HRVATSKA U PRVOJ JUGOSLAVIJI

DRŽAVA SHS I NJEZINI PROBLEMI

- 29. 10. 1918. nastaje Država Slovenaca, Hrvata i Srba odlukom Hrvatskog Sabora (zakonodavna snaga)
Država SHS:
- prijelazna faza do ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom
- put k ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom bio je jedina opcija razuma u ono doba
- korak prema još većoj južnoslavenskoj zajednici
- ni jedna važna hrvatska stranka tog doba nije se protivila ujedinjenju
- Stjepan Radić: suprotstavljao se ujedinjenju bez prethodno dogovorenih uvjeta
Poteškoće u vanjskom planu Države SHS:
- Država SHS nastala od dijela raspadnute Austro – Ugarske Monarhije
- bila na gubitničkoj strani u ratu
- novonastala država nije dobila priznanje
- vojske susjednih država (Italija, Srbija) počele su ulaziti na teritorij Države SHS
- talijanska vojska bez otpora zaposjela više hrvatskog teritorija nego joj je bilo obećano Londonskim ugovorom (Istra,
Zadar, dalmatinsko otočje)
- srpska vojska – Narodno vijeće (inicijator) – sprječavanje talijanskih posezanja
- Država SHS nema svoju vojsku, prisiljena tražiti pomoć Srbije
- potopljen brod „Viribus unitis“ (talijanski diverzanti)
unutarnji problemi
- ratni gubici
- mnogo ranjenih i bolesnih
- 1918. Hrvatsku zahvaća epidemija španjolske gripe
- zeleni kadar (odmetnuti vojnici)
- teško gospodarsko stanje (osiromašeno stanovništvo, neimaština, glad
- gospodarstvo je čekalo prijelaz s ratnog na mirnodopsko
- Narodno vijeće SHS nije imalo jedinstveno stajalište glede ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom
- prevladalo stajalište da je potrebno brzo i bezuvjetno ujedinjenje sa Srbijom

Svetozar Pribičević
Stjepan Radić
-centralističko uređenje
-federalističko uređenje
-što brže ujedinjenje i što čvršća veza sa Srbijom
-s ujedinjenjem se ne treba žuriti
-podupirala ga je većina članova Središnjeg
-potrebno je dobiti jamstva ravnopravnosti u
odbora Narodnog vijeća SHS
zajedničkoj državi od Srbije
- „Ne srljajte kao guske u maglu“
ŽENEVSKA DEKLARACIJA
- početkom studenog 1918. u Ženevi
sudjelovali:
- izaslanstvo srbijanske vlade – Nikola Pašić
- izaslanstvo Narodnog vijeća SHS – Anton Korošec
- izaslanstvo Jugoslavenskog odbora (predstavljalo Državu SHS u inozemstvu) – Ante Trumbić
- trebali su se dogovoriti uvjeti ujedinjenja Države SHS sa Kraljevinom Srbijom
- loš položaj Države SHS u pregovorima (nije priznata, nije doživljavana ravnopravnim partnerom)
- Ženevska deklaracija, potpisana uz posredovanje Engleske i Francuske iznimno je povoljna za Državu SHS
ZAKLJUČCI:
- obje strane pristale na ujedinjenje
- u prijelaznoj fazi predviđen je osnutak zajedničke vlade koju će činiti jednak broj predstavnika Narodnog vijeća i
srbijanske vlade
- vlada bi se bavila zajedničkim poslovima (vojska, vanjski poslovi, dio gospodarstva)
- za samostalne poslove srbijanska vlada bila bi mjerodavna na teritoriju Kraljevine Srbije, a Narodno vijeće na
teritoriju Države SHS
- Ustavotvorna skupština trebala bi odlučiti o konačnom uređenju nove države
REAKCIJE:
- srpsko negodovanje zbog ujedinjena na ravnopravnoj osnovi
- Srbija ujedinjenje zamišljala kao pripojenje nekadašnjih austrougarskih područja Kraljevini Srbiji
- Pašićev potpis – plod pritiska saveznika
- prestolonasljednik Aleksandar protivi se sporazumu – Pašić povlači svoj potpis (otvorena mu je odstupnica) čime
deklaracija prestaje vrijediti

RASPRAVE U NARODNOM VIJEĆU

- unatoč micanju Pašićeva potpisa sa deklaracija, Država SHS i dalje teži ujedinjenju
- nijedna od važnijih političkih stranaka toga doba nije predlagala osnivanje samostalne hrvatske države (jer bi
pretrpjela velike teritorijalne gubitke i od Italije i od Srbije
sjednica Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS potkraj studenog 1918.
- razlike u stajalištu između Radića i Pribičevića
- zaključak je da se ujedinjenje sa Srbijom provede što prije
- zadaća povjerena izaslanstvu od 28 članova
- u Beograd otišlo s Naputkom – dokumentom u kojem su detaljno navedeni uvjeti ujedinjenja
- u njemu među ostalim stajalo da bi nakon provedenih izbora unutarnje uređenje države trebala odrediti Ustavotvorna
skupština dvotrećinskom većinom glasova
- do tada izvršnu vlast imao bi regent, prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević, imenovao bi vladu koja je trebala
dobiti potporu Državnog vijeća (privremeni parlament)

PROGLAŠAVANJE KRALJEVSTVA SRBA, HRVATA I SLOVENACA

- dan nakon odluke Središnjeg odbora o slanju izaslanstva u Beograd: Vojvodina se priključila Kraljevini Srbiji, a dan
nakon i Crna Gora
- izaslanstvo u Beogradu nije se držalo Naputka nego su pred prestolonasljednika izišli s Adresom
- Adresa: na brzinu sročena izjava u kojoj ujedinjenje nije bilo ničim uvjetovano
- regent Aleksandar 1.12. 1918. proglašava ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca
- određeno da će novonastala država biti monarhija
- pošto se autonomija pojedinih predjela nije ni spominjala, moglo se naslutiti da će država biti organizirana
centralistički
- Srbijanska strana: proširenje Srbije na temelju zasluga pobjednika u Prvome svjetskom ratu
- Slovenska i hrvatska strana: činom ujedinjenja nastala je posve nova država, stoga bi i položaj svih naroda u njoj
trebao biti ravnopravan
- dvadeset dana nakon osnutka Kraljevstva SHS – sastavljena prva vlada (izvršna vlast uz regenta)
- dogovoreno da će se mjesec dana nakon osnutka vlade sastati Privremeno narodno predstavništvo PNP (privremeni
parlament) – trebao obnašati zakonodavnu vlast do prvih izbora
- njegov zadatak: donošenje hitnih zakona poput izbornog, nadzor vlade
- PNP sazvan tek u ožujku sljedeće godine (1919.)
 - dotad vlada nizom uredbi nametala centralizaciju
- sastav PNP-a odredila vlada (Srbi većina)
- Hrvatska imala pravo na 62 poslanika a Dalmacija 12 (od
ukupno 296)
- najviše od toga broja je dobila Hrvatsko – srpska koalicija (30),
HPSS (predviđena 2 mandata, vodstvo stranke ih je odbilo)
- slaba zakonodavna djelatnost PNP-a (od 47 predloženih
zakona prihvaćeno je 12)
- Državnom vijeću pripadaju svi članovi Narodnog vijeća u
Zagrebu + 5 članova jugoslavenskoga odbora u Londonu

OBILJEŽJA NOVE DRŽAVE

- Hrvatsku čeka teška, svakidašnja borba za ravnopravnost

- „SHS“ – „ Srbi hoće sve“ / „Samo Hrvati smetaju“
- površina Kraljevstva SHS: 250 000 četvornih km
- broj. stan.: 12 milijuna
- višenacionalna država (Srbi i Hrvati – 2 najbrojnija
naroda)
- hrvatsko – srpski odnosi i hrvatsko nacionalno pitanje:
ključni problem Kraljevstva SHS
- nesrpski narodi u neravnopravnom položaju
- centralizirana vlast, u vladama većinu su uvijek imali političari iz nekadašnje Kraljevine Srbije
- na visokim položajima bilo je vrlo malo nesrba (državne službe)
- nova država pune 2 i pol godine bila je bez ustava
- regent vladao samostalno donoseći obznane – ukaze sa snagom zakona (potvrđivalo ih je PNP)
zastava i grb Kraljevstva SHS:
- grb se temeljio na srpskom kraljevskom grbu na koji su dodani simboli Hrvata (25 crvenih i bijelih polja) i
Slovenaca (polumjesec i 3 celjske zvijezde)
- za državnu zastavu izabrana je trobojnica u bojama koje su već rabila sva 3 tada priznata južnoslavenska
naroda, ali u drukčijem redoslijedu

POSLJEDICE RAPALSKOG I RIMSKOG UGOVORA

- Italija je odmah nakon završetka rata vojskom okupirala područja koja su joj bila obećana Londonskim
ugovorom pa i neka dodatna
- smatrala da polaže prava na ta područja kao ratna pobjednica
- pozivala se i na nacionalno samoodređenje, lažući pritom o broju talijanskog stanovništva
- Britanci i Francuzi nisu namjeravali prekršiti obveze preuzete Londonskim ugovorom
nove okolnosti:
- proglašenje Kraljevstva SHS
- jadransko pitanje i dalje otvoreno
- Londonski je ugovor potpisan prije nego što je nastalo Kraljevstvo SHS u koje spadaju neki sporni dijelovi, a
kako je i Srbija pobjednica rata ne mogu njoj sada samo tako oduzeti te dijelove
- u prilog Talijanima išlo što je njihova vojska već zauzela željena područja, pa u budućim pregovorima nisu
imali razloga za žurnu
- Italija nije priznala novonastalu državu (Kraljevstvo SHS)
- Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska Kraljevstvo SHS priznale su sredinom 1919. god, a SAD je to učinio u
veljači iste godine
- pitanje granica bilo je i dalje otvoreno
Mirovna konferencija u Parizu:
- Italija nastoji osigurati i pravnu potvrdu stanja na terenu /potvrditi da joj pripada ono što je okupirala
- predstavnici novonastalog Kraljevstva SHS, s potporom predsjednika SAD-a Wilsona, nisu popustili
talijanskom pritisku
 - zaključak je da se dogovor pokuša postići naknadno u izravnim
razgovorima dviju zainteresiranih snaga
- ujesen 1919. talijanski pjesnik Gabriele D' Annunzio sa svojim
paravojnim snagama potpomaganim talijanskom vojskom ulazi
u Rijeku
- sljedeće godine 1920. proglašava ju zasebnom državom
Rapalski ugovor potkraj 1920. u talijanskom gradiću Rapallu
- ministar vanjskih poslova Kraljevstva SHS Ante Trumbić
potpisuje dokument kojim su Italiji dani veliki ustupci
- njime je Italija dobila: Trst i okolicu, neka slovenska područja
te Istru, grad Zadar i otoke Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i
Sušac
- dio pregovaračkog tima Kraljevstva SHS bio je i Ante Trumbić s
Milenkom Vesnićem i Kostom Stojanovićem
Rimski sporazum 1924.
- Rijeka pripala Italiji
POSLJEDICE:
- oko pola milijuna Hrvata i Slovenaca našlo se izvan matične zemlje u sastavu Kraljevine Italije
- snažna talijanizacija
- fizički napadi i oduzimanje imovine
- u prvoj godini talijanske okupacije ukinuto je 109 hrvatskih i slovenskih škola, zabranjuje se hrvatski jezik u
upravi i na sudu, zabranjuju se hrvatska društva, talijanizacija prezimena…
- mnogo Hrvata s toga područja emigriralo je u susjednu Kraljevinu SHS ili u prekomorske zemlje
Mirovni ugovor iz Trianona (Kraljevstvo SHS i Mađarska)
- Kraljevstvu SHS pripalo je Međimurje i dio Baranje
PROSINAČKE ŽRTVE:
- 5.12. 1918. pristaše ujedinjenja organizirale su proslavu u Zagrebu
- na to su reagirali republikanski orijentirani prosvjednici (vojnici još postojećih hrvatskih postrojba bivše
austrougarske vojske i civili) koji su izvikivali parole protiv kralja i monarhije
- poginulo 15, a ranjeno više od 20 osoba

PRVI VIŠESTRANAČKI IZBORI U KRALJEVSTVU SHS

- na prve je izbore trebalo čekati 2 godine (kraj studenog 1920.)

- utvrđeno je tajno, neposredno i opće pravo glasa, koje se nije odnosilo na žene (i dalje nemaju pravo glasa)
- Radić (1917.) zagovarao žensko pravo glasa
1. JUGOSLAVENSKA DEMOKRATSKA STRANKA
- osvojila najveći broj zastupničkih mjesta na 1. izborima
- jezgru te stranke čine nekadašnja Hrvatsko – srpska koalicija i neke srbijanske oporbene stranke
- vođe: Ljuba Davidović i Svetozar Pribičević
- zagovarali: centralizam i jugoslavenski unitarizam (brisanje nacionalnih i kulturnih posebnosti i stapanje 3
naroda u jednu, jugoslavensku naciju)
- Pribičević se koristio i grubom silom u provođenju centralizma
- Stjepan Radić završava u zatvoru
- Pribičević s dijelom pristaša osniva novu Samostalnu demokratski stranku
- okupljala prečanske Srbe (one koji žive preko Drine, Save i Dunava tj. izvan prijeratne Srbije)
- s vremenom postaje zagovornik federalizma
- shvatio da centralizam i unitarizam vode samo k srpskoj prevlasti
- rijedak primjer političara koji je priznao svoju zabludu
- zajedničku državu može se sačuvati jedino ako svi narodi u njoj budu zadovoljni
 2. NARODNA RADIKALNA STRANKA
- osvojila samo jedno zastupničko mjesto manje
- vođa: Nikola Pašić
- program: zagovarali centralizam uza srbijansku hegemoniju, protivnici nacionalnog unitarizma
- Kraljevstvo SHS doživljavali kao proširenu Srbiju, smatrajući da Srbima kao najbrojnijem narodu i
pobjednicima pripada pravo na prevlast u novonastaloj državi
- glavni oslonac režima
- do 1929. obnašali vlast
-
3. HRVATSKA PUČKA SELJAČKA STRANKA
- 3. prema broju glasova, a 4 prema broju mandata u Skupštini
- vođa: Stjepan Radić
- od osnutka HPSS-a sa svojim suradnicima obišao je Hrvatsku uzduž i poprijeko
- ciljeve svoje stranke strpljivo je objašnjavao seljacima (pretvaranje seljaštva u dojmljivu političku snagu)
- u Hrvatskoj je još gotovo 90% stanovništva živjelo na selu
- sam Radić do izbora bio je u zatvoru i nisu se održavali nikakvi predizbornu skupovi – rezultat na izborima
je iznenadio
- najjača hrvatska stranka
- zaštitnik hrvatskih interesa u Kraljevstvu SHS
- HPSS zauzimala se za stvaranje federativne republike
- zbog toga se vodstvo i članstvo stranke izložilo sustavnom progonu
- vlada mišljenje da jedino federalizam jamči ravnopravnost naroda koji su ušli u novu državnu zajednicu
- Radić mijenja naziv stranke u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS)
- Radić ponovno završava u zatvoru

4. KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

- 4. prema broju osvojenih glasova, a 3. prema broju mandata
- djelovala na cijelom području Kraljevstva SHS (u članstvu je imala pripadnike svih naroda)
- program: zauzimala se za rušenje kapitalističkoga, a uvođenje socijalističkoga društvenog poretka te
stvaranje Sovjetske Republike Jugoslavije
- vlada zabranjuje rad ove stranke, ona počinje djelovati ilegalno
- Obznanom krajem 1920. ozakonjeni su politički progoni
- val štrajkova širi se zemljom
- Obznanom su ugrožene građanske slobode svih građana

PAVLE RADIĆ

- nećak Stjepana Radića

- triput biran za zastupnika u Narodnoj skupštini
- nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke ušao je u zajedničku vladu kao ministar agrarne reforme
- ubijen u atentatu u Narodnoj skupštini 1928.

SVETOZAR PRIBIČEVIĆ

- njegovu je političku karijeru obilježio odnos sa Stjepanom Radićem , kojeg je isprva proganjao, a nakon
nekoliko godina s njim stvorio koaliciju
VIDOVDANSKI USTAV

- HPSS na prvim izborima osvojila je 50 mandata

- sastala se krnja Ustavotvorna skupština, bez
zastupnika HRSS , KPJ, Hrvatske zajednice i
Jugoslavenskog kluba
- obrazloženje nesudjelovanja u radu skupštine:
„ poslanicima HRSS- a neprihvatljivo je polagati prisegu
kralju na početku zasjedanja jer se time prejudicira
državno uređenje i prije donošenja ustava.“
- vodstvo HRSS odlučilo se na izvanparlamentarnu
borbu misleći da će politikom opstrukcije prisiliti
beogradski režim na pregovore
- ta procjena se pokazala pogrešnom
- HRSS je izradila svoj nacrt ustava – predviđeno
konfederalno uređenje novonastale državne zajednice
- prema tome bi Hrvatska kao neutralna seljačka
republika s drugim jedinicama stupila u savez suverenih država
Vidovdanski ustav
- donesen 28.6.1921. na blagdan sv. Vida
- učvršćen je centralizam
- državom se upravljalo centralistički iz Beograda
- povijesne pokrajine su ukinute i zemlja je podijeljena na 33 oblasti
- Zagreb središte samo Zagrebačke oblasti
- Kraljevina SHS organizirana kao parlamentarna, ustavna i nasljedna monarhija
- kralju dane znatno veće ovlasti nego parlamentu (raspisivao izbore, sazivao i raspuštao skupštinu, imenovao
predsjednika vlade i potvrđivao njezine članove, predlagao i potvrđivao zakone)
- sporan i način na koji je Vidovdanski ustav prihvaćen – nisu poštovane odredbe Krfske deklaracije i odluke
narodnog vijeća SHS (za takvu odluku predviđala se dvotrećinska većina)
- Ustav prihvaćen jedva prikupljenom natpolovičnom većinom

HRSS – HSS

- parlamentarni izbori 1923. HRSS ostvario sjajan rezultat (70 zastupničkih mandata)
- postaje 2. stranka po snazi u zemlji
- stranka nakon prvih izbora svoje djelovanje proširila i u Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu te Bačku (područja
naseljena Hrvatima)
- HRSS nastavlja izvanparlamentarnu borbu, odbijajući priznati Vidovdanski ustav
- čelništvo stranke, mnogo očekivalo od kontakata u inozemstvu
- velike sile nisu pokazale namjeru da se miješaju u unutarnje probleme Kraljevine SHS
- Radić 1924. učlanjuje HRSS u Seljačku internacionalu
- zabrana rada stranke
- Radić početkom 1925. ponovno utamničen
- 1925. održani su novi izbori
- unatoč situaciji HRSS osvojila je 67 zastupničkih mandata
- izborni pobjednici; radikali – ponudili pregovore Stjepanu Radiću
- Radić prihvaća poziv za pregovore
- uočava da izvanparlamentarna borba ne daje očekivane rezultate i da ne sudjelovanje u radu skupštine
odgovara režimu
- priznao je monarhiju i Vidovdanski ustav
- promijenjen naziv stranke u Hrvatska seljačka stranka HSS
- napuštanje republikanizma: državno uređenje samo je forma od koje je važniji sadržaj, suradnjom s
radikalima nastojat će se izboriti pravedniji sustav
- srpanj 1925., Akt o sporazumu HSS-a i NRS-a – dogovoreno sastavljanje koalicijske vlade
 - Stjepan Radić nakon izlaska iz zatvora s još trojicom ulazi u vladu, preuzima mjesto
- nakon kratkog sudjelovanja u radu vlada ponovno se nalazi u oporbi
- koalicijska vlada ubrzo se raspala

SELJAČKO – DEMOKRATSKA KOALICIJA

- koalicija HSS-a sa Samostalnom demokratskom strankom Svetozara Pribičevića

- Pribičević odustao od unitarizma i centralizma, a Radić odustao od republikanske ideje i prihvatio monarhiju
= približavanje stajališta njihovih stranaka
- Pribičević bio svjestan da će interese prečanskih Srba mnogo lakše ostvariti u suradnji s najjačom hrvatskom
stranom
- studeni 1927. – politički savez: Seljačko demokratska koalicija (SDK)
- imala 2 predsjednika: Radić i Pribičević
- dvije stranke organizacijski i programski djeluju odvojeno

ATENTAT NA HRVATSKE ZASTUPNIKE U NARODNOJ SKUPŠTINI

- SDK imala 85 zastupnika

- opasna oporbena snaga u Narodnoj skupštini
- Stjepan Radić isključen sa 10 sjednica jer je uvrijedio Čedu Radovića
- 20.6.1928. zastupnik Radikalne stranke (član tajne organizacije Bela ruka) Puniša Račić sa skupštinske
govornice pucao je u hrvatske zastupnika
- ubio: Pavla Radića i Đuru Basaričeka
- ranio: Stjepana Radića, Ivana Pernara, i Ivana Granđu
- Stjepan Radić umro je u kolovozu iste godine od posljedice ranjavanja
- zamjenjuje ga Vladko Maček
- zastupnici SDK odbili sudjelovati u daljnjem radu Skupštine i objavili rezoluciju – u kojoj su odbacili sve
odluke koje bi Skupština mogla donijeti u krnjem sastavu, osudili srpsku prevlast i najavili borbu za
preuređenje države

UVOĐENJE DIKTATURE

- nakon atentata zavladalo je napeto stanje

- ogorčenje u Hrvatskoj
- Narodna skupština nije raspuštena – umjesto formiranja novog, u kolovozu sazvana je sjednica starog saziva
- SDK odbili su sudjelovati u radu takvog parlament
- Vladko Maček i Svetozar Pribičević pokušali su dogovor o preuređenju države postići pregovarajući izravno
s kraljem Aleksandrom
- vlada osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti
- kralj Aleksandar 6.1.1929. proglašava osobnu diktaturu i apsolutističku vlast
- opravdanje za ovaj čin: „ između kralja i naroda ne smije biti nikakvih posrednika u ovako teškim vremenima“
- ukinuo Vidovdanski ustav i raspustio Narodnu skupštinu
- krivnju je svalio na političke stranke
- reakcija većine hrvatske javnosti na diktaturu bila je pozitivna (doživljavali je kao privremeno rješenje)
- očekivalo se da je diktatura početak pravednijeg i ravnopravnijeg preuređenja države
- ponovno je oživio program integralnog jugoslavenstva, zabranio je sva nacionalna imena i političke stranke
koje u nazivu nose nacionalno, vjersko ili regionalno obilježje
- osnovana režimska Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS)
- promjena imena države u Kraljevina Jugoslavija
- podjela države na 9 banovina
- Zakon o vladi i državnoj upravi – vladu imenuje kralj i ona odgovara isključivo njemu
- predsjednik nove vlade: general Petar Živković
REAKCIJE NA DIKTATURU. NASTANAK USTAŠKOG POKRETA

- posljedica uvođenja diktature:

- ograničavanje građanskih sloboda
- uvođenje cenzure
- sustavni progon političkih protivnika režima
- u zatvoru se moglo završiti zbog pjevanja domoljubnih pjesama ili isticanja nacionalnih simbola
- u zatvoru završili Vladko Maček i Svetozar Pribičević
- vodstvo HSS-a ustraje u traženju miroljubivog rješenja - pasivizacija stranke
- Maček se odlučio na takozvanu politiku čekanja
- stranke krajnje ljevice (Komunisti) i krajnje desnice (Hrvatska stranka prava) – zauzimale se za nasilno
rušenje diktature
- KOMUNISTI:
- atentatima pokušali izazvati nerede koji bi pridonijeli rušenju kralja Aleksandra s vlasti
- ukidanje monarhije i uvođenje komunističkog režima
- HRVATSKA STRANKA PRAVA
- aktivan otpor režimu
- predvođeni Antom Pavelićem
- smatrali da bi se Hrvatska trebala zadovoljiti tek punom samostalnošću
- Pavelić u strahu od uhićenja 1929. bježi u emigraciju (nastavio okupljati istomišljenike i pripremati razbijanje
Jugoslavenske države)
- utemeljio organizaciju pod nazivom „Ustaša“ – hrvatska revolucionarna organizacija
- poduzimali pojedinačne nasilne akcije, atentate
- Pavelić je s većinom ustaša boravio u Italiji odakle je pripremao diverzantske akcije
- Talijani računali da bi se preko ustaša, razbijanjem Jugoslavije, mogla domoći još nekih dijelova hrvatske
obale

OKTROIRANI USTAV

- rujan 1931. kralj donosi novi ustav (Oktroirani ili nametnuti) – u njegovoj izradi nije sudjelovala skupština
- prividno vraćen parlamentarizam iako kralj i dalje drži vlast u svojim rukama (zakoni stupaju na snagu tek s
njegovim potpisom
- zastupnike u Narodnoj skupštini biralo se na izborima, a polovicu članova Senata imenovao je kralj
- izbori održani u studenom 1931. bili su javni
- na izborima mogla djelovati samo ona stranka koja je prikupila određen broj potpisa iz svih 305 kotara u
državi
- na izborima sudjelovala samo državna lista (Petar Živković)
- režim nije sprezao ni od fizičke likvidacije političkih neprijatelja
- česta meta režimskih ubojstava – komunisti
- 1931. ubijen Milan Šufflay, čelnik HSP-a
- skupina ustaških emigranata napala je žandarmerijsku postaju u ličkome selu Brušanima
- Velebitski / Lički ustanak – proveden je loše i završio je neuspješno
- HSS ustraje na nenasilnim metodama i pružanju nenasilnog otpora
- ZAGREBAČKE PUNKTACIJE:
- donesene na početku studenog 1932.
- u Zagrebu je održan sastanak vodstva SDK
- prisutni: Ante Trumbić (predsjednik hrvatske federalističke seljačke stranke) i Mile Budak (predstavnik HSP-
a)
- U njoj su okupljeni političari izrekli svoje viđenje trenutačnog stanja, osuđujući režim kralja Aleksandra
zasnovan na srpskoj prevlasti i hegemonizmu
- traže povratak na 1918. , ponovno uređenje države od samih temelja
- ubrzo donesene i Novosadske, Sarajevske i Ljubljanske punktacije
- Maček ponovno završava u zatvoru
UBOJSTVO KRALJA ALEKSANDRA

- Pavelićevi pristaše namjeravali su terorističkim akcijama oslabiti Jugoslaviju i pridonijeti njezinu raspadu
- ustaše – najbrži put prema raspadu – ubojstvo kralja Aleksandra
- pokušaj atentata potkraj 1933. g. u Zagrebu – nije uspio
- nova prilika – kraljev posjet Francuskoj
- atentatori se pripremali u Mađarskoj – s krivotvorenim putovnicama preko Austrije ušli u Francusku
- kralj isplovio iz Boke kotorske na razaraču Dubrovnik – stigao u Marseille – priređen mu svečani doček
početkom listopada 1934. – trebao nastaviti put prema Parizu – atentat na kralja
- pucao Veličko Georgijev Kerin član VMRO-a (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija)
- atentat je organizirao: Eugen Dido Kvaternik
- ubijeni: kralj Aleksandar i Louis Barthou (francuski ministar vanjskih poslova)
- Italija i Mađarska bile prisiljene protiv organizacije provesti mjere
- Italija dio ustaša zatočila na Liparskim otocima u Tirenskome moru
- Pavelić i drugi ustaški vođe zatvoreni su u tamnici u Torinu

USPOSTAVA NAMJESNIŠTVA

- vlast preuzima tročlano namjesništvo u ime maloljetnog prijestolonasljednika Petra

- glavnu ulogu imao knez Pavle, kraljev bratić
- nastavlja se politika zasnovana na centralizmu, unitarizmu i srpskoj prevlasti
- pušten Vladko Maček iz zatvora
- politički progoni se nastavljaju
- sibinjske žrtve (veljača 1935.)
- u nasilju sudjeluju žandari i ilegalne četničke postrojbe
HSS osniva:
- Hrvatsku seljačku zaštitu i Hrvatsku građansku zaštitu
- HSZ predstavljena režimu kao organizacija za zaštitu od elementarnih nepogoda
- njezina unutarnja organizacija imala je poluvojničko uređenje
- HSZ nastojao se prikazati i kao organizacija kojoj je zadaća spriječiti komunističku aktivnost po selima (od
čega je režim strahovao)
KOMUNISTI
- pozvali da se diktaturi treba suprotstaviti oružjem
- režim nije birao sredstva da ih uništi
- desetak ljudi iz partijskog vrha je ubijeno
- centralni komitet KPJ-a bio je u inozemstvu
- teško socijalno stanje u Kraljevini Jugoslaviju KPJ-u je išlo na ruku
- povećali svoju aktivnost i privlačili nove članove i pristaše
- osnutak KP Hrvatske i KP Slovenije unutar KPJ-a (1937.)
- 1937. na čelo KPJ-a dolazi Josip Broz Tito (sposoban organizator)
- broj članova stranke raste i dalje
- mnogi dobrovoljci iz Hrvatske i ostalih dijelova Jugoslavije odlaze se boriti na strani republikanaca u
Španjolskom građanskom ratu
- četnici u Hrvatsku dovedeni 1931.
HRVATSKO PITANJE

naznake ublažavanje napetosti:

- Mačekovo puštanje iz zatvora
- raspisivanje izbora za 1935. (održani 1937.)
- favoriziranje vladine liste i kritika oporbe – ipak obnova političkog života= znak popuštanja
udružena oporba:
- nositelj liste Vladko Maček
- HSS, SDS, Demokratska stranka, Zemljoradnička stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija
- osvaja 37% glasova, ali samo 67 mandata
- vladina lista (režimska Jugoslavenska nacionalna stranka) – 60% glasova, 303 mandata
- HSS odbio ući u Skupštinu
- knez Pavle odbio poništiti izbore – smijenio Jevtićevu vladu – mandat za sastav nove povjerio Milanu
Stojadinoviću
- sastavio trostranačku vladu: povezao radikale sa Slovenskom ljudskom strankom i Jugoslavenskom
muslimanskom organizacijom = Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ)
- najava rješavanja „hrvatskog pitanja“
HRVATSKO PITANJE
- pitanje položaja hrvatskoga naroda u Kraljevini Jugoslaviji
- skup neriješenih problema zbog kojih je Hrvatska bila u neravnopravnom položaju u zajedničkoj držav i
- neravnopravnost postojala već od trenutka ujedinjenja
- neravnopravan položaj odražavao se i u gospodarstvu
- porezna opterećenja veća za Hrvate
- neravnopravnost u zapošljavanju – prevlast Srba u svim državnim službama
- vojni vrh (161 srpski general i 2 hrvatska)
- Makedonci nisu ni priznavani kao zaseban narod, Makedonija smatrana Južnom Srbijom
- na Kosovu – Albancima oduzimana zemlja – protjerivano Albansko, a naseljavano srpsko stanovništvo

SPORAZUM CVETKOVIĆ – MAČEK

- pregovori koje je Stojadinović najavio započinju tek 1937.

2 ključna pitanja:
- Koliko će jedinica imati preuređena Kraljevina Jugoslavija?
- Koji će stupanj autonomije one imati?
- zahtjevi hrvatske vlade Stojadinoviću nisu bili prihvatljivi pa su pregovori prekinuti
- na izborima 1938. HSS osvojio 80% glasova u Savskoj i Primorskoj banovini
- vladina lista dobila oko 54%, a Mačekova 45% glasova birača
- Stojadinović je zemlju udaljavao od Francuske i približavao je Njemačkoj i Italiji
- knez Pavle na čelo vlade postavlja Dragišu Cvetkovića
- knezu bilo jasno da je u prijeratno doba važno učvrstiti zemlju pod svaku cijenu
- Cvetković je obnovio pregovore s Mačekom
- 26.8.1939. potpisan je sporazum Cvetković Maček
- utemeljena je Banovina Hrvatska
- Maček je imenovan potpredsjednikom Cvetkovićeve vlade (u vladu ušlo još 6 članova SDK-a)
BANOVINA HRVATSKA

- nastala ujedinjenjem dviju banovina s pretežito

hrvatskim stanovništvom (Savske i Primorske)
- tom području pridodani i kotari: Šid, Ilok, Brčko,
Gradačac, Derventa, Fojnica, Travnik i Dubrovnik
- sporazumom Banovina Hrvatska dobila je
zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju
- pravo na vlastitu vladu, bana i Sabor
- knez Pavle imenovao bana – postavio Ivana
Šubašića, člana HSS-a
- izbori za Hrvatski sabor nisu održani
- 6 dana nakon potpisivanja sporazuma, Njemačka
je napala Poljsku i započela 2. svjetski rat
- s početkom rata je i Banovina Hrvatska prestala
postojati
- Središnja vlada u Beogradu imala nadzor nad
vanjskim poslovima, vojskom, financijama, vanjskom trgovinom, poštom i prometom
- ključna uloga bana kako se nije formirao sabor
- u samostalne poslove banovine ubrajalo se: gospodarstvo, prosvjeta, zdravstvo, sudstvo i unutarnja uprava
- knez Pavle kod opravdavanja svoje odluke poziva se na 116. članak ustava koji u iznimnim slučajevima
omogućuje donošenje takve odluke
- radikali osuđuju odluku o stvaranju Banovine Hrvatske
- smatraju da je time samo potaknut hrvatski nacionalizam, a Srbija dovedena u podređen položaj
- ustaše smatraju da je Hrvatska sporazumom dobila premalo
- „hrvatsko pitanje bit će riješeno tek uspostavom samostalne hrvatske države“