Freud u svom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstva
tvrdi, da je potiskivanje neizbježno. Njegova je tvrdnja čak još točni ja u suvremeno doba. Potiskivanje se javlja zbog sve one bezosjećaj- nosti, kojoj smo svakodnevno podvrgnuti. Život je toliko užurban, tjeran tjeskobama, naša je pozornost toliko neprekidno usmjerena na ono izvanjsko, da više ne prepoznajemo svoje prave osjećaje. Izgu bili smo dodir sa svojim Ja. Neprestano potiskivanje dovodi do neuroza i sve veće blokade ljudskog organizma. Na emocionalnoj razini, ishod toga je tjeskoba, ovisnost, bijes, te nesvjesni destruktivni obrasci, a na fizičkoj razini - bolest. Zapriječena energija može lako doseći onu razinu na kojoj počinje utjecati i na fizičko, a što je bolest drugo, no - blokada? Os vrnuvši se na bolesti koje su vladale dvadesetim stoljećem, kakve su srčane bolesti i rak, ne mogu se oteti dojmu da je njihov glavni cilj morao biti izgrađivanje podsvjesnih negativnih snaga, koje suvreme ni način života samo podržava. Međutim, ne bi trebalo zaboraviti da su ljudi oblikovali svoju podsvijest tijekom čitave svoje povijesti, pa ne bi odmah trebalo osuditi današnji način života. Prosječna osoba, danas kao i u prošlim vremenima, oduvijek je imala osobne blokade i obrasce s kojima se borila. A da svi mi imamo i svoju karmu, to je naprosto razumna po zadina, kojom se predstavlja i započinje bilo koji sustav rada na sa mom sebi. Gledani iz daljine, svi smo mi zapravo toliko slični. Svi mi ima mo ona podsvjesna, a ipak pojedinačna stremljenja, koja nas zadrža vaju od postizanja maksimuma naših mogućnosti. Rijetko u cijelosti razumijemo onu višu stranu vlastite prirode, ljubav i svoja stvara lačka središta. Rijetko se izravno družimo s ostalima ili samima sobom, a i tada nikad bez velikog iskrivljavanja naših vlastitih poje dinačnih pročistača suzbijene energije. Moramo prepoznati istinu, ne postajući pritom pesimisti. Takvi smo kakvi jesmo, jer se i život i svijest neprekidno razvijaju, evoluiraju. Rastemo i napredujemo. Na še sposobnosti samo odražavaju naše razine rasta do kojih smo trenu tno doprli. Pogledajmo pojedinačno, koje se vrste osjećaja uobičajeno suz bijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Naši su osje ćaji obično zabavljeni sljedećim područjima: