Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju
Preddiplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni)

Prvi i Drugi ilirski rat

(seminarski rad iz kolegija Kolonizacija antičkog Ilirika)

Student: Mentorica:

Petar Babić Dr. sc. Silvia Bekavac

Zadar, 2017.
Sadržaj:
1. Uvod....................................................................................................................................1
2. Uzrok Prvog ilirskog rata....................................................................................................2
3. Prvi ilirski rat.......................................................................................................................4
4. Uzrok Drugog ilirskog rata..................................................................................................5
5. Drugi ilirski rat....................................................................................................................6
6. Posljedice Drugog ilirskog rata...........................................................................................7
7. Zaključak.............................................................................................................................8
8. Literatura.............................................................................................................................9
 1. Uvod

Ilirski ratovi označavaju sukob između Rimljana i Ilira od 229 –168. godine. Preciznije za
temu ovog seminarskog rada, Prvi ilirski rat označavao bih sukob Rima s ilirskom kraljicom
Teutom (229-228.) dok bih se Drugi ilirski rat odnosio na sukob Rima s bivšim suradnikom,
također vođom Ilira, Demetrijem Farskim (219-218.). Seminarski rad započinje s prikazom
stanja prije početka Ilirskih ratova te problematikom pitanja: „Koji je povod Prvom ilirskom
ratu?“. Potom slijedi opis Prvog ilirskog rata; rimske akcije te glavni sudionici ovoga sukoba
te same posljedice koje su zadesile ilirsku državu po završetku rata. Zatim slijede zbivanja
između dva rata te ponovno pitanje uzroka, u ovom slučaju Drugog ilirskog rata. Na samom
kraju seminarskog rada, ukratko ću se osvrnuti na stanje i posljedice prva dva ilirska rata na
Rimsku državu, a posebice na Ilirsku državu.

1
 2. Uzrok Prvog ilirskog rata

Da bih mogli uopće pričati o nekom povijesnom događaju, potrebno je prikazati neke osnovne
podatke koji su ga prouzrokovali. Tako priču o ilirskim ratovima možda treba započeti u jesen
231. godine, smrću ilirskog kralja Agrona. Njega je trebao naslijediti sin Pines, no s obzirom
na to da je bio premlad, ilirsko prijestolje nasljeđuje Agronova druga žena, Teuta. S druge
strane, Rimljani su u jednom relativno mirnom periodu. 1Dolazak Teute na vlast označit će i
početak brojnih događaja koji će velik broj autora pokušati povezati i odrediti kao uzrok
sukoba Rima s Ilirima. Ovdje možda treba napomenuti da datacija ovih događaja je možda
najbolji argument protiv i za uzroke Prvog ilirskog rata. Tako jedan od prvih događaja je
Teutina opsada Ise, brojni autori tvrde da je ovo bio sam povod ratu. U prilog ovom stajalištu
ide da Rimljani jesu imali dobre odnose s Isom, no opsadu datiramo u kraj 231. godine, a prvi
rat započinje u ljeto 229. godine. Sredinom 230. g. kod otoka Phoinike italski trgovci su
stradali od strane ilirskih gusara.2 Naime ovo nije bilo prvi put, jer i prethodno je bilo poznato
da Jadransko i Jonsko more su bili preplavljeni ilirskim gusarima, gdje je sama Teuta izjavila
da nije u njezinoj moći da ih zaustavi.3 Potaknuti ovim događajem Rim šalje dvojicu
poslanika, braću Korunkanije, vezi pitanja ilirskog gusarenja te samog otoka Ise. Međutim,
prilikom njihove posjete, mlađi Korunkanij će biti ubijen dok će stariji biti zatvoren. Više je
izvora koji tvrde koji je povod, s time da se danas uzima kao najprihvatljiviji da su Teutini
podanici reagirali sami, bez uputa kraljice. Ubojstvo visokih državnih službenika na tlu druge
države, neupitno je snažan povod ratu, ali opet kronološki gledano, ubojstvo mlađeg
Korunkanija se zbilo krajem 230. To je opet razmak više od 6 mjeseci bez rimske reakcije i
opet teško prihvaćen povod rata.4 Teuta će s početkom 229. svoj interes prebaciti na jug te
započeti s okupacijama grčkih gradova Epidamna i Apolonije. No početak 229. obilježit će i
smrt makedonskog vođe te Teutinog saveznika, Demetrija Drugog. Odnosi Rima, Ilira,
Makedonije i Grka u ovom periodu su tema za poseban seminarski rad, ali ukratko rečeno,
smrt velikog saveznika Ilira, morala je utjecati na odluku Rima o ulasku u rat. 5 U ljeto 229.
godine Teuta će poslati do tada nepoznato ime, Demetrija Farskog da osvoji Korkiru što će
prouzrokovati rimsku objavu rata i njihov pohod prema samoj Korkiri. 6

1
D. DŽINO, A. DOMIĆ KUNIĆ, 2013, 79.
2
B. GABRIČEVIĆ, 1973/4, 9.
3
D. DŽINO, A. DOMIĆ KUNIĆ, 2013, 80-82.
4
J. WILKES, 2001, 173-174.
5
B. GABRIČEVIĆ, 1973/4, 6-7.
6
J. WILKES, 2001, 174.

2
 Slika 1: Ilirska država prije Prvog ilirskog rata
(preuzeto iz: https://en.wikipedia.org/wiki/Illyrian_Wars; 27.10.2017.)

3
 3. Prvi ilirski rat

Korkira sama nije bila od neke iznimne važnosti za Rim, već što je ona predstavljala. Naime,
zauzevši Korkiru, Teuta je bila u poziciji da kontrolira ulaz i izlaz u Jadransko more, te time
praktički onemogućila trgovinu te puno važnije povezanost istočne italske obale sa
Sredozemnim morem. Rim je tako morao reagirati te se kao povod ratu uzima strah Rima da
izgubi geografsku i političku poziciju na Sredozemlju.7 U Rimu su tada bila dva konzula, prvi
je Gnaeus Fulvius Centumalus koji je poveo brodovlje prema Korkiri. Međutim, u samom
početku rata već se zbiva nešto neočekivano. 8 Demetrije Farski, vojskovođa zadužen za
osvajanje Korkire, stupio je u kontakt s Rimljanima te odlučio predati Korkiru u rimske ruke
kada je osvoji. Izvori navode da su odnosi Demetrija Farskog i kraljice Teute prije njezinih
južnih osvajanja postali poprilično loši te da je Demetrije vidio spas od mogućeg ubojstva ili
zatvaranja tako da sklopi dogovor s Rimom.9 Tako kada konzul Centumal dolazi na Korkiru,
Korkira se istog trenutka predaje te Teuta od straha od brze rimske ofenzive, naređuje da se
postrojbe povuku u Epidamn. Tako je Apolonija jednostavno predana u rimske ruke u nadi da
će obrana biti jača i spremnija sjevernije. Drugi rimski konzul Lucius Postumius Albinus
preveo je 20 000 pješaka i 2 000 konjice iz grada Brindizija, rimskog grada na „peti“
apeninskog polutoka, do Apolonije koja će se također predati u rimsku vlast. Iz Apolonije dva
konzula su krenula prema sjeveru osvojivši Epidamn bez većih poteškoća te se tada mornarica
odvaja, odlazi na sjever ilirske države te tamo osvaja Isu te osvaja kopnene teritorije prema
jugu, prema središtu Teutinog kraljevstva. Dolaskom u samu srž kraljevstva, Rimljani se
suočavaju s većim otporom te će uskoro prekinuti napad s idejom da je posao obavljen, da je
ilirska država oslabljena i da neće više stvarati probleme Rimu. Tako će Prvi ilirski rat trajati
svega godinu dana od 229. do 228. godine. 8 Teuta je bila prisiljena napustiti prijestolje,
njezina država je teritorijalno smanjena do stanja u kojem ju je Rim ostavio za vrijeme rata.
Rimljani su također uspostavili odnos s lokalnim ilirskim plemenima te posebice s plemenima
u zaleđu ilirske države te tako u jednu ruku kontrolirali odnos ilirske države s Makedonijom.
Rim dobiva kontrolu nad Epidamnom, Apolonijom te Korkirom, a sam Demetrije Farski
dobiva pod kontrolu sjeverni teritorij koji je Rim oduzeo ilirskoj državi, a kojim je Demetrije
nadgledao dok je bio na Teutinoj strani.10

7
B. GABRIČEVIĆ, 1973/4, 20.
8
J. WILKES, 2001, 174-175.
9
B. GABRIČEVIĆ, 1973/4, 15.
10
J. WILKES, 2001, 175-176.

4
 4. Uzrok Drugog ilirskog rata

Tijekom prva dva ilirska rata, neupitno je da je ime Demetrije Farski bilo u centru zbivanja.
Kao što je već rečeno, njegova predaja Korkire bila je prekretnica na samom početku prvog
rata, no njegovi postupci nakon dolaska na vlast će uvesti ilirsku državu u ponovni rat s
Rimljanima. Naime, ubrzo nakon završetka rata, Demetrije će oženiti Triteutu, prvu ženu
Agrona te majku Pinesa. Tako će Pinesu vlast biti ponovno uskraćena, a Demetrije će sada
dobiti vladavinu nad cijelom ilirskom državom.11 Ukratko rečeno, Demetrije će prekršiti sve
odredbe koje su Rimljani postavili nakon prvog rata. Vratit će oduzete teritorije, obnovit će
savez s Makedonijom, gusarenje će ponovno postati mnogobrojno itd. Rim nije pridavao veću
pažnju njegovim postupcima i vjerojatno bi Demetrije i nastavio da se Rim nije morao uskoro
suočiti s puno većim problemom.12 Drugi ilirski rat trajat će od 219. do 218 godine. 218.
godina označava i početak Drugog punskog rata, eponimnog sukoba u rimskoj te svjetskoj
povijesti. Rim nije mogao dopustiti nikakve smetnje uoči neizbježnog sukoba s Kartažanima,
tako da 219. godine započet će Drugi ilirski rat.11

11
J. WILKES, 2001, 176.
12
D. DŽINO, A. DOMIĆ KUNIĆ, 2013, 84-86.

5
 5. Drugi ilirski rat

Kao i Teuta, Demetrije je postavio dvije obrambene točke, na sjeveru i na jugu. Međutim,
Demetrije je shvatio ozbiljnost situacije bolje nego Teuta te utvrdio te dvije točke što je
mogao bolje. Na jugu točka otpora je bila utvrda Dimale nedaleko od već spomenute
Apolonije. Na sjeveru je to bio Pharos, Stari Grad na otoku Hvaru, odakle je sam Demetrije
bio porijeklom. S rimske strane, dva konzula koja su vodile postrojbe bili su Lucius Aemilius
Paulus i Marcus Livius Drusus, s time da izvori zasluge pobjede pripisuju Emiliju. Plan
napada je bio opsada ove dvije obrambene točke, s time da je prvi na redu bio Dimale s
obzirom na saznanja da je Pharos bio bolje zaštićen. Dolaskom pred Dimale, Emilije
razmišlja o promjeni taktike, razmišlja o mogućnosti direktne borbe s Ilirima. Prednost bih
bila brzo okončana bitka te moguće i sam rat, no tu je također rizik od poraza te time velika
prednost Demetriju u samom početku. Predosjećaj da promjeni taktiku isplatit će se Emiliju
jer kroz samo sedam dana borbe, Dimale će pasti te će južna granica ilirske države biti
osigurana. S pobjedom kod Dimala i znanjem da direktna borba s Ilirima je učinkovita,
konzuli plove sjeverno prema Farosu. Kako je Faros ipak bio bolje zaštićen Emilije odlučuje
na složeniju taktiku. Na južnoj obali otoka, jedan dio vojske je iskrcan te započinje opsadu
grada s ciljem da ponovo izazove Ilire na direktan sukob. Međutim, drugi dio vojske odlazi na
sjevernu obalu. Iliri uskoro napuštaju Faros te napadaju rimsku vojsku, koja se povlači
južnije, stvarajući tako prostor vojsci sa sjeverne obale da dobije poziciju ispred grada. Tako
su prekinuli vezu grada i ilirske vojske te puno važnije okružili ilirsku vojsku. Iliri se uskoro
predaju, a Demetrije bježi u Makedoniju te tako završava i Drugi ilirski rat, 218. godine.13

13
J. WILKES, 2001, 177-178.

6
 6. Posljedice Drugog ilirskog rata

Po završetku Drugog ilirskog rata, Rim je zatražio odredbe nakon Prvog ilirskog rata da se
ponovno uspostave. Na prijestolje je napokon postavljen Pines koji je morao provesti sve
odredbe zadane od Rima. Rimljani su zatražili i izručenje Demetrija Farskog, međutim
makedonski vladar Filip V. odbija. Ovo će samo zaoštriti odnose između Rima i Makedonije
te biti jedan od uzroka Rimsko-makedonskih ratova. Ilirska država će kroz nadolazeće godine
suočiti se s potrebom obnove svojeg kraljevstva dok će Rimljani svoju pozornost, kako je već
spomenuto, okrenuti ka Kartagi i Drugom punskom ratu.14

Slika 2: Ilirska država nakon Drugog ilirskog rata

(preuzeto iz: https://en.wikipedia.org/wiki/Illyrian_Wars; 27.10.2017.)

14
D. DŽINO, A. DOMIĆ KUNIĆ, 2013, 87.

7
 7. Zaključak

Iako po opsegu utjecaja i vremenskom trajanju ilirski ratovi se možda ne čine toliko
monumentalni, no kada pogledamo bliže i uočimo nekoliko mogućih uzroka njihovom
početku koja su u ovom radu nabrojana, međudržavne odnose koji su postojali i stvarali se te
taktike i planovi koje su vođe država pomno planirali, vidimo zapravo važnost ovih ratova.
Promatranjem ilirskih ratova vidi se način razmišljanja rimske države koji se vrlo lagano
može uzeti kao dokaz zašto je rimska država i bila velesila. Nevjerojatno je koliko je mogućih
uzroka Prvog ilirskog rata, kao jedan primjer, ubojstvo državnika na koje bi veliki broj država
istog trena reagirao. Međutim Rim shvaća da prilika nije dobra i reagira tek kada bih mogli
postati ugroženi, kada se Iliri spuštaju i svojim interesima potencijalno ugrožavaju rimski
promet i trgovinu. S ilirske strane vidimo nasuprot jednu mlađu državu koja se pokušava
postaviti na karti kao dominantna sila, ali na kraju završava u sukobu s Rimljanima.
Posljedice ovih ratova su brojne, Rim dolazi u prvi diplomatski kontakt s Grcima,
zaoštravaju se odnosi Rima s Makedonijom koji će opet rezultirati ratom, ilirska država će
stagnirati neko vrijeme no onda se opet podići i ponovno otići u rat s Rimom. Na prvi pogled
ilirski ratovi stvarno ne predstavljaju mnogo, trebalo bi se uputiti u njihovu problematiku da
bih se vidjelo njihovo bogatstvo. Možda je to najbolje rekla F. Papazoglu: „...ilirska država je
postala za kratko vreme centar svetskih zbivanja.“ 15

15
F. PAPAZOGLU, 1967, 123.

8
 8. Literatura

DŽINO, D. – DOMIĆ KUNIĆ, A., 2013. – Danijel Džino – Alka Domić Kunić, Rimski ratovi
u Iliriku, Školska knjiga, Zagreb

GABRIČEVIĆ B., 1973/74. – Branimir Gabričević, Bilješke uz prvi ilirski rat, RFFZd, 5,
Zadar, 5-27.

PAPAZOGLU F., 1967. – Fanula Papazoglu, Poreklo i razvoj ilirske države, Godišnjak
Centra za balkanološka ispitivanja, 3, Sarajevo, 123-145.

WILKES J., 2001. – John Wilkes, Iliri, Laus, Split