Crna Gora kao prva ekološka država na svijetu, nepunih 30 godina od donošenja deklaracije, suočila

se, prije tri godine, sa najdužim ekološkim protestom u njenoj istoriji. Razlog tome je bila odluka Vlade
Crne Gore iz 2019. godine da Vojsci Crne Gore ustupi na korišćenje planinu Sinjajevinu kao poligon, što
je rezultiralo masovnim nezadovoljstvom ljubitelja prirode i aktivizmom pojedinaca u cilju zaštite
najvećeg pašnjaka na Balkanu. Kako je nezadovoljstvo postepeno raslo, svi aktivisti koji su imali za cilj
sprečavanje devastacije i očuvanju ove planine, su se okupili oko Građanske Inicijative „Sačuvajmo
Sinjajevinu“ kako bi koordinisano vodili akcije protiv samovolje pojedinih čelnih ljudi iz tadašnje vlasti.
Gost portala Putokaz je Milan Sekulović, član Građanske Inicijative „Sačuvajmo Sinjajevinu“ sa
kojim razgovaramo o svim prethodnim događajima sa kojima je naša javnost uveliko upoznata kao i o
aktivnostima GI „Sačuvajmo Sinjajevinu“ danas.
- Milane hvala Vam na izdvojenom vremenu da budete gost portala Putokaz. “Građanska inicijativa
„Sačuvajmo Sinjajevinu“ nastala je, kao što javnost zna, prije nekoliko godina, sa ciljem da sačuva
planinu Sinjajevinu, kojoj je prijetila opasnost da postane vojni poligon. Ljudi koji su prepoznali
opasnost od takvog pristupa, okupili su se, počeli da protestvuju i ukazuju na posledice koje bi mogle da
izazove jedna ovakva aktivnost na najvećem pašnjaku na Balkanu. Kako su izgledali ti prvi trenuci
odbrane Sinjajevine?
Odrasti na planini i selu ima svoje velike prednosti, istina, grad nudi neke značajne lekcije, ali sazrijevati
u ruralnoj sredini ipak čovjeka učini „spremnim stići i uteći“. A nas sa Sinjajevine planina je naučila da se
uvijek mora boriti, biti stamen poput nje, ma kakvi te gromovi udarali, predaja nije opcija.
Selo i planina iziskuju često dosta snalažljivosti u iznenadnim okolnostima, tako da je jedno od najvećih
iznenađenja za mene i moje gorštake bilo 2018. kada smo prvi put čuli za glasine o vojnom poligonu. U
prvim trenutcima, to je za nas bilo prilično nevjerovatno, jer ko je lud da na najvećoj planini, jednom
carstvu biodiverziteta, uspostavi vojni poligon i teren za uništavanje viškova naoružanja. Zar raj pretvoriti
u pakao? Nažalost, loše vijesti se u Crnoj Gori često ispostave kao tačne, suštinski, od marta 2018.
godine, počinje da se stvara Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu. Pošto je Sinjajevina velika, pa
smo i malo udaljeni fizički jedni od drugih, počeli smo da kontaktiramo telefonom, da kujemo planove
kako da se branimo. Svaki taj razgovor, sjećam se, završavao se riječima „ovo ne smijemo pustiti“, „ne
damo i kraj“. Naravno, daleko od toga da je sve išlo glatko, bilo je tu i remetilačkih faktora, ali i to se
vremenom sanira „vrijeme je majstorsko rešeto“. Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu okuplja
iskrene i predane borce za Sinjajevinu, koji imaju jasan cilj pred sobom. Našom slogom, solidarnošću i
jedinstvom u cilju odbrane Sinjajevine, predano radimo da sačuvamo svoju zemlju i planinu, naš način
života, ali i svoje živote. Sinjajevina nas je othranila, i mi smo danas dužni da je branimo.
- Borba za očuvanje Sinjajevine rezultirala je 2020. godine, najvećim i najdužim do sada ekološkim
protestom u Crnoj Gori. Kako je on izgledao i kako se odražava do danas?
Protest koji je trajao od 16. oktobra do 5. decembra 2020. godine, bio je prva velika pobjeda i dokaz da
Sinjajevina ima svoje branioce koji su spremni da daju život za planinu, koja je, sama po sebi, život. Na
Margiti se tih dana okupljala cijela Sinjajevina, ali i Crna Gora, svi su došli da brane planinu. Iz
primorskih, centralnih, ali i sjevernih gradova, ili, kako bi rekao pjesnik, sa planina i gora, sa plavog
mora, sabrali su se, stavljajući kolektivno ispred individualnog. Snijeg, kiša, vjetar, sunce, sve vremenske
neprilike i prilike bile su tu sa nama, ali ono što smo često komentarisali bilo je mnogo sunčanih dana,
kao da je i sama planina vidjela šta se sprema pa je i ona čuvala svoje branitelje. Noći su bile hladne,
često smo ujutru lomili led, da bi uzeli vodu za kafu i čaj. U oktobru smo spavali u šatorima, autima, ali u
jednom trenutku dobri ljudi su nam obezbijedili dvije kamp prikolice, pa se u novembru moglo spavati i u
zatvorenom prostoru. Nema grada u Crnoj Gori iz kojeg nije stigla podrška, donacija u hrani, gorivu za
agregat, tako da je taj protest bio mjesto okupljanja cijele Crne Gore i dokaz naše solidarnosti kao
društva. Hiljade ljudi su prošle kroz protestni kamp, volio bih da smo upisali sva njihova imena, ali neka
sada znaju da smo im i dan danas zahvalni na tome, jer svi su oni vitezovi Sinjajevine i sigurni smo da će
uvijek biti tu za nju.
- Nakon obećanja ljudi iz Vlade protest se završio 05. decembra 2020. godine. Da li su ispunjena
obećanja koja su tada dogovorena između predstavnika Vlade i GI „Sačuvajmo Sinjajevinu“ i da li još
uvijek postoji opasnost od uspostavljanja vojnog poligona na planiranom mjestu?
Nažalost, ekspertska, pa i ova sad manjinska Vlada, nijesu ispunile obećanje da Sinjajevina neće biti vojni
poligon. Ona je zvanično poligon i to je naš neprestani izvor straha i brige. Zato smo svakog dana kao na
iglama, kad će i hoće li krenuti da nam bombarduju planinu. Opasnost je i dalje tu i biće sve dok se
odluka o vojnom poligonu ne poništi, a Sinjajevina ne proglasi regionalnim parkom prirode.
- U čemu se ogledaju krucijalni potencijali Sinjajevine za građane i biodiverzitet Crne Gore?
Sinjajevina je najveći stočarsko-poljoprivredni resurs. Površina pašnjaka na Sinajevini je 120.000 ha, na
kojem se može napasati do 200.000 ovaca i 10.000 govedi. Ranija analiza Agrokombinata 13. jul,
pokazala je da se na Sinjajevini, za samo četiri mjeseca, može proizvesti preko 1.000 tona sira, 750 tona
mesa, 36 tona vune, 33 tone ljekovitog bilja i 4.000 tona sijena. Dakle, Sinjajevina može da hrani Crnu
Goru, i mi smatramo da zato treba ulagati u poljoprivredu, a ne u neki poligon, od kojeg imamo samo
štetu i trovanje, ne samo nas, već i cijele Crne Gore, jer vodu sa naše planine pije i Podgorica.
Biodiverzitet Sinjajevine je posebna priča. U najkraćem:
Preliminarna istraživanja pokazuju da je na Sinjajevini:
• Prisutno oko 1.300 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka;
• 56 vrsta vaskularne flore ne prelazi granice Balkanskog poluostrva, 40 vrsta ima nacionalni status
zaštite, 18 se nalazi na CITES konvenciji, dok se dva taksona nalaze na Habitat Direktivi a jedan na
Bernskoj Konvenciji;
• 10 tipova međunarodno značajna staništa koja se nalaze na EU Direktivi o staništima (Habitats
Directive 92/43/EEC);
• 119 vrsta mahovina, tri vrste su zbog ugroženosti zaštićene zakonom u Crnoj Gori, Buxbaumia
viridis nalazi se na prilozima Bernske Konvencije i Habitane Direktive;
• 109 vrsta gljiva, 11 vrsta značajno sa nacionalnog i/ili međunarodnog aspekta, pet vrsta je
zaštićeno zakonom u Crnoj Gori (strogo zaštićene vrste); osam vrsta se nalazi na Preliminarnoj crvenoj
listi makromiceta Crne Gore; tri vrste se nalaze na Crvenoj listi ugroženih gljiva Evrope
• 43 vrste sisara na Sinjajevini, 15 vrsta je zaštićeno zakonom u Crnoj Gori (strogo zaštićene vrste),
24 vrste su prisutne na dodacima Bernske konvencije, 16 vrsta na dodacima Habitatne Direktive, 3 vrste
na dodacima CITES Konvencije, 14 vrsta slijepih miševa prisutno na Eurobats-u;
• Izdvaja se sedam značajnih pravaca koji služe kao koridori za krupne sisare odnosno kao
komunikacioni pravci između različitih djelova Sinjajevine i Sinjajevine sa Durmitorom, Moračkim
planinama i Bjelasicom;
• registrovano oko 85 vrsta ptica, sa vjerovatnoćom da je još oko 77 vrsta pronašlo stanište na toj
planini;
• Od navedenog broja konstatovanih i očekivanih vrsta ptica (ukupno 161 vrsta), 141 vrsta
zaštićena je nacionalnim zakonom (strogo zaštićena vrsta), 15 vrsta je zaštićeno lovostajem, dok 77 vrsta
ima određeni međunarodni status zaštite - nalaze se na dodacima EU Ptičije direktive (BD);
• 19 vrsta herpetofaune - 7 vrsta vodozemaca i 12 vrsta gmizavaca. Sve konstatovane vrste
zaštićene su nacionalnim zakonom, nalaze se na dodacima Bonske, Bernske i/ili CITES Konvencije i/ili
na regionalnoj listi IUCN-a;
• Područja Zabojskog, Zminičkog, Vražjeg i Ribljeg jezera značajna su za herpetofaunu kao i
lokve bilo prirodne ili antropogene: Katun Potrk (2 lokve); lokava Sadarnik (selo Tušina); planinarski
dom Ckara (2 lokve); Rabrenov do (3 lokve); Malo Grkovo jezero; Veliko Grkovo jezero; Savina voda te
rijeke: Štitarica i Bukovica;
• 70 vrsta entomofaune, od kojih 7 vrsta ima određeni status zaštite na nacionalnom i/ili
međunarodnom nivou;
• 46 vrsta puževa i 2 vrste školjki, tri vrste puževa uživaju nacionalnu zaštitu (strogo zaštićena
vrsta) itd.

Sa aspekta zaštite posebno se izdvajaju biljne vrste:

• Lincura - Gentiana lutea subsp. Symphyandra, zbog opadanja broja subpopulacija u Crnoj Gori i
njihove veličine;
• Malijev jeremičak - Daphne malyana zato što je vrsta malog areala, broj subpopulacija u Crnoj
Gori smanjen usled antropogenog uticaja, poznat mali broj subpopulacija sa malim brojem jedinki;
• Gentianella laevicalyx zato što je crnogorski endem i nema veliki broj subpopulacija;
Alpski kotrljan - Eryngium alpinum, vrsta sa aneksa II Direktive o staništima (Habitats Directive
92/43/EEC), koja naseljava kamenjarske pašnjake i otvorene šikare, u visinskom dijapazonu od oko 1.500
do 2.000 mnv. u Crnoj Gori je zabilježen na značajnom broju lokaliteta. Na lokalitetu Đevojačka voda
(jugo-istočne padine Babjeg zuba) ima brojnu populaciju, koja je procjenjena kao jedna od 5 najboljih u
Crnoj Gori, zbog čega je taj lokalitet proglašen za IPA područje (Important Plant Area) itd. Navedene
vrijednosti su velikim dijelom nastale i očuvale se kroz djelovanje ljudi na ovom prostoru i čine
jedinstvenu cjelinu sa bogatom kulturnom baštinom. Održivi razvoj katuna, te naselja i lokalne zajednice
na ovom području su upravo ključni elementi za očuvanje ovog prostora i njegovu zaštitu.
- Prošle godine ste podnijeli Vladi Crne Gore predlog da se Sinjajevina proglasi regionalnim parkom
prirode. Koji je dugotrajni značaj ovakve inicijative i dokle se stiglo sa njom?
Nažalost, nije daleko, još smo na početku. Pohvalno je to što su Agencija za zaštitu prirode i životne
sredine i Ministarstvo ekologije, u junu, odnosno, u julu minule godine, od opština Mojkovac, Kolašin,
Šavnik i Žabljak tražili da primijene studiju iz 2016. i donesu odluke u lokalnim parlamentima o
Sinjajevini kao regionalnom parku prirode. Opština Mojkovac je započela taj proces. Ekskluzivno vam
možemo reći da je Agencija za zaštitu prirode uradila smjernice koje će opštinama olakšati taj proces, te
da, uskoro, kreće revizija studije iz 2016. godine kako bi se ona dopunila novim podacima koji pokazuju
da u odnosu na preliminarna istraživanja koja sam već pomenuo, biodiverzitet Sinjajevine je još bogatiji.
Ta studija je krucijalni dokaz da vojni poligon nipošto ne bi smio biti na Sinjajevini, jer to bi bio pucanj u
srce Crne Gore kao ekološke države. Klati vola za šniclu mesa, zaista nije racionalno, a ni patriotski.
- Građanska inicijativa „Sačuvajmo Sinjajevinu“ je od prošle godine postala dio globalnog pacifističkog
pokreta World Beyond War (WBW). O kakvom je pokretu riječ i na koji način on može da pomogne u
ostvarenju vaših zadataka i ciljeva?
WBW jer globalni pacifistički pokret koji se bori za okončanje svih vrsta ratnih dejstava, demilitarizaciju
i svijet kakav sigurno svi želimo, miran. Sjedište im je u SAD-u i Kanadi, a kroz brojne kampanje
ukazuju na čestu nedoslednost između riječi i djela, na primjer, dok se samo priča o miru, ratovi se
dešavaju na sve strane. Njihova podrška je izuzetno značajna prije svega u logističkom aspektu, a
nastojaćemo da u budućnosti i mi promovišemo WBW u Crnoj Gori i širimo riječ mira. WBW prepoznaje
borbu za Sinjajevinu značajnom za svijet, i ako je neko u SAD-u prepoznao Sinajevinu kao bogatstvo
svijeta, što nama ide u prilog, zašto moramo da slušamo nekog drugog ko bi to naše bogatstvo da
bombarduje i truje? Samo treba da budemo racionalni, Crna Gora je mala zemlja i zar je fer da mi kao
najmanja članica NATO damo najvredniji poljoprivredni resurs za militarizaciju? Pitamo se, da li iko
racionalan misli da se sa područja gdje padaju bombe, može prodavti sir i kajmak? Koliko znamo u
bombe se ne stavljaju vitamini, nego barut i niz drugih otrovnih hemikalija čija je kombinacija takva da
im je jedina svrha postojanja da uništavaju i razaraju, truju i ubijaju. Nije to jedan vatromet, govorimo o
bombama.
- Kako, prema GI „Sačuvajmo Sinjajevinu“, treba da izgleda idealna Sinjajevina, kao mjesto za sve ljude
dobre volje?
Za početak, Sinjajevina je idelana kakva je i sad, ali može, naravno, i da se unaprijedi stanje. To znači da
se poprave putevi, da se svim stočarima obezbijede solarni paneli, da se podstiče izdig na katune, da na
pašnjacima imamo desetine hiljada krava i ovaca, da se subvencioniše obnova starih koliba u skladu sa
tradicionalnom arhitekturom koja apsolutno ne šteti prirodi, da se unaprijedi vodosnabdijevanje, da se
razvija ruralni turizam, itd. Takođe, 21. je vijek pa bi mobilni operateri mogli da obezbijede i normalan
signal za katune, da ljudi mogu da komuniciraju sa ostatkom svijeta.
Ipak idealna Sinjajevina je samo ona kojom pasu ovce i krave, odzvanjaju čaktari i cingare, čuju se
natpjevavanja čobana i čobanica. Idealna Sinjajevina je čista Sinjajevina i, naravno, bez vojnog poligona.
- Možete li da nam kažete, na kraju razgovora, planove GI „Sačuvajmo Sinjajevinu“ za predstojeći
period?
Borba protiv vojnog poligona u velikoj mjeri usporava naše ostale aktivnosti. već smo krenuli u proces
brendiranja proizvoda sa Sinjajevine, organizujemo edukativno rekreativne kampove kao vid turističke
promocije planine, gdje učesnici jedu domaću hranu, šetaju, povremeno, imaju neko malo predavanje
kroz koje se upoznaju sa tradicionalnim načinom života i značajem Sinjajevine. Naravno, ubuduće, uvijek
ćemo biti na braniku Sinjajevine i nećemo se pomjeriti ni za milimetar, jer nama je svaki pedalj
Sinjajevine zlata vrijedan i ne pristajemo da ga iko zatruje.
Zato već 27. januara imaćemo protestni marš do Margite, pješke idemo sa dva kraja planine, a u julu treći
kamp solidarnosti, kao i prateće naše tradicionalne proslave Petrovdana i Ilindana.