Professional Documents
Culture Documents
DISLEKSIJA
DISLEKSIJA
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Pedagogija
Akademska 2014/15
DISLEKSIJA
(Smetnje u čitanju)
Student: Mentor:
Neki đaci s disleksijom mogu da čitaju prilično dobro. Češće ti đaci čitaju sporije i s
manje razumjevanja jer teškoće u čitanju riječi smetaju tečnom čitanju i ukupnom razumijvanju
teksta.
Ovakvi ljudi (djeca) imaju veliki nedostatak, no ujedno I veliku prednost. Već niz
godina poznato je da su disleksičari veoma inteligentni. Npr. Samo kada pogledamo
koliko ima poznatih disleksičara: Albert Ajnštajn, Džordž Buš, Hans Kristian Anderson, i
mnogih drugih... Ali nisu svi disleksičari geniji jer ne razvijaju iste darovitosti. Ronald
Davis (disleksičar) u svojoj knjizi „Dar disleksije“savršeno opisuje kombinaciju
darovitosti i nesposobnosti nazavnom disleksija.. Zato smatram da disleksija koliko je
nedostatak u nečijem životu toliko je i dar.. Zašto ovo mislim? Pa zato što disleksičari su
radoznaliji od prosijeka i tim putem nadograđuju svoje znanje, zato što razmišljaju u
slikama i sa tim podstiču svoju kreativnost, zato što su oštroumni-što im omogućuje
zapažanje stvari brže od drugih itd. I upravo sve ove sposobnosti mogu rezultirati
inteligencijom većom od prosječne te veoma kreativnim sposobnostima, ali sve ukoliko
se to ne potisne od strane roditelja ili obrazovnog sustava.
Cilj radionice:
Pedagog sa učenicima drugog razreda i djetetom koji je (disleksičar) započinje čas tako što
traži od djece da na osnovu jednog crteža osmisle priču i zapišu je u svoju svesku:
Nakon toga traži od učenika (disleksičara) da riječi koje govori istovremeno ispisuje prstima
po stolu, jer uključivanje više čula može pomoći da bolje zapamti to što govori.
Drugi korak: Jesen na putu
Obukla je jesen__________
Spremila je u svoj________
Ponjela je novi__________
Da oboji svaki__________
Po koji__________stane-
A u svojoj zlatnoj_______
Miris_________ona nosi.
Treći korak: „Ima jedan razred“
Za kraj jedna pjesmica da se sva djeca malo opuste a posebno dijete sa disleksijom. Pjesmica
se zove „Ima jedan razred“, Stjepan Jakševac. Ovom pjesmicom pokazujemo kako škola-
razred zna biti jedno fino i zabavno mjesto, gdje se uči a ujedno i zabavlja. Gdje se ni jedno
dijete a posebno dijete sa disleksijom neće osjećati odbačeno.