku, koji je ovde i dalje veoma prisutan u
komunikaciji. A ne nedostaje ni Rusa. Među njima je i Jelisaveta, koja je došla iz Rusije u
Jerevan, gde predaje engleski na univerzitetu, a govori i nemački i francuski. Priča nam kako je
oduševljena ovim gradom i Jermenijom, iako joj plata „i nije neka“, budući da je prosečna zarada
u ovoj zemlji ispod tri stotine dolara.
Za razliku od svojih vršnjaka u Gruziji, koji se krste već kada nazru crkveni krov u daljini, mladi
Jermeni ne iskazuju toliki verski entuzijazam, iako je njihova zemlja, zvanično, najstarija
hrišćanska država. U jednom od manastira, mladi sveštenik kada čuje da smo iz Beograda, kaže
da je boravio u našem gradu i da mu se zaista svideo.
Jermeni nazivaju svoju zemlju Hajastan a sebe Hajerima, po Nojevom potomku Hajku, koga
smatraju praocem nacije, a njenim srcem planinu Ararat, na koju je prema predanju Noje iskrcao
svoju barku. Otuda se ime ove planine, koja se danas nalazi na teritoriji Turske, sreće na svakom
koraku u svakodnevnici Jermena, bilo da je reč o imenu neke banke, čaja, čokolade, flaširane
vode, pakovanja cigareta…. O nekadašnjem prisustvu Jermena ispod Ararata, u okolini jezera
Van, danas, na žalost, svedoči samo Muzej genocida u Jerevanu, posvećen žrtvama turskih
pogroma nad ovim narodom.
Jermenija, bivša sovjetska republika na Kavkazu, između Evrope i Azije, ima
drevnu i bogatu kulturu, a njen narod vekovima okružen hrišćanima i
muslimanima jedan je od najhomogenijih na svetu
Ova planinska i relativno mala zemlja oduvek je bila na meti velikih sila u regionu.
Istorija Jermenije je bolna i krvava (turski genocid nad Jermenima, kada je ubijeno 1,5
miliona ljudi, konflikt u Nagorno Karabahu, primeri su iz novije istorije). No, i u takvom
neprijateljskom okruženju Jermeni su uspeli da sačuvaju svoj jezik i religiju i da
napreduju kad god su imali mogućnost za to. Cena koju je ovaj ponosni narod platio bila
je stvarno velika.
Jermeniju vredi posetiti iz više razloga. Zbog predivne prirode, istorijskih znamenitosti i
činjenice da je prva zemlja koja je prihvatila hrišćanstvo, na šta će vas, takoreći,
neprekidno podsećati na hiljade crkava i manastira koji su građeni u neverovatno lepim
predelima. Ono što je ipak najlepše su ljudi - ljubazni, gostoprimljivi i ponosni - na svoj
narod, religiju, zemlju i istoriju. Pre odlaska u Jermeniju, dve stvari treba imati na umu: to
je jedina zemlja koja se pominje još pre 3.000 godina i prva koja je prihvatila
hrišćanstvo, 301. godine nove ere.
Šta videti?
Jerevan - prestonica Jermenije čija istorija počinje u osmom veku pre nove ere. Treba
posetiti Matendaran, najveći institut starih rukopisa na svetu, Narodni muzej, Muzej
Paradžanov, Muzej genocida...
Hagpat - manastriski kompleks i manastir Sinahin iz 10. veka (oba pod zaštitom
Uneska)
Ečmiadzin - duhovni centar jermenskog hrišćanstva, iz četvrtog veka. Tu se nalazi
Sveta stolica jermenskih katolika, kao i centar jermenske apostolske crkve. Katedrala i
muzej su deo svetske kulturne baštine
Gegard - manastir i neverovatan arhitektonski kompleks koji je uvršten u svetsku
kulturnu baštinu. Kompleks je delom uklesan u steni. Naziv manastira, koji u prevodu
znači koplje, potiče iz 13. veka, kada je tu preneto koplje za koje se verovalo da je njime
Hrist proboden
Garni - paganski hram iz prvog veka, poznat po rimskim mozaicima
Kor Virap - manastirski kompleks koji je građen od četvrtog do 17. veka. Ovaj manastir
ima specijalno mesto u jermenskoj arhitekturi, kulturi i istorijskom nasleđu. U prevodu,
naziv kompleksa znači „duboka tamnica". Prema predanju, u njoj je sveti Đorđe
prosvetitelj proveo 13 godina i preživeo. Nakon toga, hrišćanstvo je proglašeno za
državnu religiju, a sveti Đorđe prosvetitelj postao je prvi svejermenski patrijarh. Odavde
se pruža pogled na biblijsku planinu Ararat
Noravank - manastir iz 13. i 14. veka, jedinstven po svom istorijskom i kulturnom
nasleđu
Jezero Sevan - u njega se uliva 28 reka, a samo jedna ističe iz njega. Tu je i manastir
Sevan, koji je građen u devetom veku na jednom ostrvcetu, ali se povlačenjem vode
sada nalazi na poluostrvu. Korišćen je za radionice, hodočašće i kao mesto za azil
Hagartsin - manastir građen od 11. do 13. veka, jedan od najposećenijih u Jermeniji
Јерменија је једна од најстаријих државана Земљи, ово је прва држава у историји
хришћана. Чак иу 9-10 века пре нове ере, јака држава УРАРТУ постојала на
јерменском земљи. А пошто свим историјским периодима које су захватиле над
Јерменима земљи, они су оставили своје трагове овде. Не постоји ништа чудно у
чињеници да су јерменски знаменитости изазвати истински интерес. Постоји
велики број споменика историје и културе, међу којима Јерменија је једна од
најзначајнија у Старом свету.
Иереван атракције
Назад на садржај
Шта можете видети ван Иереван?
Назад на садржај
Назад на садржај
Назад на садржај