Kosovo (albanski: Kosova, Kosovë, Republika e Kosovës; srpski: Република Косово;

turski: Kosova) je djelomično priznata država u jugoistočnoj Europi. U veljači

2008. Skupština Kosova proglasila je Republiku Kosovo, koju je do 19. veljače 2022.
priznalo 97[3] od 193 država članica UN-a,[4][5] te četiri ne-članice UN-a:
Suvereni malteški vojni red, Republika Kina (Tajvan), iako Kosovo nije priznalo
Republiku Kinu (Tajvan) te Cookovo Otočje i Niue.

Kosovo se nalazi pod upravom EULEX-a od 2008. godine, a izvan nadzora Republike
Srbije.

Od kolovoza 2006., Kosovo je bilo „entitet pod privremenom međunarodnom upravom“[6]

kojem je glavni grad Priština (alb. Prishtinë). 17. veljače 2008. kosovska
Skupština proglasila je neovisnost, uz jamčenje prava srpskog i ostalih manjinskih
naroda koji ondje žive. Tu odluku Srbija nije priznala,[7] dok su neovisnost Kosova
uskoro priznale SAD, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, većina država Arapskog
poluotoka, Njemačka i druge zemlje, uključujući Hrvatsku.[8]

Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku
dijelova nekoliko općina na sjeveru Kosova. Dio Srba (Kosovci) ne žele sudjelovati
ni u kakvoj vladi koja nije vođena iz Beograda.

Prema rezultatima službenog popisa iz 2011. godine na Kosovu živi 1.739.825

stanovnika, od čega 92,93 posto čini Albanci, a 1,47 posto Srbi. Popis nije
proveden na Sjevernom Kosovu, u tri većinski srpske općine Zubin Potoku, Zvečanu i
Leposaviću.[9]

Kosovo je formirano kao zasebna država povodom Rata na Kosovu krajem 1990.-ih
godina, kada je Srbija albansku oružanu pobunu pokušala slomiti protjerivanjem
većinskog albanskog stanovništva Kosova. Međunarodna zajednica je na to reagirala
vojnom intervencijom koja se u prvom redu sastojala od NATO-ovo bombardiranje
zračnog bombardiranja Srbije i Crne Gore velikih razmjera, koje je dovelo do sloma
režima Slobodana Miloševića i prestanka vlasti Srbije nad Kosovom. Slobodan
Milošević, glavna politička figura Republike Srbije u to vrijeme je pred
Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, pored
drugih zločina vezanih uz ratovanje u Hrvatskoj i BiH - također i za zločine
počinjene u nastojanju da Kosovo zadrži u granicama Srbije: optužnica je obuhvaćala
istrjebljivanje i ubojstva ne-Srba, u prvom redu Bošnjaka i Hrvata koji su živjeli
na području Banja Luke, Bihaća, Bijeljine, Bileće, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog,
Bosanskog Šamca, Bratunca, Brčkog, Čajniča, Doboja, Foče, Gackog, Sarajeva
(Ilijaš), Ključa, Kalinovika, Kotor Varoši, Nevesinja, Sarajeva (Novi Grad),
Prijedora, Prnjavora, Rogatice, Sanskog Mosta, Srebrenice, Teslića, Višegrada,
Vlasenice i Zvornika; stavljanje tisuća civila u zatvore u uvjetima koji su bili
sračunati na njihovo fizičko uništenje, kroz neadekvatnu prehranu, teški rad,
nedostatnu medicinsku skrb, te stalna fizička i psihička zlostavljanja, uskratu
građanskih prava Bošnjacima i Hrvatima na području pod srpskom kontrolom i njihovo
prisilno iseljavanje s tog područja. Suđenje nije okončano zbog Miloševićevog
samoubojstva u pritvor