doživljava se vrlo bolno.

Sekundarna projekcija stvara oblik njene

»ljubavi« za jednu osobu. Ona idealizira lik svog partnera, tražeći od­
govarajuću osobu koja će se u njega uklopiti, dok zapravo traži odgo­
varajuću osobu ili zaslon, na koji će moći projicirati. Ako naiđe na
takvu osobu, njen će ljubavni doživljaj biti ekstatičan u jednakoj mje­
ri, u kojoj je i opaženo odbacivanje od strane drugih bilo bolno.
Ona svoju ljubav neće vidjeti kao stvarnu osobu, ili će stvarnoj
osobi pokloniti tek površnu pozornost, jer - zaljubljena je zapravo u
svoju projekciju. Njena »ljubav«, koja je prije svega bila ovisnička i
nestvarna, također će se i mijenjati u skladu s dualnošću, pretvarajući
se u strah i zlovolju, što opet pruža nove prilike za suzbijanje.
Ona je također mogla internalizirati sekundarnu projekciju, gleda­
jući na samu sebe, na primjer, kao na mučenicu, nekoga tko voli i žrt­
vuje se čovječanstvu, ali nailazi na nerazumijevanje i odbacivanje. Iz
tog internaliziranog doživljaja same sebe izvlači podršku i zadovolj­
stvo, i to do stupnja da osjeća patnju, proizašlu iz primarne projekcije.

Neprijateljstvo prema autoritetima /

Pobunjeničko samoodređenje
Ili, obradimo sljedeći primjer. Dijete raste u vojnički nastrojenoj
sredini, i snažno joj se »opire«. Tradicionalna bi psihologija možda
rekla, da je razvilo suzbijeno neprijateljstvo prema autoritetima zbog
svog djetinjstva. Naš bi stav bio, da je već stiglo u ovaj život s proble­
mom odnosa prema autoritetima, odabirući već zarana okolinu koja
će mu poslužiti kao katalizator za ovo pitanje. Ono odrasta, i postaje
pjevač rocka, koji se svojim porukama obara na autoritete i želi ih
uništiti. Njegova percepcija autoriteta kao zla zapravo je projekcija
suzbijene energije. Da je u početku bio u stanju osloboditi to neprija­
teljstvo, umjesto što ga je suzbijao, prikrivena energija za oblikova­
nje ove projekcije ne bi više postojala.
Izvorni uzrok suzbijanja energije nije poznat, no moguće je, da je
do tako snažnog suzbijanja došlo zbog teškoća, nastalih još u pretho­
dnom životu, i to u sličnoj okolini. On je tamo mogao biti u situaciji, u
kojoj je njegovu osobnu moć ograničavao lik prepun autoriteta, pa nije
bio u stanju osloboditi time uzrokovanu mržnju; no, to bi samo po sebi
bio ishod karme iz života, koji se proživio i prije tog prethodnog. Mo­
guće je, i da nikad nije postojao nikakav vanjski autoritet, već je on
sam sebe ograničio vlastitim blokiranjem, projicirajući odgovornost za