Epsko kazalište

- utemeljitelj je Bertolt Brecht – njem. pjesnik, dramatičar i redatelj

- Brecht naglašava socijalnu determiniranost likova; drama treba više
djelovati na razum gledatelja nego na njihove osjećaje.
- umjesto iluzije i uživljavanja u lik, od glumca se zahtijeva
prikazivanje ljudi i njihovih odnosa, a od gledatelja razmišljanje i
prosuđivanje
- smatra da svijet treba mijenjati

1. trebamo ga razumjeti
2. moramo se čuditi stvarima koje nas okružuju i gledati ih kao
nepoznate
3. to dovodi do novog, punijeg razumijevanja, do spoznaje
4. spoznaja je radost, zabava

- bitan je efekt začudnosti – omogućuje da nam se prividno poznato

prikaže kao iznenađujuće i novo
- Brecht voli svoje kazalište nazivati filozofskim zato što se u njemu
priča, razmišlja, prepire i istovremeno uživa u tom »prepirućem
razmišljanju«
- scene se u epskom kazalištu samo nižu, puno se priča, sadržaj je
povezan pjesmama (songovima) koje izvodi jedan pjevač ili zbor (ima
ulogu komentatora)
- od gledatelja se traži aktivna misaona suradnja i zauzimanje stava
prema pitanjima koje komad postavlja
- gledatelj je promatrač koji treba odlučiti; za Brechta kazalište priča,
a gledatelj sudi.
- svaki prizor je samostalan, spojen principom montaže i napetošću u
krivuljama za svaki prizor
- na pozornici se projiciraju filmovi ili dijapozitivi, pozornica se
pomoću složenih strojeva brzo preobražava, radnja se prekida
komentatorskim zborovima, pjesmama, spuštanjem ploča s natpisima
ili statičkim podacima
- epsko kazalište Brecht uspoređuje s uličnim prizorom u kojem
očevidac okupljenim ljudima prikazuje kako se odigrava nezgoda
- kod Brechta postoji otklon od tradicije time što unosi elemente
romana u dramu. Brechtovo kazalište tako nije »čisto kazalište« kao
što je to npr. kazalište apsurda, nego ono nastoji uspostaviti nešto
poput sasvim nove umjetnosti