Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju
Preddiplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni)

Delmatski ratovi

(seminarski rad iz kolegija Kolonizacija antičkog Ilirika )

Student: Mentorica:

Jan Krička Dr. sc. Silvia Bekavac

Zadar, 2017.
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................1
2. Prvi delmatski rat (156.-155. g. pr. Kr.)..............................................................................2
3. Drugi delmatski rat (119./118.-117. g. pr. Kr.)...................................................................3
4. Treći delmatski rat (78.-76. g. pr. Kr.)................................................................................4
5. Četvrti delmatski rat (51.-42. g. pr. Kr.)..............................................................................5
6. Peti delmatski rat (39. pr. Kr.).............................................................................................7
7. Šesti delmatski rat (34.-27. g. pr. Kr.).................................................................................8
8. Zaključak.............................................................................................................................9
9. Literatura...........................................................................................................................10
 1. Uvod

Prolog delmatskih ratova možemo pratiti za vrijeme opadanja moći i raspada Ilirske
države Aridijejaca nakon ratova protiv Rimljana. Delamti se u periodu vladanja ilirskog
kralja Pleurata i njegovog sina Gentija osamostaljuju na političkoj i vojnoj osnovi te nameću
svoju vlast manjim okolnim plemenima te brzo upotpunjuju mjesto dominantne regionalne
sile koju je do tada držala Ilirska država.1 Projekcijom moći na ostatak regije Delmati dolaze u
sukob s Daorsima te napadaju naseobine Isse (Tragurij i Epetij) koji su bili pod zaštitom,
odnosno saveznici Rima.2 Napadi Delmata natjerali su Issu i Daorse da 158. godine pr. Kr.
zatraže pomoć od Rimljana na što rimski senat šalje poslanstvo na čelu sa Gajom Fanijem
kako bi diplomatskim putem razriješili sukob.3 Izvori zatim govore kako je rimska delegacija
odbijena izrazito neprijateljski i bez poštovanja prilikom čega bi bila i napadnuta da se nije
potajno povukla iz delmatskog teritorija.4 Kako je diplomatsko riješenje propalo,a i sam ponos
Rima biva narušen, senat se odlučuje na vojnu intervenciju te dolazi do izbijanja prvog
delmatskog rata.

1
M. ZANINOVIĆ, 1966, 28.
2
M. ZANINOVIĆ, 1966, 28.
3
M. ZANINOVIĆ, 1966, 28.
4
M. ZANINOVIĆ. 1966, 28.

1
 2. Prvi delmatski rat (156.-155. g. pr. Kr.)

156. godine pr. Kr. rimska vojska predvođena konzulom Gajom Marcijem Figulom iz
Narone, koja će biti ishodišna baza za kasnije vojne operacije u delmatski teritorij, kreće na
Delmate.5 Sami početak kampanje bio je vrlo nepovoljan za Rimljane, postavljajući vojni
logor nedaleko od Narone, G. Marcije Figul iznenada je npadnut od snažne delmatske vojske
te se poražen povlači natrag do samog grada. Ponovno zatim kreće u pohod pred zimu i u
inicijalnim uspijesima u nekoliko manjih bitaka pobjeđuje Delmate i ruši nekoliko manjih
utvrda no ne uspijeva zauzeti glavno središte Delminiji unatoč što je gotovo zapalio čitavu
utvrdu,zbog dolaska zime se naposljetku povlači. 6 Rimsku vojsku zatim preuzima pripadnik
slavne obitelji Publije Kornelije Scipion Nazika i 155. godine pr. Kr. okončava prvi delmatski
rat razarajući Delminij koristeći se istom taktikom kao i njegov prethodnik G. Marcije Figul.
Stanovništvo Delminija odvodi u ropstvo i u Rimu proslavlja trijumf. 7 Uspijeh Rimljana nije
značio i potpuni kraj Delmata, unatoč teškim gubitcima oporavljaju se te dalje drže čvrstu
prisutnost u regiji što će se pokazati u ostalim ratovima koji će uslijediti.

5
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 168.
6
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 169.
7
M. ZANINOVIĆ, 1966, 29.

2
 3. Drugi delmatski rat (119./118.-117. g. pr. Kr.)

Drugi delmatski rat zbog nedostatka pouzdanih izvora i dokaza ostaje veoma zagonetna
tema. 119./118. godine pr. Kr. nakon vojne kampanje protiv Japoda konzul Lucije Cecilije
Metel dolazi na teritorij Delmata i prezimljuje u delmatskoj Saloni pod kako nam izvori
govore 'prijateljskim' okolnostima.8 Unatoč tome na proljeće Metel nasilno zauzima Salonu i
pustoši okolni kraj iz nepoznatih razloga. Apijan tvrdi da se radilo o čistoj želji za slavom no
ta tvrdnja kao i cijeli opis odnosa Metela i Delmata nije pouzdana iz razloga što se jasno u
izvorima vidi neprijateljski stav Apijana prema samom Metelu i njegovoj obitelji koja je u to
vrijeme bila na vrhuncu moći i ugleda.9 Po povratku u Rim Metel proslavlja trijumf i od
plijena gradi Kastorov hram 119. godine pr. Kr. te dobiva pridjev Delmaticus.10 Jedna od
mogućih teorija koja bi objasnila prijateljsko prezimljavanje Metela u Saloni je ta da se
stanovništvo salone i okolnog područja nije smatralo Delmativa već lokalnim stanovništvom
pod vlasti Delmata te da su iz tih razloga prijateljski primili Rimljane smatrajući ih
osloboditeljima. Koja god teorija bila istinita u sljedećih nekoliko desetljeća područje Ilirika
bilo je mirno i Delmati se ne spominju u izvorima što je zasigurno djelomično bio rezultat
Metelovog vojnog pohoda.11

8
A. D. KUNIĆ - D. DŽINO, 2013, 108.
9
A. D. KUNIĆ - D. DŽINO, 2013, 108.
10
M. ZANINOVIĆ, 1966, 29.
11
A. D. KUNIĆ - D. DŽINO, 2013, 109.

3
 4. Treći delmatski rat (78.-76. g. pr. Kr.)

Treći u nizu ratova započeo je 78. godine pr. Kr. intervencijom prokonzula Gaja
Koskonija. Naime Delmati su iskoristili krizno stanje unutar Rima nakon smrti Sule, također
sveukupno nemirno stanje na čitavom Balkanu koje su uzrokovali Kimbri prodirući na
teritorij Skordiska, omogućilo je Delmatima da ponovno zauzmu Salonu i ostala izgubljena
područja oko samoga grada.12 Gaj Koskonije uspiješno vraća rimsku vlast u Salonu i kako će
se kasnije ustanoviti Salona od tada postaje snažno rimsko uporište u regiji te u nju
doseljavaju brojni italski trgovci i obrtnici koji će biti faktor u stajanju na stranu Cezara u
građanskom ratu i obrani samog grada od pompejsko/delmatske vojske par desetljeća
kasnije.13

12
M. ZANINOVIĆ, 1966, 30.
13
M. ZANINOVIĆ, 1991, 211.

4
 5. Četvrti delmatski rat (51.-42. g. pr. Kr.)

Delmati po četvrti put dolaze u sukob s Rimljanima zauzevši liburnski grad Promonu 51.
godine pr. Kr. i kako su Liburni bili povlašteni saveznici Rimljana povod za rat je bio jasan.
Unatoč tome, Gaj Julije Czar koji je u to vrijeme bio prokonzul rimskog Ilirika, u početku
šalje Delmatima ultimatum da se povuku i vrate Promonu Liburnima ili će ih na silu izbaciti,
Delamati odbijaju.14 Cezar šalje interventnu vojsku kako bi povratila Promonu i kaznila
Delmate no u bitci Delmati potpuno uništavaju vojsku i inicijalna intervencija propda. Razlog
tome može se očitovati u tome što se rimska vojska sastojala glavninom od saveznika,a ne
originalnih rimskih legija koje su do tada uglavnom pobjeđivale Delmate. 15 Osobno Cezar nije
mogao razriješiti delmatski sukob zbog izbijanja rata protiv Pompeja 49. godine pr. Kr.,
situacija postaje time gora što su po izbijanju građanskog rata Delmati pristali na stranu
Pompeja, velikim dijelom iz razloga što je provincija Ilirik bila pod upravom Cezara,a samim
time i na njegovoj strani u ratu. 16 Zauzet na drugim bojištima Cezar protiv Delmata u Ilirik
šalje kvestora sa dotatnim pretorskim ovlastima, Kvinta Kornificija koji se pokazuje dobrim
odabirom sistematično zauzimajući delmatska uporišta i oslobađajući Promonu.17 Kao
dodatnu pomoć Kornificiju, Cezar u zimu 48./47. godine pr. Kr. šalje legata Aula Gabinija da
iz smjera Salone napadne Delmate i Pompejeve snage no u bitci kod Sinodija Gabinijeva
vojska potpuno je poražena sa velikim i sramotnim gubitcima jer su osim života izgubljene i
legijske oznake.18 Pretpostavka je da je u bitci poginulo 4 tribuna, 38 centuriona i preko 2000
vojnika,a sam Gabinije umro je ubrzo od bolesti povukavši se iza zidina Salone. 19 Cezarove
snage su se Gabinijevim porazom našle u nepovoljnom položaju i kao drugi val pomoći
Kornificiju dolazi legat Publije Vatinije i u nekoliko odlučnih pobjeda potpuno poražava
pompejske snage u Iliriku i na Jadranu.20 Porazom Pompejevih snagi delmati ne odustaju već
nastavljaju napade sve dok ih Vatinije nije odbio i preuzeo ofenzivu zauzevši 6 utvrđenih
delmatskih gradova 45. godine pr. Kr. no ponovno zima je spasila Delmate i Vatinije se
povlači u Rim gdje proslavlja trijumf 42. godine pr. Kr.. 21
Cezarova smrt 44. godine pr. Kr.
uzrokovala je veliku krizu unutar rimske držve koju su delmati vješto iskoristili te u nekoliko

14
M. ZANINOVIĆ, 1966, 30.
15
A. D. KUNIĆ-D. DŽINO, 2013, 129.
16
M. ZANINOVIĆ, 1966, 30.
17
A. D. KUNIĆ-D. DŽINO, 2013, 136.
18
A. D. KUNIĆ-D. DŽINO, 2013, 137.
19
M ZANINOVIĆ, 1966, 31.
20
A. D. KUNIĆ-D. DŽINO, 2013, 137.
21
M. ZANINOVIĆ, 1966, 31.

5
bitaka zauzeli Salonu i okolno obalno područje čime su negirane sve dosadašnje rimske
pobjede u regiji.22

Slika 1 Ilirik u vrijeme Cezara (preuzeto od: M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 182.)

22
M. ZANINOVIĆ, 1966, 31.

6
 6. Peti delmatski rat (39. pr. Kr.)

Peti delmatski rat odivio se za vrijeme drugog trijumvirata, Marko Antonije i Oktavijan
šalju vojsku pod Gajem Azinijem Polionom da osigura obalna područja istočnog Jadrana.
Detalji ove kampanje veoma su oskudni no zabilježeno je da je morskim putem Polion
doplovio do Salone i nakon opsežne opsade je osvojio. 23 Izvori također navode da je polion za
vrijeme kampanje dobio sina kojemu je dao nadimak Saloninius kao simbol svojih uspijeha
protiv Delmata. Izvori također navode kako je opustošio ostalu delmatsku zemlju što je na
temelju kasnijih događaja malo vjerojatno no bez obzira po povratku u Rim od plijena gradi
prvu javnu knjižnicu Rima što svakako nije mali ni jeftini pothvat. 24 Ovaj rat je više uvod u
posljednju dugotrajnu i krvavu etapu delmatskih ratova koja će kulminirati velikom
kampanjom Oktavijana Augusta s ciljem potpune pacifikacije čitavog Ilirika i konačnog
poraza Delmata i njihovih saveznika.

23
M. ZANINOVIĆ, 1966, 32.
24
M. ZANINOVIĆ, 1966, 32.

7
 7. Šesti delmatski rat (34.-27. g. pr. Kr.)

Šesti delmatski rat obuhvaća Augustovu pacifikaciju Iliraka uključujući područje

Delmata. Pokorivši sva okolna područja delmati su se našli gotovo okruženi rimskim
teritorijem i sukob je bio neizbježan,naglašen dodatno time što su Delmati još uvijek u
posjedu imali legijske orlove koje su uzeli pobjedom nad Aulom Gabinijem što je za Rimljane
bila najveća sramota. 25
Kampanja protiv Delmata je bila iznimno teška i dugotrajna, dokaz
tome je da je sam August u borbama bio ranjen te da su vojnici odbijali poslušnost i
kažnjavani decimiranjem.26 Prva na redu bila je Promona, Oktavijan ju zauzima uz poteškoće
jer je sam grad bio na dobroj obrambenoj lokaciji i garnizonu je poslana dodatna delmatska
pomoćna vojska, no ne uspijeva se probiti do samog grada i Oktavijan ga zauzima. 27
Zauzevši Sinotium August opsjeda Setoviju,tada glavno središte Delmata. Delmati ponovno
šalju vojsku da razbije opsadu i u krvavoj bitci ih Rimljani pobjeđuju. Oktavijan je prilikom
bitke ranjen te se osobno povlači u Rim, a zapovjedništvo opsade predaje svojim legatima koji
33. godine pr. Kr. konačno zauzimaju Setoviju. 28 Padom Setovije Delmati su konačno
potpuno poraženi, daju taoce te plaćaju danak koji još nije dan od vremena Cezara no možda
najvažnija stavka je da su konačno vraćeni legijski signi čime je vraćen ugled i čast rimske
vojske u regiji.29 Oktavija 27. godine pr. Kr. konačno predaje Ilirik Senatu koji će se početi
nazivati Dalmacija upravo zbog naroda s kojim su Rimljani toliko mukotrpno i dugotrajno
ratovali, odnosno Delmata.30

25
M. ZANINOVIĆ, 1966, 32.
26
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 226.
27
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 227.
28
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 228-229.
29
M. ŠAŠEL-KOS, 2005, 230.
30
M. ZANINOVIĆ, 1966, 32.

8
 8. Zaključak

Delmatski ratovi značajan su sveukupni niz događaja koji su trajno obilježili prostor koji
se i dan danas naziva po loklnom narodu koji je na njemu obitavao. Dugotrajnost i brutalnost
ratova pokazuje kako Delmati nisu bili necivilizirani barbari bez discipline i umijeća što je na
žalost uglavnom moderno viđenje većine ljudi kada se osvrću na rimska osvajanja izvan
talijanskog poluotoka. Arheološka istraživanja će možda s vremenom moći bliže i detaljnije
približiti Delmate javnosti jer kroz samo proučavanje njihovih ratova s Rimom uviđa se da se
radilo o jednom veoma snažnom i respektabilnom narodu koji u potpunosti zaslužuje da se
čitava regionalna cjelina već stoljećima naziva upravo po njima.

9
 9. Literatura

Domić Kunić A. – Džino D., Rimski ratovi u Iliriku, 2013.

Šašel-Kos M., Appian and Illyricum, Situla, 43, 2005.
Zaninović M., Ilirsko pleme Delmati I. i II, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja,
knjiga 2. i 3., 1966.
Zaninivić M., Od Helena do Hrvata, 1991.

10