PRVA ŠKOLSKA ZADAĆA

17.10.2022
Boje, zvuci i mirisi djetinjstva

Svi smo se nekad zapitali i razmišljali o tome kako je sve bilo lijepo kad
samo bili mala djeca. Sve je nekako imalo smisla i što god se desilo svakog
dana kada smo ustajali smo ustajali sa osmjehom koji je bio ,,od uha do uha“.
Kako god nam se prijašnji dan završio, uvijek bih bili presretni ujutro kada bi
se probudili uz crtane filmove i doručak koji su nam spremile naše drage
majke i očevi, ili djedovi i bake.
Svakoga jutra kada smo bili djeca, prije škole ili vrtića ustali bismo i
prvo što bi jeli za doručak je bio jako fin topao kakao ili Čokolino. Taj Čokolino
svako bi dijete svakoga jutro razveselio, i dan bi bio spreman za početak. Sa
srećom bi išli u školu i vrtić, bez ikakvih problema, bez ikakvih briga. Sve se
činilo savršeno u našim očima i sve je bilo šarenije, mirisi su bili intenzivniji,
ali i zvuci su bili jači i ljepši. Zvuci, boje i mirisi su bili puno ljepši kada smo bili
djeca. To je zbog jednog jako važnog razloga i to je briga, ili stres. Kada smo
djeca, ne brinemo ni o čemu, već o tome moramo li na zahod, kada ćemo jesti
i koju će nam igračku kupiti ,,mama“ ili ,,tata“ kad se vrate s posla. Ne
brinemo o ocjenama u školi, ne brinemo o poslu, o računima, o problemima
sa prijateljima i obitelji. Život samo neprestano ide i koga god vidimo
gledamo ga sa neznanjem, ali i sa neizmjernom srećom. Nema ničeg ljepšeg,
nego kad u djetinjstvu dođeš kod djeda i bake i od njih dobiješ jedan topli,
nezamjenjivi zagrljaj koji ćeš uvijek pamtiti. Također, najbolji dio dana je
poslijepodnevni odmor sa majkom ili ocem nakon ,,napornog“ dana u vrtiću
ili školi. Što više starimo, sve postaje bezbojno, dosadno, naporno i tmurno.
To je zbog toga što smo stariji imamo sve više stvari oko kojih brinemo, više
stvari razumijemo i neprestano smo pod stresom zbog sitnih stvari. Većina
ljudi govore: ,,Joj kako bih se sada vratio u moju osnovnu školu, tada mi je
bilo najljepše.“ Ja bih se također vratio u osnovnu školu, ali prije svega vrtić.
Tada sam bio najsretniji i nisam imao nikakve brige. Po cijele dane sam se
igrao, družio s prijateljima, igrao ,,skrivača“ i gledao crtane filmove. Sve je
tada bilo puno boja. Zvuci nisu bili prigušeni kao sada, trava nije bila sive boje
i mirisi su bili intenzivniji. Nakon vrtića bih uvijek došao kod bake na ručak, i
njezin ručak je imao jedan poseban, predivan i raskošan miris koji je skoro
neopisiv. Što sam stariji, taj miris je sve slabiji i slabiji, boja juhe je tamnija i
slabija, a zvuk kuhanja juhe nije isti kao prije. Ja sam također zabrinutiji i pod
sve većim pritiskom iz dana u dan.
Starimo. Što smo stariji, imamo sve više obaveza i stvari oko kojih se
moramo brinuti. Škola, posao, djeca, fakultet….Zbog briga oko nekih stvari
boje, zvuci i mirisi gube svoj intenzitet iz dana u dan. Te boje, mirise i zvukove
ćemo naravno zauvijek pamtiti, jer kad su bili najintenzivniji, tada je
djetinjstvo bilo najljepše.