UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
SPECIJALNE NAMJENE

NASTAVNA SREDSTVA
SEMINARSKI RAD IZ DIDAKTIKE

Kandidat: Mentor:
Besim Kolić Prof. dr. Hazim Selimović
Travnik, decembar, 2021.
 SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................................1

1. POJAM I DEFINICIJA NASTAVNIH SREDSTAVA.............................................2

2. VIZUELNA NASTAVNA SREDSTVA...................................................................4

2.1. Didaktički material..............................................................................................4

2.2. Konstrukcioni materijali......................................................................................4

2.3. Modeliranje.............................................................................................................5

2.4. Modeli.................................................................................................................5

2.5. Makete.................................................................................................................5

2.6. Primjerci..................................................................................................................5

2.7. Slika.....................................................................................................................6

2.8. Fotografija...........................................................................................................6

2.9. Mirna i dinamička projekcija..............................................................................6

3. AUDITIVNA NASTAVNA SREDSTVA.................................................................8

3.1. Živa riječ..............................................................................................................8

4. AUDIO-VIZUELNA SREDSTVA............................................................................9

5. ZNAČAJ I FUNKCIJA NASTAVNIH SREDSTAVA...........................................11

ZAKLJUČAK..............................................................................................................12

LITERATURA.............................................................................................................13
 UVOD
Za stjecanje znanja u nastavi prirodni objekti kao nastavni sadržaj imaju prioritet bilo
da se posmatranje obavlja u prirodnoj sredini ili u školi (akvariju, školskom vrtu, itd).
Međutim, često stjecanje znanja nije moguće na prirodnim objektima, a zbog velike
udaljenosti, velikih dimenzija ili raznih opasnosti po učenike, pa je takvo spoznavanje
otežano, te u tom slučaju treba koristiti nastavna sredstva.
Ovaj rad pod nazivom Nastavna sredstva sastoji se od šest dijelova a to su: Pojam i
definicija nastavnih sredstava, Vizuelna nastavna sredstva, Auditivna nastavna sredstva,
Audio-vizuelna nastavna sredstva, Značaj i funkcija nastavnih sredstava, Zaključak.

U prvom dijelu rada, kako i sam naziv kaže, govorićemo o samom pojmu, definiciji
nastavnih sredstava.

U drugom dijelu rada čiji je naziv Vizuelna nastavna sredstva, reći ćemo nesto vise o
vizuelnim nastavnim sredstvima i nabrojati neke od njih.

U trećem dijelu rada čiji je naziv Auditivna nastavna sredstva, također ćemo nesto
vise reći o tim nastavnim sredstvima i objasnit ćemo pojam Živa riječ.

U četvrtom dijelu rada ćemo govoriti o Audio-vizuelnim nastavnim sredstvima,

njihovoj primjeni i efikasnošću.

U petom dijelu rada koji se naziva Značaj i funkcija nastavnih sredstava, reći ćemo
nešto o samom značaju svih nastavnih sredstava i koliko su zapravo ona bitna u školovanju.

U šestom dijelu rada čiji je naziv Zaključak, reći ćemo koja od nastavnih sredstava
izabrati i u kojim uslovima tokom školovanja.

1
 1. POJAM I DEFINICIJA NASTAVNIH SREDSTAVA
Nastavna sredstva su sredstva prenošenja informacija i generalizacija, objekti koje
nastavnik i učenik koriste kod obrade novih nastavnih sadržaja, samostalnog učenja,
vježbanja i provjeravanja. Ona su prirodni ili izrađeni objekti koji se u nastavnom procesu
koriste kao izvori znanja, dokazi, pomoć ili podsticaj učenju. S obzirom na to da ih koriste i
nastavnik i učenik možemo reći da su nastavna sredstva izvor znanja i instrument i učeniku i
nastavniku. Prema tome, nastavna sredstva su zajednička potreba i kao takva omogućavaju
interakciju kako nastavnika, tako i učenika sa nastavnim sadržajima. Nastvana sredstva samo
olakšavaju zadatak nastavnika i rad učenika i kao takva su posrednik između nastavnih
sadržaja (programa), učenika i nastavnika. Da bi neko sredstvo postalo nastavno treba
zadovoljiti neke didaktičke kriterije, pa se shodno tome nastavna sredstva mogu definirati i
kao “didaktički oblikovana izvorna stvarnost” (Poljak, 1980, srt. 55).
Američki pedagog Dale (1969) pokušao je vrednovati spoznajne vrijednosti različitih
izvora znanja u savremenim školama. Izradio je svoju piramidu iskustva u kojoj je
neposredna iskustva stavio u temelj procesa spoznavanja, zatim simulacije, demostracije,
demostracijske eksperimente, izvanučioničku nastavu, izložbe pokretne slike, fotografije,
vizuelne simbole i verbalne simbole.
U nastavi treba dati prednost primarnim izvorima (neposrednim iskustvima,
simulacijama, dramatizacijama i posmatranjima), a tek onda sekundarnim izvorima (živoj i
pisanoj riječi). Nužno je razlikovati nastavna sredstva od nastavnih pomagala. Nastavna
pomagala asistiraju u upotrebi i predstavljanju nastavnih sredstava (medija) tokom nastavnog
pocesa. Danas se u savremenoj metodici i didaktici susreće i pojam medija, didaktički mediji,
metodički mediji.
“Mediji poučavanja su fizička sredstva s pomoću kojih se posreduju informacije.”
(Pastuović, 2000, str. 551).
“Među nastavna sredstva spadaju svi oni prirodni predmeti, modeli, makete, slike,
crteži, aparati koji su odabrani, podešeni ili proizvedeni za potrebe nastave.” (Bakovljev,
1984, str. 96)
Izbor nastavnih sredstava, redoslijed i način njihove upotrebe zavisi od brojnih
faktora, a među kojima su najvažniji cilj i zadaci nastavne jedinice, priroda nastavnog
gradiva, struktura i nivo nastavne grupe, iskustvo učenika, nastavne metode, oblici nastavnog
rada, materijalno-tehnički uslovi, nastavnikove sposobnosti kao i osobina samih nastavnih

2
sredstava. Njihov značaj u nastavi je izuzetno velik i ogleda se u tome čto posreduju u
procesu upoznavanja programskih sadržaja i služe kao izvor stjecanja znanja, usavršavanja
vještina, formiranja navika, razvijanja vizuelnih, auditivnih, misaonih, taktilnih i ostalih
sposobnosti, pozitivnih emocija i osobina ličnosti. (Branković i Ilić, 2003)
S napretkom nastave razvijaju se i usavršavaju i nastavna sredstva, tako da su sve
brojnija za svaki nastavni predmet i na svakom obrazovnom nivou, a samim time javlja se i
problem njihove klasifikacije.
U tom smislu, među savremenim didaktičkim izražene su znatne razlike. Međutim, pa
i pored toga, može se dati jedna relativno sveobuhvatna klasifikacija kao izraz današnjeg
stanja nastavnih sredstava, a prema kojoj se nastavna sredstva dijele na:
1. Vizuelna
2. Auditivna
3. Audio-vizuelna
4. Tekstualna nastavna sredstva

3
 2. VIZUELNA NASTAVNA SREDSTVA
Vizuelna nastavna sredstva zasnivaju se na videokomponenti i zobg toga imaju
vidljive dimenzije i vanjske čulne osobine. Vizuelna nastavna sredstva se najčešće koriste u
nastavi, a tendencija je da se znatno češće primjenjuju. Upotreba vizuelnih sredstava temelji
se na činjenici da su ona mnaje apstraktna od riječi. Pravilna upotreba vizuelnih sredstava
pozitivno utiče na kvantitet, kvalitet, trajnost znanja i razvoj učeničkih sposobnosti.
Nastavnik će u svojoj pripremi za neposredno izvođenje nastave, između ostalog, predvidjeti
kojim će se vizuelnim nastavnim sredstvima koristiti, kada će ih upotrijebiti i kako će ih
pokazati. Osnovno je pravilo u upotrebi vizuelnih nastavnih sredstava da se pokažu tako da ih
svi učenici dobro vide, a kako bi ih mogli detaljno posmatrati i iskoristiti u procesu
spoznavanja. Kao najčešće korištena vizuelna nastavna sredstva izdvajaju se uzorci iu
okoline, zbirke, preparati, fosili, modeli, makete, reljefi, crteži, slike (umjetničke, fotografije,
aplikacije), dijapozitivi, dijafilomovi, elementfilmovi, grafička sredstva (skice, planovi,
kalendari prirode, tabele, vremenske trake, sheme, dijagrami, grafikoni), raznovrsni materijali
za didaktičke igre, itd.
Vizuelna sredstva s obzirom na to da li imaju zapreminu ili pak ne dijele se na
trodimenzionalna i dvodimenzionalna. U trodimenzionalna nastavna sredstva ubrajaju se
didaktički materijali, konstrukcioni materijali, tehničke igračke, modeli, makete, prirodni
primjerci i uzorci.

2.1. Didaktički material

Didaktički material omogućava bolje shvatanje sadržaja i pomaže vježbanju i
formiranju navika. U didaktički material spadaju razne igre (štampane na kartonu, plastičnom
materijalu), konstukcioni materijali za sklapanje i rasklapanje, građevinski material za
konstruiranje objekata, sve druge vrste odgovarajućeg materijala pogodnog za dječiju igru
(pijesak, glina, plastelin), raznovrsne serije igračaka (različitih po konstukciji i namjeni).

2.2. Konstrukcioni materijali

Konstrukcioni materijali pripremljeni u obliku kompleta, a pod nazivima konstuktori,
sastavljanke i slično, koriste se za izradu figura, modela raznih objekata, ornamenata i
mozaika, tehničkih mehanizama. U odgojnoobrazovnom radu mogu se koristiti kao material
za didaktičke igre, a budući da izgledom i konstrukcijom kod djece izazivaju interes za

4
rješenje zadataka. Djeca rastavljaju i sastavljaju i katkada se prinuđena više puta da pokušaju
kako bi pronašla odgovarajuće rješenje.

2.3. Modeliranje
Modeliranjem se smatra svaki rad sa materijalom, kao što su izrada figura, modela,
maketa, reljefa ili izrada oblika od kartona, pijeska, gline, voska, stiropora, plastelina i
drugog plastičnog materijala. Pri modeliranju je uza ostala čula, naročito zaposleno čiulo
dodira, pa djeca sa zadovoljstvom oblikuju raznoliki material. Sadržaji mogu biti raznovrsni,
a vezani za razne teme i praktične potrebe djece.

2.4. Modeli
Modeli predstavljaju pojednostavljenu stvarnost, a koriste se onda kad se o realnim
predmetima i pojavama ne može dobiti dovoljno jasna slika. Mnogi predmeti u prirodi se
preveliki ili suviše mali, složni, komplicirani i skriveni. U takvim slučajevima modeli će bolje
poslužiti u odojno-obrazovnom radu nego realni predmeti. To su takozvani supstitut modeli,
to jest modeli koji po pravilu predstavljaju potpune imitacije orginalnih predmeta, a
didaktički je svrsishodno kad god je to moguće kombinirati model sa orginalom.

2.5. Makete
Makete su posebna vrsta modela koji trodimenzionalno predstavljaju objekte (naselje,
hidrocentralu, fabriku), fragmente žive i nežive prirode. Osnovna razlika između modela i
makete je u tome što modeli predstavljaju pojednostavljene (redigovane) objekte koji mogu
biti u prirodnoj veličini ili u makro obliku i mikro obliku, dok su makete vjerne umanjene
kopije objekata. Maketa može da sadrži manje figure ljudi, prijevoznih sredstava, itd. Pored
toga što odgajatelj rukuje pomjeranjem elemenata na maketi, inicijativa se ponekad u toku
rada na času prepušta i djeci.

2.6. Primjerci
Primjerci (uzorci) stvarni su predmeti koji predstavljaju fragmente fizičkog svijeta,
primjerci su tipični za jednu grupu ili klasu predmeta (objekata), dok predmeti ne moraju biti
tipični ili reprezentativni da bi bili klasificirani. Najtipičniji primjerci objektivne stvarnosti
jesu komadi ili dijelovi mineral, ruda, metala, tekstila, kože, stakla i drugi materijali. Takvi
primjerci ne predstavljaju idealno rješenje za spoznavanje stvarnosti, ali su ipak dobra
zamjena. Vizuelna trodimenzionalna nastavna sredstva upotrebljavaju se u nastavi onda kad

5
njihova upotreba osigurava najbolje usvajanje gradiva. Pri upotrebi u nastavnom procesu
nastavno sredstvo treba pokazati u vrijeme obrađivanja, a ne prije ili kasnije. Model uz druge
materijale trebaju vidjeti svi učenici i njima treba neposredno rukovati kad god je to moguće.
Dvodimenzionalna vizuelna nastavna sredstva su zidne slike, fotografije, nastavni
dijafilmovi, filmovi i transparentne slike koje se projektiraju pomoću grafoskopa. Ova
nastavna sredstva se često koriste u odgojno-obrazovnom radu, pa je zato, prije svega, važno
upoznati sve bitne ele,ente slike i način njene prezentacije.

2.7. Slika
Slika void direktnom sticanju iskustva, znanja, procesom sličnim procesu koji se
dešava u životu. Slika je dragocijeno sredstvo informacije, jer precizira detalje koji se ne bi
mogli potpuno opisati. Ona je sredstvo koje omogućuje ne samo istraživanje nego i
saopćavanje misli i ideja drugima, koje je ponekad veoma teško izraziti verbalnim putem.
Slike su izuzetno efikasna sredstva, pedagoški posebno pogodna, jer se baziraju na jednom od
osovnih principa pedagogije-principu očiglednosti. Naprimjer, slika neke životinje daje
mnogo potpuniju i mnogo tačniju predstavu nego li njen opis. Slika je najčešće
dvodimenzionalno sredstvo u nastavi, ali i svakodnevnom životu u dnevnim novinama,
učeničkim časopisima, knjigama, propagandnim porukama i ilustracijama.

2.8. Fotografija
Fotografija ima snagu da stvari i pojave učini konkretnim. Ona je uvijek vezana za
činjenice, za ono što se zaista dogodilo, što je stvarno postojalo ili što stvarno postoji.
Fotografske slike nisu nikada simboli koji izražavaju apstraktne pojmove (izuzev ako je slika
grafičko-simbolički crtež), već su to elementi koji evociraju konkretne činjenice. Za potrebe
odgojno-obrazovnog rada odabiru se najbolje fotografije koje mogu da “ožive” neki termin,
pojam ili ideju.

2.9. Mirna i dinamička projekcija

Mirna projekcija omogućava zajedničko posmatranje pojedinačnog ilustrativnog
materijala onoliko dugo koliko to zadaci nastave zahtijevaju. Postoje različite mirne
projekcije – epiprojekcije, projekcije dijafilmova i dijapozitiva, grafoprojekcije, PowerPoint
prezentacije, itd.
Dinamička projekcija omogućava učenicima zajedničko posmatranje slika u kretanju.
Nastavno sredstvo kojim uspješno koristimo dinamičku projekciju u nastavi je ele,emt film.
Element dilm obično sadrži samo jedan dio sadržaja, a rjeđe sažetak bitnih činjenica jedne

6
nastavne jedinice ili teme, te se obično ugrađuje u strukturu časa kao jedan element te
structure. Element film je kratak i obično traje od tri do četiri minute. On je nijemi film, tako
da nastavnik na temelju propratnog štampanog upustva osmišljava i stvara svoj komentar
prilagođavajući ga svojim učenicima. Element film se temelji na slici u pokretu (vizuelnoj
komponenti).
Koje će vizuelno nastavno sredstvo nastavnik upotrijebiti zavisi od nastavnih sadržaja
koje treba realizirati i od materijalne opremljenosti škole.

7
 3. AUDITIVNA NASTAVNA SREDSTVA
To su takva sredstva pomoću kojih se upućuju poruke koje primaju čulom sluha, a u
njih spadaju različiti sadržaji ljudskog izražavanja – verbalnog, muzičkog i instrumentalnog,
snimljeni na diskove. Među njima su najvažnija sljedeća: zvučne pojave u prirodi,
proizvodnji i životu uopće, prirodni tonovi muzičkih instrumenata, snimci na CD-u,
diktafonski snimci i radioemisije. U praksi se najčešće koriste u nastavi jezika i muzike, a
mogu se koristiti i u drugim nastavnim predmetima gdje preovladava govorni element. Važan
auditivni izvor znanja predstavlja i neposredna živa riječ nastavnika i drugih osoba koje su
angažirane za potrebe nastave.

3.1. Živa riječ

Živa riječ je bila temeljni izvor znanja u tradicionalnoj školi. Nastavnik je načešće
usmenim izlaganjem, predavanjem, prepričavao svoja iskustva i odgovarajuče sadržaje koje
su učenici trebali usvojiti. Pravilno upotrijebljene riječi i slikovit govor omogućavaju
polaznicima da na osnovu izlaganja nastavnika stvore realne predstave o sadržaju izlaganja.
Pritom, slikovitost izlaganja postiže se živim i dokumentiranim izlaganjem (povezivanjem sa
rezultatima naučnih istraživanja i spoznaja iz drugih izvora, oslanjanjem na iskustvo
nastavnika i učenika i slično). Izraženost izlaganja podrazumijeva odgovarajuću intonaciju,
tempo i stil. Prilikom izlaganja visina glasa ne treba da se razlikuje od glasa koji se koristi u
svakodnvnom razgovoru, pa iako je poželjna promjena visine glasa kako bi se postigla veća
izražajnost i istaklo bitno. Slično je i sa brzinom govora koja mora biti takva da omogući
lahko praćenje izlaganja, odnosno da odgovara prosječnoj brzini mišljenja polaznika. Sporije
izlaganje može da se koristi onda kada treba ukazati na dijelove sadržaja koji su bitni i koje
treba shvatiti. I stil govora treba da doprinese većoj jasnoći izlaganja nastavnika i lakšem
razumijevanju gradiva. Zbog toga treba uvažavati strukturu i razvijenost nastavne grupe. Živa
riječ učenika u nastavi zauzima istaknuto mjesto. Smisao učenikovog izlaganja ne sastoji se
od toga da pokaže nastavniku koliko zna, nego da svoje iskustvo i spoznaje ispriča drugima.
Na taj način učenici vježbaju izlaganje svog iskustva, ali i slušanje i razumijevanje svojih
vršnjaka. Živa riječ drugih ljudi je povremeni izvor znanja – historičar, glumac, književnik,
muzičar, operski pjevač, a valja spomenuti i ljude koji učenicima govore za virjeme posjete u
ustanovama kao što su muzeji, izložbe, pozorište, itd.
U nastavi na daljinu kao auditivni medij u novije vrijeme koristi se i telefon
(predavanje, poučavanje, instrukcije).

8
 4. AUDIO-VIZUELNA SREDSTVA
Zasnivaju se na percepcijama koje dobijamo pomoću sluha i vida. Poseban doprinos
daju televizijske emisije i zvučni (nastavni) filmovi. Istraživanja su pokazala da audio-
vizuelna sredstva imaju prednost nad verbalnom obradom gradiva. Utvrđeno je da se više
nauči kad se koriste audio-vizuelna sredstva, nego li kad se koriste auditivna ili samo
vizuelna sredstva. Kod primjene audio-vizuelnih sredstava važno je da se ne koriste
izdvojeno, nego zajedno sa drugim nastavnim aktivnostima. Pri upotrebi ovih sredstava
izuzetno je važno da subjekti budu aktivni (da odgovaraju na pitanja, polemiziraju,
eksperimentiraju, obavljaju različite misaone i manuelne operacije i slično). Efikasnost ovih
sredstava u nastavi i učenju je veća ako je uspješno ponavljanje nekog sadržaja obogaćeo
različitim primjerima i ilustracijama. Televizijske emisije i filmovi su posebno pogodni kad
prikazuju radnje, procese, pokrete, itd. Gradivo koje se uči primjenom audio-vizuelnih
sredstava brže se pamti i teže zaboravlja. Film i televizija predstavljaju jako motivaciono
sredstvo za učenje. Produbljuju i aktiviraju kod učenika interesovanja. Nastavni ili školski
film je “film specijalno izrađen za nastavu i usklađen sa nastavnim programom, osobinama
učenika s obzirom na dob i općim didakričkim i metodičkim zahtijevima” (De Zan, 2005, str.
254). Također, film ima brojne prednosti u odnosu na ostala nastavna sredstva. “Prikriva
učeničku pažnju, dinamičan je, pokazuje pokrete, doprinosi poistovjećivanju učenika sa
stvarnom situacijom na filmu, dokumentuje događaj ili pojam i može prikazati prošlost,
sadašnjost i budućnost, prilagođava veličinu predmeta učenicima, koristi animacije da
učenicima predstavi realnost koju neposredno ne mogu vidjeti. Istraživanja koja su provedena
o doprinosu dilma i količini znanja pokazuju da učenici/učenice nauče u cjelini 20-30% više
uz upotrebu filma nego u nastavi na kojoj nije korišten film.” (Vitič i Šuler, 1966, str. 304).
Da bi film doprinio efikasnim učenju neophodno je u njegovoj primjeni u nastavi
voditi računa o sljedećem: učitelj prvo treba da gas am pogleda, prije gledanja filma u
učionici, na času, učenicima treba dati osnovne informacije o filmu, projekcija filma
učenicima, i rasprava i analiza filma. Nakon toga učitelj će uočiti efikasnost filma i uz
potrebu ostalih izvora znanja upotpuniti učeničke spoznaje o sadržaju koji film prezentira.
Televizija također ima različite mogučnosti utjecaja koje se ne mogu zanemariti. “Ona je
prozor u svijet, čovjekovo oko u svijet, jer održava stvarnost sa svim njegovim obilježjima.
Tako televizija briše granice, prelazi i proširuje relativno uzak životni proctor.” (De Zan,
2005, str. 255). Televizijske emisije dopunjuju, najčešće se koriste pisane riječi, zapisi na

9
table, pisani rukopisi, priručnici, programirani tekstovi, članci, zbornici, pravopisi, rječnici,
leksikoni, enciklopedijem književna djela, naučna djela, historijski tekstovi, učenički pisani
radovi i ostali tekstovi (proglasi, zapisi na ploči, grafo foliji, izvještaji). Kad je u pitanju
udžbenik treba naglasiti da on mora biti didaktički oblikovan, kvalitetno opremljen i
sadržajno prilagođen nastavnom planu i programu predmeta za koji je namijenjen, a da bi
udzbenik postao radon sredstvo učenici se njime moraju naučiti služiti.
“Udžbenik treba održavati posebnost naroda i države u kojoj služi za obrazovanje
države i mladeži koju poučava prenoseći ne samo ljudsko znanje nego i stav kulturne
posebnosti narodnog identiteta.” (Halačev, 2001, str. 170). Upotreba udžbenika može uroditi i
negativnim posljedicama ako se obrada nastavnog gradiva svede samo na obradu sadržaja iz
udžbenika. Važno je obratiti pažnju na primjerenost tekstualnih sredstava učeničkim
sposobnostima. Preteški tekstovi učenicima su nerazumljivi i dovode do formalizma u znanju
učenika. Prednosti tekstualnih nastavnih sredstava su mogućnost trajnog čuvanja informacija
(sadržaja), lahka dostupnost tekstualnog izvora znanja (knjiga se može čitati u prirodim u
parkum šumi, na ljetovanju, itd.) i što omogućavaju stalno vraćanje istom sadržaju.

10
 5. ZNAČAJ I FUNKCIJA NASTAVNIH SREDSTAVA
Nastavna sredstva na živopisan, dinamičan i orginalan način približavaju stvarnost
koju učenici trebaju shvatiti i razumjeti. Korištenje nastavnih sredstava doprinosi
usmjeravanju pažnje na predmet, prenošenju suvišne energije na dalja proučavanja, na čitanja
sire literature, na diskusije, eksperimentiranje o nekom problem, podstiču motivaciju kod
učenika i slično. Intelektualni sadržaji i doživljaji putem audiovizelnih i drugih nastavnih
sredstava bude oduševljenje, podstiču emocionalnost što, opet, stimulira motivacione procese
koji su bitni za uspjeh u učenju. Učenike posebno interesuje “svijet u kojem živimo”, a
savremena tehnologija zadovoljava ovu njihovu veliku potrebu. Pomoću nastavnih sredstava
moguće je učenicima pokazati osnovne stukture pojma, moguće je odvojene dijelove,
pojedine aspekte i nepovezano učenje integrirati u skladnu cjelinu. Nastavna sredstva
pogođuju razrješavanju pravila i povećanju transfera učenja, podižu aktivnost nastavnika i
podstiču aktivnost učenika. Također, služe razvijanju intelektualnih vještina i sposobnosti,
motiviraju na nove, sire i dublje spoznaje, stvaraju interakciju između nastavnika i učenika i
racionaliziraju njihov rad, podstiču kreativnost, funkcionalno mišljenje, razvoj intelektualnih
aktivnosti, opisivanja, komentarisanja, induktivnog, deduktivnog i kritičkog procjenjivanja
osbnih i tuđih rezultata mišljenja i zaključivanja. Svrsishodnim korištenjem nastavnih
sredstava također se može uticati i na racionalizaciju rada nastavnika i učenik, a time i na
povećanje uspješnosti nastave. Nastavna sredstva olakšavaju nastavniku rad na pripremanju
nastave, oslobađaju ga suvišnog izlaganja materije, učenicima pojačavaju koncentraciju na
process učenja, a nastavnicima omogućavaju efikasniju individualnu pomoć u nastavnom
radu. U mnogim slučajevima nastavna sredstva omogućavaju sistemsku i logičku postupnost
složenog gradiva. Upotreba nastavnih sredstava može dovesti do pozitivnog zgušnjavanja
informacija i uticati da se nastavnik znatno rastereti poslova tehničko-organizacione prirode.
Na koncu, smišljeno korištenje nastavnih sredstava može dovesti do veće metodičke
raznovrsnosti u nastavnom procesu i skratiti vrijeme potrebno za određene pripremne radnje.

11
 ZAKLJUČAK
Postavlja se pitanje koja nastavna sredstva su odgovarajuća u kojem trenutku. To je
pitanje veoma važno za svakodnevan rad nastavnik, odnosno za organizaciju poučavanja i
učenja. Zapravo, izbor nastavnih sredstava bi ovisio o ciljevima odgoja i obrazovanja, o
karakteristikama sadržaja učenja, o sposobnostima nastavnika i njegovim stavovima o
prednostima i nedostacima raspoložive nastavne opreme (Bognar i Matijević, 2005). Također
treba izdvojiti i usku povezanost izbora nastavnih sredstava sa strategijama i oblicima,
mjesnom izvođenja nastavnih aktivnosti te vrstama odgojne komunikacije. Prema Bognar i
Matijević (2005) percepcija i pamćenje učenika morali bi se oslanjati na konkretnu stvarnost,
osobito u početnim razredima školovanja, pošto se velik dio znanja u početnim razredima
temelji na senzomotornim spoznajama, tj. na aktivnostima i manipuliranju predmetima iz
objektivne stvarnosti. Suvremena nastava nije samo ona u kojoj se koriste suvremena
nastavna sredstva, nego ona u kojoj se koriste odgovarajuća nastavna sredstva. Pri odabiru
nastavnih sredstava i mjesta izvođenja nastavnih aktivnosti ne može se zanemariti ni
činjenica da je učenje efikasnije ako se temelji na akciji, a ne samo na slušanju i gledanju. Iz
tog razloga učenicima treba omogućiti da uče uz neposredan kontakt s konkretnim
materijalima. U nastavi učenici trebaju upoznati raznovrsne sadržaje. Neki su statični, drugi
dinamični. Za neke je bitno upoznati oblik, za neke boju i veličinu. Primjerice, karakteristike
prirode nekog kraja učenik ne može upoznati tako dobro uz pomoć crno – bijelog filma kao
uz film u boji, a opet nikad tako temeljito kao uz neposredan kontakt tom prirodom.

12
LITERATURA
1. Selimović, H. (2015). Didaktika. Travnik. Edukacijski fakultet.

13