Znameniti poljski kompozitor Frederik Sopen gotovo celokupan stvaralacki
opus posvetio je klaviru. Kao pijanista plenio je istancanoscu svog tona, bogatom paletom zvucnih boja i sugestivnoscu interpretacije. Sopen melodizuje sve deonice svog klavirskog stava-pasaze, harmonsku pratnju, kod njega ona peva. Njegova melodika pokazuje nepresusnu raznovrsnost, izrazajnost, savrsenost linije, a njena pevnost jasno ukazuje na vokalno poreklo. S prirodom Sopenovog melodijskog misljenja neraskidivo su povezani ritmicko- metricko bogatstvo njegovog izraza i osobenost harmonskog jezika. Medju svim ranim romanticarima Sopenov harmonski jezik je najslozeniji i najbogatiji. Mnogim harmonskim resenjima Sopen otvara put poznoromanticarima-narocito u oblasti koriscenja medijantike, modalnosti, kombinovanja enharmonike i hromatike. Premda je i u njegovom slucaju muzicki oblik vecinom blizak klasicnim obrascima, sve ostalo u njemu- ukljucujuci, naravno, i harmoniju, i narocito nju-nosi izrazito romanticna obelezja, cak I ako njegova dela nisu ( bar izricito ) programska u sumanovskom smislu, nego pripadaju apsolutnim zanrovima ili nose samo naslove opstijeg znacenja. On takodje uvodi nove nacine interpretacije-slobodan dah i promenljivost tempa koju samo naznacava, a ne i precizno metronomski odredjuje. Izvodjenje njegovih kompozicija zato nije jednostavno-ono zahteva veliku tehnicku ali i interpretatorsku spremnost pijaniste.