13.-49.

str

- IKONOGRAFIJA  analiza likovnog djela, ali ne analizira likovne komponente (boja) nego
sadržaj (ono što se nalazi na slici)
- IKONOLOGIJA  proučava samu temu sliku, atribute, sastavnice… Obje proučavaju slike ali ne
na likovnoj razini…
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ikonografija razmatra nelikovne komponente likovnog djela, ikonografska analiza je bliža
literarnom pristupu likovnoj umjetnosti.

- LITERARNI SADRŽAJ određuje:

 KOMPOZICIJU  anđeo se uvijek naviješta Mariji s slijeva udesno u smjeru čitanja

(latinica, zapadni način)
 AMBIJENT  „Prikazivanje u hramu“, „Ulazak u Jeruzalem“
 TIPOLOGIJA  npr. sv. Petar (intelektualac koji je znao više jezika) i sv. Pavao (ribar,
prikazan snažniji, stariji, fizički moćan).
 ODJEĆA  npr. sv. Ivan Krstitelj (kožom obučen, devina dlaka s unutarnje strane koja
struže i donosi rane tijelu). On je pripadnik arsena.
 ATRIBUTI  znakovi preko kojih prepoznajemo tko je tko. Npr . sv. Petar ima 2 ključa,
ključevi nisu atributi smrti. Sv. Pavao ima mač koji je atribut smrti jer su mu odsjekli glavu
jer je bio rimski građanin (brza smrt, privilegija)
 BOJE  Marija je sve do 20.st imala crvenu tuniku i modar plašt
 Apostoli – prikazano da su šarolikog porijekla (izraelski narod)

- Analiza kreće od pisanih izvora, pisani izvori ilustriraju pisani tekst tj. osvjetljavaju ga
- U SV slika je imala posebnu funkciju kao sredstvo komuniciranja s masom.
- Barokno slikarstvo aureoli vraća njeno prvobitno značenje
- IKONOGRAFIJA = opis slike
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Temeljni tekstualni izvor za kršćansku ikonografiju jest Biblija, što znači knjiga, ALI koristili su se i
drugi izvori koji su pružali veće mogućnosti ilustracije te su poticali maštu:

 APOKRIFI, apokrifna Evanđelja – tekstovi koji nisu ušli u Bibliju. Spisi dvojbene
autentičnosti. Razni dodatci i prerade kojima su se popunjavali izvorni tekstovi. Djela koja
izviru iz pučke mašte.
 HAGIOGRAFI - biografije tj. životopisi svetaca ili LEGENDE o svecima. Ti hagiografi su
prikupljeni u 13.st u „Legendi Aurea“ ili „Zlatnoj legendi“ (Jacobus de Voragine)
BIBLIJA PAUPERUM  biblija za siromašne svećenike, slikovnica, na neki način SAŽETAK
BLOCKBUCH izdanje Biblije Pauperum – slike i prikazi su prikazani kao drvorez, ti prikazu se
skupljaju u jednu knjigu i to je to blockbuch izdanje. Razvilo se u Flandriji, Nizozemski i Njemačkoj
u 15.st
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Drugi najčešći uzor su bila ranija likovna ostvarenja (freske i mozaici)

 Knjige s minijaturama (egzistiraju usporedno riječ i slika)

 Drvorezi (Vincet iz Kastva)

HRVATSKI MINIJATURIST  Julije Klović, „hrvatski Michelangelo“

- Daljnji izvor su crkvena prikazivanja  srednjovjekovni teatar. Pozornica smještena uza sam zid
crkve. Najljepši primjer je prikaz Rođenja Kristova na luneti portala trogirske crkve majstora
Radovana.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*POGANSKI MOTIVI

- Preuzimanje antiknih „poganskih“ motiva u ranokršćanskoj umjetnosti.

Najpoznatije su:

 aureola,
 krilati anđeli,
 psihopompos
 simbol duša u liku malog djeteta,
 personifikacije rijeka i vjetrova.
Slavoluk Sergijevaca  primjer poganske ikonografije. Božica Nika s krilima s lijeve strane
simbolizira arkanđela koji se ukazuje ženi s desna
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*DOSLOVNA I SLOBODNA INTERPRETACIJA

- Durerovi drvorezi s temama apokalipse  primjeri promašaja primjene metode doslovne ilustracije.
Nesporazum.
Npr. „Sveti Ivan guta knjigu“ – Durer, Apokalipsa  krivo je shvaćeno preneseno značenje „gutati
knjigu“
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 ANAKRONIZMI  to su „osuvremenjivanja“ u obliku likova (odjeća, arhitektura,

namještaj i predmeti…)
- Što je „svetost“ lika veća, to se on konzervativnije prikazuje te se manje i sporije njegov prikaz
mijenja (Krist svoju antiknu odjeću zadržava najduže, sve do danas. Vojnici koji hapse Krista su se
npr. promijenili)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
IKONOGRAFSKA TOPOGRAFIJA I TOPOLOGIJA

 Topografija razmatra položaj koji je likovno djelo zauzimalo u prostoru (npr. je li zidna freska,
reljef na portalu, skulptura u niši…)
- Umjetnik nije mogao slobodno birati teme, te nije mogao birati mjesto na kojem će se zadana tema
prikazati  pojedini prikazi i likovi se moraju uvijek nalaziti NA ISTOM MJESTU U CRKVI ili
na pročelju. Npr. na kupoli se NIKADA ne nalazi „Posljednji sud“, a u narteksu „Uzašašće“.
- To su strogi ikonografski propisi

- 1. Koje mjesto zauzimaju određene teme po važnosti, 2. Traži se određeno mjesto za temu, važnija
tema se locira poviše svakidašnjeg.

- U religioznoj slici svijeta na vrhu je stvaralački i pokretački duh (kao gornji dio tijela), a na dnu je
beživotna materija (donji dio tijela)  Svetački likovi i biblijske scene pronalaze svoje mjesto po
tome koliko su sadržajem i značajem blizu od „Sve-višnjeg“ tj. Boga.
- Ovakva vizija svijeta se poklapa s kasnoantičkom vizijom NEOPLATONISTA mističara Plotina
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*ARHITEKTURA – MODEL KOZMOSA

- Crkvena građevina = maketa svijeta

 GRANICA NEBA I ZEMLJE  nad kapitelnom zonom, razmeđe između nosača i tereta
(kapiteli stupova) – linija horizonta
 SVOD  nebeski svod

U aachenskoj dvorskoj kapeli Karla Velikoj početkom 9.st.  prikaz neba na zemlji na ZAPADU

 KUPOLA  točka gdje sve završava ili počinje (počinje se spuštati prema tlu)
 Bog na vrhu kupole na tronu.
 U prvom krugu oko Boga stoji Bogorodica s arkanđelima i 12 apostola,
 U drugom krugu su proroci.
 Zatim evanđelisti, glavni posrednici vjere, mučenici
 Na međi neba i zemlje je prikazan Kristov život
  Najniža zona sveci i legende svetaca

Evanđelisti su smješteni na pandativima, temeljna potpora vjere kršćanskog neba

Mučenici na lukovima i potkupolnim stupovima nose na leđima teret za nebesku vjeru na zemlji

- Najstariji prikaz Bogorodice u apsidi jest mozaik u porečkoj bazilici iz 6.st

- Kada posjetitelj ulazi u crkvu, odmah nasuprot je Marija apsida
- Tek kad se duboko uđe u prostor crkve, gledatelj primjećuje lik Svevišnjeg na svodu kupole
- Kada čovjek izlazi iz crkve u „vanjski svijet“, na zapadnom zidu nalazit će se scena „Posljednjeg
suda“ kao opomena i prijetnja za moguće grijehe u vanjskome svijetu.

DAKLE:

 KUPOLA kao najviša točka (Svevišnji tj. Krist je tu prikazan)

 APSIDA žarište u ulaznom kretanju (Marija Bogorodica)
 ZAPADNI ZID NA IZLAZU IZ CRKVE nasuprot apsidi („Posljednji sud“)

Najbolji tip crkvi su CENTRALNOG TLOCRTA S KUPOLOM (jer su one model kozmosa) zato što
te crkve koje imaju kupolu imaju nosače tih kupola. Između tih kupola i nosača se nalazi linija
horizonta koja je granica. Kupola je nebeski život i tu se nalazi Krist, predstavnik nebeske crkve.

Predstavnica zemaljske crkve je BOGORODICA koja se nalazi u apsidi (četvrtkugli)

LONGITUDIALNI TLOCRT (kada nema kupole) – ti svi likovi se spuštaju za jednu razinu. Krist je
u apsidi, Bogorodica ispod njega.

AJA SOFIJA  na kupoli Aje su nekvi otvori kroz koja prolazi neka svjetlost. Kupola je
najosvetljeniji dio građevine (simbol kupole kao nebeskog svoda, najviša i najosvetljenija točka, zato
je tamo krist), kako se spuštamo dole tak je sve tamnije.

U romaničkim i gotičkim crkvama „Posljednji sud“ se nalazi na pročelju, na ulazu u crkvu  da svi
ljude vide poruku da paze što rade u životu.