Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Osmanovi Svjetovi W-W

    Uploaded by

    vlakovi
    13 views11 pages

    Original Title

    osmanovi svjetovi W-W

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    13 views11 pages

    Osmanovi Svjetovi W-W

    Uploaded by

    vlakovi

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 11
    SVJETOVI OSMANA Poput vetine povijesnih epova 17. stoljeéa, ai Gunduligey se Os- ‘man ne bavi iskljueivo povijesnim stvarima. Samo neki likovi i radnje toga epa upuéuju na stvame asobe i dogadaje. Medu nje- ‘govim turskim likovima kao povijesne su osobe, uz Osmana, Prepoznatlvi samo jo$ sultanov polubrat Mustafa, veliki vezir Di layer i zavjercaik Daut. Na poljskoj, u Osmanu opéenito slabi eksponiranoj strani ima vi8e likova'za koje zna i histori Kealjeviéa Viadislava okrwZyje, osim oca Siimana (Sigismund) 1M, jo8 omanja siupina poljskih plemiéa, iz koje ipak samo viter Ko. revski (uistinu Korecld) igra u epu kakvu-takvu ulogu, premda vz Se kao patiens nego kao agens. Ostali se samo spominju ime. nom, KataloSki se nabeajaju ili se nakratko predotuju kzo junaci u Osmarte tri puta ispripovijedane hotimske bitke. Jednoga od ajih, kneza Zhorovskog (Zbaracki) Gini Gundulié sugovornikom turskih poldisara u jedanaestom pjevanju. Uz nekoliko likova imenovanih i djelomiéno modeliranih Prema povijesnim osobama, susreéu se u Osman i fiktivni Lko- vi. Ovamo idu ponajprije neki pseudopovijesni likovi, kojih stur Panj zbiljnosti ne pada ispod razine vjerojatnoga ili moguéega, Ti se likovi krecu u tematskom svijetu odredent djelovanjem povir jesnih likova, ulazedi s ajima w razlitte interakcije. Radnje 80 ih Poduzimlju nisu se, doduse, dogodite ii se nisu dogodile na opi. sani naéin, ali ne pripadaju svijetu nenararnoga. Pseudopovijes- nim se likovima ispomaze Gunduli¢é ofevidno stoga da bi popu. nio praznine u svojoj necjelovitoj sliei povijesnih dogadaja U vezi sa sudbinom sultana Osmana TL. Izmiaijenim likovima pseudopo- vilesne naravi u veéoj je mjeri napuéen dinamigai turski svijet epa nego plalativne poljske epizode. Primjer pseudopovijesnoga lik u Osmanu big bi, recimo, AlipaSa sa svojom diplomatskom akci- Jom u Varsavi!, kojoj su posvecena éetiri od stedisnjih pjevanja 11 pow se iors zat dao diplomas ska nije bio. Nhs Je u ep Alipte Hercegovac ao miss hoa fe Gree) upc SSE, postin re omic lef rae Poet Cat grid sal polis, 10 pred nowopn cam, F Sree sDatohelepons hae 104 pa (UL, IV, X, XD). I pod imenom »Kazlaragae, premda je Kovjeke lea imena pripaiag oon sultana Osmana Il, susreée se pro- tagonist djelomigno izmisliene radnje. Krugu izmisijena Gunduliéeva osoblja pripada, medutim, i nekoliko posve fantastignih likova, Kojima nema mjesta ne samo 1 histori ispripovijedanoj u Osman nego ni u Ijudskom povije- snom svijetu uopée. To su diije amazonke, Krunoslava i Sokolica, jedna iz poljskoga, druga iz turskoga tabora, i nesudena Osmano- va nevjesta Sundanica sa svojim ocem Ljubdragom, tobozajim po- tomkom srpskih despota. Uzore 7a te likowe naSao je Gundulié u Ariosta ili u ariostovskim epizodama Tassova Oslobodenoga Jeru- zalema. Jedno} drugo} visti fikcje, posredovanoj takoder Tasso- ‘vim utjecajem, pripadaju figure trinacstoga pjevanja: vladar pakla (stra’nodr%ac od propastis) i njegova pratnja, U Osmanu, medu- tim, druktje nego u Tassa, ostaju biéa pakla bez svojih nebeskih antagonista. Mozda je koje od dvaju nedostajuélh pjevanja Osma- novib imalo nadoknaditi taj manjak®. Ali, s obzirom da pakao u Gunduliéa ostaje svijet 2a sebe, Kojega protagonist, uza svu agre- i ij ne utjeéu na smjer glavne radnje, moguée je problem i obmuti te se upitati, ne bili i ta poloviea Onostranosti pala Zrevom konaéne redakelje djela, da je Gunduliéu za talvo na HO Grebe seipine Osmanoui koa, razlugene prema kriteri- ju kompatbilnosi odnosno inkompatibilnost s iskustvom povije- sne stvarnosti, pripadaju razliitim tematskim syjetovima, od ko- jih je samo jedan povijesni. Povijesnim, i to u prilitno sirokom znaéenju rijeti, moze se smatrati svijet sultana Osmana i onaj poljskoga dvora. Ostale likove, u skladu sa stupnjem i naravi nji- hove fikcionalnosti, okruzayju razligti tematski svjetovi. Dvije ama- sn mga ea tenes pt near ES ia P. Pavitié u radu »Zaneowl brvawske barokne kajiZeyno- > Beeeecnayimcn sie aaron 1 Ee mm ap nr ot gn srapaet oettacss pam sap [Gai tad nedowdeim epo Koniolo) Powe! brah ao eign Sas ees ar igh ae et edhe es ne ‘vrhunac ojegova pies 3g stvaranja i najveci pokudaj u bevatskoj Ienj i seme fen enous er dic pemiarea ren San te Eais bees emned sage ceos Sires niagara ean ‘nju mogao rijeSiti problem nekompletnosti Osman, Nepostojanjs sda pote on ena oe neces (enareuaain meme aceans a 105 nae | — = zonke i slijepa Suntanicac tvore svijet koji bi se, s obzicom na po- ‘sijelo takvih likova iz srednjoyjekovne romance ili iz »romanti&- hoga« epa mogao nazvati romantiénim’. Likovi iz trinaestoga pje- vanja, dusi pakleni, takoder nastanjuju jedan i po ontolotkim, i po tematologkim kriterijima separatni svijet, koji Ga ovdje zvati ceshatologkim. Ideja trostruke diobe epskih likova i njiiovih radnja, kako se di u Osmanu, zamifjena je ofevidno po uzoru na Tassov Oslobodent Jerwzalem. \ radnja toga epa dijeli se u wi rukay povijesni, s Goffredom i Boemondom u sredistu, romantifni, s Armidom i Rinaldom, Clorindom i Taneredijem, Sofronijom i Olindom, i eshatoloski, razvijen u nebeskoj sceni iz prvoga pjeva- ja iu prizoru pakla iz Cetvrtoga pjevanja. Tri tematska rukava Oslobodenoga Jeruzalema nisu, doduse, bez medusobnih veza, ali u sakom s¢ od njih kijutna zbivanja odvijaju po nekoj auto- nomnoj logici. Sto se tite umjetiéke zasnovanosti takve podjele epskoga svijeta, ona je, s jedne strane, vjerojatno proizisla iz Tas- sovih estetiékih afiniteta. S druge ju je strane moglo potaknuti i pjesnikovo uyjerenje da bi se Zrtvovanjem svijeta romantitne epi- ke konjunktumno) povijesnoj tematici umanjil izgledi epa na do- bar prijem u publike. Ta se Tassova bojazan, ukoliko je postojala, 1 jednoj kasnijoj prigodi i obistinila: u hladnoj reakeiji Gtatelja na Osvojeni Jerwzalem, proiséenu veziju krizarskoga epa. Premda se Gunduliéeva podjela epskoga personala nedvojbe- ‘no oslanja na ternarni raspored likova Oslobodenoga Jervezale- ‘ma, razlog za takvo rjeSenje u dobrovatkoga je pjesnika tezZe nati nego u Tassa. Jer, usprkos zadrZanoj tematsko-komporicijskoj trijadi, daje Gundulié nedvosmisleno do znanja da mu je powje- sna tematika vainija i bliza od ostalih dviju. Znatizelja s kojom on zalazi u politiko-diplomarsku dimenziju Osmanova sluéaja i, na drugoj strani, odredena nesigumost ili Eak nemamost w tretma- ‘nu romantitnih i eshatoloSkih tema pokazuju da je njegova po- lazna situacija bila razliéita od Tassove. U Dubrovniku oko g. 1630, pola stoljeéa nakon pojave Oslobodenoga Jeruzalema, mo- glo se veé, po svoj prilici, raéunati s Gitateljima koji su svojom rijemljivoséu za knjiZevno obradenu povijest nadilazii Tassovu publiku, Ima li se uz to na umu da je Gundulié na misao o stvae 4 Unijezeno je miblenle da Gundulié karkterizacijom svjih tru Jenskih iko- va reproduciea osobine Tassovlh romantiénth heroina, ponaosob Clorinde (Gokelica, Krunoslava) { Erminje (onéanica). Tassovi pak Zens Ukovl aas- Heduju znatan dio svojih erta o¢ junakinja Ariostovs Orlanda (Braéamante, Angelica, Marsa). Nedostau jo8 predradnje na asnon Koj bi se moglo ue- ‘dil aie It se Gundulié i mimo Tassovo posrednittvo nadoveaivao na APo- 1, So nije iskjuten, jer Orlando furioso, kako pokarsju esd arostovski ‘modivi u dubrovzthim’tagikomedijama (Pulmou, Gledewid), bit €e da se u Dubrovnik dosta dao. 106 sanju vlastitoga epa doSao odustav8i prije toga od zvatno najav- iene namjere da prevede Oslobodeni Jeruzalem®, mote se pret- postaviti da je njegov odnos prema Tassu, u periodu izmedu od- batenoga prevodilaékog projekta i koncepcije originalnoga epa, postupno poprimao karakter distanciranja, iz Sega je, mozda, bio mogao proizid i projekt epa u potpunosti posvesena povijesnim temama. Ali usprkos tome, nije Gundulié, radeci na Osmanu, az- biljno posumnjao u obraziozenost diobe epskoga svijeta na povi- jesni, romantigni i eshatolo8ki. Vjerojatno se w tome odrazavalo rnjegovo veliko povjerenje u Tassa kao umjetnika, im se ianaSas- ‘ima toliko Sesto i otvoreno ispomagao pri saviadavanju obrine strane pripovjedatkoga posla, recimo pri oblikovanju pojedainih ‘epskih scena ili pri karakterizaciji likovaS. Bic ée, nadalje, da su se i Gunduligeva razmilianja o esteti&koj privlaénosti ariostovske ro- mantike podudarala s Tassovim estetigkim kalkulacijama. Tpak, Osman upomo izazivlje dojam pjesnitkoga djeta koje se, u samo malo drukéijim uyjetima, moglo zadovoljiti i golom povijesnom fematikom. Stove, smattam da fe njegovo firenje romani ceshatoloSkim epizodama bilo nasilan, nedovoljno obrazlozen gin te.da je urodilo sudbonosnim posljedicama. Najvidljvija od posljedica jest rupa u sredignjem dijelu Osmana, nepostojanje ddvaju njegovih pjevanja? 5 Pajevod Osloboddenaga Jeruzalema najsluje Gundulé g. 1621. u predgovo- 1m Djesnima pokornim: hralja Davida: Ove (.) jem na svjelos, ddl s Ne- Deskom pomod Jerusalem sloboden, spjevaaje Cestijem Imenom privedre rune Krala Poljadkoga nareCeno, svemu nasem Siovinskom Narogu ule 6 Debar uvid u natin i mjers Gunduligeve ovisnosti o Tassu pruta K.Segvié w svom g. 1911, objaljenom digest-tzdanju Qanana. Odiéan poctavalae 1 Os- ‘mana, i Oslobodenoga Jeruzalema, nalai Segié Gunduliéa nebrojene po- fade ix Tass, U7 koje mavodt odgoversjuea mjesta iz alijanskoga ep 7. items enepostojeéa di samo viagubljena pjevanja bez oljevania se, zajed- ‘no s vetinom nash novjih hisordara, odlotujem za pevg hiporezv. Dapate, u ovom se radu polaiava pokavati da je 21 Osmanovo Getrnaesto i peinaesta pjevanje Gi, po drgim lekejama, tinaeso | Eetmaeste), § obz yom na sadrije bof su Se u ajima mori obradi, u neh rule i logiéno Sto ‘su ostala nelspjeana.Ipal, wsput upooravam dim dobssh poznavalaca Gun “dulceva epa Koj yjeruju da su se spomenuta pleranja samo izgubla. jedan Je ‘0d nih K. Seg, Kou blago) polemics A. Paviem pledira za hipotean nak radnaga zagubljen: -Pavé hoce, da pjesik nj nikalaspjevao ex dva pevae ‘Bj. (od Pavié vel, da u roku od deset goding, to teée od Gunduliéeve stant {do pevoga rukoplsa, nije blo moguce txgubit dva pjevana {to abog brojna ‘Stanja{prepisivania. Kao da se ho¢e mnogo wemena da neito tub’. Zat0 Je dosta mala, Csotita, rastresenest, da se neito zavrgne, pa onda posve tz Babin, bor le Gundulicena -Osmsanae, str. 7. O oizgublienim pjevanjimas {ovo 1 P, Pav, u radu navedenu w bieSci br. 2. Podsjeéam, uspos, dt [Bra 0 gublenjy, pa €ak i ponoynom pronalazenju dvaju sredisnih Osma- havi pjevanjau Pavia pojavle jo8 jednom, ali ne u njegovim knjdewno- ovjesnin radovims, nego ao plot njegova romana Koraljna vrata 107 ee (Od triju Osmanovih tematskih svjetova povijesni uvjerljivo nadvie suje oba ostala. Njemu ne samo Sto pripada lavovski dio tekstual- ne mase epa i najveti broj likova, nego je'dvama nepovijesnim syjetovima i hijerarhijski nadreden: romantiéni se junadi nigdje ne uspijevaju odvojiti od povijesnih (recimo, Sokolica od Osmana), a eshatoloske figure mjesto da predodreduju zbivanja vuku se za njima. Razlika prema Tassu, kod kojega povijesni svijet poslusno reagira na inicijative poduzete u nebu, dijelom iu paklu, dok se romantini svijet uspjeSno ubacuje izmedu neba i povijesti, spre- Eavajudi odvige izravnu, nedramatitnu realizaciju boZanske promi: sli, vrlo je velika, upravo nageina. Namee se ovakav zakijucak: Gundulié se u povijesni matenijal svoga djela zadubio s iskljudi- vyo8éu koja je poremetila ravnoteZu tasovske koncepcije epa kao sinteze triju tematskih syjetova. Kako je poznato, Osman se, ukoliko ga shvacamo kao povi- jesni ep, odnosi na dogadaje u veri s nesretnim krajem mladoga sultana Osmana Il, koji je g. 1622. u Carigradu pao 2rwom oru- Zane pobune. Po GunduliGu i po vetini povijesnih izvora sulta- nov je pad izazvala slaba ratna srteéa u bici $ poljskom vojskom kod Hodima g. 1621. kao i njegova riskantna odluka da pod ma- skom jedne za proljece g, 1622. planirane istotne kampanje de- setkuje i protist svoje vojne postrojbe. Nadalje, uz odgovomnost za hoéimski poraz i nesmotreni istofni plan ubraja Gundulié u ‘ragitku krivnju svoga junaka, emu se takoder nalaze paralele u povijesnim izvorima, njegovu taitu Zelju da se Zeni djevojkom vi- soka roda, Sto je odudaralo od yjekoynih turskih obitaja, po ko- jima je i sultan imao svoj harem popuniti robinjama, Vigestrulas Osmanovu krivaju, statuirajuci je definitivno u prvom i drugom pjevanju epa, sazimlje Gundulié u jecinu jedinsivenu hamartiju, koju izvodi iz Osmanove mladenatke nadmenosti. Fabulativni razvo} povijesnih dogadaja i njihovih kvazi-povije- snih apendiksa u Gundulievoj se epopeji zapotinje kod dviju ‘Osmanovih odtuka zasnovanih na prvim dvama aspelcima njego- ve tragiéke krivnje. S jedne strane, izgubljena ho¢imska bitka na- lage priveemeni mir s Poljacima kao zalede za planirani vojni po- ‘hod »u istoke. Za to je potrebna ddgovarajuéa diplomatska akcija, koja se povjerava »Hercegoveu« Alipa8i. AlipaSino putovanje od Carigrada do VarSave, i njegov boravak u poljsko prijestolniciis- unjavaju treGe, Zewvrto, deseto i jedanaesto pjevanjc epa, oboge ujuci njegov »realistitki« subunivezum spomenom i prizorima razlititi, uglanom slavenskih kulturnogeografskih svjetova (sje- yeroistotni Balkan, Dobrudza, Besarabija, koju Gundulié naziviie Bogdanija, VarSava). Kako je jedna od postaja putovanja i sam Hoéim, ono pruza izgovor za opseZno prepritavanje hocimske bitke, prvo od ukupno triju, Alipadina diplomatska akcija i njego- 108 r =e ‘yo prisjeéanje na hoéimsku bitku, uwode u tematski opseg epa Poljake. Na drugu komponentu Osmanove krivnje, na njegovu zamisao istonoga pohoda, riadovezuju se dogadaji o kojima se pripovijeda u zadnjih pet pjevanja: prokazana u janjarskim keu- ‘govima, iceja vojnoga pohoda izazivlje medu vojskom panila i pobunt. Uza sva preglednost i mjestimiénu blizinu stvarnim dogadaji- ma odnosno povijesnim izvorima, otvara povijesni sadrzaj Osma- nna i neka teze razrjesiva pitanja. Nije se, naime, lako domisliti to je Gundulié u povijesnim dogadajima izmedu hodimske bitke i carigradske pobune smatrao egzemplarnim, u 3to je, u kakay kknjizevni znak namjeravao sazeti dionicu istonoeuropske povije- sti ispripovijedanu u epu. Dosta uvrijezena misao — napose bli- ska naSoj proslostoljetnoj knjiZevno historiografiji i njezini ideoloskim polaziStima — da je Gundulié hotimsla bith i njezi- ne posljedice promatrao oima svjesnoga panslavena® vjerojatno se moze odbacit, Ona se pozivlje na simpatije Sto ih Gunduli¢ is- kazuje prema Poljacima i slavenskim balkanskim narodima, ali glatko previda pjesnikovu otvorenu nesimpatiju prema drugim Slavenima, recimo, prema Cesima? i Rusima odnosno »Moskovi- macl0, Neka neprevidiva stanja stvari proturjete i podjednako po- pulamoj tezi da se u Osmanu na primjeru konkreina povijesno- ‘ga dogadaja predoduje univerzalnt sukob krSéanstva { islama. Tu tezu, prosirenu nadasye u na¥oj prijeratno} knjizevno} historio- graf, kad se »duh« Gunduliéeve epohe rado stavljao u vezu s pokretom katolitke obnove!!, dovode u pitanje najmanje dvije Einjenice: prvo, u Osmanu se’ najvetim dijelom vopée ne radi o 8 Repreventatvan je 7a takvo tumatenie Osmana, na primer, ra I, Zore wAle fonje 1 Gundultero} Osmanide, Ra JAZU 94 (188), ple se pokava do eext zastupjenoer Stam slavenskogs swjta u persdralu Osman, Prtom B Zore bpomate metodom alegocekoga wunatent pojedinin korn cpa, poscbno njegowin Zens gua, Kojena vil inkarnache savensih naroda Prthowh potudk sistema 9) Spominjué u jedanaestom pjevanja jedau dela eplzodu tddesetgoitnieg sa Gui ere db tan antec pot Esha ere oS neredno/ ima bjene sv Rut ers Ceskoga zasve Praga / 0 fe eno ‘Smet, / jt ih ers, Job podlaga 18 nfm ana boje pac, XI, 683-8. ‘Tatoder bez Soojecanjaspominie Gundulle Cehe kao gunk u sukabu 3 polski lraljem Boleslvoen I (&, 497-500). 10 O -Noitoratom haces por eu Onnany amo to 0. otro polsko}Koloni, posebno w sihowima Xi, ‘Alpaa Sogetia ese ff Samanu da pobalje Vasa na moskowsko crsvos te da, Zeal se, Zaviada oe Halas odzgara/ do Nijemskopa doll mort 11 Usoran je a raaunfevanje Osmana,jsacokae uw pronoreformaciskor Kj fr Gana i, narra soundulie wok Bar, Gel abort, 1, B. JuaSe Zayed 1938, sr. 64. Marakoviey fe Canak potaknst sport nanjem Gundaliat njegora epa u knjaiG. Schnirera Katboliche Kirche {ind Kur der Baroctet, Paderiorn 1937, u Kojo} 86 Soko peace, imisso 0 padudarost prosrelormace {bark 109 {slamsko-krSéanskom, nego 0 tursko-turskom sukobu, 0 dogada- ju koji vige nalikuje na gradansle nego na vjerski rat; drugo, po- drobnija analiza Gunduliéevih polititki obojenih iskaza i stajaliSea pokazuje da je za njega 1 u krSéanskoj Buropi bilo prijatelja i ne- rijatelja, Toénije nego ta dva Gitanja, previge-oslonjena na odre- dene ideoloske pretpostavke ili na Siroke predrasude o kulturi 17. stoljeCa, Gini mi se misljenje Sto ga je Sezcesetih godina iznio njemadkl slavist H. Rothe: da je Gundulié u povijesnim epizoda- ma svoga djela, posebno preko figure sultana Osmana zapravo Zelio ilustrirati opasnosti jedne politike, jednoga vladalatkog stila, { to onoga koji ignotira zakone i obitaje, 2 afirmira viadarsku sa- movolju, autokraciju!, Osnovmu prednost toga shvaéanja vidim u sljedecem: ono se ne ispomaze problematiénim pretpostavka- ‘ma 0 Gunduligevoj privrZenosti velikim, »planetamim« ideologija- ‘ma ranoga novoyjekoulja (panslavizam, katolitka obnova), za ko- je bi istom valjalo utvediti koliko su dubrovaékom plemstvu 17. stofjega, dakle, Gunduliéevu drustvenom sloju, bile bliske ili do- stupne. Povijesne epizode Osmana, ukoliko ih shvaéamo kao ‘opomenu o prokletsivu autokracije, mogao je ideoloski motivira- ti naprosto dubrovadki raison d’éiat, u koji je Gundulié, po sve- mu 3to 0 njemu znamo, slijepo yjerovao. Vike, medutim, 0 to) te- mi pri kraju lanka Misao da je Osman konkretnim povijesnim dogadajima po- taknuta kritika samovlada spretna je i utoliko Sto se wz njezinu pomoé, druktije nego u oslonu na »panslavistitkue i »kiSéanskux interpretaciju, koje se zaustavljaju na tursko-poljskim scenama epa, moze sintetizirati smisao hocimske epizode i prizora iz cart gradskoga gradanskog rata. Naravno, uvjet je takve sinteze da se donekle revidira uloga Sto je dva starija Gtanja Osmana pripisuju ajegovim poljskim protagonistima. Gunduliéeve Poljake ne bi- smo, naime, vide promatrali kao djelatni instrument boZanske pravde, kao »branktelje vjerex, nego naprosto kao zid u koji je Osman lupio po citi svoje vladarske samovolje, taitine i pohlepe za legitimacijom (i on mladahan [..., / Zljan starijeh slavu sresti, /'podize se na Poljakas, 1, 49-51). Premda podosta razlitita od vecine preduyjerenja o tome tko je tko u Osmanu, prediozena revizija Gundulideve poljske teme pak se ima na Sto pozvati, u najmanju ruku na jasan pjesnikoy stay, iznesen veé u proemiju epa, da samovladu, a to znati i Os- manovu viadanju kao inkarnaci samoviada, ne prijeti izvaniska ‘opasnost nego unutrainja, danas bismo rekli »sistemska sklo- nost samorazaranju: 12 Untersuchungen zor Gamung des Osman von han Gundalis, Frankfurter Abbandtungon zur Slavistk 8, Ost und West, Wiesbaden 1966, st. 141 1d 110 SESE EEE eee 7 Bez pomoéi viinje 5 nebi svijeta je staynost svijem bjeguéa: satiru se sama u sebi ‘carstva silna i moguéa. 49-12) Nalazeéi u vainim, upravo programatskim iskazima Osmana uyjerljiva uporiéta, teza povijesnim epizodama Gunduliceva epa kao kritici autokracie ipak se ne moze do kraja izloZiti bez odre- denih teSkoca. Nije, naime, lako razumjeti zaSto Gundulié, kad vveé sama Osmana dri antitetinim likom, rezervirajuéi za njega i gomij, i donji polozaj »kola od sreées, toliko inzistira na izvanj- skoj suprotnosti izmedu Turaka i Poljaka. ZaSto mu je potreban invanjski protivnik kad se pravi sudbinski konflikt odvija u pot- Ibvatima i propustima sama sultana? Dakako, hocimska epizoda, ‘kao sudbonosni Osmanov ybris i potctak njegova kraja, Gundu- liéeva je epu neophodna. Dobro mu dolazi i tema poljske drza- ‘ye, razvijena u jedanaestom pjevanju: polititki sklad poljske feu- dalne kraljevine i njezina visoka krSCanska etika, sazeto predote- na u ditlivoj priti kneza Zborovskoga 0 pustinjaku Blazu, moral- nom jamcu poljske vojne pobjede, odligno kontrastiraju slici tar- sske carevine kao polititkoga tijela podredena Ijudskoj volji (rbez pomoti viinje s nebi), i to joS volji samo jednoga Zoyjeka. Za8to je, medutim, Gundulié poljskoj temi prepustio vige prostora ne- oli je to trazila njezina u osnovi pasivnc-kontrastivna funk zavodedi time na pomisao da se u Osmanu Zeli govoriti o boju kxSana i muslimana, Slavena i Turaka, a ne 0 opasnostima jed- noga tipa politike? Tu je mogué samo jedan odgovor: kompozi ja epa odnosno njegovih povijesnih epizoda nije posve jedinstve- nna, nesavréena je. Tet ‘Tyrdnja da u Osmanovim povijesnim epizodama nije bas sve 1u najboljem redu ima u naoj znanosti o knjizemnosti prilitno du- gu tradiciju. Od sredine 19, stoljeéa, kad je postao znanstvenom temom, pa do danas, Gunduligev se ep u vise prigoda procjeni- ‘yao kao djelo kompozicijski neuravnotezcno, pri Gemu se, izme- du ostaloga, upozoravalo i na nesklad njegove poljske i turske problematike. Dodue, takve su ocjene nerijetko izazivale i opre- fan stav da Gunduliéeva turska i poljska tema zajedno tore 22- dovoljavajuéu celinu, Gime se proutavanje Osmana pretvorilo w svojevrsnu kopiju homerskoga pitanja s ajegovim »analitiékime i wunitarnime teonjama i stajaligtima. Uz napomenu da ovdje izne- ‘sena misao 0 nepreviadanu tursko-poljskom dualizmu Gundu- Héeve povijesne tematike jasno podupire »analititko« stajalite, ostavit €1 po strani cjelinu odnosa medu dvama razlidtim znan- m1 tvenim videnjima kompozicijskoga stanja stvari u.Osmanul. Za- lovoljit éa se navodenjem nekih kompoziciskih paradoksa iz Os- anova povijesnoga sadréaja Kojt se, po mom osje¢aju, mogu sravilno razumjeti samo na podiozi »analititke« deskripcije epa i ijoj implicitna kritickoga stava. Specifitan prilog ovoga lanka krititkom sudu 0 tematsko- ompozicijskom ustroju Osmana svodi se na ocjenu da bi povi- ssne epizode Gunduliéeva cpa — suprotno stajalitima 0 Gun- fuligu kao pjesniku stavensnko-turskoga ili krs¢ansko-islamsko- ‘2 antagonizma — bolje funkcionirale 5 manjc poljske tematike. ‘renesena na teren razmiiljanja 0 Osmanovgj genedi, ta bi ocje- ta bila ravna pretpostavci da se Gundulié svoga pripoyjedatkog rosla prihwatio s koncepcijom iskijutivo turskoga epa, popustaju- i istom naknadno naletima svoje polonofilije™. Cinjenice kojima 3. Napominje, ak, df ret © potpor opreang} umjereno} Jes ana Torse poimange Onmana w sane) Keratas nt rain Obici ne tenaca of kojin se ne ines jednako pai. Deke je anal owrem A Pave bio mena dae Gundulter ep nespctnaHombinasa ‘rae sari epovejecnogs rurskog | ednogs poston Gp. seg rad +O omponit Osman Rad JAZ 98, 104d), prea fr meds fas jin alitemae unjerenyje mien da fe Gunde naprie pera ple: Sia IT XVEXK,v Gel posecena tose} tema, radomecuet im narade fo poste epsom koje eration prstor me prog tom der Geet dans esnaitoga Pjvaia. Stcamccscth je godlon ta somi-anain {Sonja blotens nape sJednom nada M. Resetara CGundallee’ Or man, Bravo 17,125, st. 117 t@) ~ posta ao abode po} se GN, Rapacke Gncuiies Osman, Butt swiata prendtatooneso, ro. Slt Wareson Kino — Glam 1975, 0 se west pro Sena nedocataetvova | vza med doje eis Gander Sun pei epic Meta w sto) inert o oman naan | ta nee rxdovew Kojima se ana premise, dodus, praca ll se Ne {cate la ergument ma eva geneze dela: Kao primer takes ra Sem ‘jem kv Setachiart, te Debtargen Gendies wd fbr poctcher Sh Bonn 1952, u hoo) ma ve eee, poneona na ste 18 dy Sparocien fo amostalnoat | tamevdoainost Gomenont epuoda, «dase prt ne rose nore hpoezeo nasa del 4. tzocen 0 Gunduew kolebanja med dems poviescin tema ne ih, ipa todo tera di fe Ooman mast sijedom ralshim od onogs 5 tem gx nogenn rukopina predsa: Pome odbacjud cltremma Koncept Pane o drama epovina’ jenna Jedi malorom (dr hporesea pra-Ormama, da sa pesto sas 5 sigurno bila esta tragora Fuk Bison} prea v povesnim ivorma), msi da Ext Resetarow mje St dancsenu ao ga spomnjem u biel be. 5) tpt odredene pgm teres Spor Je: ponajje, pus i aroma, nonstes Roncpisos Gk Froese Gjeria RVESOD inten crogom pany, hoje po Recto. fuatjens om Repatedopisare pose tome, Une pone wpjly os ‘mosaljenja polske tematie, oje se po mom miley de facto provodl treGem plan ose bt ds is pe vee pero, Prd Jos pow sk Dyranie 0 tome mjodote njpon rea br 7eADN jm fe Pa ale {ie Vial, poste soprotnest 5 procmjem epa po Hoje je Osmanoy ‘agent nei) lego vise tka ofan vee cert kao mogul suk 12 se u takvu stavu osjeéam poduprt nisu beznagajne. Prvo, kako smo veé vidjeli, sultan je Osman sam svoj neprijatelj. Nadalje, i smje&taj hotimske bitke u pretpovijest Osmana daje naslutiti da je u njerau poljska tema morala ostati neSto poput uzrotne zavie sne regenice. Mjesta u epu na Kojima se se taj izvornt tematsko— kompozicijski nacrt revidira nije teSko prepoznati. Ako se zanc- mare rane najave poljskoga »skretanjax u prva dva pjevania (u sti- hovima I, 22-6 i Il, 74-9), prvo se veliko odstupanje od koncep- Gije Osmana kao epa o trskim stvarima dogada u trecem pjeva- nju. Tu Gundulié, nadovezujuéi se na pohvalu »slavnom Bugati u« Orfeju, upletenu u opis AlipaSina balkanskoga putovanja, ot voreno deklarira jednim od svojih pjesnickih ciljeva i proslavija- rnje poljskoga prestolonasljednika Viadislava: (© pristavni kraljevieu, nedobitna tvoja dila ja bugareé slavan biéu, ~ ta je imena tvoja sila, (an, 137-40) tanov antagonist. U skladu s tim, bipoteidka bi Viadistavgiada tila Gund ier istognt grich, 2 ne, kako sugenta ReSetar, rezltat kxsalegs domi. (Osim toga, sumnju u misao da je nastanak Osmanoulb plevana sijedio vor. pb red 1 XVE-XX ICKL pobudye | 10 So u pesljedaih pet plevanja eka dolaze moti kojih se anlpacye {zaéednalaze u pjeranjima TAXIIL Tu je, ht primer, retrospektiva romance 0 Dilavero | Begam Adamkinji DX, 141 5380), koje se sade ukratko spominje u éetertom pjevanj. Dalle, ogortenje ‘Osmanoxsh furs protvnika prem njegevias nezakonitim Zentabenita pla- ovina, sie puta spomenuto uw zakejutnim pjevsnjima, prailje w paméeaje Scenu te drugoga pjevanhu Kojo) se Osman o tem braka konzulira sa sv0- jim dvorskim stvjetodaveima, I scena XVII, 1192 (Osmanova wilecanje s DF laverom, Husainom i Kazlaragom u vez s veé zapogetom pobunom) pandan je sifu prizora saxjecovanja iz droga pjevania, aie Osman, bilo tz vastite tine, blo pod utjecajem lol savetodavaca, dancsi ill uévsaje sve svoje sudbonosne odluke. Dva te prizors odnose jedan prema drugome lao lice | raligje ii — reteno jeziom Gundulléeve simbolike — kao najgornitnajdo- fl segment Fortunina kocaéa. Naiposie, smisaonih veza sa sadrzajem pos- Ijednth Osmanovtb pjevanja maj | epizode s Kaziarigom, Jedna od postal 1 prtkom dijely agina putovanja jest Farzal. Slavno poprite jot slavijepa [gridanskog fata sul pritom | k1o neizramna opomena 0 dogadaima koji preditoje u Carigradu, 4 pripowedaju seu pjevanjima XVI-X. istna fe, do- Gage, — sto se u marathi onjentiranoleraren © Gunduiica iste po- Sebnim naglaskom ~~ da se u zadnjem djelu Osmana ne nastaviju neke fd peiporjednih nije zapotet meds pjevanjs It XI, paje sega pipo- ‘jest © Sokolic, Krancslavi# Sunéanic. Al, nfihov peekid pred pragom Os ‘anova rasplest ne Gil i se sigamim dokazom da th je Gundulié zamistio Istom nakon Sto su pjevanja 1 £ XVI-NX ves ila nastala. Te su pripovjest, emu Ge oud jo bis govors, otpale iz rzlogn hoje je Gundullé morte was Hid Gach ako fe ep rastao smjerom koji ga mi danas Gamo. 3. '§ mitskom Orfejevom figurom 3 pozadini, kao svojevrsnom za- mjenom za Muzu, navedena sc pohvala Viadislayu doimije goto- ‘vo poput kakve prikrivene invokacije. Drugi potez kojim je Gun- dulié Siroko otvorio vrata prodoru poljskih tema jest videkratno ponavljanje fles-beka na temu hoimske bitke. U uporu Gundi liéevu preprigavanju hogimskih prizora nasluéuje se kompromis izmedu hipoteticke osnovne, turske koncepcije Osmana i kasni- jega pjesnikova oduievijenja likom poljskoga kraljeviéa Viadislava i uopée poljskom ulogom u curopskoj politic za ranoga seigenta, Ali, samim se prepritavanjem dogadaja iz pretpovijesti epa od Viadislava i njegove prainje ne mogu natiniti pravi epski junaci, Jo8 jedan neuyjerljiv pokusaj da se lik Vladislava jave eks- ponira poduzimlje Gundulié u devetom pjevanju, gdje se pleme- niti poljski kraljevié susreée s romantinom figurom Sokolice. Sa- mo, ta se epizoda odigrava veé na medi dvaju Osmanovtb temat- skih svjetova: povijesnoga i romantiénoga. Mislim da neGe zvuéati bogohulno ako se upravo spomenute tematsko-kompozidijske antinomije Osmana nazovu nedostaci- ma ili greskama. Jer, one uodijivo deformiraju osnovu dela, do- vodedi u pitanje i uravnotezenost njegova smisla. Ukratko éu spo- menuti najvidljvije negativne posliednice prouzrovene Gunduli- éevim neproporcionalnim Sirenjem poljske teme: previsokim do- iranjem Poljaka relativirao je Gundulié pouka svoga proemija, tezu 0 neutemeljenosti Hudske taitine (s Vladislavom je, naime, w ep ubao junak kojega flozofia »kola od sreée« promasuje); dalje, naglaSena, ali nedjelatna suprotnost medu poljskim i turskim protagonistima Osmana prikrila je tursko-turski karakter osnov- noga Gunduliéeva konfliktnog motiva; najposlije, vigestruko po- navijanje ho¢imske epizode, potaknuto zakaSnjelim nastojanjem da se pojata poljska tema, prijeti da izazove dosadu, éemu je Gundulié donekle doskotio vjestim varicanjem medijske prezen- tacije hocimskoga boja (prvi se put, u treéem i etvrtom pjeva- nju, boj preprigava iz. perspektive otevica, drugi se put, u dese- tom pjevanju, nudi kao sadrZaj pjesme, ted put, uw pjevanju br. XI, kao sadr2aj likone umjetnine, po svemu sudedi, goblena)!®, i Povijesnom je svijeru Gunduligeva Osmana, kako smo vidjeli, svojstvena odredena necentriranost, prouzrogena pretjeranim Sirenjem poljskoga ekskurza, Da se ta necentriranost ne bi bas 15 Redantno o trims Gunduligcvim verzjama hotimske bith we analian thore kkomporiejskefunkoje, pike D,Faliteree u radu -Barokrs postop u Kompo- ‘iii Gundulicera Csmanas, Stari pisctbroatski& nihove poxtike, Zac 1989, sir 2371 14 BRS trebala ispridavati pozivom na osjecaj »gubitka sredi8tas, toboze svojstven »barokno} kulturi«, pa ni na mnogospominjani »antice: titkie svjetonazor »baroknoga Eovjeka, vidi se po tome Sto ona nije urodila dojmom istinske policentriénosti epa'®, Usprkas do- bbroj kvantitativnoj zastupljenosti u tekstualnoj masi Osmaina, Viaw dislav i Poljaci ostali su Sto su po nekom naslutivom izvornom nacrtu epa morali i biti: pasivna pretproslost osnovne Gundulice- ve teme. ‘Necentriranoiéu svoje povijesne tematike, nedostatkom rav- noteze medu turskim i poljskim sadréajima Osman je u svom te ‘matsko-kompozicijskom sloju podosta optereéen. Ipak, Gunduli Gev poliski izlet nije nipoéto jedina, a mo%da ni najveéa neloy nost u tlocrtu Osmana. Znatno je veé probleme, po mom mis- enju, stvorio Gundulié sebi, odfuéivsi se obrubiti svoju povije- sou tematiku romantiénim epizodama i eshatoloSkim scenama. Ni od ega, naime, ne pati Osman koliko od neodgovarajuée ko- ordinacije — dijelom, prejake, dijelom preslabe — svoga povije- snoga svijeta s dvama sporednim, nerealistikim syjetovima. Problematignost romantiénih epizoda Osmana —u koje ubrajam sve radaje Sto ih u ep poduzimiju ili trpe junakinje So- keolica, Keunoslava i Sunganica kao i dio dogadaja vezanih uz Ka- zlaragino gréko i balkansko putovanje — ne razlikuje se mnogo ‘od otvorenih pitanja s kojima Zitatelja i proucavatelja suéeljuju Gundulieva povijesna ili kvazi-povijesma pjevanja. I ovdje je rjee 16 Time ne odbacujem w strudnojlteratur velo prosirenu misto 0 vainosti an- teze, kao retortke figure | komparicjskoga works, 22 Gunduléey ep. Da ‘Osman ved anvieransa, ca je, Sovie, popled na svijet Bio ga deo implicira antitetitan, pripada optim miestima literature © Gunduliga. tim se djlo- info slazem. Gundulé se doista animno rado slut aniterima. Osim (0g (on W form anukeze esto swine i elie remasske opocicie ipa nekada — sada, tijumt — pad, vast — ropswo, koje u delist odreduju prgu o Osmar nu. Privacam, nadaie, da je Gundulié anutezu shvaéao kao paradigrou Gtae 1a jednogn podrudia pojesnogs Zvoea, promoviras je time u instrament ‘voje spoznaje starnost.Ipak, fel mi se pretjeranim gledat w antezt no- vu Giava Gundulieva svetonazora. Na rail pogieda na sujet iz anietke hastaje cualizam, Za krscanskoga je, medutin, peu t mishoca Gundulics primjerenije pretpostavti da je svt u celini promatrao monisti, a da se Danan povatavia abjelaimnom anttetikom jednoga poviesnog dogadsjs, casigradskoga puta i g. 1622. U kori takve lolalzacje Gunduliceve antite- ‘ike govorivaZna okolnost da sujet Osmana ubjutvje | podeutja u sebi ne- proturjetna. Pruner je 2a to sla polis kraljevine. Polake Gundulg, Zak 4 Ade Je ie 0 ajlnovim neladainjim { buducmn extovima, ea primjer, u opis flere polski Krajeva (X, 429-585), nikada ne promatra k4o pol opaziciie {antheze Poise tou, spomenutiu sthovims o galerij, ne doimju se kaa prvi sukobi podjedaldh antagonists, nego Kao nedijlelakéno brisanje, po- Savanje, proldianje drugoga, To dolat do raja | asimeuieno) karak- {erzzcjt antagonisia: nasuprot purim imenom odredenih posh kraljeva ‘Moje antagoaist imenovani etnikim il zemljopisnim apsteakejama: »Bole- fave — sPomoravels, sKagubie, «Prise; ~KaZimite — snepeatelfy »Boleslav Krivousts — Rush, Ugsi, Ces, Nijemo U5 prije svega o problemima narativne odnosno tematsko-kompozi- Giske sintakse. Samo, ovdje su ti problemi vedi, i to onoliko koli- ko je problem koordinacije povijesne i romatiine tematike tezi i vaZniji od problema povezivanja dviju ili vise povijesnih tema, ‘Osim kad se smjeStaju u snove povijesnih ili kvazi-povijesnih junaka ili u okvire umetnutih romanaca Sto ih bugare likovi luta- jucih pjevata, romantiéne epizode 7a ep tasovskoga tipa uvijek predstavljaiu odredent riziko. Drukiije nego u ariostovskom, od potetka do kraja romantiznom epu, u Tassa i njegovih sliedbeni- ka romantitni personal, sastavijen obiéno od »bojnih dikdlas, &- robnica i vrata, Zivi u susjedstvu likova s punim povijesnim ime- ima. A jer pritom radnje romantiénih likova treba da usjetu na dogadaje u povijesno| 1 kvazi-povijesnoj sferi epa — obiéno po modelu »Ahilejeve srdzbex, dakle, kao neplanirani uzrok odlaga- nju i kompliciranju velikih, poziivnih pothvata povijesnih likova — romantiéni i povijesni svijet djela moraju na vise mjesta uéi je- dan u drugi. Ti spojevi znatan su tematsko-kompozicijski prob- em tasovskoga epa: ako su preslabi, romanticne epizode mogu se posve udaljiti od povijesnih i ostaviti dojam nedovoljno inte- griranih, falultatimih prosirenja; ko spojevi ispadnu prejaki, pri etl opasnost mijeSanja dvaju tematskih svjetova, razligitih po stupnju zbiljnosti, po knjiemom podrijetlu i po tipu radnja sto ih tradicionalno udomljyju. Nain koordinacije povijesnoga i ro- mantignoga tematskoga kompleksa proveden u Osmanu Gini mi se problematiénim bas zato Sto ne nalazi uski srednji put medu ‘dyjema upravo ocrtanim opasnostima. Pritom se za Gundulicev ep sudbonosnom pokazala druga navedena opasnost, ona kojoj je uzrok nedovoljna separacija romantiénoga i povijesnoga svije- ta _U detvrtom pjevanju Osmana, u kontekstu Alipasine pripo- vjedne rekonstrukelje hoéimskoga boja, govori se, izmedu ostalo- #2, 0 sugjelovanju amazonke Sokolice u opisano} bitki: paia. naj- rile pokazuje svom sugowornikes, bogdanskom vojvodi, gaje se nalazio Sokolitin tabor (vAli pogled sad uputi / otk bijeli dan iz- lazic, IV, 341-2), opisuje bojniginu tjelesmu ljepotu, dodirujuéi rnajposlije, u manisi rasnoga sveznajuéeg pripovjedata, i njezinu skrivenu jjubav prema Osmanu, uzvraéenu, uostalom, jednako skzivenom Kubavju sultanovom, U paSinu izvjestaju 0 Sokoliginu ‘Yojevanju, koji ubupno zauzimlje nesro manje od sto redaka, do- godila su’se barem dva tematsko-kompozicijska, dapate, katego- sjalna kratka spoja: prvo, jedan je romantitni lik, Sokolica, izray- ‘no uveden u povijesni svijet, izmisljena je osoba udarila svoj ta- bor uz zemljopisno stvarni Dnjestar i uzela udjela u povijesnom dogadaju; drugo, vezom ijubavi, barem i prikrivene, Gundulié je povezao romantiénu Sokolicu i'sam srediinji lik iz svoga povije- ‘snog personala, sultana Osmana. Takvi se sudari dalje u Gundu- ligevu epu ponavijaju na vie mjesta. Sve romantitne epizode Os- 16 meee ; So ‘manove mapotinju se i zavréavaju — ili bi se, da djetu ne manj- {kaju dya srednja pjevanja, bile morale zavrSiti — u okolini povije- snih likova, prije svega u prisutnosti mladoga sultana. Tako Soko- licu, Zetiri pjevanja dalje od njezina nastupa u ulozi hogimskoga junaka, zatje€emo ponowno u susretu s povijesnim likom, s kra- Ijevigem Viadislavom, na kojega je naletjela za vrijeme razbojnié- kkog upada u varSavsku okolicu (XX, 409-712). Posljednje sto. 0 Sokolici u epu ditamo tie se njezine namjere da otputuje u Ca- Figrad, pri €emu ne nedostaje ni najava njezina susreta s Osma- nom, jo jednoga, dakle, romantiéno-historijskoga kratkog spoja (Zatravijena Sokolica, / da prije vidi cara mlada, / s drugam leti jakno ptica / put bijeloga Carigradas, X, 1-4). ‘Slitno stoje stvari i s likom »slavne Krunoslaves, U radnju epa ulazi Krunoslava okarakterizirana kao ariostovska djevojka- bojnica, zapravo kao kriganski pandan Mogorkinji Sokolici. Prem- da podojena »od lavice miijekoms, i ona, poput Soklice, 7a ne- kim ezne: za svojim zarutnikom vitezom Korevskim, nesretaim Osmanovim zatogenikom. Korevski, meducim, za razliku od svoje ariostovske zaruénice, odgovara jednoj povijesnoj osobi: poljs- kom plemi¢u Koreckom, koji Je g- 1616. uistinu pao u tursko Fopsto, gdje je, malo nakon Osmanova sloma, smaknut. Povrh toga, ni Krunoslavu, da je Gunduliéey ep dovrsen, ne bi bio mic ‘nu susret s Osmanom, u &ijoj se ruci, nakon njezina dolaska u Carigrad i njezina zatotenja, (RII, $7 i dalje) nalazi Kijué njezine i Korevskijeve sreée. Konatno, susret sa sultanom predstojao je i treo) romansié- oj junakinji Osmana, Smederevki Sunéanici, Sunéanica, 0 joj se otmici pripovijeda u osmom pjevanju, pripada onom rukavu u radnji epa koji se izvodi iz Osmanove namjere da se Zeni djevoj- kom plemenita roda, Po tome je Suntanica bila predestinirana ili dda je pridruze sulatanovu haremu, ili da je usliseni viadar nedir- fnutu vrati njezine oco, slijepcu Tjubdragu. Tu joj sreéu, kao sto znamo, poklanja Sorkodeviéeva dopuna Osmana, tragikomiéna po tontu. Da bi posvemasnja upucenost Gunduliéevih romantitnih i povijesnih figura jednih na druge mogla biti neSto kao zbrajanje krufaka i jabuka, svojevrsna, dakle, tematsko~kompozicijska nelo- giénost, uogava ‘se kad se provjeri kako je problem odnosa ro- ‘mantignoga i povijesnoga svijeta postavljen u Tassa. U Tassovu se kiZarskom epu dva spomenuta tematska svijeta povezuju meto- dom za koju se — kako po njezinim komentarima u poetitkoj li teraturi 16. i 17. stoljeéa, tako i po njezinoj prihvaéenosti u ep- skom pjesnitvu posttasovskoga vremena — zakljuéuje da se smatrala uzornom. Dijelovi Oslobodenoga Jeruzalema posveéeai romantignim likovima i njihovim radnjama razlilayju se od odgo- varajuéih Gunduliéevih digresija trojako: prvo, oni su veéege op- sega, drugo, nije im stran moment nadnaravnoga, treée, bogatiji u7 een | su djelatnim figurama. Od tih mi se razika duije prve Eine fakuk tatiyme, dok za tre¢u mislim da je bitna. PokuSao bih sada, ispo- redenjem Osmanovib romanti¢nih ekskurza s dvjema najpoznati- jim istovrsnim epizodama Jeruzalema, s onom 0 Clorindi i T. crediju i s onom 0 Armidi { Rinaldu, pokazati u éemu se manife- stira nejednaka opremljenost Tassova i Gunduliéeva epa roman- 1iénim Hikovima, 1 kakvim je postjedicama ta asimetzja urodila. Jesaiena jezikom formule, razlitita se popunjenost Tassovih i Gunduliéevih epizoda djelatnim figurama svodi na sljedete: edje Gundulié ima samo po jednu figucu, Tasso th ima najmanje dvije. Dok Sokolica, Krunoslava i Suntanica nemaju istorodnih parte: ra, dogjeljuje Tasso Clorindi Tancredija, Armii Rinalda. Time se postize dvoje: prvo, u objema se epizodama dobiva upravo ono- liko likova koliko ih je potrebno da se medu njima razvije samo. stalna radaja; drugo, dovoljno opremljen viastiim osobljem, ro- mantitni teatar Oslobodenoga Jeruzalema nema potrebe da se popunjava likovima iz povijesnioga tabora. Gundulié, koji posje- duje samo polovicu od onoga 8t0 se u Tassa iskazuje kao mini- malna opréma romantiéne epizode, ne moze ni jedno, ni drugo: nid je u stanju ubaciti Sokolicu, Krunoslavu i Suncanicu wt samo- stalne radnje romantiénoga karaktera, niti moze odoljeti ishuse- nju da za protupropisno osamljene junakinje tradi partnere me- du povijesnim likovima, jedinim muskarcima epopeje. Zeli i se razlika izcaziti jo8 poentiranije, ispada da romanti¢ni svijet Oslo- bodenoga Jeruzalena nadilazi odgovarajudi Osmanov tematski Kompleks posjedovanjem figura kao Sto su Tancredi i Rinaldo, dostojnih drugova bajkovitim Zenskim likovima. DoduSe, i ta dva ‘Tassova lika labavo pripadaju Siroj okolini povijesnoga Goffreda, ‘kroz koju se i uvode u radnju epa. Za razliku, medutim, od liko- va od kojih ovisi kvalifikacija Jeruzalema kao povijesnoga epa Gofredo, Bocmondo), oni sé mogu lako pomicati preko grani- Ce koja dijeli povijesno od romantiénoga. U Osmanu nedostaju upravo takve figure, sposobne da se kreéu medu dvama temat- skim svjetovima, a da pritom ne umanjuju njihowu razliitost. Sto. 2 se dogada da Gundulié svoje romantitne junakiaje dodjeljuje Ukovima koji niu jednoj situaciji ne mogu sa sebe otresti svoju povijesnost. Kao kad bi se, recimo, u Oslobodenom Jeruzalentu ‘Clorinda i Armida zaljubile u Goffreda i Boemonda. Dakako, vje- rojatno je i sam Gundulié malo po malo uvidio da to ne ide. Simptomatitno je da u Osmanu nedostaju baS pjevanja u kojima Su se neoprezno uspostavljene mezalijanse medu romantignim i Povijesnim figurama morale definitivno rasplest Razlog zbog kojega je Gundulié propustio dometnuti svojia romantiénim junakinjama istovrsne koagense i time ih ospos za samostalne epizode IeZi, po svemu sudet, u njegovo} obuze- tosti stvarnim, upravo polititkim implikacijama turskih dogadaja oko g, 1621. Mozda se jednostavno bojao da bi previsoko dozira- us nje romantignih sadrdaja okmniilo dignitet njegova epskoga djela, zaokupljena prje svega povijeséu. Ali upravo su njegove ustede u romanticnim zakucima epa skodile vjerodostojnosti njegovih rea- listitki zami8\jenih lica i radnja. Njegova pripovjedna ckonomija, uu skladu s kojom srecignji povjesni likovi Osmana istodobno na- stupaju kao Koagensi ariostovskih figura, s jedne je strane zay jeéila razmah romantitnih epizoda, a s drage je umaljla ozbilj- host samih povijesnih likova. Zvudi paradoksalno, ali lezi na dla- nu: romanti¢ne Osmanove epizode, da su dulje i barem upola bogatije likovima, manje bi optereéivale povijesnu jezgru epa. Ni dovrsetak djela nc bi u tom sluéaju predstavljao odvige tezak pro- blem. Bilo bi dovoljno da se na sporednim pozornicama roman- tignih dogodovstina pravodobno, malo prije konaéna povratka povijesno} tematic, pogase syjetla. U Gunduliéa, medutim, uza svu raznovrsnost djelatnih likova, postoji samo jedna pozomnica Uz prespostavien da je osamnaest pjevanja Osmana nastajalo normalnim redoslijedom, zamislivo je da su se ovdje razmotreni tematsko-kompozicijski problemi cpa odnosno njegovih scedanjih pjevanja u nekom oblika i intenzitetu otkrili i samu Gundulicu, To se s velikom vjerojatnoscu moglo dlogoditi nesto prije totke fia kojoj se imala sijesiti sudbina SokoliZina, Kranoslavina i Sun- Zanidina. $ obzirom na cebiljnost resenih problema, posve je mo- guée da se pjesnik odluéio privremeno zaobici neugodni, tesko razmrsivi kompozicjski wrao, prelazest oclmah ma Taku tematica injh pet pjevanja” : PostRomartlenc a se Osmanove epizode komplicirale i pokazale se nedovrsivima, jer ih je Gundulié poku8io preliti zrayno u te matski svijet kojim viadaju Sigure sultana Osmana i poliskoga pre- stolonasljednika. Sto se pak tice eshatoloskih motiva, za njih, re- Ko bi se, vejedi obratno: oni nisu ispali po meri, jer su se od- vie udaljdi od povijesnoga svijeta Osmana, pretworivsi se u nek vstu slijepe ulice u kompozicijskom nacrtu epa. Kriva je tome ‘jerojatno okolnost to je povijesni svijet Osmana, sliéno svijet hrumanisticke historiografije, u biti ve¢ imun na transcendentne autortete. Uistinu, mnogo Sto u Osmanu daje naslutiti da su po- ‘ijesna i polititka dogadanja u otima Gunduli¢evim predstavijala samodostatnu, autotelignu, demitiziranu stvarnost. Za pad mlado- ‘g1 sulatana drZi Gundulié odgovornom univerzalnu, ali ne i nad- naravau sklonost autokracije samorazaranju. Uspon poljskoga Kraljevstva tumadi se — takoder nemetafizitki — na osnovi pol- titkoga stanja stvari, uvidom u aktualne odnose snaga i dinastitke aspiracije na curopskom sjeveroistolay, u detverokutu izmedu Po- Waka, Sveda, Moskova i Prusa. Ali, asim veé osjetno demitologizi- ww naznadi je dano 17 Talvo razumievanie komporiske problematike Osmania je Fu sksejs 0 Gunduligae (1921) A Barca, wsp. A. Barac, Canct ex, Zagreb 1968, ste 311d ug ads | rane Gunduliéeve slike povijesnoga svijeta, mijeSanju paktenih { nebeskih sila u radnju Osmana isprijefila se i Zinjenica da ep kul- ‘minira prikazom tursko-turskoga sukoba, u kojem su pjesniku- IaSéaninu obje strane jednako daleke"®. ‘Uvesti samo jedntr su- kobljenu strana u koalicju s paklom znaéilo bi barem implicitnu rehabilitaciu druge. Wr 1z dosada retenoga slijedi: viden kao pokuSaj sinteze povijesnih, romantiénih i eshatoloskih tema, Gunduliev Osman ne pred. stavija posebno dobro odvagnutu cjelinu. Pritom valja upozorit da njegovo} cjelovitosti ne Skodi o sebi svakako visok stupanj r- alike medu trima spomenutim vrstama epskih tema, U europsko} knjiZevnosti kasnoga 16. i Eitava 17. stoljeca nisu rijetka epska dela u kojima se, uz pomoé britljive tematsko-kompozicijske hi- potakse, postiie zadovoljavajuéa koordinacja povijesnih, roman- ‘itnih i eshatolo8kih motiva, Prvo je takvo djelo, naravno, sama Za liberata, ali ih se mnostvo nalazi i u jakoj steuji talijanske ta: sovske epike 17. stolje¢a!®, Uostalom, sinteza raznorodnih nara. tivnih sadrZaja posretila se i najznatnijim predstavnicima hrvatske sedamnaestostoljetne epike nakon Gundulica, Jaketi Palmoticu- Dionoriéu i Petru Kanavelicu, Doduse, za Paimotiés-Dionoriea, pjesnika Dubrounika ponovljena, epa'o stradanjima i nadama Dubrovnika nakon potresa g. 1667, problemi poput onih na ko- jima je Gundulié zakazao, nisu bili osobito akutni. Negov ep, nai- 18 0 nemoguénosti de se paklene site eizumo zaposte u rasplctu,Osrnana ‘opSien pie J Rapacta w treéem poglavita voje ovdje wee spomeniite kajige 2 Gunduligevu eps. Usput, co je pogavje knige, pod naslovomn sTankred U Carigradus, prevedeno ma aS ea | objavleno w asopise Kryizeona sot 9 (979), br. 33. st. 711 4 19. U epu, na primjer, Delle guerre det Gott Gabriela Chiabcese, objnienome {, 1582, tr vematsa svjeta jedan se prema drugome odnose pesve kao ‘TassaU eshatoloskim se eptzodama pojaijja nebo, { pakao, ¢ romantiene ‘su zamiiljene kao jubamne stone s2 po jednim moSkim | Zenskiatkom: ext. nica Marzi zljubjuje se u viteza Serena, od Sje rake, kao Clorinda od Tan credijeve, na konci gine; Wjepa irene aavodi, privremeno, vokovodu Vitek li, Ista se metoda primjenjuje tu fabulamno razgranana epu Giovanna Fst. fe Maiteide (1596). U njegorim brojaim ekskurima, ceplenima na kya ‘povlesnu pripowjest o prijelaza viteskoga reda sy, Ivana s Roda na Malta, Jepe se amazonke (rene, Camena) susteéu s romantcnim junacima Sian ‘om i Testijem. Armenia Belsole, Kojo} ée uror bil Tassova Armia, pokic ava tcacil iz borbenoga seda vteza Rombolds Iu epu Croce racquisiata Francesca Bracciolina 2 g. 1605, 0 kojem A. Belloni svojoj monografi o Tassovim epigonima (Git epigont della »Gerusalemme lberata Padows 1893), misli da po komporicjskom nacra ae za0staje manage 2a ferustle- Treats fe tart Gein,» pl on Ban) pore pra omantina epizoda u powfesnom epu (porjesna je jezgra ovorz ep er ‘isld pohod bizanskoga cara Heraklja) zahtijeva minimalno dva ica 120 me, rijetko napusta tlo povijesnih dinjenica?, Bez dvojbe se, me- dutim, takvim problemima morao zaokupiti Kanavelié u svome raspriganom epu Sveti Ivan, biskup Trogirski i kralj Koloman, Sveti Ivan zamrseno je Klupko povijesnih, kvazi-povijesnih, ro- mantiénih i legendamih epizoda, koje se ipak, uz pomoe uvijek budaih preklopnih mehanizama, uspijevaju odréati u logiénu ill barem wobigajenu poretku??. Sama, dakle, razlika medu temat- skim syjetovima kakvi se dodiruju u Osmanu ne preoptereéuje nosivost tasovskoga ¢pa. Pravi uzrok komporicjsko} neuravnote- Zenosti djela verojatno valja traziti u Gunuduliéevoj jecinostranoj ‘obuzetosti povijesno-faktinom stranom Osmanova pada i okor nih dogadaja. Otvoreno je pritom pitanje kojim se autoritetom Gundulig, u svojo} historiografskoj znatiZelj, mogao osjecatl po. keiven. Moze biti, kako. pretpostavja J. Repacka, da je u tome vee sudjelovala poetika jedne nove narativne vrste, povijesno-Kroni- kalne stihovane pripovijesti”. Ali, bit Ge da su Gunduligevu uste- dotogenost na povijesno u odredenoj mjeri determinirali i pol 20, tznimlc stom pogleda tx esharoloke epi2ode Dubrowniea ponooiena: nebesko wieéeo dla} subi peuresom pesodem Dubrovaa (1-55). lee paklenih dabora koma je Ze da Tura osvoje eslaent pad (N, 80) | Iatewencia sy. Vaha uw zzvim pregovorima dubrovaish poldsta 3 turskim vasa. Usput refeno, samo a pot pogled proivade Palm out Dionorteve eshaccloe eplade dojam a se Poni ramaja svar do- {ada spnpovjedan!u Dubrovnsn ponouforu Uist se one prema Dove Jesno] jee epa odnase pre alegoihs nego varoéna. To se nafole naa rajeu seni sts Vahoat:postupe onostranogs Jana, Loj mit snow faved! salina da pops dubrovatim molbama, zaprava samo Kopi Posso vee obavijen dplomasskin seeds. Kao Gund, 1 Female {Dion erat etch cpa Sedo Hl nerhtt pr sed na powesne dogadae. Sx obrne su strane, medi, ehatolod mote ‘8 Dubrormik ponotion vpleteesbespierorno Wy drastje nego w Curd lic, logiéno pester. Dalako, u Palmodea-Dionorf,u koja Je posse dubsovatko-tursi interest sukob, ncbestim i pallenima sams rife ilo Od- Yee tetko eared sat raspore 21 Poseboo to wed za wlo mzwjene romantine epiode Kanavelcea epa 1 ra njhoru se primjent pokanje ds je dobro fonkconiranje romanitae a {cake sae njesine opremijenost.dovaljim brojem kava. U Kanwvels Je {5 uj adovllen: persona romanian eptzda broeano je dasa 2h tYevima samostane rade. Kao u Tass, vSoeton ara stl se uz Dok soso unas mut toe oman kar ho oh se {ep wwode kroz pseudepowlesne apendiise povjesne radn, a zt fe baesja sapere romanaése papa Tew flan prose, ba oe somes, Ks map peri a etapa ho le manoy vaal (Scena ugurse opsade Zadr), a 0 dvanaesiom pjevanja at a u Jedno} hubs) epizod po 2aplesy‘iéna} patio Pam I Tebi, al bez apie kraj Iso) Katepoet likoa papi |Fetinko, sn hrvatski Ba Ho Soe Hand tle mae peaoens isogs viezaDjelolarsiog (plevane be. XD nered Fre cipene Corie w iis emeds Peak Rondel dolaz do dvoboja, Dvobo} se zavsava opasnim, a pak tet Rosia ‘len anjavanem 1 setnoneanagnorzom 22 sOsman- leana Gnduliel, te 171-2 Li "I Lidl ili ideoloskd interesi dubrovatkoga gomjeg sloja, dubrovatki domaéih smeéas, kojih se dubrovatka aristokracija uistinu trajno pribojavala, suzbijajuG njihovu opasnost strogim zakonima i dra- konskim kiznenim mjerama. Konaéno, da je perspektiva iz koje s€ u Osman semantizira povijest, iz koje se ustanovijuje alegori- ka Osmanova lika, njegovih pothvata i propusta, mogla biti pod nemalim utjecajem dubrovatke drZavne ideologie, svjedodi i ten- dencioznost s kojom Gundulié, govoreéi o losim odlukama i po- tezima svoga glavnog junaka, istiée njegovu mladost. Kao i ostale sultanove negativno-egzemplame osobine, i njegovu mladenatlu nepromisljenost zreale, i ujedno je vrijednosno karakteriziraju, Poundane kajiike metafore, konkretno slika Ikarova i Faetonova U ponosnoj tv6j pohlepi sinje more mlaca utopi komu vosak perje oblijepi, a sungani zrak rastopi. Tebe wza se i oni ima ki sted voda u ognju zgori, ‘ise koli sunéanima sttarisa { obor. a,919, Prokazivanju mladosti kao ludosti slu3i i uvodenje Troje u Kazla- agin gréki itinerarij. Prizor slavnih ruSevina izmamljuje pjesniku ‘ovakvu opomenu pred mladenatkim pothvatima: (© mladosti, bez razloga i razbora, vid, tko hod, na Sto plahos woja mnoga dovodi ga i navodi. (25-8) Strah od mladosti radi njezine toboZnje nesposobnosti za Zi votne, a pogotovu za politiéke odluke — misao i inate vito uot Jjiva u pripovjednim i dranskim djelima dubrovatke knjiZeynost — pripada medu topoe polititkoga konzervativizma, za koji —

    You might also like