UNIVERZITET U TUZLI

TEHNOLOŠKI FAKULTET

Sedina Hodžić

Drugi ciklus studija

Agronomija

Ekološka poljoprivreda

EKOLOŠKA VAŽNOST ŠUMSKIH VOĆKARICA

Magistarski rad

Tuzla, 2022. godine.

UNIVERZITET U TUZLI

TEHNOLOŠKI FAKULTET

Sedina Hodžić

Drugi ciklus studija

Agronomija

Ekološka poljoprivreda

EKOLOŠKA VAŽNOST ŠUMSKIH VOĆKARICA

Magistarski rad

Tuzla, 2022. godine.

UNIVERZITET U TUZLI

TEHNOLOŠKI FAKULTET

Ime i prezime kandidata: Sedina Hodžić

Naziv studijskog programa: Agronomija

Naslov rada: Ekološka važnost šumskih voćkarica

UDK broj:

Magistarski rad je odbranjen dana: 28. 11. 2022.

Sastav Komisije za odbranu rada:

1. Dr.sc. Emir Imširović, vanr. prof., predsjednik

2. Dr.sc. Besim Salkić, vanr. prof., mentor
3. Dr.sc. Ramzija Cvrk, vanr. prof., član
4. Dr.sci. Vedran Stuhli, docent, zamjenski član

Redni broj iz matične evidencije: 1

Broj zapisnika: 05/3-9-1184-1/22

SAŽETAK

Posmatrano kroz prizmu ekološke poljoprivrede koja obuhvata i berbu plodova iz

prirode,
šumske voćkarice imaju veliki komercijalni potencijal s obzirom na njihovu
raširenost u
prirodnim staništima koja uglavnom odgovaraju uslovima ekološke proizvodnje. Stoga
se u
Bosni i Hercegovini ali i šire sve više govori o ekološkoj važnosti šumskih
voćkarica. Cilj
istraživanja jeste utvrditi da li postoje vrste šumskih voćkarica iz prirodnog
staništa koji bi bile
interesantne za reprodukciju i ekološki uzgoj. Kroz eksperimentalni dio praćena su
dva lokaliteta
na kojima je vršena inventarizacija šumskih voćkarica, pratile vremenske i
temperaturne prilike
datih lokaliteta, sa kojih su također uzeti i uzorci plodova šumskih voćkarica na
kojima su vršene
hemijske analize pojedinih paramatara. Ovaj dio uključio je i spravljanje pekmeza
od divlje
jabuke kao najrasprostranjenije šumske voćkarice na ovim prostorima. Kao najvažniji
zaključci
dobiveni nakon ovog istraživačkog rada, mogu se izdvojiti sljedeći: (1) oba
ispitivana lokaliteta
posjeduju raznolik sastav vrsta šumskih voćkarica te sa svojim geografskim i
klimatskim
prilikama predstavljaju izvor genetičke raznolikosti, ali i izvor prikupljanja
sirovina za dobivanje
prirodnih pripravaka izuzetno ljekovitih i nutritivno bogatih; (2) hemijske analize
plodova
šumskih voćkarica koje su vršene u labaratoriji za Prehrambenu tehnologiju
Tehnološkog
fakulteta Univerziteta u Tuzli, u usporedbi sa naučno-istraživačkim radovima
sprovedenim
diljem svijeta na plodovima istih šumskih voćkarica nisu značajnije odstupala, uz
moguće
greške. Također ove hemijske analize mogu poslužiti kao osnov za buduća
istraživanja i
usporedbu s vrstama iz različitih lokaliteta; (3) proizvodi od šumskih voćkarica,
poput pekmeza,
sokova i čajeva, imaju posebno mjesto u tradiciji stanovništva Bosne i Hercegovine
te su kao
takve značajne ne samo sa nutritivnog nego i sa medicinskog i farmaceutskog
aspekta; (4) zbog
svoje prilagodljivosti, otpornosti na vanjske uticaje, visokih cijena proizvoda na
tržištu, šumske
voćkarice su posebno interesantne za ekološki uzgoj. Za nadati se je da će se u
budućnosti
pojaviti više naučnih radova koji će u fokus interesovanja staviti šumske voćkarice
i njihovu
ekološku važnost.
SUMMARY

Seen through the prism of ecological agriculture, which also includes the
harvesting of fruits
from nature, forest fruit trees have great commercial potential considering their
spread in natural
habitats that mostly correspond to the conditions of ecological production.
Therefore, in Bosnia
and Herzegovina and beyond, more and more people are talking about the ecological
importance
of forest fruit trees. The goal of the research is to determine whether there are
species of forest
fruit trees from the natural habitat that would be interesting for reproduction and
ecological
cultivation. Through the experimental part, two localities were monitored, where an
inventory of
forest fruit trees was carried out, the weather and temperature conditions of the
given localities
were monitored, and samples of forest fruit trees were also taken from which
chemical analyzes
of individual parameters were carried out. This part also included the making of
wild apple jam,
which is the most widespread forest fruit in these areas. As the most important
conclusions
obtained after this research work, the following can be singled out: (1) both
investigated
localities have a diverse composition of forest fruit tree species and with their
geographical and
climatic conditions represent a source of genetic diversity, but also a source of
collecting raw
materials for obtaining natural preparations of extremely medicinal and
nutritionally rich; (2)
chemical analyzes of the fruits of forest fruit trees, which were carried out in
the Food
Technology Laboratory of the Faculty of Technology of the University of Tuzla,
compared to
scientific research conducted around the world on the fruits of the same forest
fruit trees, did not
differ significantly, with possible errors. Also, these chemical analyzes can serve
as a basis for
future research and comparison with species from different localities; (3) forest
fruit products,
such as jams, juices and teas, have a special place in the traditions of the
population of Bosnia
and Herzegovina and as such are significant not only from a nutritional but also
from a medical
and pharmaceutical point of view; (4) due to their adaptability, resistance to
external influences,
high product prices on the market, forest fruit trees are particularly interesting
for ecological
cultivation. It is to be hoped that more scientific works will appear in the future
that will focus on
forest fruit trees and their ecological importance.
POPIS SLIKA

1. Slika 1. Plodovi divlje jabuke (Izvor: https://www.plantea.com.hr/divlja-

jabuka/#divlja+jabuka-3)
2. Slika 2. Plod divlje kruške (Izvor: Vlastiti izvor)
3. Slika 3. Prva lokacija istraživanja (Izvor: https://www.google.com/maps)
4. Slika 4. Druga lokacija istraživanja – Atlić Mahala (Izvor: Vlastiti izvor)
5. Slika 5. Priprema pekmeza od divljih jabuka (Izvor: Vlastiti izvor)
6. Slika 6. Habitus divlje trešnje – B1 (Izvor: Vlastiti izvor)
7. Slika 7. Habitus divlje jabuke – B2 (Izvor: Vlastiti izvor)
8. Slika 8. Cvijetne drške kod divlje jabuke su kraće nego kod divlje trešnje ili
divlje kruške
(Izvor: Vlastiti izvor)
9. Slika 9. Uzorak divlje kruške – B3 (Izvor: Vlastiti izvor)
10. Slika 10. Lokalitet Atlić Mahala (Izvor: Vlastiti izvor)
11. Slika 11. Određivanje pH vrijednosti u uzorcima divlje jabuke i višnje (Izvor:
Vlastiti
izvor)
12. Slika 12. Refraktometar stoni digitalni do 90 Brix (Izvor: Vlastiti izvor)
13. Slika 13. Sušenje uzorka II (Izvor: Vlastiti izvor)
14. Slika 14. Određivanje pektinskih tvari (Izvor: Vlastiti izvor)
15. Slika 15. Razultati određivanja pektinskih tvari (Izvor: Vlastiti izvor)
16. Slika 16. Ekstrakcija uzoraka pri određivanju fenola (Izvor: Vlastiti izvor)
17. Slika 17. Uzorci spremni za određivanje ABS (Izvor: Vlastiti izvor)
18. Slika 18. Ljestvica intenziteta obojenosti presjeka ploda (Izvor:
https://www.agroklub.com/vocarstvo/kontrola-dozrijevanja-plodova-odredivanje-
termina-berbe-jabuke/5475/)
19. Slika 19. Dokazivanje prisustva škroba u uzorku II (Izvor: Vlastiti izvor)
20. Slika 20. Uporeba penetrometra za određivanje čvrstoće ploda (Izvor: Vlastiti
izvor)
21. Slika 21. Zreli plodovi divlje jabuke (Izvor: Vlastiti izvor)
POPIS TABELA

1. Tabela 1. Prosječan hemijski sastav ploda kupine računato na 100 g ploda (Izvor:
Matić
D. (2016) Specijalistički diplomski stručni. Križevci college of agriculture /
Visoko
gospodarsko učilište u Križevcima)
2. Tabela 2. Nadmorske visine ZP Konjuh (Izvor: Tuzlanski Kanton – Ministarstvo
prostornog uređenja i zaštite okolice (2013) “Prostorni plan područja posebnih
obilježja
Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ 2010-2030”. "Projekat", a. d. Banja Luka.)
3. Tabela 3. Nagibi terena ZP Konjuh (Izvor: Tuzlanski Kanton – Ministarstvo
prostornog
uređenja i zaštite okolice (2013) “Prostorni plan područja posebnih obilježja
Zaštićeni
pejzaž „Konjuh“ 2010-2030”. "Projekat", a. d. Banja Luka.)
4. Tabela 4. Rezultati pH vrijednosti (Izvor: Vlastiti izvor)
5. Tabela 5. Rezultati određivanja ukupne kiselosti (Izvor: Vlastiti izvor)
6. Tabela 6. Vrijednosti k za pojedine organske kiseline (Izvor: Pravilnik o
metodama
analize voća i povrća (2008) Pravilnik o metodama uzimanja uzoraka i vršenja
hemijskih
i fizičkih analiza radi kontrole kvaliteta proizvoda od voća i povrća („Sl. list
SFRJ“, br.
29/83)).
7. Tabela 7. Rezulati određivanja topive suhe tvari za uzorak I i II (Izvor:
Vlastiti izvor)
8. Tabela 8. Rezultati određivanja ukupne suhe tvari u uzorcima I i II (Izvor:
Vlastiti izvor)
9. Tabela 9. Vrijednosti čvrstoće ploda kod uzorka I (Izvor: Vlastiti izvor)
POPIS GRAFIKONA

1. Grafikon 1. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni naselja Oskova

2. Grafikon 2. Zastupljenost šumskoih voćkarica u zoni naselja Ježevica
3. Grafikon 3. Zatupljenost šumskih voćkarica u zoni naselja Repnik
4. Grafikon 4. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni izletišta Mačkovac
5. Grafikon 5. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Brana
6. Grafikon 6. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Grab Potoka
7. Grafikon 7. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Pasij Dol
8. Grafikon 8. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Zlače
9. Grafikon 9. Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Krabanje
10. Grafikon 10. Srednje dnevne temperature za april 2022 – lokalitet Banovići
11. Grafikon 11. Srednje dnevne temperature za maj 2022 – lokacija Banovići
12. Grafikon 12. Srednje dnevne temperature za juni 2022 – lokacija Banovići
13. Grafikon 13. Srednje dnevne temperature za juli 2022 – lokacija Banovići
14. Grafikon 14. Srednje dnevne temperature za august 2022 – lokacija Banovići
15. Grafikon 15. Srednje dnevne temperature za septembar 2022 – lokacija Banovići
16. Grafikon 16. Srednje dnevne temperature za april 2022 – lokacija Živinice
17. Grafikon 17. Srednje dnevne temperature za maj 2022 – lokacija Živinice
18. Grafikon 18. Srednje dnevne temperature za juni 2022 – lokacija Živinice
19. Grafikon 19. Srednje dnevne temperature za juli 2022 – lokacija Živinice
20. Grafikon 20. Srednje dnevne temperature za august 2022 – lokacija Živinice
21. Grafikon 21. Srednje dnevne temperature za septembar 2022 – lokacija Živinice
22. Grafikon 22. Baždarni pravac za određivanje fenola
SADRŽAJ
UVOD ..............................................................................
............................................................... 1
1. PREGLED
LITERATURE ........................................................................
................................. 2
1.1. Pojam ekološke
poljoprivrede .....................................................................
......................... 2
1.2. Pojam i značaj šumskih voćkarica u ekološkoj
poljoprivredi .............................................. 3
1.2.1. Divlja jabuka – Malus sylvestris L.
Mill. ...................................................................... 6
1.2.1.1. Ljekovito djelovanje divlje
jabuke.......................................................................... 8
1.2.2. Divlja kruška – Pyrus pyraster
Burgsd. ........................................................................ 9
1.2.2.1. Ljekovito djelovanje divlje
kruške........................................................................ 10
1.2.3. Divlja trešnja – Prunus avium
L. ................................................................................
. 11
1.2.4. Trnina ili crni trn – Prunus
spinosa ...........................................................................
.. 12
1.2.5. Kupina – Prunus fruticosus
L. ................................................................................
... 13
1.2.6. Divlja ruža – Rosa canina
L. ................................................................................
....... 13
1.2.7. Džanarika – Prunus cerasifera
Ehrh. .......................................................................... 14
1.2.8. Glog – Crataegus
spp. ..............................................................................
................... 14
1.2.9. Lijeska – Corylus
avellana ..........................................................................
................ 15
1.2.10. Zova – Sambucus
nigra .............................................................................
................ 15
1.2.11. Orah – Juglans regia
L. ................................................................................
............. 16
2. CILJ I ZADACI
ISTRAŽIVANJA ......................................................................
..................... 17
3. MATERIJAL I METODE
RADA ..............................................................................
.............. 18
3.1. Lokalitet istraživanja i orografski faktori datog
područja .................................................. 19
3.1.1. Prva lokacija
istraživanja ......................................................................
....................... 21
3.1.2. Druga lokacija
istraživanja ......................................................................
.................... 22
3.2. Praćenje temperaturnih i vremenskih prilika datih
lokaliteta ............................................. 23
3.3. Hemijske analize plodova šumskih
voćkarica .................................................................. 23
3.4. Spravljanje pekmeza od plodova divlje jabuke i njegovi pozitivni
učinci ......................... 24
4. REZULTATI
RADA ..............................................................................
.................................. 26
4.1. Inventarizacija šumskih voćkarica na lokalitetu ZP
Konjuh .............................................. 26
4.2. Druga lokacija
istraživanja ......................................................................
........................... 36
4.3. Vremenske prilike datih
lokaliteta ........................................................................
............. 37
4.4. Hemijske analize plodova šumskih
voćkarica ................................................................... 43
4.4.1. Određivanje pH
vrijednosti .......................................................................
.................. 44
4.4.2. Određivanje ukupne
kiselosti .........................................................................
............. 46
4.4.3. Određivanje topive suhe tvari metodom
refraktometrije ............................................. 49
4.4.4. Određivanje ukupne suhe tvari
sušenjem .................................................................... 51
4.4.5. Određivanje sirovih vlakana (Metoda po Kurchner-Hanak-
u) .................................... 52
4.4.6. Određivanje pektinskih
tvari .............................................................................
.......... 54
4.4.7. Određivanje ukupnih
fenola ............................................................................
............ 58
4.4.8. Jodno-škrobni test i dokazivanje prisustva
škroba ...................................................... 61
4.4.8.1. Dokazivanje prisustva
škroba ............................................................................
... 63
4.4.9. Određivanje čvrstoće upotrebom
penetrometra ........................................................... 64
4.5. Spravljanje pekmeza od divlje jabuke po tradicionalnoj
recepturi .................................... 65
4.5.1. Ostali domaći pripravci od šumskih voćkarica i njihova ekološka
važnost ................ 66
5.
ZAKLJUČAK .........................................................................
.................................................. 69
6.
LITERATURA ........................................................................
................................................. 71
UVOD

Šumske voćkarice su vrste drveća koje u šumama nalazimo kao pojedinačna stabla ili
u manjim
grupama i to su uglavnom vrste koje su rijetke i često ih nalazimo raštrkane po
šumama. Šumari
ih vole saditi iz razloga što oplemenjuju šumu i uzgajaju ih kao sporedne vrste
drveća u šumskim
područjima. Voćkarice su oduvijek predstavljale izvor hrane ljudima, a mnoge od
njih
prepoznate su i kao ljekovite vrste [1].

Šumske voćkarice odnose se na skupine šumskog drveća, grmlja i prizemnog rastinja

jestivih i
ljekovitih plodova, samonikle voćke i domesticirane voćke [2]. Važno je naglasiti
da su mnoge
vrste vrlo ljekovite i njih posebno proučavaju fitofarmaceuti, prehrambeni
tehnolozi, etno-
botaničari i još mnogi drugi i upravo iz tog razloga u ovom radu će biti dat
akcenat na ljekovitost
šumskih voćkarica i njihovu upotrebu u ljudskoj ishrani.

Nakon napravljenog fitocenološkog snimka na lokalitetu ZP Konjuh i okolini, kao i

drugom
lokalitetu na području Grada Živinice, voćnjak koji sadrži kolekciju šumskih voćnih
vrsta, na
privatnom posjedu u Atlić Mahali, u ovom radu se nastoji pokazati značaj, odnosno
važnost i
mogućnost uzgoja šumskih voćnih vrsta po principima ekološke poljoprivredne
proizvodnje.
Također sprovedenim hemijskim analizama plodova pojedinih šumskih voćkarica sa
navedenih
lokaliteta a upoređujući ih sa već postojećim rezultatima u svijetu, nastoji se
stvoriti jasnija slika
o ne samo ekološkoj važnosti istih nego i njihovom pozitivnom učinku po ljudsko
zdravlje i
mogućnosti njihove primjene u ljudskoj ishrani.

Rad se sastoji od četiri glavna dijela gdje će u prvom dijelu biti ukratko
prikazane opće
karakteristike, podjela i sve važnosti šumskih voćkarica kao i opisane pojedine
vrste šumskih
voćkarica, a koje su nakon fitocenološkog snimka na lokalitetu ZP Konjuh i Grad
Živinice
uočene kao najbrojnije odnosno kao najzastupljenije. U drugom dijelu bit će naveden
sam cilj
istraživanja a u trećem dijelu sve korištene matode i materijali za eksperimentalni
dio ovog rada.
Posljednji dio odnosi se na konačne rezultate istraživanja, gdje će poseban akcenat
imati rezultati
hemijskih analiza plodova pojedinih šumskih voćkarica, a koji će se uporediti sa
rezultatima
pojedinih sličnih sprovedenih analiza širom regiona i svijeta.
1. PREGLED LITERATURE

1.1. Pojam ekološke poljoprivrede

Ekološku poljoprivredu najbolje možemo definisati kroz njen cilj, a to je

proizvodnja
zdravstveno bezbjedne, kvalitetne hrane na ekološki održiv način. Cilj ekološke
poljoprivrede je
da unaprijedi zdravlje i produktivnost uzajamno zavisnih zajednica, života
zemljišta, biljaka,
životinja i ljudi. To znači: korištenje prirodnih resursa na održiv način („očuvati
i ostaviti
prirodne resurse narednim generacijama“), očuvanje ekosistema, održavanje i
povećanje
plodnosti zemljišta, smanjenje svih oblika zagađenja. Ekološka poljoprivreda je
održiva
poljoprivreda – metodama ove proizvodnje prirodi se vraća ono što se od nje uzme
[3].

Ekološka proizvodnja teži ka sljedećim opštim ciljevima:

(a) Uspostavljanju održivog upravljačkog sistema za poljoprivredu koji:

• Poštuje sisteme i cikluse u prirodi i održava i poboljšava zdravlje zemljišta,

vode, biljaka i
životinja i ravnotežu među njima;

• Doprinosi visokom nivou biološkog diverziteta;

• Uzrokuje odgovornu upotrebu energije i prirodnih resursa, kao što su voda,

zemljište, organske
materije i vazduh;

• Poštuje visoke standarde dobrobiti životinja i naročito, poštuje ponašanja

karakteristična za
razne vrste životinja.

(b) Ima za cilj proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda;

(c) Ima za cilj proizvodnju širokog asortimana prehrambenih proizvoda i ostalih

poljoprivrednih
proizvoda, zadovoljavajući zahtjeve potrošača za proizvodima koji su proizvedeni u
procesima
koji ne štete životnoj sredini, zdravlju ljudi, zdravlju biljaka ili zdravlju
životinja i njihovoj
dobrobiti.

Ekološka proizvodnja podjednako uvažava sve veću potrebu ljudi za hranom i

poštovanje
principa zaštite ograničenih resursa životne sredine, stoga je IFOAM - The
International
Federation of Organic Agriculture Movements definisao ključne principe ekološke
poljoprivrede
i to su: princip zdravlja, princip ekologije, princip pravičnosti i princip brige
[4]. Ovi principi i
vrijednost ekološke pravde posebno sugeriraju načine da se odupremo negativnim
efektima
globalizacije bez ometanja daljeg rasta ekološkog sektora. Iako sami principi ne
mogu riješiti sve
izazove ekološkog sektora, oni daju osnovni stav o tome kako sagledati izazove i
odgovoriti na
njih [5].

IFOAM-ova trenutna definicija “ekološke poljoprivrede” je:

„Ekološka poljoprivreda je proizvodni sistem koji održava zdravlje tla, ekosistema

i ljudi.
Oslanja se na ekološke procese, biodiverzitet i cikluse prilagođene lokalnim
uslovima, umjesto
upotrebe inputa sa štetnim efektima. Ekološka poljoprivreda spaja tradiciju,
inovacije i nauke za
dobrobit zajedničkog okruženja i promovisanje poštenih odnosa i dobar kvalitet
života za sve
uključene” [6].

1.2. Pojam i značaj šumskih voćkarica u ekološkoj poljoprivredi

Ekološka poljoprivreda pored pripadajućih principa i standarda koji su dijelom

zakonski
uspostavljeni, ona obuhvata i berbu plodova iz prirode, u najbrojnijem slučaju
šumske voćkarice
koje imaju veliki komercijalni potencijal s obzirom na njihovu raširenost u
prirodnim staništima
koja uglavnom odgovaraju uslovima ekološke proizvodnje.

Šumske voćkarice predstavljaju važan dio specijalnog biodiverziteta šumskih

ekosistema [8].
Ekološka proizvodnja u šumarstvu odvija se na šumskom zemljištu. Gospodarenje
šumama i
šumskim zemljištem provodi se u skladu sa posebnim propisima. Ekološka proizvodnja
u
šumarstvu ograničena je na:

- korištenje sporednih šumskih proizvoda;

- podizanje biljnih nasada prema kriterijima za ekološku proizvodnju u šumskim

plantažama.

Sporedni šumski proizvodi su bilje, dijelovi bilja i gljive čije je prirodno

stanište šuma, a koriste
se za reprodukciju bilja, kao hrana za ljude i životinje, lijek, industrijske i
druge slične potrebe.
Šumske su plantaže umjetno podignute sastojine uz primjenu agrotehničkih mjera, s
mogućnošću
iskorištenja međuprostora (npr. proizvodnja ljekovitog bilja, nekih povrtlarskih
kultura itd.), u
skladu sa općim načelima o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i biljnih
proizvoda. Sporedni
šumski proizvodi mogu se iskorištavati ako se ne ugrožava stabilnost ekološkog
sistema i u
opsegu koji ne umanjuje općekorisne funkcije šuma, u skladu sa šumsko
gospodarstvenom
osnovom područja, odnosno programom gospodarenja šumama [7].

Upravo šumske voćkarice doprinose biološkoj raznolikosti šumskih ekosistema, a

najznačajnije
šumske voćkarice su taksoni iz rodova Rosa, Rubus, Prunus, Juglans, Sorbus i
Crataegus i to
taksoni: divlja trešnja (Prunus avium L.), divlja kruška (Pyrus pyraster (L.)
Burgsd.), divlja
jabuka (Malus sylvestris Mill.), orah (Juglans regia L.), oskruša (Sorbus domestica
L), jarebika
(Sorbus aucuparia L.), brekinja (Sorbus torminalis (L.) Crantz. i mukinja (Sorbus
aria (L.)
Crantz.) [8].

Prema FAO-u (Food and Agriculture Organization of United Nation) šumske voćkarice
se mogu
svrstati u tzv. non-wood forest products i definisati kao biološko dobro šumskog
porijekla i da
ima važnu ulogu u životu lokalnog stanovništva [9]. Zbog mogućnosti ekološkog
uzgoja, dobre
prilagodljivosti vrsta na globalne klimatske promjene, i ne previše zahtjevne
njege, u bliskoj
budućnosti bit će sve naglašeniji uzgoj vrsta za pridobivanje sekundarnih ili
nedrvnih šumskih
proizvoda u plantažama. Usljed promjene klimatskih uslova i sinergizma brojnih
nepovoljnih
biotskih i abiotskih faktora, mnoge autohtone vrste su danas ugrožene i postepeno
se ili naglo
suše i propadaju. Nekim će vrstama šumskih voćkarica, šumskog drveća, grmlja i
prizemnog
rastinja jestivih i ljekovitih plodova, samoniklih voćki i domesticiranih voćki
pogodovati
promjena klime, što će dovesti do širenja njihovog prirodnog areala, uz povećanje
potencijalnih
površina pogodnih za umjetni uzgoj [2].

Funkcionalna korist šumskih voćkarica posebna je u vremenu cvatnje, kada ukrašavaju

šumu i
njezine rubove, obezbjeđuju bogatu pčelinju ispašu, a u jesen neke i ranije (divlja
trešnja) donose
plodove kojima se hrane mnogi pripadnici šumske faune. Plodovi samoniklih voćaka
imaju
značajan udio u ishrani sitnih sisara i rezidentnih i migratornih ptica tokom zime,
pa ove biljke
predstavljaju važan dio lanca ishrane u šumskim ekosistemima [8]. Šumsko drveće i
grmlje, a
posebno šumsko voće služi kao hrana mnogim životinjskim vrstama koje obitavaju
unutar šume.
Ove vrste su izvanredno važne za stabilnost šuma jer su:

- sastavni dio genetskog bogatstva naših šuma,

- nezamjenjiva karika u hranidbenom lancu za niz vrsta od mikroorganizama, kukaca,
ptica, glodavaca i velikih biljojeda do velikih grabežljivaca,
- faktor zdravstvene otpornosti šuma,
- s ostalim vrstama drveća i grmlja stanište velikom broju drugih vrsta i
- mikrostanište različitim vrstama koje se na njima razvijaju [2].

Šumske voćkarice su značajne i za čovjeka sa nutritivnog, dijetoterapijskog,

farmakološkog i
bioenergetskog bilansa. Dosadašnja istraživanja potvrdila su da samoniklo voće
sadrži obilje
dijetetskih vlakana, vitamina, minerala i posebno velike količine biološki aktivnih
spojeva.
Voćkarice su nekada ljudima bile važne zbog plodova koji su koristili u ishrani i u
liječenju.
Danas su zanimljive prvenstveno zbog drveta koje je na cijeni u drvnoj industriji.
Stoga se
uveliko sijeku, a ne sade nove. Vrijednost voćkarica zbog kvalitetnog drveta i
jestivih plodova,
od kojih mnogi imaju i ljekovita svojstva, prepoznali su i rasadničari, pa se
sadnice nekih ovdje
spomenutih biljaka mogu kupiti i u sve većem broju rasadnika [8]. Šumske voćkarice
pružaju
širok spektar proizvoda, uključujući hranu, aromatične, ljekovite i dekorativne
biljne materijale.
Ovi proizvodi značajno doprinose egzistenciji lokalnog stanovništva i važan su
izvor prihoda za
seoska domaćinstva koja žive u šumama ili blizu njih. Oko milijardu ljudi širom
svijeta dobiva
hranu iz šuma, a oko 300 miliona ovih ljudi u velikoj mjeri ovisi o nedrvnih
šumskih proizvoda
[10]. Razvijanje razumijevanja potencijala koji ima sakupljanje šumskih plodova
zahtijeva
povećanu svijest i podršku donosilaca odluka i javnosti i posebnu podršku
vlasnicima zemljišta u
smislu tehničkog znanja i izbora odgovarajućih vrsta sadnje i upravljanja.
Obezbjeđivanje
sredstava za podršku stvaranju malih fabrika odnosno prerađivačkih pogona za
preradu u selima
gdje postoji veliki potencijal za skupljanje šumskih plodova moglo bi poboljšati
prihode seoskih
domaćinstava. Prikupljanje šumskih voćkarica odnosi se na mala tržišta koja su
trenutno
dostupna za prodaju ovih proizvoda. Razvijanje pristupa novim tržištima na
regionalnom i
međunarodnom nivou moglo bi pomoći u povećanju prihoda lokalnih domaćinstava [10].

Šumske voćkarice ili šumsko voće do sada niko nije podijelio u skupine prema
osnovnim
obilježjima i građi plodova. U šumarstvu treba razlikovati sljedeće pojmove: šumske
voćkarice
ili šumsko voće, šumsko drveće, grmlje i prizemno rastinje jestivih i ljekovitih
plodova,
samonikle voćke i domesticirane voćke. Šumske voćkarice su asocijalne vrste koje
rijetko tvore
biljne zajednice ili šumske fitocenoze, a rastu kao pojedinačna stabla ili u većim
ili manjim
skupinama. Pojedine vrste šumskog voća poput divlje jabuke najbolju ekološku nišu
imaju na
rubovima šuma gdje je fruktifikacija obilna, dok druge vrste poput oskoruše često
rastu kao
solitarna stabla u starim voćnjacima oko kuća, uz puteve, vinograde, na livadama,
na kršu ili
rjeđe u šumama niskog i srednjeg uzgojnog oblika, a vrlo rijetko u sjeni. Šumske
voćkarice
doprinose biološkoj raznolikosti šuma, njihovim svježim plodovima se hrani čovjek i
životinje
(divljač, ptice, stoka) i mikroorganizmi u tlu. Upravo su životinje glavni
prenositelji sjemena
šumskog voća, a mikoorganizmi razgradnjom plodova i otpale organske tvari (lišće,
izbojci,
grane, kora,…) povećavaju mikrobiološku aktivnost tla i doprinose procesu kruženja
makro i
mikro hranjiva u prirodi. Iz toga razloga može se reći kao je šumsko voće izuzetno
važno,
posebno u čistim šumama gdje povećavaju stabilnost i produktivnost glavne socijalne
vrste
drveća [2].

1.2.1. Divlja jabuka – Malus sylvestris L. Mill.

Kao što je već istaknuto šumske voćkarice pripadaju rodovima Rosa, Rubus, Prunus,
Juglans,
Sorbus i Crataegus i to taksoni: divlja trešnja (Prunus avium L.), divlja kruška
(Pyrus pyraster
(L.) Burgsd.), divlja jabuka (Malus sylvestris Mill.), orah (Juglans regia L.),
oskruša (Sorbus
domestica L), jarebika (Sorbus aucuparia L.), brekinja (Sorbus torminalis (L.)
Crantz. i mukinja
(Sorbus aria (L.) Crantz.).

Divlja jabuka (Malus sylvestris (L.) Mill.) je vrsta šumskog drveća velike
fenotipske
varijabilnosti koja je raštrkano rasprostranjena na području Europe. Zbog česte
hibridizacije, ta
se vrsta postepeno zamjenjuje hibridnim koji se sastoji od hibridnih genotipova sa
značajnim
kultiviranim primjesama što dovodi do ugroženosti ishodne, divlje vrste [11].

Divlja jabuka je listopadni grm ili stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste oko
3-4, nekad i
do 10 m visine tvoreći razgranatu, nepravilnu, široku i gustu krošnju. Kora debla
je u početku
glatka, svijetlosiva, kasnije postane tamnosiva i plitko ispucala, debela oko 1 cm.
Grane su
dlakave, na mladim biljkama prekrivene trnovima. Pupoljci su spiralno raspoređeni,
mali,
ušiljeno jajasti, dlakavi, prekriveni sa više crvenkastosmeđih, golih ljuski.
Listovi su
naizmjenični, jajoliki, kratko ušiljeni, kožasti, sitno nazubljenog ruba, u
mladosti prekriveni
vunastim dlakama, na licu su tamnozeleni, naličje je blijedozeleno i bez sjaja,
dugi 2,5-5 cm,
široki 2-4 cm, nalaze se na peteljci dugoj 1-3 cm koja je na osnovi zadebljala.
Cvjetovi su
IMG_2530.jpg
dvospolni, krupni, veliki 4 cm, bijeli ili ružičasti, rastu pojedinačno ili
skupljeno po 2-3. Vjenčić
je građen od pet bijelih latica koje su duge 1,5-2 cm, čaška je duga oko 5 mm,
prašnika ima
deset, antere su žute boje. Cvatu u aprilu i maju. Plodovi su okruglasti, na
gornjoj strani malo
pljosnati, promjera 2-4 cm, žutozelene boje ili crvenkasti na strani izloženoj
suncu, trpkog ili
kiselkastog okusa. Divlja jabuka uglavnom ima alternativnu rodnost [13]. Plodovi
dozrijevaju u
septembru, sadrže tamnosmeđe sjemenke [12].

Slika 1. Plodovi divlje jabuke

Stabla većinom rastu uz rubove šuma, u živicama i na ekstremnim marginalnim

staništima,
obično na kamenim nasipima, aluvijalnim šumama i poplavnim nizinama. U našim šumama
uglavnom se javlja kao pojedinačno stablo u skupinama hrasta kitnjaka, graba ili
bukve.
Razmnožava se sjemenom a poznata je u posljednje vrijeme i česta hibridizacija
divlje jabuke sa
kultiviranim vrstama u čemu se i ogleda njen poseban značaj u ekološkoj
poljoprivredi [13].
Divlja jabuka je u odnosu na domaće sorte dosta otpornija na bolesti i štetočine a
njena uloga se
uglavnom sastoji u ishrani šumskih životinja ali i čovjeka te s obzirom da
predstavlja sve rjeđu
vrstu u našim šumama potrebno joj je pridati poseban značaj. Stabla divlje jabuke
imaju nisko
spuštenu krošnju i često izgledom podsjećaju na grmoliku vrstu [56].
1.2.1.1. Ljekovito djelovanje divlje jabuke

Divlje jabuke djeluju na cijeli organizam, imaju velik utjecaj na cjelokupnu

izmjenu tvari,
djeluju protumikrobno i protuupalno, imaju učinak nježnog digestiva, potiču na
mokrenje, a
korisne su i u slučaju anemije. Konzumacija povoljno djeluje na srce i krvne žile.
Svježe kašice
pečene jabuke povoljno djeluju na probavu, a jabuke pojedene svježe potiču apetit.
Sirove ili
pečene divlje jabuke potiču mokrenje, pomažu u slučaju žutice, kod prikupljanja
slobodne
tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), raznih oteklina, skleroze, primarne
hipertenzije bez
organskog uzroka, sklonosti stvaranja kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru,
glavobolje,
nemirnog sna te bronhitisa.

Kao izvor vitamina C najbolje ih je upotrebljavati kao kompot. Jabučni ocat se

preporučuje za
liječenje unutarnjih organa, u slučajevima kao što su hronični gastritis i
enterokolitis (upala
kolona i tankog crijeva), poliartritis, giht, kolecistitis (upale žučnog mjehura),
pretilosti,
hipertenzije, čira u ustima, u slučaju bubrežnih ili žučnih kamenaca te kod upale
sinusa. Kao
vanjska upotreba primjenjuje se za liječenje gnojnih rana, varikoznih vena, svrbeža
izazvanog
raznim uzrocima, crvenila, gljivičnih oboljenja, oboljenja kože i vlasišta te u
slučaju noćnog
znojenja. Čaj od kožice jabuke krijepi nervni sistem i izvrsno djeluje na rad
mozga, jetru,
bubrege i crijeva [15].

Pekmez od jabuka je pripravak koji je posebno poznat među našim domaćinstvima i

dokazano je
da ima odlična ljekovita svojstva i pomaže kod:

- smanjenje šećera u krvi,

- smanjenje holesterola i triglicerida,
- jačanje i popravljanje krvne slike,
- smanjenje i liječenje kašlja,
- nadoknadu minerala i vitamina u organizmu i
- probleme sa jetrom, njeno čišćenje i regeneraciju.

Pekmez od jabuka jača imunitet, te pomaže regulaciji šećera u krvi i radu štitne
žlijezde. Jabuka
sadrži oko 80 % vode oko 10 do 12 % ugljikohidrata, 1% masnoća i bjelančevina, a
isto toliko
ima i celuloze. U njenom sastavu zastupljeni su šećeri – glukoza, fruktoza i
saharoza, te organske
divlja-kruska-1.jpg
kiseline. Jabuka u sebi ima dosta velike količine vitamina C i beta karotena, B-
kompleksa dok od
minerala najviše ima kalija, fosfora i kalcija [16].

1.2.2. Divlja kruška – Pyrus pyraster Burgsd.

Divlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) je listopadni grm ili stablo iz
porodice ruža
(Rosaceae). Naraste do 5-20 metara visine tvoreći široko piramidalnu i gustu
krošnju, grane su
prekrivene trnovima. Korijenov sistem je dubok i jako razvijen. Kora je sivosmeđa,
u mladosti
glatka, kasnije postane duboko uzdužno i poprečno izbrazdana, debela je oko 2 cm.
Pupovi su
sitni, stožasti, ušiljeni, prekriveni s 5-8 tamnosmeđih ljusaka koje su ušiljene i
slabo dlakave,
postrani pupovi su koso otklonjeni od izboja i podjednako veliki kao vršni pup.
Listovi su
naizmjenični, jednostavni, jajasto okruglasti, dugi 2-8 cm, ušiljenog vrha, rubovi
su pilasti i
valoviti, nalaze se na dugim i tankim, okruglim peteljkama, na licu su tamnozeleni,
kožasti i
sjajni, naličje im je svjetlije, u jesen postanu žuti do crveni. Cvjetovi su
dvospolni, jednodomni,
promjera 3 cm, pojedinačni ili skupljeni su po 3-9 u gronjaste cvatove. Čaška je
dlakava, čine je
pet kratkih lapova. Prašnici su mnogobrojni, prašnice su im crvenkaste a tučak je
jedan i građen
od pet međusobno sraslih listova, plodnica je podrasla. Cvjetovi cvatu istodobno s
listanjem u
aprilu i maju, a pojedini cvjetovi traju 10 – 14 dana. Plod je kruškast, dug i
širok 2-4 cm,
žutosmeđ, često s uočljivim lenticelama, kiselkasto gorkog okusa, nalazi se na oko
1,5-5 cm
dugoj dršci. Dozrijeva u septembru i oktobru, jestivi su samo vrlo zreli plodovi.
Sjemenke su im
ovalne, pljosnate, glatke, sjajne, smeđecrne [14].

Slika 2. Plodovi divlje jabuke

Ovo je spororastuća vrsta i doživi starost i do 150 godina [13]. Također je jedna
od ugroženih
vrsta, pa bi joj se trebala posvetiti posebna pažnja. Divlja kruška je posebno
korisna zbog
prehrambene vrijednosti, upotrebe u voćarstvu (podloga za kalemljenje), drveta,
izvora hrane za
šumske životinje te doprinosi biološkoj raznolikosti šuma. Aktivnosti koja treba
poduzeti u
budućnosti kako bi se zadržala divlja kruška u našim šumama i povećalo njeno učešće
su:
razraditi tehnologiju rasadničke proizvodnje, definirati potrebne uzgojne mjere za
krušku, saditi
je na područja koja su optimalna za njen rast, educirati šumare u praksi o značaju
i ulozi šumskih
voćkarica na našim prostorima [13].

1.2.2.1. Ljekovito djelovanje divlje kruške

Mladi listovi divlje kruške sadrže glikozid arbutozid, koji jako dobro dezinficira
mokraćne
organe i rastvara kamen i pijesak u bubrezima i mokraćnom mjehuru. Ljekoviti čaj
listova ove
biljke se koristi za liječenje mokraćnog mjehura i bubrega. Od malih listova divlje
kruške može
se napraviti pripravak koji se preporučuje za liječenje šećerne bolesti kod
bolesnika koji nisu
počeli da uzimaju inzulin. Od divlje kruške može se iskoristiti list, kora i plod
biljke. Čaj
pripremljen od lista divlje kruške pomaže protiv bakterija u organizmu, a posebno u
mokraći.
Ovaj čaj sadrži vitamine A i C, kao i minerale kalaj, fosfor, magnezij i kalcij.
Pomaže protiv
kašlja, upala i promuklosti te povoljno djeluje na sluzokožu crijeva. Preventivno
djeluje na
bolesti srca i krvnih sudova jer snižava razinu štetnog holesterola i pomaže pri
apsorpciji žučnih
kiselina. Budući da u sebi sadrži i sorbitol, korisna je za jačanje zuba. Osim
toga, zbog velike
količine kalcija koji se u njoj nalazi, kruška je voće koje se preporučuje djeci i
mladima [17].

Divlju krušku karakterizira bogat hemijski sastav. Zahvaljujući korisnim tvarima,

biljka je
pronašla primjenu u receptima alternativne medicine. Koristi se ne samo voće, već i
grane i
mlado lišće. Divlja kultura posjeduje:

- askorbinsku kiselinu i vitamine B skupine;

- skup elemenata u tragovima, posebno vrijednih za tijelo su željezo, cink, fosfor
i kalij;
- vlakna (dijetalna vlakna);
- nukleinske i aminokiseline;
- beznačajna koncentracija šećera;
- flavonoidi: tanini, antioksidanti [17].

Plodovi divlje kruške sadrže šećere, jabučnu, limunsku i askorbinsku kiselinu

(vitamin C), tiamin
(vitamin B1), pektine i karoten. Sadrže i škrob, pektinske tvari, organske
kiseline, hranjiva
vlakna, flavonoide, fitoncide, vitamine, minerale i azotne tvari. Osim toga, sadrže
oko 6,8%
šećera, 3,7% bjelančevina i 1% pepela. U zrelim plodovima pronađene su i mliječna i
octena
kiselina te mala količina karotena. U sjemenkama su pronađena masna ulja koja mogu
biti
zastupljena s 12 do 21%. Od minerala javljaju se kalij, kobalt, željezo, molibden,
mangan, fluor,
nikal, cink, vanadij i drugi. U lišću je pronađen arbutin [18]. Zbog ovako bogatog
hemijskog
sastava divlje kruške, uočena su brojna pozitivna svojstva njene primjene:

- smanjuje temperaturu u slučaju sezonskih infekcija i ima antibakterijska

svojstva;
- uklanja kamenje iz mokraćnih puteva;
- poboljšava probavu;
- voće djeluje kao upijajuće sredstvo, divlja kruška je nezamjenjiva u slučaju
trovanja;
- poboljšava stanje tokom pogoršanja bolesti povezanih s kardiovaskularnim sistemom
i
bubrezima;
- normalizira hormonalnu razinu, učinkovita kod dijabetesa i menstrualnih
nepravilnosti;
- povećava korisni holesterol u krvi i blokiraju loš holesterol, stoga se plodovi
preporučuju
za upotrebu kod ateroskleroze;
- zbog visokog sadržaja željeza, divlje kruške pomažu u podizanju hemoglobina [19].

Alternativna medicina nudi mnoge recepte za pripremu prirodnih pripravaka od divlje

kruške
koji pomažu u očuvanju čovjekovog zdravlja. Od divlje kruške, odnosno od svježih
ili sušenih
plodova, lišća i mladih grančica mogu se pripremati se razni čajevi, džemovi,
sokovi, pekmez a
ovo voće se skuplja i za upotrebu u svježem ili sušenom stanju.

1.2.3. Divlja trešnja – Prunus avium L.

Divlja trešnja (Prunus avium L.) je najznačajnija vrsta drveća iz familije Rosaceae
u Europi.
Vrlo je vrijedna šumska vrsta koja raste u mješovitim šumama u Europi, zapadnoj
Aziji i na
krajnjem sjeveru Afrike. Genetička raznolikost njezinih populacija je ugrožena od
niza faktora:

- sječa i uništavanje staništa, prijenos sjemena iz područja s različitim ekološkim

uslovima,
- prikupljanje sjemena iz malih populacija, hibridizacija sa sortama trešnje,
štetočine i
bolesti.
Općenito prijetnje uključuju krčenje šuma, zagađenje okoliša i klimatske promjene.
Brzorastuća
je vrsta koja uglavnom raste na osami i šumskim rubovima, a rjeđe se javlja u
gustim mješovitim
skupinama [20].

Divlja trešnja (Prunus avium L.) je listopadna, entomofilna, šumska vrsta i

posljednjih godina
značajan je predmet različitih programa oplemenjivanja. Smatra se vrstom svjetlosti
(heliofit) i
relativno otpornom na stresne faktore. Na ovim prostorima je autohtona i javlja se
kao
samonikla, uglavnom pomiješana u mezofilnim šumama hrastova i obične bukve.
Međutim,
može se pronaći i u značajno sušim šumskim staništima, te na poljoprivrednim tlima
ili kao
ostatak iskrčenih šuma [21].

Jestivi su plodovi, sočni su i kiselkasto-slatkog okusa. Koriste se za izradu

marmelada, kompota,
sokova ili sirupa. Peteljke ploda kao i listovi koriste se za kuhanje čaja. Listovi
sadrže do 260 mg
vitamina C i karotina. Koštice sadrže glikozid amigdalin koji razvija cijanovodik
te su koštice
stoga otrovne [22]. Mesnati dio ploda sadrži oko 78 % vode i 8,5 do 14 % šećera.
Glavni šećeri
su glukoza i fruktoza, a od organskih kiselina najzastupljenije su jabučna i
limunska, slijede
jantarna, folna i salicilna kiselina u formi salicil aldehida. Od pigmenata
najzastupljeniji su
antocijanini (pigmenti zaslužni za crveno obojenje), a prisutan je i karotin
(narančasto). Sadrži
celulozu, pektine, enzime i azotne tvari. Od vitamina sadrži C i B, a od minerala u
bogatoj mjeri
kalij, zatim kalcij, natrij, magnezij, željezo, bakar i mangan. Sjemenke sadrže
amigdalin i enzim
emulzin, a kora tanine. Listovi vitamin C i znatne količine karotina. U peteljkama
ima tanina i
tvari diuretičnog djelovanja, flavonoida i kalijevih soli [23].

1.2.4. Trnina ili crni trn – Prunus spinosa

Plodovi trnine su zelene i koštuničave bobe, a sazrijevaju od septembra. Kad

sazriju, bobe
postaju plavocrne boje i ostaju na granama sve do proljeća. Kiselkastog su i oporog
okusa, a tek
prezrele i nekoliko puta promrzle, bobe postaju mnogo ukusnije i dobre su za jelo.
Trnina,
trnjina, trnavka ili crni trn (Prunus spinosa) je vrlo otporan i gusto razgranat,
1-4 m visok
listopadni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Od najstarijih vremena trnina se, osim
u kuhinji,
koristi i kao ljekovita biljka za liječenje mnogih bolesti i tegoba. Ljekoviti
dijelovi trnine su
plodovi, cvjetovi, listovi, kora i korijen. Osim što sadrže voćni šećer i organske
kiseline, plodovi
trnine sadrže pektin, tanine i smolu, te veliku količinu vitamina C. Od osušenih
plodova
priprema se ukusan i ljekovit čaj, a svježi plodovi mogu se preraditi u pekmez,
marmeladu, vino,
rakiju, liker, ocat, voćni sok, kompot itd [24].

1.2.5. Kupina – Prunus fruticosus L.

Kupina je višegodišnji grm i spada u najraširenije jagodasto voće. Kupina je biljka

iz porodice
Rosaceae i raširena je kao divlja na rubovima šuma i zapuštenim površinama. Kod
nekih sorti
kupine, mladice su obrasle oštrim bodljama u nekim slučajevima nježnijim bodljama,
a postoje i
sorte bez trnja. Ljekovite tvari koje sadrži list kupine pospješuju rad bubrega i
snižavaju krvni
pritisak i šećer u krvi, pa se ovaj čaj može koristiti sam ili u mješavinama za
čišćenje organizma,
te za zaustavljanje proljeva i krvarenja. Čaj od kupine ja dobar za grgljanje i
ispiranje upaljenih
sluznica. Plodovi kupine mogu se koristiti na više načina: za razne oblike prerade,
duboko
zamrzavanje, potrošnju u svježem stanju i u kulinarstvu za spremanje raznih
poslastica. Posebno
su cijenjeni i mnogo traženi u prehrambenoj industriji kao sirovina za dobivanje
sokova, sirupa,
kompota, džemova, želea, specijalnog kupinovog vina i drugih proizvoda [25].

Tabela 1. – Prosječan hemijski sastav ploda kupine računato na 100 g ploda

Voda

84,5 %

Ukupni šećeri

7,3 %

Vrijednost pH

3,2 %

Ukupne kiseline

1,5 %

Pektin

0,4 %

Bjelančevine

1,2 %

Masti

0,9 %
Celuloza

4,1 %

Vitamin C

21 mg

1.2.6. Divlja ruža – Rosa canina L.

Divlja ruža je samonikla i veoma rasprostranjena biljka na našim prostorima.

Ljekovitost divlje
ruže je poznata od davnina. Njezini plodovi su veoma bogati vitaminima i
mineralima, a postoji
cijeli niz njezinih prerađevina. Također se mogu koristiti latice i listovi, čak i
drvo. To je otporna
i prilagodljiva vrsta, nezahtjevna prema tlu i okolišu. Jednostavna je i zbog svoje
otpornosti
pogodna za ekološki uzgoj [26]. Najčešće se pripremaju čajevi koji pomažu kod
različitih
zdravstvenih tegoba, jer djeluju umirujuće te sprečavaju stres i povećavaju
imunitet. Osim
čajeva, pripremaju se džemovi, želei, osvježavajuća pića i vina. Izuzetno je bogata
je vitaminom
C [27].

1.2.7. Džanarika – Prunus cerasifera Ehrh.

Džanarika (Prunus cerasifera Ehrh.) predstavlja autohtonu populaciju različitih

genotipova.
Upotrebna vrijednost plodova džanarike je mnogostruka, a interesantna je i kao
hortikulturna
biljka. Sijanci džanarike su najmasovnija podloga za šljivu. Velika otpornost i
rodnost su osobine
koje preporučuju džanariku za masovnije gajenje i za ekološku proizvodnju i potpuno
zdrave
sirovine za raznovrsnu preradu, kao i za svježu potrošnju [28]. Džanarika je
pogodna za
pravljenje raznih džemova i kompota. Plodovi džanarike dragocjena su sirovina i za
proizvodnju
voćnih koncentrata a često se prerađuju i u rakiju [29].

1.2.8. Glog – Crataegus spp.

Glog (Crataegus) je rod grmova ili niskih stablašica iz porodice ruža (Rosaceae).
Postoji jako
puno vrsta od kojih su najznačajniji bijeli glog (Crataegus monogyna) i crveni glog
(Crataegus
oxyacantha). Narastu do najviše 15 metara visine iako u prosjeku imaju tek oko 5
metara.
Glogov list i cvijet imaju ljekovita svojstva, ali cvjetovi kod sušenja moraju
zadržati prirodnu
boju. Koriste se u medicini kao lijek od ateroskleroze, hipertenzije, za jačanje
rada srca i za
umirenje, za nervozu [30]. Fitopreparati na bazi Crataegus vrsta su ispitani i
potvrđeni biljni
lijekovi za dopunsku terapiju srčane insuficijencije i poremećaja cirkulacije.
Najviše raspoloživih
podataka o hemijskom sastavu odnosi se na listove, cvjetove i plodove bijelog i
crvenog gloga. U
ovim preparatima identifikovani su: oligomerni procijanidini, flavonoidi,
jednostavni amini
(holin, acetilholin, alkilamin) i poliamini, karboksilne kiseline: hlorogenska i
kafena;
pentaciklični triterpeni: ursolna, oleanolna i 2α-hidroksioleanolna (krategolna)
kiselina;
ksantinski derivati (adenin, adenozin, mokraćna kiselina); steroli; neutralni
polisaharidi i
mineralne materije (naročito soli kalcijuma) [31].
1.2.9. Lijeska – Corylus avellana

Lijeska kao grmolika biljka široko rasprostranjena po Europi i Zapadnoj Aziji.

Obično naraste
između tri i osam metara u visinu, te daje ukusne i nutritivno bogate plodove –
lješnjake.
Lješnjak je bogat zdravim mononezasićenim i polinezasićenim mastima, koje čine
daleko najveći
udio u njegovim ukupnim masnoćama. Osim značajnih količina nezasićenih masnih
kiselina, te
minerala i vitamina, lješnjaci su bogati i fitosterolima, oleinskom kiselinom,
omega 3 masnom
kiselinom, vitamin E i folnom kiselinom [32]. Plod sadrži oko 65% masti, 16%
bjelančevina i
oko 10% ugljikohidrata. Od plodova se hladnim prešanjem dobiva jestivo biljno ulje
koje je
pogodno za koristiti u kozmetici. Ima odlike brzog upijanja i reguliranja lučenja
masnoće, čime
je pogodno za njegu masne kože. Beru se također i rese od kojih je moguće praviti
brašno i
miješati ga s pšeničnim za izradu hljeba. Drvo je pogodno za obradu i iskoristivost
u razne
tehničke svrhe [33].

1.2.10. Zova – Sambucus nigra

Zova pripada rodu Sambucus i odlikuje se brzorastućim zeljastim vrstama, grmovima i

malim
drvećem. Biljke sambukusa su bogat izvor mnogih bioaktivnih jedinjenja za koje se
navodi da
imaju značajna farmakološka svojstva kao što su antimikrobna, antidijabetička,
protiv hroničnog
stresa, antioksidansa i protiv upale. Sadrže nekoliko fenolnih jedinjenja, masnih
kiselina,
eteričnih ulja, lignana, terpenoida i lektina i imaju izvanredna biološka svojstva,
uključujući
antimikrobna, antioksidativna, protuupalna i svojstva za zaštitu kostiju [34].

Svi dijelovi bazge su ljekoviti ili na drugi način iskoristivi. Poznate su

vrijednosti cvjetova kod
izrade ukusnog sirupa i bobica za čajeve i džemove, cvjetovi su jestivi, mogu se
uvaljati u tijesto
za izradu palačinka. Koriste se kao sredstvo za liječenje prehlada i gripe, a dobri
su i u čajnim
mješavinama za mršavljenje. Cvjetovi sadrže malu količinu eteričnog ulja, nešto
saponina,
glikozida i sluzi. Zrele bobice sadrže oko 10 mg vitamina C, bogate su vitaminom
B1, sadrže
malo karotina, vitamina E, imaju 5-6 % šećera, nešto organske kiseline (jabučna,
vinska,
valerijanska), pektin, gorke tvari i eterično ulje u tragovima. Sirove bobice nisu
jestive jer
izazivaju mučninu, povraćanje i proljev, ali prokuhane imaju ljekovito djelovanje
kod gripe.
Sadrže sambunigrozid koji ima antivirusno djelovanje i potiče znojenje [36].
1.2.11. Orah – Juglans regia L.

Orah je višegodišnja drvenasta listopadna vrsta i ima višestruke upotrebne

vrijednosti. Smatra se
da potiče iz Male Azije. Orah predstavlja nutritivno bogatu namirnicu u ljudskoj
ishrani, a koristi
se i zbog visoko vrijedne i kvalitetne drvne mase. Plodovi i listovi koriste se u
farmaciji. Orah je
vrlo bogat proteinima, mastima i mineralima [36].

Listovi oraha su bogati su vitaminom C (4000 mg %) zbog čega su se koristili za

industrijsko
dobivanje vitaminskih koncentrata. Fermentiranjem listova može se dobiti ukusan
čaj. Zeleno,
mesnato usplođe kod nedozrelih plodova izrazito je bogato vitaminom C (1800 mg %) i
koriste
za pripremu kompota i marmelada. Dozreo plod bere se u drugom dijelu jeseni.
Sjemenke se
konzumiraju sirove i cjelovite ili se melju. Vrlo su hranjive, sadrže 55-65 %
masnog ulja, 15 %
bjelančevina, 15% ugljikohidrata, kalij, magnezij, fosfor, željezo i vitamine grupe
B. Zbog
visokog sadržaja masnog ulja služe za proizvodnju vrlo hranjivog biljnog ulja.
Orahovo drvo
zbog trajnosti, tvrdoće i elastičnosti odlične je kvalitete [37].
2. CILJ I ZADACI ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja je utvrditi da li postoje vrste šumskih voćkarica iz prirodnog

staništa koji bi bile
interesantne za reprodukciju i ekološki uzgoj.

Naučni doprinos bi se ogledao u sljedećem:

- Rezultati analize plodova mogu biti osnov za buduća istraživanja i usporedbu s

vrstama
iz različitih lokaliteta;
- Ocjena kvalitete plodova i eventualni učinak okruženja u kojem se nalaze
ispitivane
vrste;
- Kroz teoretski dio predstaviti najnovija istraživanja i podatke o šumskim
voćkaricama,
njenim karakteristikama i načinu upotrebe;
- Daje se i važan naučni doprinos za razvoj ekološke poljoprivrede u cjelini, a
naročito za
kreiranje pozitivnije atmosfere i naučno utemeljenih potencijala za ekološku
proizvodnju.

Hipoteza:

Ho: ne postoje značajne vrste šumskih voćkarica interesantnih za ekološku

proizvodnju.

H1: postoje značajne vrste šumskih voćkarica interesantnih za ekološku proizvodnju.

Ograničenje hipoteze: U planiranju i provođenju istraživačkog rada moguća su

određena
odstupanja i ograničenja koja su česta u poljoprivrednoj proizvodnji ali i u
labaratorijskim
analizama imajući u vidu da su praćenje i uzorci uzimani sa otvoreng polja i u
potpunosti
izloženi svim vanjskih uticajima.
3. MATERIJAL I METODE RADA

Istraživački rad u kome se nastojala ispitati zastupljenost i sastav biljaka

šumskih voćkarica na
području ZP Konjuh vršen je u periodu od aprila do septembra vegetacijske sezone
2022.
Metodom inventarizacije i evaluacije utvrđen je broj šumskih voćnih vrsta
lokalitetu ZP Konjuh,
prvenstveno uz putnu komunikaciju. Uporedo je izvršen i fitocenološki snimak i
praćeno je
stanje i analizirana mogućnost uzgoja šumskih voćnih vrsta po principima ekološke
poljoprivredne proizvodnje na primjeru voćnjaka koji sadrži kolekciju šumskih
voćnih vrsta, a
nalazi se na privatnom posjedu u Atlić Mahali, lokalitet Grada Živinice.

Kako bi se dao kratak opis bioloških i drugih karakteristika šumskih voćnih vrsta
na datim
lokalitetima, opisale hemijske analize plodova, kao i ostali podaci prikazani u
radu, prvenstveno
su korišteni različiti literaturni izvori, kao što su knjige, priručnici, online
dostupne knjige,
diplomski radovi, naučni radovi, članci iz naučnih časopisa, te mnoge internetske
stranice koje
sadrže korisne informacije koje su se odnosile na ovo područje istraživanja.
Također su tokom
istraživanja prikupljene mnoge fotografije, kako iz vlastitih izvora, tako i sa
internetskih stranica
i iz drugih naučnih radova.

Prikupljanje plodova urađeno je u fiziološkoj zrelosti na lokaciji ZP Konjuh i Grad

Živinice.
Nakon toga izvršene su hemijske analize, priznatim labaratorijskim metodama u
laboratoriji
Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, a uključivale su analizu pH
vrijednosti, ukupna
kiselost (mmol/100g), ukupna kiselost (%), pektinske tvari (% Ca-pektata), sirova
vlakna (%),
ukupni fenoli (mg/100 g voća), topljiva suha tvar (°Brix), index refrakcije i index
zrelosti ploda.
Dobijeni rezultati će biti upoređeni sa sličnim istraživanjima u svijetu i
valorizovani u kontekstu
moguće upotrebe u ekološkoj proizvodnji. Osim toga, priprema prirodnog pripravka od
divlje
jabuke, vršen je po tradicionalnim metodama i recepturama prisutnim dugi niz godina
na našim
prostorima.

Divlja jabuka kao jedan od korištenih materijala za hemijske analize predstavlja

jako važan izvor
raznolikosti u procesima oplemenjivanja [62]. Za razliku od domaćih vrsta koje su
dosta
proučavane zbog svojih fizičko-hemijskih, tako i zbog fizioloških ili nutritivnih
karakteristika,
divlja jabuka jako je malo proučavana sa malo urađenih radova i studija na njenim
plodovima i iz
tog razloga poseban aktenat je stavljen upravo na nju.
3.1. Lokalitet istraživanja i orografski faktori datog područja

Površina Zaštićenog pejzaža “Konjuh” je 8016 hektara, pretežno šumskog područja i

nalazi se na
području tri općine, Banovići, Kladanj i Živinice. Područje Zaštićenog pejzaža
“Konjuh” dio je
planine Konjuh. Prostire se u sjevero – istočnom dijelu Bosne i Hercegovine,
tačnije u jugo-
zapadnom dijelu Tuzlanskog kantona. Smješten je između 44°22´42,2” i 44°11´18,4”
sjeverne
geografske širine, te između 18°29´48,8” i 18°41´6,4” istočne geografske dužine.
Područje je
brdsko – planinsko, sa visinama koje se kreću u dijapazonu od 300 do 1328 mnm. Na
centralnom
grebenu Konjuha i Javora nalaze se i najviši vrhovi na ovom području odakle se ka
sjeveru u
pravcu Sprečke ravnice teren postepeno spušta. Ovo područje je gotovo u potpunosti
prekriveno
šumskim ekosistemima u kojima su sadržane veoma brojne prirodne vrijednosti i
fenomeni.
Izgrađene površine zauzimaju svega 0.4 % ukupne površine. Ovo zaštićeno područje se
prostire
na dva slivna područja, i to: slivno područje rijeke Oskove na sjeveru, i slivno
područje rijeke
Drinjače na jugu. [38].

Tabela 2. – Nadmorske visine ZP Konjuh

Visinski pojasevi
(m/nV)

Površina (ha)

350-400

111.74

1.37

400-500

453.58

5.57

500-600

811.6

9.97

600-700

391
11.44

700-800

1501

18.44

800-900

1489.4

18.30

900-1000

1586.85

19.50

1000-1100

951.46

11.69

1100-1200

265.76

3.27

1200-1300

33.62

0.41

1300-1400

3.76

0.05

UKUPNO

8139.77

100,00

Nagibi terena su različiti i smjenjuju se bez linearne zavisnosti [39].

Tabela 3. – Nagibi terena ZP Konjuh

Nabigi terena (u
stepenima)

Površina (ha)

<7

583.6

7.17

7-15

1510.68

18.56

15-20

1720.58

21.14

20-25

1573.74

19.33

25-30

1411.69

17.34

30-40

998.92

12.27

>40

340.56

4.18

UKUPNO

8139.77

100,00
Na području ZP Konjuh prema podacima od automorfnih zemljišta koja su zastupljena u
svim
područjima pojavljuju se u sljedećim klasama: smeđa zemljišta (distrični kambisol,
eutrični
kambisol, kalkokambisol), humusno-akumulativna zemljišta (ranker, kalkomelanosol) i
nerazvijena zemljišta (litosol). Hidromorfna zemljišta su zastupljena u sljedećim
klasama:
epiglejna zemljišta (pseudoglej) i fluvijalna i fluvioglejna zemljišta (fluvisol-
recentni riječni
nanos).

Samo područje ZP Konjuh se nalazi pod uticajem izmijenjene umjereno kontinentalne

klime sa
jačim prodorima mediteranske klime u periodu juni - august. U vegetacionom periodu
prosječno
padne oko 56% godišnjih padavina, stvarajući povoljan odnos padavina i potencijalne
evapotranspiracije. Vegetacioni period traje od 180 do 190 dana, koliko iznosi u
Kladnju.

Floristički sastav šumskih ekosistema ovog područja je veoma bogat i isti je

uslovljen različitim
tipovima šuma koji egzistiraju na ovom prostoru. Ovo područje uglavnom karakterišu:
ekosistemi šuma bukve i jele sa smrčom, zatim šuma bukve i jele, kao i šume hrasta
kitnjaka.
Takođe, ovo područje pokrivaju i velike površine ekosistema smrče mrazišnog
montanog pojasa.
U manjoj mjeri su zastupljeni ekosistemi čistih montanih šuma bukve, i borovih šuma
unutar
zone šuma hrasta kitnjaka [39].
3.1.1. Prva lokacija istraživanja

Slika 3. Prva lokacija istraživanja

Na početku vegetacijske sezone 2022. godine, tačnije 17. aprila napravljen je prvi
fitocenološki
snimak dijela Lokacije 1. Glavnom putnom komunikacijom iz pravca sela Omazići, od
dijela
Separacije Oskova, prema ZP Konjuh, vršena je inventarizacija šumskih voćnih vrsta.
Važno je
napomenuti kako je inventarizacija šumskih voćnih vrsta vršena samo uz putnu
komunikaciju,
što se treba uzeti u obzir prilikom iznošenja zaključaka. Ovo može biti i dokaz
koliko šumske
voćkarice mogu biti otporne na uticaj čovjeka i svakodnevnu izloženost različitim
faktorima te
kao takve ostati i opstati na datom lokalitetu. Inventarizacija je obuhvatila
prostor od naselja
Oskova pa do dijelova Krabanjskog krša na ZP Konjuh. Ispitivana lokacija, sastoji
se od
nekoliko različitih naselja, pa će rezultati inventarizacije biti prikazani po
naseljima na
ispitivanom lokalitetu. Prilikom obilaska terena prikupljane su i informacije od
lokalnog
stanovništva i sve ostale informacije su se dokumentovale na licu mjesta. U periodu
od aprila do
septembra mjeseca vegetacijske sezone 2022. izvršeno nekoliko posjeta i obilazaka
datih
područja kako bi se pratilo stanje i vitalnost pojedinih jedinki šumskih voćkarica.
Sa lokaliteta
ZP Konjih 26. juna, po sunčanom i vedrom vremenu prikupljeni su i uzorci koji su
pohranjeni u
plastične vrećice na licu mjesta, a koji su poslužili za vršenje hemijskih analiza
plodova u
labaratoriji za Prehrambenu tehnologiju na Tehnološkom fakultetu Tuzla.

3.1.2. Druga lokacija istraživanja

Na isti datum izvršena je i posjeta privatnom voćnjaku, koji u svom sastavu ima
isključivo
šumske i stare autohtone vrste odnosno sorte voćaka. Voćnjak nosi naziv „Šumski
vrt“, a nalazi
se u Atlić Mahali, na području Grada Živinice na sljedećim koordinatama: geografska
širina:
sjeverno 44 26' 1.28", geografska dužina: istočno 18 35' 41.46". Ovaj primjer može
poslužiti i
kao dokaz da se šumske voćne vrste mogu uzgajati za potrebe čovjeka, prvenstveno
prema
principima ekološke poljoprivrede. Većina njih je izrazito otporna na napade
bolesti i štetnika, pa
je i za očekivati da su tretmani takvih biljnih vrsta svedeni na minimum. U
suštini, ove biljne
vrste su značajne iz razloga što mogu poslužiti i u kalemljenju tj. stvaranju novih
biljnih vrsta,
odnosno samoj rasadničkoj proizvodnji. Voćnjak se nalazi na blagom nagibu i
provjetrenom
prostoru. Voćnjak u svom sastavu sadrži divlju jabuku, divlju trešnju, divlju
višnju, lijeksu,
drijen, divlju ružu, trninu, glog, džanariku, orah. Neke od tih voćnih vrsta
nalazile su se u fazi
ekspanzivnog cvjetanja. Stanje voćnjaka kao i pojedinih biljnih vrsta prisutnih u
njemu, također
je dokumentovano fotografijama iz vlastitog izvora.

Također se, u periodu od aprila da septembra mjeseca vegetacijske sezone 2022.

izvršilo
nekoliko posjeta i obilazaka datog područja kako bi se pratilo stanje i vitalnost
pojedinih jedinki
šumskih voćkarica koje su zatupljene u voćnjaku “Šumski vrt”. Sa lokaliteta Atlić
Mahala,
također su se 26. juna, po sunčanom i vedrom vremenu prikupili uzorci koji su
pohranjeni u
plastične vrećice na licu mjesta, a koji su poslužili za vršenje hemijskih analiza
plodova u
labaratoriji za Prehrambenu tehnologiju na Tehnološkom fakultetu Tuzla.
atlic.PNG

Slika 4. Druga lokacija istraživanja – Atlić Mahala

3.2. Praćenje temperaturnih i vremenskih prilika datih lokaliteta

Plod šumskih voćnih vrsta tokom izrade ovog rada posmatran je kao glavni i ciljni
proizvod u
toku ovog istraživanja, a koji je bio potreban za određivanje pojedinih parametara
hemijskim
analizama. Stoga, bilo je poželjno pratiti vremenske prilike datih područja i
pokušati uočiti
koliko zapravo iste mogu uticati na pojavu ili odsustvo plodova. Uz to naravno,
trebamo uzeti u
obzir i niz drugih abiotičkih i biotičkih faktora. U tu svrhu, određeni vremenski
period praćene
su jutarnje i srednje dnevne temperature, te bilježene značajnije vremenske
prilike, od aprila do
septembra vegetacijske sezone 2022. Podaci su prikupljeni sa internetske stranice
Accu Weather
koja daje prilično tačne rezultate u pogledu temperaturnih prilika. Također se u
obzir uzimala i
pojava jakih jutarnjih mrazeva koji su također mogli imati uticaja na pojavu ili
odsustvo
najvažnijeg proizvoda u ovom istraživanju, a to su plodovi šumskih voćkarica.

3.3. Hemijske analize plodova šumskih voćkarica

Nakon prikupljanja plodova sa dvije različite lokacije pristupilo se hemijskoj

analizi istih.
Prvenstveno, to su bile divlja jabuka, sa lokaliteta ZP Konjuh i divlja višnja sa
lokaliteta Grada
Živinica, naselje Atlić Mahala. U ovom dijelu istraživanja nastojalo se izvršiti
ispitivanja
hemijskih osobina plodova odabranih šumskih voćnih vrsta i to u sljedećim
parametrima: pH
vrijednost, ukupna kiselost (mmol/100g pro), ukupna kiselost (g/100g), određivanje
topljive suhe
tvari metodom refraktometrije, određivanje ukupne suhe tvari sušenjem, sirova
vlakna (%),
pektinske tvari (% Ca-pektata), ukupni fenoli (mg/100 g voća), index zrelosti ploda
(josno-
škrobni test), određivanje čvrstoće ploda (penetrometar).

Hemijske analize pojedinih parametara šumskih voćkarica vršene su u labaratoriji za

Prehrambenu tehnologiju na Tehnološkom fakultetu Tuzla. Priznatim laboratorijskim
metodama
obuhvaćena su ispitivanja plodova za utvrđivanje pojedinih parametara, a prilikom
čega su se
koristile smjernice i upute iz Pravilnika o metodama uzimanja uzoraka i vršenja
hemijskih i
fizičkih analiza radi kontrole kvaliteta proizvoda od voća i povrća (“Sl. list
SFRJ”, br. 29/83).

Također bi se praćeni su ekološki uvjeti i njihov uticaj u krajevima gdje su

inventarizirane
šumske voćne vrste uzimali u obzir prilikom vršenja hemijskih analiza. Dobiveni
rezultati bit će
prikazani u poglavlju rezultati i diskusije.

3.4. Spravljanje pekmeza od plodova divlje jabuke i njegovi pozitivni učinci

Nakon što je prikupljena je dovoljna količina plodova divlje jabuke u sklopu ovog
rada izvršila i
se priprema šire od divljih jabuka i u konačnici dobio pekmez od istih, po
tradicionalnoj
recepturi. Dokumentovan je i sam postupak pripreme, obrade sirovine i spravljanja
pekmeza od
divljih jabuka. Ovaj proizvod je u narodnoj medici poznat kao lijek i preventiva za
mnoge
bolesti. Stoga se u sklopu ovog rada može obratiti pažnja i na benefite pekmeza od
jabuka po
ljudsko zdravlje. Osim toga, divlja jabuka je biljna vrsta koja se može uzgajati po
principima
ekološke proizvodnje, što također treba uzeti u obzir prilikom pisanja konačnih
rezultata ovog
rada. Dobivanje pekmeza od divlje jabuke, naravno u manjim količinama i njegovo
ambalažiranje bio bi izvrstan konačni proizvod u sklopu izrade ovog master rada.

Pekmez je samo jedan od prirodnih pripravaka koji se mogu dobiti od plodova divlje
jabuke.
Kako se plodovi divlje jabuke koriste za pripremu mnogih nutritivno bogatih
dodataka prehrani,
tako u obzir treba uzeti i mnoge druge šumske voćkarice koje treba smatrati velikim
izvorom za
dobivanje kvalitetnih i nadasve ljekovitih proizvoda.
PEKMEZ.PNG

Slika 5. Priprema pekmeza od divljih jabuka

0

10

15

20

25

30

35

Trnina

Divlja
kruška

Divlja
trešnja

Kupina

Divlja
jabuka

Divlja ruža

Džanarika

Zova

Lijeska

Zastupljenost šumskih voćnih vrsta u zoni naselja Oskova

Broj pojedinačnih biljaka

Broj mini populacija

4. REZULTATI RADA

4.1. Inventarizacija šumskih voćkarica na lokalitetu ZP Konjuh

Kao što je već navedeno u poglavlju Materijal i metode, prva lokacija na kojoj se
vršila
inventarizacija šumskih voćkarica zahvatala je prostor od naselja Oskova do
predjela
Krabanjskog Krša koji pripadaju prostoru ZP Konjuh. Ispitivana lokacija, sastoji se
od nekoliko
različitih naselja, pa će rezultati inventarizacije biti prikazani po naseljima na
ispitivanom
lokalitetu.

Od prostora Separacije Oskova pa do naselja Oskova koje se nalazi na koordinatama

44°25'05.6"S 18°33'39.2"I, uzeto je u obzir da je to većinom degradiran od strane
čovjeka.
Većina zabilježenih biljnih vrsta nalazila su se pojedinačno, rijetko u manjim
skupinama. Sve
zabilježene vrste smještene su uz praćenu putnu komunikaciju.

Grafikon 1. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni naselja Oskova

0

0,5

1,5

2,5

Glog

Divlja kruška

Kupina

Divlja jabuka

Džanarika

Zastupljenost šumskih voćnih vrsta u zoni naselja Ježevica

Broj pojedinačnih biljaka

Broj mini populacija

Kao što je moguće vidjeti iz grafikona 1. većina šumskih voćnih vrsta se nalaze kao
pojedinačna
stabla tj. pojedinačne jedinke, rijetko kao mini populacije i to je uglavnom
trnina, kupina i
džanarika. U trenutku vršenja inventarizacije, većina ovih vrsta nalazila se u
punoj cvatnji, što je
također dokumentovano fotografijama.

Naredni ispitani lokalitet je naselje Ježevica koje se nalazi na nešto većoj

nadmorskoj visini i ima
djelimično kamenitu podlogu u odnosu na predhodno ispitani dio.

Grafikon 2. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni naselja Ježevica

Kao što se može vidjeti iz grafikona 2., pristune su uglavnom pojedinačne biljne
vrste u dosta
manjem broju u odnosu na prethodnu ispitivanu zonu naselja. Dominiraju džanarika,
glog i mini
populacije kupine.

Naredna ispitivana zona je zona naselja Repnik. Data lokacija se nalazi na

koordinatama
44°23'38.7" S i 18°32'27.3" I, a broj inventarizinarnih biljaka ovog prostora bit
će prikazan u
grafikonu 3., gdje se može vidjeti kako su sve inventarizirane biljke bilje
pojedinačne a ne u
populacijama.
Grafikon 3. – Zatupljenost šumskih voćkarica u zoni naselja Repnik

U zoni izletišta Mačkovac pa sve do narednog obilježenog lokaliteta Brana,

inventariziran je
nešto veći broj šumskih voćnih vrsta, što će biti prikazano u grafikonu 4.

Grafikon 4. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni izletišta Mačkovac

Od izletišta Mačkovac, naredna lokacija na kojoj je izvršena inventarizacija jeste
lokalitet Brana.
Na tom mjestu zabilježena su i tri slučajna uzorka šumskih voćnih vrsta, čije su
osnovne
karakteristike zabilježene i fotografijama dokumentovane. Također će broj
inventariziranih
šumskih voćnih vrsta biti prikazan u grafikonu 5. Lokalitet Brana nalazi se na
koordinatama
44°23'13.9"N 18°33'07.8"E.

Grafikon 5. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Brana

Prvi uzorak na lokalitetu Brana, a koji je evidentiran, je stablo divlje trešnje,

na kome su izvršena
neka osnovna mjerenja i zapažanja. Stablo je označeno po lokalitetu i broju, kao B1
(Brana 1).
Stablo se nalazilo u cvatu, a ono što je karakteristično za ovu vrstu je da vršni
dijelovi nisu
izbeharali. Stablo se procjenjuje na oko 30-40 godina starosti. Prve skeletne grane
nalaze se na
visini 6 metera, a raspon između dvaju skeletnih grana je 1-1,2 metra. Obim stabla
na 50 cm bio
je 150 cm, na 100 cm – 144 cm i na 160 cm – 129 cm. Krošnja joj je djelimično
piramidalna i
ima suhih grana, s tim da krošnja ide i do 5 m u širinu.
Slika 6. Habitus divlje trešnje – B1

Drugi uzorak na istom lokalitetu je stablo divlje jabuke, a uzorak je označen kao
B2 (Brana 2).
Krošnja divlje jabuke je ovalna do okrugla i više razvijena na sunčanoj strani.
Stablo se nalazilo
u fazi eksplozivnog cvjetanja. Obim stabla na 50 cm bio je 83 cm, a na 130 cm – 83
cm i upravo
prve skeletne grane su formirane na toj visini.
Slika 7. Habitus divlje jabuke – B2

Slika 8. Cvijetne drške kod divlje jabuke su kraće nego kod divlje trešnje ili
divlje kruške
Na slici 8. prikazana je jedna od značajnih i lako uočivih karakteristika ove
šumske voćne vrste.
Tako su Drvodelić i sar. (2015) u svom radu naveli nekoliko značajnih
karakteristika po kojima
možemo razlikovati divlju jabuku od ostalih pripadnika ove vrste, a to su:
dlakavost
listova i cvjetova, veličina plodova i boja plodova i njihova prošaranost.

Treći uzorak koji je evidentiran nalazi se na istom lokalitetu, a u pitanju je

stablo divlje kruške i
označeno je kao B3 (Brana 3). Stablo je nešto mlađe u odnosu na ostala dva uzorka,
visoko i
usko, što je i karakteristično za stabla divlje kruške. Stablo je visine između 9 i
10 metara, a
obzirom da se stablo nalazilo u gustoj sastojini šume, u potrazi za sunčevim
svjetlom prilično je
vitko i visoko, a prve grane javljaju se na visini od 3 metra. Obim stabla na 50 cm
iznosio je 51
cm, na 100 cm – 50 cm, na 200 cm – 45,5 cm.

Slika 9. Habitus divlje kruške – B3

Od lokacije Brana prema lokalitetu Grab Potok, nastavljeno je sa inventarizacijom
šumskih
voćnih vrsta. Grab Potok nalazi se na rubnom dijelu ZP Konjuh, tj. na sjevernom
dijelu kapije,
dakle obilježavano je iz pravca sjever-jug. Približna nadmorska visina u zoni Grab
Potoka je 357
metara. Zbog čistog vazduha i same okoline uzeta je u obzir i mogućnost pčelarenja
na ovom
prostoru kao i formiranje apikomora. Broj inventariziranih šumskih voćnih vrsta bit
će prikazan
u grafikonu 6.

Grafikon 6. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Grab Potoka

Područje istraživanja nastavlja se na naselje Pasji Dol. U toku istraživanja uočen

je i veliki broj
populacija lišaja, što upućuje na to da je zrak prilično čist. Na lokalitetu Pasji
Dol uočena su i
pojedinačna stabla oraha, koji se također svrstava u šumske voćne vrste. Broj
inventariziranih
šumskih voćnih vrsta bit će prikazan u grafikonu 7.
Grafikon 7. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Pasji Dol

Lokalitet Zlača gdje se nalazi i odmaralište bio je sljedeće područje

inventarizacije i istraživanja.
Neke od zanimljivih uočenih biljnih vrsta na ovom području bile su pasji zub,
košuta i plućanik.
Područje Zlače nalazi se na približno 580 metara nadmorske visine. Stanište za ove
biljke je
uglavnom močvano i vlažno. Biljne vrste poput javora, brijesta, johe i graba su
pratioci vlažnih
staništa i one su upravo uočene na ovom prostoru. Broj i zastupljenost
inventariziranih šumskih
vrsta bit će prikazan u grafikonu 8.
Grafikon 8. – Zatupljenost šumskih voćkarica u zoni Zlače

Područje istraživanja nastavljeno je prema Krabanji, odnosno Krabanjskom Kršu.

Uglavnom su
u ovom području dominirale populacije šuma, među kojima se moglo uočiti i nekoliko
predstavnika šumskih voćnih vrsta. Informacije o području Krabanjskog krša,
prikupljene su od
lokalnih planinara, a broj i zastupljenost inventariziranih šumskih voćnih vrsta
bit će prikazana u
grafikonu 9.
Grafikon 9. – Zastupljenost šumskih voćkarica u zoni Krabanje

Lokalitet Krabanje se prema GPS-u nalazi na koordinatama 44°19'29.1" S 18°34'18.4"

I. U toku
prikupljanja informacija, većina lokaliteta i biljnih vrsta je fotografisana, što
znači da su
navedene slike upravo iz vlastitih izvora. Korištena su pomagala, tipa Google
Earth, Google
Maps, AccuWeather i mnoge internetske stranice koje su poslužile za prikupljanje
informacija.

4.2. Druga lokacija istraživanja

Ako se u obzir uzme druga navedena lokacija istraživanja, navedeni lokalitet može
se uzeti kao
izvrsno područje za uzgoj ne samo šumskih voćnih vrsta nego i autohtonih voćnih
vrsta i to
prema principima ekološke poljoprivrede. Teren je na blagom nagibu i prilično
provjetren, čime
se smanjuje mogućnost zadržavanje viška vode, ali isto tako i pojave bolesti ili
napada štetočina.
Ovaj lokalitet je odličan primjer uzgoja šumskih voćnih vrsta, te nastojanja da se
iste očuvaju.
Pored toga, ove biljne vrste služe kao podloge za kalemljenje odnosno mogu
poslužiti kao jako
važan materijal u rasadničkoj proizvodnji. Ovaj “Šumski vrt” predstavlja i jednu
zajednicu
različitih voćnih vrsta koje pripadaju različitim botaničkim porodicama, što je sa
staništa
atlic mahala.jpg
atlic mahala2.jpg
ekološke poljoprivrede jako važno jer se na takav način čuva i održava
biodiverzitet, kao jedan
vrlo važan princip ekološke poljoprivrede. Prikupljanjem osnovnih podataka od
vlasnika
“Šumskog vrta” zaključak je da se svake godine u njemu mogu naći plodovi različitih
šumskih i
autohtonih voćnih vrsta koje iako imaju odlike alternativne rodnosti, daju jako
kvalitetne i
nadasve plodove jako pozitivnih učinaka po ljudsko zdravlje. Svake sezone plodovi
su
iskorišteni ili za konzum u svježem stanju ili se pak, kao takvi koriste za
preradu. Također, ovaj
lokalitet se nalazi udaljen od glavnih saobraćajnica, mnogih izvora zagađenja, ali
i generalno
uticaja čovjeka, što je važan pokazatelj kvalitete plodova koji potiču iz ovog
voćnjaka.

Slika 10. Lokalitet Atlić Mahala

4.3. Vremenske prilike datih lokaliteta

Na našim prostorima, susjednoj Hrvatskoj ali i većini zemalja Evrope, izraz koji se
koristi za
računanje srednje dnevne temperature je sljedeći: T1=(T7+T14+2xT21) / 4, gdje je T7
temperatura izmjerena u 07:00h, T14 u 14:00h i T21 u 21:00h [40]. Srednje dnevne
temperature
za april, maj, juni, juli, august i septembar 2022. godine bit će prikazane su u
grafikonima 10 -
21. Srednje dnevne temperature u grafikonima će biti prikazane posebno za lokalitet
ZP Konjuh,
to jest lokalitet Banovića, te posebno za lokalitet Živinica.
Grafikon 10. – Srednje dnevne temperature za april 2022 – lokalitet Banovići

Grafikon 11. – Srednje dnevne temperature za maj 2022 – lokacija Banovići

Grafikon 12. – Srednje dnevne temperature za juni 2022 – lokacija Banovići

Grafikon 13. – Srednje dnevne temperature za juli 2022 – lokacija Banovići

Grafikon 14. – Srednje dnevne temperature za august 2022 – lokacija Banovići

Grafikon 15. – Srednje dnevne temperature za septembar 2022 – lokacija Banovići

Grafikon 16. – Srednje dnevne temperature za april 2022 – lokacija Živinice

Grafikon 17. – Srednje dnevne temperature za maj 2022 – lokacija Živinice

Grafikon 18. – Srednje dnevne temperature za juni 2022 – lokacija Živinice

Grafikon 19. – Srednje dnevne temperature za juli 2022 – lokacija Živinice

Grafikon 20. – Srednje dnevne temperature za august 2022 – lokacija Živinice

Grafikon 21. – Srednje dnevne temperature za septembar 2022 – lokacija Živinice

Kao što je već navedeno, srednje dnevne temperature su praćene posebno za lokalitet
ZP Konjuh
i posebno za lokalitet Živinica. Obzirom da su u pitanju dvije lokacije koje nisu
mnogo udaljene,
za očekivati je da će se na istima pojaviti slične temperaturne i vremenske
prilike, bez značajnih
razlika ili oscilacija. U grafikonima od 10. do 15. prikazane su srednje dnevne
temperature za
lokalitet Banovića, a u grafikonima od 16. do 21. prikazane su srednje dnevne
temperature za
lokalitet Živinica. Ako se sagleda april mjesec za lokalitet Banovića, može se
uočiti kako se
nekoliko dana pojavljivale srednje dnevne temperature koje su u minusu. Obzirom da
su se biljne
vrste navedenog lokaliteta u tom periodu nalazile u fazi ekspanzivnog cvjetanja,
ovakve
temperature, mogle su djelimično imati uticaja na pojavu ili odsustvo plodova
analiziranih
biljnih vrsta. Međutim, kako su navedene biljne vrste praćene tokom vegetacijske
sezone,
evidentno je kako ove temperature nisu imale posebnog uticaja na cvijet odnosno
samo cvjetanje
analiziranih posmatranih biljnih vrsta. Nešto veća oscilacija srednjih dnevnih
temperatura desila
se ponovno u maju mjesecu, dok je ostalih mjeseci srednja dnevna temperatura bila
prilično
stabilna. Izuzetak je septembar mjesec, gdje su se temperature, pred sami kraj
mjeseca, počele
spuštati, donekle i uz veliku oscilaciju.

U grafikonima od 16. do 21. prikazane su srednje dnevne temperature za lokalitet

Živinica. Kao
što je istaknuto, dva lokaliteta koja se u ovom istraživanju upoređuju su
geografski i prostorno ne
toliko udaljeni, pa je jasno da se neće javiti posebne razlike u pogledu
temperaturnih i
vremenskih prilika. U mjesecu aprilu, pojavljuju se srednje dnevne temperature u
minusu,
također u mjesecu maju su se javile blage oscilacije temperatura, kao i septembar
mjesec sa
oscilacijama pri kraju.

Iz navedenog se da zaključiti kako je i jedan i drugi lokalitet u vegetacijskoj

sezoni 2022 imao
prilično pogodne i prihvatljive temperaturne uslove za stvaranje plodova kod
predstavnika
šumskih voćkarica. Obzirom da su kao biljne vrste prilično otporne, na pojavu
plodova nisu
posebno imali uticaja dani sa temperaturama u minusu. Umjereni klimat sa svojima
karakteristikama, viša nadmorska visina, okolina bez bliskih izvora zagađenja, su
odlični uslovi
za egzistenciju i normalan razvoj predstavnika šumskih voćkarica.

Mnoga istraživanja i literaturni izvori govore o takozvanoj alternativnoj rodnosti

kod divlje
jabuke ali i ostalih predstavnika šumskih voćkarica. Prema Drvodeliću i sar. (2015)
dobar urod
plodova i sjemena događa se svakih 2–4 godine. Na taj urod sjemena može, u svakom
slučaju
negativno utjecati kasni proljetni mraz. Utjecaj mraza na urod sjemena, ali i
generalnu pojavu
plodova zavisi od razvojnog stadija ploda u vrijeme mraza. Plodovi divlje jabuke bi
se trebali
sakupljati odmah nakon sazrijevanja zbog šteta od životinja koje se hrane njezinim
plodovima
[56].

4.4. Hemijske analize plodova šumskih voćkarica

Hemijske analize plodova šumskih voćkarica vršene su u labaratoriji za Prehrambenu

tehnologiju na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a obuhvatile su
određivanje
sljedećih parametara:

1. pH
2. Ukupna kiselost
3. Topiva suha tvar
4. Suhe tvari – sušenje
5. Sirova vlakna
6. Pektinske tvari
7. Ukupni fenoli
8. Jodno škrobni test
9. Čvrstoća – penetrometar

Navedene hemijske analize vršene su uz nadzor asistenta i laboranta odgovornog za

labaratoriju i
njoj pripadajuće predmete koji se održavaju na Tehnološkom fakultetu Tuzla. Osim
toga, sve
analize su rađene prema uputstvima i smjernicma iz Pravilnika o uzimanju uzoraka i
vršenju
analiza voća i povrća (Služebni list SFRJ, 29/83). Biljni materijal koji se
koristio za analize
nalazio se u svježem stanju, prikupljen sa dva različita lokaliteta istraživanja a
pripadaju vrsti
divlje jabuke (Malus sylvestris) i vrsti divlje višnje (Prunus cerasus). Uzorak
divlje jabuke bit će
označen kao uzorak I, a uzorak divlje višnje označen kao uzorak II. Od svake vrste
u labaratorij
je dostavljeno negdje oko 1 kg svježeg uzorka.
4.4.1. Određivanje pH vrijednosti

pH vrijednost je mjera kiselosti otopine, predstavlja aktuelni aciditet. Vrijednost

pH često služi i
kao mjerilo zrelosti voća. Određivanje pH vrijednosti vrši se pH indikatorima ili
potenciometrijski pomoću pH metra, na kome se elektrometrijski mjere potencijalne
razlike
između dvije elektrode. Indikatori su tvari koje promjenom boje dokazuju prisutnost
neke druge
tvari. Indikatori su prirodne tvari ili njihove otopine koje na uočljiv način
stupaju u određenu
hemijsku reakciju, omogućujući time praćenje toka reakcije, odnosno određivanje
njezina
završetka. Postoji nekoliko vrsta indikatora od kojih se najviše upotrebljavaju
lakmus papir,
metil-oranž, fenolftalein i metilno-crvenilo [41]. Postupak određivanja pH
vrijednosti prikazan je
na slici 11.

Postupak:

U čašicu od 50 ml se odmjeri 10 ml uzorka. pH-metar se prethodno uključi, ostavi 15

min da se
zagrije i pripremi za rad (kalibrira). Staklena elektroda pH-metra se prvo ispere
destilovanom
vodom i potom se uroni u uzorak, a na skali se očita vrijednost. Uzorci koji se
lahko filtriraju
najprije se profiltriraju kako bi se uklonile balaste tvari, a zatim slijedi
postupak određivanja pH
vrijednosti [42].

Rezultati:

Tabela 5. Rezultati pH vrijednosti

Uzorak

pH vrijednost

3.04

II

3.24
ph jabuka.jpg
ph višnja.jpg

Slika 11. Određivanje pH vrijednosti u uzorcima divlje jabuke i višnje

Stojiljković i sar. (2016) su ispitivajući mogućnost upotrebe ekstrakta divlje

jabuke u svom
istraživanju došli do podatka da se pH divlje jabuke kreće u rasponu od 3,17 do
5,48. Za
pripremu tekućih ekstrakata u njihovom istraživanju korišteni su rastvarači
kompatibilni sa
kožom, kako bi se utvrdila njihova potencijalna primjena, osim u hrani, i u
kozmetičkoj
industriji, za izradu preparata namenjenih za upotrebu na koži [50]. Također su
Smanalieva i sar.
(2020) dvogodišnjim eksperimentom ispitivajući nutritivne karakteristike šumskih
voćnih vrsta,
na dva različita uzorka divlje jabuke dobili su pH vrijednost od 3,88 kod jednog
uzorka i 3,89
kod drugog uzorka [51]. S druge strane, u Bosni i Hercegovini rađeno je
istraživanje na
predstavnicima divljih šumskih vrsta, pa su Rimpapa i sar. (2007) za vrijednost pH
kod divlje
višnje dobili pH od 3,59, što nije veliko odstupanje u odnosu na navedeni rezultat.
U njihovom
istraživanju, kiselost voća direktno je zavisila od koncentracije alifatskih i
aromatičnih organskih
kiselina u plodovima. Postojala je veća statističko-matematička korelacija između
pH vrijednosti
u maceratu plodova i ukupnog sadržaja fenola nego između pH vrijednosti voćnog
macerata i
ukupnog sadržaja antocijana [52].
4.4.2. Određivanje ukupne kiselosti

Kiselost voća i povrća potiče od prirodno sadržanih organskih kiselina (limunska,

jabučna,
vinska,...) kao i od taninskih i pektinskih tvari. Prirodne organske kiseline se
uglavnom nalaze u
malim količinama u svježem voću i povrću kao slobodne kiseline ili vezane u obliku
soli. U voću
ih ima prosječno 0,1 – 2%, u soku ih može biti i do 6%, dok ih u povrću ima manje
od 0,1%.
Određivanje kiselosti se vrši titracijom s otopinom natrijeva hidroksida, uz
fenolftalein kao
indikator. Metoda se primjenjuje za određivanje ukupne kiselosti u voću i povrću i
proizvodima
od voća i povrća [41].

Reagensi:

 Fenolftalein – indikator, rastvor 10 g/l u 95%-nom etanolu;

 Otopina natrijeva hidroksida; c (NaOH)=0,1 mol/L

Postupak:

Pripremanje uzorka:

Odmjeri se oko 25 g uzorka, sa tačnošću 0,01 g i pomoću 50 ml vode kvantitativno

prenese u
konični sud i homogenizira. Konična posuda se spoji sa povratnim hladilom i sadržaj
zagrijava
na vodenom kupatilu oko 30 minuta. Poslije hlađenja, sadržaj se prenese u odmjernu
tikvicu
zapremine 250 ml i dopuni do oznake destilovanom vodom i filtrira. Otpipetira se
oko 25 uzorka
i prenese u Erlenmajer tikvicu i dodaju 3-5 kapi rastvora fenolftaleina (3-5 kapi)
i, uz mućkanje,
titriše rastvorom natrijum-hidroksida do pojave svijetloružičaste boje. Na istom
uzorku za
ispitivanje izvrše se najmanje dva određivanja.

Račun:

Uzorak uzet po masi: ukupna kiselost izražena u milimolovima monobazične kiseline u

100 g
proizvoda, uzimajući u obzir izvršeno razblaženje, izračunava se formulom:

Kiselost (mmol/100g) =
* V1 * c *

gdje je:
V 0 – zapremina uzorka, ml;

V1 – zapremina rastvora natrijum-hidroksida utrošenog za određivanje, ml;

c – tačna koncentracija rastvora natrijum-hidroksida u mol/l;

m – odmjerena masa proizvoda, g.

_____________________________

Masa uzorka jabuke = 25,3026 g

Masa uzorka višnje = 25,0565 g

Tabela 6. Rezultati određivanja ukupne kiselosti

Uzorak

V (NaOH)

Srednja
vrijednost
V(NaOH)

Kiselost
(mmol/100g)

Kiselost (g/100g)

2,8

2,6

11,46

11,46 * 0,067 = 0,7

2,3

2,7

II

10,6

9,9

39,51

39,51 * 0,067 = 2,6

9,6

9,7
Drugi način izražavanja kiselosti:

Ukupna kiselost se može izraziti, kao što je uobičajeno, brojem grama kiseline u
100 g ili 100 ml
(g/100 g) proizvoda množenjem dobijene vrijednosti odgovarajućim faktorom k neke od
kiselina
koje su navedene u tabeli 7. Rezultat se prikazuje jednim decimalom i također su
prikazani u
tabeli 6.
Tabela 7. Vrijednosti k za pojedine organske kiseline

Kiselina

Faktor

Jabučna

0,067

Vinska

0,075

Limunska

0,070

Mliječna

0,090

Oksalna

0,045

Sirćetna

0,090

Obzirom da je uzorak broj II bio prilično obojen i da se određivanje nivoa

kiselosti nije mogla
odrediti titracijom pomoću otopine NaOH, određivanje kiselosti vršeno je
potenciometrijeski a
rezultati su također prikazani u tabeli 6., a postupak određivanja kiselosti
prikazan je na slici 12.
Također se i kao u slučaju uzorka broj I ispitivanje kiselosti vršilo na tri probe,
nakon čega se
uzela njihova srednja vrijednost.

Slika 12. Potenciometrijsko određivanje kiselosti

Prema istraživanju Smanalieva i sar. (2020) ukupna kiselost kod dva različita
uzorka divlje
jabuke koji potiču sa dva različita lokaliteta iznosio je kod prvog uzorka 0,48%, a
kod drugog
uzorka 0,68%. U ovom istraživanju su se također nastojale procijeniti nutritivne
vrijednosti i
pomološke karakteristike divljeg voća i bobičastog voća iz šuma južnog Kirgistana
uključujući
jabuku, krušku, šipak ili žutiku. U drugom istraživanju u susjednoj Hrvatskoj,
Pedištić i sar.
(2007) su ispitivali ukupnu kiselost divlje višnje na lokalitetetu Zadra i Splita i
to u četiri navrata,
pri čemu se ukupna kiselost datih uzoraka kretala u rasponu od 1,88 do 2,72 %, u
zavisnosti od
vremena berbe. U ovim područjuma u susjednj Hrvatskoj, višnja postiže najbolji
kvalitet
plodova, visok sadržaj suhe materije i šećera, prijatne arome i intenziteta boje.
Višnja je izvor
aktivnih sastojaka, organskih i neorganskih jedinjenja, dijetalnih vlakana,
aromatičnih jedinjenja
i visokog sadržaja fenolnih spojeva, posebno antocijana i hormona melatonina [53].

4.4.3. Određivanje topive suhe tvari metodom refraktometrije

Refraktometrija se kao analitički postupak temelji na poznatom fizikalnom zakonu

loma
(refrakcije) svjetla, prema kojem se zraka svjetla, prelazeći iz jedne prozirne
tvari u drugu, lomi
pod određenim uglom na razdjelnoj graničnoj ravnini, u kojoj se te dvije tvari
dodiruju. Taj ugao,
nazvan indeks loma, uz standardne je uvjete temperature i gustoće prozirnih tvari
konstantne
veličine, a mjeri se u kutnim stupnjevima. Topljiva suha tvar može se odrediti
ručnim
refraktometrom. Tako određena količina suhe tvari prividna je i izražava se kao
vrijednost
saharoze, a naziva se prividnim šećerom [42]. Određivanje topljive suhe tvari u
proizvodima od
voća i povrća temelji se na očitavanju topljive suhe tvari izravno na ljestvici
refraktometra ili na
mjerenju indeksa refrakcije ispitivane otopine na 20 °C, na temelju kojeg se pomoću
tablice
izračunava količina topljive suhe tvari. Ova se metoda primjenjuje prije svega na
tekuće i
poluguste (kašaste) proizvode od voća i povrća te na proizvode s cijelim plodovima
i dijelovima
plodova [43].

Aparatura i pribor:

 refraktometar sa ljestvicom za mjerenje indeksa refrakcije, graduiranom na 0,001,

s
mogućnošću procjene do 0,0002, koji mora biti podešen tako da na 20°C pokazuje za
destilovanu vodu 0% suhe tvari.
suha tvar jabuka.jpg
suha tvar višnja.jpg
 refraktometar s ljestvicom za izravno očitavanje suhe tvari (mase saharoze) u
postocima,
graduiran na 0,5%, s mogućnošću procjene 0,25%, koji mora biti podešen tako da na
20°C pokazuje za destilovanu vodu 0% suhe tvari.

Slika 12. Refraktometar stoni digitalni do 90 Brix

Postupak:

Na početku rada refraktometar se baždari pomoću destilovane vode pri sobnoj

temperaturi.
Potom se bisti sok uzorka stavi na predviđeno mjesto za uzorak i očita vrijednost
na digitalnom
refraktometru. Za svaki uzorak mjesenje se ponovi barem tri puta. Stupanj Brixa
odgovara 1 g
šećera na 100 grama otopine, što vrijedi i za stupnjeve Baumea. Razlika je u načinu
baždarenja,
u kojoj se za °Brixa koristi čista saharoza, a za °Baumea (Bé) koristi otopina
natrij hlorida.

Tabela 8. Rezulati određivanja topive suhe tvari za uzorak I i II

Uzorak

Topiva suha tvar

20,78

20,77

20,77

10,13

II

10,13

10,13
sušenje višnja.jpg
Za svaki uzorak, odnosno posebno za uzorak I, nakon baždarnja destilovanom vodom,
vršilo se
mjerenje tri puta, a isti postupak ponovljen je i sa uzorkom II. Ispitivajući
proces sazrijevanja i
mogućnost skladištenja divlje jabuke Petel i sar. (2014) su iznijeli podatak da je
količina suhe
tvari u ispitivanom uzorku iznosila 15,07 Brix-a, što je djelimično manje nego kada
je u pitanju
ispitivani uzorak u ovom istraživanju. Kod većine kultivara jabuke, prema nekim
istraživanjima
vrijednosti topive suhe tvari kretala se od 11 do 15 Brix-a. Kada je u pitanju
uzorak divlje višnje,
Najafzadeh i sar. (2014) ispitivajući jedanaest različitih genotipova višnje i
njihove parametre
kvalitete ploda i antioksidativna svojstva, vrijednosti topive suhe tvari su se
kretale u rasponu od
14,57 do 21,54 Brix-a. Ukupni šećeri u voću je važan atribut kvaliteta višanja a sa
viši TS nudi
prednost prerade, posebno kada se pravi koncentrat soka od višnje [54].

4.4.4. Određivanje ukupne suhe tvari sušenjem

Ukupna suha tvar predstavlja zbir topive i netopive tvari. Ukupna suha tvar se
određuje sušenjem
na 105 °C. Ukupnu suhu tvar čini cjelokupna količina tvari iz sastava proizvoda,
koja ne isparava
pod definisanim uslovima [43]. U suhu posudicu je izvagano oko 2,5-5 g uzorka, koji
je
prethodno usitnjen i pripremljen. Posuda sa uzorkom se stavi u sušnicu, suši jedan
sat na
temperaturi 105°C. Sušnica koja se upotrebljavala u ovom eksperimentu diretktno
pokazuje
vrijednost isparenih materija u postotcima, odnosno količinu vlažnosti. Data
vrijednost se potom
oduzme od vrijednosti 100%, a kao rezultat dobit će se količina ukupne suhe tvari
uzorka.

Slika 13. Sušenje uzorka II

Tabela 9. Rezultati određivanja ukupne suhe tvari u uzorcima I i II

Uzorak

Ukupna suha tvar

W = 86,98

ST % = 13,02

II

W = 76,49

ST % = 23,15

Kao što se vidi iz tabele 9. količina ukupne suhe tvari koja nije isparila iznosi
13,08% za uzorak
I, a 23,15% za uzorak II. Prema Smanalieva i sar. (2020), u dva različita
ispitivana uzorka divlje
jabuke količina vlažnosti je iznosila 82.48 za prvi uzorak, a za drugi 80.79, što
bi značilo da je u
prvom sličaju količina ukupne suhe tvari iznosila 17,52%, a u drugom 19,21%. Ako se
ispitivani
uzorak višnje uporedi sa nekim istraživanjima poput Pedisić i sar. (2007), kod
kojih je u
različitim momentima berbe za dva različita uzorka količina ukupne suhe tvari
iznosila
vrijednost u rasponu od 16,77 do 27,27%, može se zaključiti kako se i u ovom
slučaju vrijednost
ukupne suhe tvari nalazi u opitimalnim granicama. Sadržaj vlage analizirane divlje
jabuke bio je
nešto viši od vrijednosti navedenih u literaturi za komercijalne voćne vrste. Na
primjer, sorte
jabuka Red Delicious, Golden Delicious, Gala, Granny Smith i Fuji imaju sadržaj
vlage od 85,56
% [51].

4.4.5. Određivanje sirovih vlakana (Metoda po Kurchner-Hanak-u)

U sirova vlakna spadaju celuloza i njezini pratioci, a to su hemiceluloza i lignin.

Pojedinačno
određivanja ovih sastojaka voća i povrća je povezano sa različitim teškoćama jer
mnogi od ovih
spojeva imaju ista fizikalno-hemijska svojstva, a sa druge strane kod svakog od
ovih
visokopolimernih spojeva varira stupanj polimerizacije, a time se mijenjaju i
njegova svojstva.
Zbog toga još nije pronađena odgovarajuća metoda kojom bi se mogao odrediti
pojedinačno
svaki od ovih spojeva pa se oni određuju zajedno kao sirova vlakna [43].

Potrebne hemikalije:

 Octena kiselina, 80% otopina,

 Nitratna kiselina, koncentrirana,
 Smjesa 80% octene kiseline i koncentrirane nitratne kiseline u odnosu 10:1,
 Etanol, 96%,
 Eter, p.a.
 Amil-alkohol, p.a.

Potreban pribor: vaga, Erlenmayer tikvica sa šlifom od 100 mL, zračno hladilo,
rešo, menzure od
25 ml i 10 ml, guč lončić G-2 ili G-3, vakuum boca, vakuum pumpa

Postupak:

Izvaže se 1 g dobro usitnjenog uzorka i stavi u Erlenmeyerovu tikvicu od 100 ml, sa

brušenim
grlom, doda se 25 ml 80% octene kiseline i 2.5 ml koncentrirane nitratne kiseline i
kuha pola
sata uz povratno zračno hladilo. Ako se pri dodavanju kiselina javi pjena treba
sipati par kapi
amil-alkohola. Tikvicu treba prilikom kuhanja koji put promućkati kako bi se
spriječilo hvatanje
čestica za zidove tikvice. Nakon završenog kuhanja sadržaj se još vruć profiltrira
kroz prethodno
osušen i izvagan filter papir, uz slabu evakuaciju. Talog se ispere smjesom octene
i nitratne
kiseline, zatim vrućom vodom pa onda etanolom i eterom. Suši se pola sata u
sušnici, na
temperaturi 100-110 °C, hladi i važe.

Račun:

Masa uzorka jabuke = 1,0072 g

Masa uzorka višnje = 1,0657 g

Masa praznog filter papira za jabuku = 20,3184 g

Masa praznog filter papira za višnju = 16,0593 g

Masa fp nakon sušenja za jabuku = 20,3316 g

Masa fp nakon sušenja za višnju = 16,0789 g

____________________________________

Sirova vlakna % =

Gdje je:
a – količina sirovih vlakana nakon sušenja, g,

a = masa filter papira nakon sušenja – masa praznog filter papira

Ok – količina uzetog uzorka, g.

Rezultati:

Sirova vlakna (jabuka) = 1,31 %

Sirova vlakna (višnja) = 1,84 %

Kod uzorka I sadržaj sirovih vlakana iznosio je 1,31%. Ukoliko se ovaj rezultat
usporedi sa
istraživanjem Smanalieva i sar. (2020), da se uočiti mala razlika, obzirom da je u
njihovom
istraživanju kod prvog sadržaj sirovih vlakana bio 1,99%, a kod drugog uzorka
1,77%.
Međutim, ovakve varijacije u nutritivnim vrijednostima vjerovatno mogu biti pod
utjecajem
genetike ispitivanih genotipova kao i uslova okoline, kao što su temperatura
(prosjek, maksimum
i minimum), dostupnost vode (npr. obrasci padavina i ukupna količina), stanje tla
(npr. sadržaj
nutrijenata, tlo, dubina), zračenje (npr. intenzitet, kvalitet) i abiotički i
biotički stresovi koji utiču
na sadržaj minerala, te primarne i sekundarne metabolite divljeg voća i šumskih
voćkarica [51].

4.4.6. Određivanje pektinskih tvari

Pektinske tvari su polisaharidi prirodno prisutni u voću i povrću, a kao aditivi su

prisutni i u
mnogim prehrambenim proizvodima. Značajni su zbog svojstva bubrenja i stvaranja
postojanih
gelova pa se koriste kao sredstva za želiranje, kao emulgatori i stabilizatori.
Dosta pektinskih
tvari sadrže citrus plodovi, jabuke, ribizle, dinja, šećerna repa (do 20% na suhu
tvar), a od povrća
mrkva (do 7.1% na suhu tvar). U pektinske tvari spadaju pektinske kiseline i
njihove soli pektati,
pektin i pektinati, protopektin koji je netopljiv u vodi i derivati pektina.
Svojstva pektina ovise o
stupnju esterifikacije pa tako razlikujemo visokoesterificirane pektine sa više od
50%
karboksilnih grupa esterificiranih metanolom i niskoesterificirane pektine sa manje
od 50%
karboksilnih grupa esterificiranih metanolom. Oni se međusobno razlikuju po
topljivosti u vodi,
svojstvima taloženja, moći želiranja, itd. Na pektinske tvari djeluju enzimi
pektaze koji ih
hidroliziraju i pektinaze koji razgradjuju α (1→4) glikozidnu vezu pektinskih
kiselina. Pri analizi
voća i povrća i njihovih proizvoda vrši se dokazivanje i određivanje pektina te
analiza pektinskih
preparata. Uloga pektinskih tvari u preradi voća i povrća je vrlo značajna. Kod
nekih proizvoda
traži se određeno želiranje koje se može postići zahvaljujući prisutnim pektinskim
tvarima i u
samoj sirovini. Pektinske tvari imaju sposobnost da sa vodom, šećerom i organskim
kiselinama
pod određenim uvjetima stvaraju gel. Za uspjeh proizvodnje ovakvih proizvoda
(džemovi,
marmelade, slatka, voćni želei i sirevi) poželjno je poznavanje sadržaja pektinskih
tvari u
sirovinama. Kod proizvodnje kašastih voćnih sokova pektinske tvari imaju ulogu
nosioca sola
koji sprječava izdvajanje tekuće od čvrste faze. Pektin je koloidna jezgra oko koje
se okupljaju
čvrste čestice otopljene u soku (suspenzoidi), te se stoga teže talože. Pri
proizvodnji bistrih
voćnih sokova pektinske tvari su nepoželjne, te nam analiza pektina pokazuje
efikasnost
enzimske obrade soka prilikom prerade. Pektin je visokomolekularni polimer, koji po
sastavu
predstavlja metilester poligalakturonske kiseline.

Pri određivanju pektinskih tvari djelovanjem razrijeđenih baza, najprije se izvrši

deesterifikacija
pri čemu se dobije pektinska kiselina koja je topljiva u vodi. Pektinska kiselina
se prevede u
netopljivu kalcijevu so – kalcij pektat. Stvoreni talog se izdvoji i služi za
određivanje sadržaja
pektina u uzorku, u obliku kalcij pektata [43].

Pektini se prirodno nalaze u voću i nekim vrstama povrća. Određene vrste voća su
izrazito
bogate pektinima: jabuka, narandža, dunja i sl. Širok dijapazon proizvoda moguće je
proizvesti
na bazi pektinskog gela ili drugih sredstva za želiranje, a najčešće su to :
marmelade, džemovi,
voćni želei i brojni konditorski proizvodi. Uslovi pod kojima nastaje gel su
različiti i ovise o
temperaturi, pH vrijednosti, sadržaju iona, sadržaju i sastavu otopljene suhe
tvari, vrsti i tipu
sredstva za želiranje [44].

Potrebne hemikalije:

 0.1M NaOH
 1M CH3COOH
 1M CaCl2
Postupak:

Izvagati oko 25 g dobro usitnjenog uzorka i prenijeti u Erlenmeyerovu tikvicu sa

brušenim
grlom. Nasuti 200 cm3 destilirane vode, homogenizirati i zagrijavati 10 minuta na
vodenoj
kupelji sa povratnim hladilom. Sadržaj prenijeti u odmjernu tikvicu od 250 cm3,
ohladiti i
dopuniti destiliranom vodom do crte te profiltrirati kroz obični filter-papir.
Otpipetirati 50 cm3
filtrata u čašu od 400 cm3, dodati 100 cm3 0.1M otopine NaOH, pokriti čašu satnim
staklom i
ostaviti da stoji na sobnoj temperaturi 24 sata. Sljedeći dan dodati 50 cm3 1M
otopine octene
kiseline i poslije pet minuta 50 cm3 1M otopine kalcij-hlorida. Dodavanjem kalcij-
hlorida stvara
se kalcij pektat. Nakon jednog sata, zagrijati smjesu do vrenja i kuhati lagano tri
minute.
Profiltrirati vruću smjesu preko Büchnerovog lijevka kroz prethodno osušen i
izvagan filter-
papir. Talog više puta isprati vrućom destiliranom vodom a filter-papir sa talogom
sušiti pola
sata na 105°C u sušnici, ohladiti i izvagati.

Slika 14. Određivanje pektinskih tvari

Račun:

Masa uzorka jabuke = 25,5517 g

Masa uzorka višnje = 25,2273 g

Masa praznog f.p. jabuke = 38,5822 g

Masa praznog f.p. višnje = 42,6549 g

Masa f.p. nakon sušenja (jabuka) = 38,6131 g

Masa f.p. nakon sušenja (višnja) = 42,6641 g

% Ca-pektata =
* 100 * 5

Gdje je:

g1 = masa filter papira sa talogom

g2 = masa suhog filter papira

G = masa uzorka u gramima

______________________________________

Rezultati:

% Ca-pektata (jabuka) = 0,605%

% Ca-pektata (višnja) = 0,182 %

Slika 15. Razultati određivanja pektinskih tvari

Količina pektina, izraženih u obliku Ca-pektata za uzorak I iznosio je 0,605%, a za

uzorak II
0,182%. Jašić M. (2013) iznosi da se za vrstu jabuke količina pektina kreće u
dijapazonu od 0,4
do 2,6%. Prerada voća i povrća zahtijeva dobijanje proizvoda željene teksture,
ukusa i ukupnih
organoleptičkih svojstava. Za postizanje tih zahtjeva često se koriste tvari kojima
se postiže
određen stupanj želiranja. To su prije svega, aditivi tipa hidroholoida, među
kojima je najčešće
korišteni pektin [55]. Ognjanov i Cerović (2003) navode da se sadržaj Ca-pektata u
uzorcima
višnje kreće od 0,4 do 1 %. Obzirom da pektini imaju veliku ulogu u tehnologiji
voća i povrća,
npr. tekstura i čvrstoća svježih i konzerviranih proizvoda, bistrenje ili
stabilizacija voćnih
sokova, pojava želea u džemovima i želeima, te proizvodnja komercijalnih pektina iz
voćnih
otpadaka, nije iznenađujuće da se sve više istraživanja posvećuje proučavanju ovih
zanimljivih
spojeva i njihovom ponašanju u raznim proizvodima.

4.4.7. Određivanje ukupnih fenola

Fenolni spojevi su skupina sekundarnih metabolita koji su jedni od najbrojnijih

spojeva u
biljnom svijetu. Prema strukturi spojeva dijele se na fenolne kiseline, flavonoide
i neflavonoide
(stilbeni). Fenolni spojevi su u biljnoj hrani važni zbog njihovog
antioksidacijskog djelovanja
vezanog uz sposobnost hvatanja slobodnih radikala te općenito pozitivnih učinaka na
ljudsko
zdravlje.

Na sastav i količinu fenolnih spojeva u biljkama imaju utjecaja uvjeti u okolišu:

svjetlost,
temperatura, agrotehničke mjere te uvjeti skladištenja i obrade. Količine nekih
fenola se mogu
povećati u uvjetima stresa, povećanog UV zračenja, patogenih stanja, oštećenja,
zagađenja zraka
i u ekstremnim uvjetima [45].

Postupak rada:

Pripremi se oko 1g uzorka, prenese u tikvicu sa čepom, doda 10 ml metanola i ostavi

na
ekstrakciju oko 1h. Nakon toga profiltiramo u tikvicu od 10 ml i dopunimo metanolom
do
markice. Od svakog uzorka se prije određivanja pravi razrjeđenje od 10x.

U staklenu epruvetu otpipetira se redom 2,5 ml F.C. reagensa (Folin-Ciocalteu

reagens), 2 ml
7,5%-tnog natrijeva karbonata i 0,5 ml ekstrakta. Potom se mjeri apsorbancija pri
valnoj duljini
765 nm. Na isti način se pripremi i slijepa proba, ali se umjesto ekstrakta uzima
otapalo za
ekstrakciju.
Slika 16. Ekstrakcija uzoraka pri određivanju fenola

Izrada baždarnog pravca:

Iz pripremljene otopine standarda galne kiseline rade se razrijeđenja u odmjernim

tikvicama od
10 ml. Redom se otpipetira 0,1, 0,5, 1, 2,5 i 5 ml alikvota standardne otopine
galne kiseline u
svaku tikvicu nakon čega se tikvice pune destiliranom vodom do oznake. U tim
tikvicama sada
koncentracije galne kiseline iznose 3, 15, 30, 75 i 150. Nakon toga se otpipetira
po 0,2 ml
otopine standarda iz svake tikvice u staklene epruvete, a potom se dodaje redom
2,54 ml F.C. i
0,42 ml zasićene otopine natrijeva karbonata. Pripremljeni uzorci stoje 1h, pa se
mjeri
apsorbancija pri valnoj duljini 765 nm. Iz izmjerenih vrijednosti apsorbancija
nacrta se baždarni
pravac pomoću programa Microsoft Excel pri čemu su na apscisi nanesene
koncentracije galne
kiseline (mg/L), a na ordinati izmjerene vrijednosti apsorbancije pri 765 nm.
Koncentracija
ukupnih fenola izračuna se prema dobivenoj jednadžbi koja glasi:

Y = 0,0056X + 0,015

0,0056X = Y – 0,015
Grafikon 22. Baždarni pravac za određivanje fenola

Gdje je:

Y – apsorbancija pri 765 nm,

X – koncentracija galne kiseline (mg/l).

Izračunata X vrijednost izražena u mg/l ekstrakta se preračuna na mg/100 g uzorka.

Slika 17. Uzorci spremni za određivanje ABS

Rezultati:

Uzorak

ABS (Y)

Ukupni fenoli
(X)

II (razrjeđenje 10)

0,3503

59,875 * 10 = 598,75

I (razrjeđenje 10)

0,0662

9,143 * 10 = 91,43

Obzirom da je primjenjeno razrjeđenje bilo 10, dobiveni rezultat se množio sa 10,

pa je sadržaj
fenola za uzorak I iznosio 91,43, a za uzorak II 598,75
. U već spomenutom
istraživanju Smanalieva i sar. (2020) sadržaj fenola je bio dosta veći i iznosio je
439 za uzorak sa
jednog lokaliteta i 476
za uzorak sa drugog lokaliteta. Obzirom da su u ovom
slučaju uočena značajna odstupanja, koja i nisu nemoguća, svakako da se u obzir
trebaju uzeti
različiti biotički i abiotički faktori koji bi mogli uticati na krajnji rezultat,
ali se svakako ne
trebaju zanemariti ni greške koje mogu nastati u labaratorijama prilikom vršenja
hemijskih
analiza. Istražujući neke važne morfološke (aroma, boja voća i soka, omjer voćnog
mesa, oblik
ploda, težina ploda i datum berbe) i biohemijske (ukupni antioksidativni kapacitet,
sadržaj
rastvorljivih čvrstih supstanci, ukupna kiselost, ukupni antocijani, ukupni fenoli,
vitamin C i rak
aktivnost inhibicije proliferacije ćelija) u isto vrijeme procjenjujući
karakteristike 26 genotipova
višnje uzgajanih u divljini, stiglo se do rezultata koji pokazuju da se genotipovi
divlje višnje
međusobno razlikuju po većini morfoloških i biohemijskih karakteristika.

4.4.8. Jodno-škrobni test i dokazivanje prisustva škroba

Ovom metodom prati se proces razgradnje škroba u plodovima. Kako sazrijevanje

plodova
odmiče, škrob se sve više razgrađuje na proste šećere. Budući da se škrob prilikom
potapanja u
rastvor joda u kalijum jodidu boji u plavo, postaje vidljiv njegov udio na presjeku
ploda [46].
Otopina za dokazivanje škroba se priprema sa 3g joda i 4g kalijeva jodida u 1 litri
destilirane
vode [47]. Na mjestima gdje je u plodu došlo do razgradnje škroba neće se zadržati
boja, a na
mjestima gdje ima škroba presjek će biti obojen u tamno plavu boju. Količina škroba
proporcionalna je udjelu obojene površine presjeka. Različiti izvori, institucije
ili standardi, daju
takozvane skale prisustva škroba, odnosno obojenosti, 1-5, 1-8, 1-10 i druge. Udio
se najčešće
određuje vizuelnim poređenjem. Što je plod obojeniji ocjena je veća, a samim tim i
plod je zreliji
[46].

Slika 18. Ljestvica intenziteta obojenosti presjeka ploda

Kao što je prikazano na slici 18., od 1-2 plodovi su potpuno zeleni, 3-4 započela
je faza
dozrijevanja ploda, 5-6 je optimalno stanje za dugo čuvanje, 7-8 tamno obojenje
ispod pokožice
plodova i dijela parenhima, oko provodnih kanala plodovi su samo za kraće čuvanje i
pevoz, 9-
10 plodovi su ispod pokožice na presjeku neznatno potamnjeni ili potpuno svijetli
konzumna
zrelost [47].

Od pet uzetih uzoraka jabuke za ispitivanje zrelosti ploda pomoću jodno-škrobnog

testa, čak tri
uzorka su pokazala značajno potamnjenje na mesu ploda, što ukazuje na njihovu
nedovoljnu
zrelost. Ovaj podatak ne iznenađuje, obzirom da su plodovi ubrani prije njihove
fiziološke ili
tehnološke zrelosti, a obzirom da su se pojedini dijelovi krošnje nalazili u boljem
položaju i na
osunčanijem i boljem položaju u odnosu na druge, sasvim je moguće da je bilo
plodova koji su
počeli davati naznake zrenja u ovom periodu. Drvodelić i sar. (2015) navode da je
plod jabuke
uglavnom kuglast ili jajast, žutozelen, na sunčanojstrani često može biti i
crvenkast; na stapci;
kiseloga okusa. Na jednom stablu se mogu nalaziti plodovi različitog oblika,
veličine i boje što
ukazuje na poligenski način nasljeđivanja [56].
4.4.8.1. Dokazivanje prisustva škroba

Reakciju između joda i škroba otkrili su još 1841. godine Colin i Claubry. Mnogi su
se
istraživači bavili reakcijom trijodida sa škrobom, pri čemu nastaje škrob-
trijodidni kompleks.
Sam škrob se sastoji od razgranatog amilopektina i nerazgranate, linearne amiloze.
Samo
amiloza stvara plavi kompleks sa jodom, pa je stoga taj kompleks najtačnije nazvati
amiloza-jod
kompleks koji stvara plavo obojenje. Škrob koji s trijodidnim jonom stvara plavi
kompleks
specifičan je indikator za redoks reakcije u kojima je jod oksidans ili reducens
[48].

Slika 19. Dokazivanje prisustva škroba u uzorku II

Nakon što se u uzorak II dodalo nekoliko kapi Lugolove otopine, boja se nije
promijenila.
Razlog tome je to što se u uzorku nije nalazio škrob, što i jeste karakteristika
ovog uzorka.

Prisutnost škroba u biljnom materijalu dokazuje se Lugolovim reagensom tzv.

Sachsovom
probom. Dokazivanje se zasniva na promjeni boje Lugolovog reagensa. Lugolov reagens
je
žućkaste boje, no u prisutnosti škroba dolazi do promjene boje u modru. Promjena
boje
temeljena je hemijskom strukturom molekule škroba. Naime, molekule glukoze koje
grade
molekulu škroba formiraju uzvojnicu unutar koje se mogu inkorporirati atomi joda
[57]. Ostali
polisaharidi, kao i monosaharidi ne daju pozitivnu reakciju s Lugolovim reagensom,
što je i
slučaj u uzorku II.

4.4.9. Određivanje čvrstoće upotrebom penetrometra

Otpor mesa ploda koji nastaje prilikom utiskivanja sonde penetrometra u jabuku,
mjeri se u N i
koristi se za utvrđivanje optimalne vrijednosti za početak berbe. Ovo je metoda
koja se koristi
kao dopuna jodno-škrobnom testu. Potrebno je utisnuti penetrometar do oznake na
sondi,
ravnomjernim pritiskom u dvije do tri sekunde. Gornja granica za tvrdoću je u
većini slučajeva
za sve sorte 8 kg/cm2 , a donja granica iznosi 5 kg/cm2 i ispod nje plod jabuke
više nije uvjetan
za duže čuvanje u hladnjači, već ga se mora što prije potrošiti [49].

Slika 20. Uporeba penetrometra za određivanje čvrstoće ploda

U slučaju uzorka I, uzeta su tri različita uzorka te se pomoću penetrometra

pristupilo određivanju
njihove čvrstoće. Na svakom uzorku, na tri različita mjesta, vršena je penetracija
sontom, a
rezlutati su prikazani u tabeli 10.
Tabela 10. Vrijednosti čvrstoće ploda kod uzorka I

Uzorak broj:

31,80

24,28

35,23

29,81

23,97

31,12

55,88

51,10

53,33

Zovko i sar. (2010) su u svom naučnom radu ispitivali pomološka svojstva

najznačanijih
autohtonih sorti jabuke na području Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je napomenuti
kako je
većina ovih sorti jabuka imala izuzetno čvrsto meso ploda, što upućuje na njihovu
prilično dugu
mogućnost čuvanja i skladištenja. Ove sorte, slično kao i divlja jabuka su
otpornije na mraz,
veliki snijeg, vjetar, ljetnu sušu, patogene. Kulturne su sorte obično kraćeg
životnog vijeka (20,
30 godina), dok neke domaće sorte jabuke i divlja jabuka na ovim područjima žive i
po 100, 200
godina [59].

4.5. Spravljanje pekmeza od divlje jabuke po tradicionalnoj recepturi

Obzirom da se uspjela prikupiti samo manja količina plodova divlje jabuke, konačna
količina
dobivenog pekmeza bila je svega 2 – 2,5 kg. Međutim, obzirom na pozitivne učinke
ovog
domaćeg pripravka, ova količina se može smatrati prilično vrijednom i dragocjenom.
Sam
postupak pripreme sirovine prilično je jednostavan, a uključuje branje, pranje,
mljevenje te
cijeđenje plodova jabuke. Nakon što se cijeđenjem dobije matični sok jabuke i
procijedi, može se
direktno staviti na kuhanje. Kuhanje matičnog soka traje sve dok se isti ne
pretvori u gustu masu
sličnu ljepilu. Nakon hlađenja vrši se ambalažiranje konačnog proizvoda. Priprema
ovog
tradicionalnog pripravka vršena je u septembru vegetacijske sezone 2022., obzirom
da plodovi
jabuke trebaju da budu što je više moguće zreli.
Slika 21. Zreli plodovi divlje jabuke

4.5.1. Ostali domaći pripravci od šumskih voćkarica i njihova ekološka važnost

U Bosni i Hercegovini stanovništvo je još uvijek bavi prikuplanjem divljih voćnih

vrsta, gljiva i
samoniklog ljekovitog bilja. Među njima su svakako i već spomenute šumske
voćkarice, poput
divlje jabuke, divlje višnje, kupine, divlje trešnje, šipurka i mnogih drugih.
Rastislava (2015)
navodi da se i na području Slovačke još uvijek prikupljaju divlje jabuke i kruške
koje se čuvaju u
sijenu, suše se ili se pak koriste za pripremu svježih pića. Seosko stanovništvo
sakuplja plodove
šipurka koji je posebnice bogat vitaminom C, a od koga se najčešće priprema
izrazito kvalitetni
džem [59]. Divlja trešnja, divlja višnja, kupina korsite se posebno za dobivanje
domaćih sokova,
glog za domaće čajeve, zova za napitke i za jelo i ostale voćkarice sa mnogim
načinima primjene
u ljudskoj prehrani.

Danas možemo svjedočiti urbanim zajednicama i njihovom novom trendu “povratka

prirodi”,
koji podrazumijeva primjenu prirodnih proizvodi (čije sirovine potiču iz prirode,
dalje od uticaja
čovjeka i zagađujućih materija) koji često imaju veći sadržaj vitamina, vlakana,
minerala,
elemenata u tragovima i drugih specifičnih tvari visoke biološke vrijednosti u
odnosu na
uzgojene biljke. Zahvaljujući njihovim hranjivim tvarima, odličan su dodatak
prehrani i jačaju
imuni sistem. Ljudsko tijelo ih može lako apsorbirati i koristiti. Ovo, međutim,
vrijedi samo za
potpuno prirodnu hranu koja, u idealnom slučaju, raste u divljini kao što su šumske
voćkarice ili
se uzgaja po ekološkim principima [59].

Većina šumskih voćkarica daju plodove odličnog kvaliteta, visoke nutritivne

vrijednosti i
jedinstvenih karakteristika prerade. Ekonomska vrijednost procjenjuje se
biohemijskim
analizama i ocjenom panela okusa proizvedenih proizvoda po tradicionalnim seoskim
recepturama. Posebna pažnja posvećena je otpornosti odabranih šumskih voćkarica na
bolesti što
ih čini pogodnim za ekološku i integriranu proizvodnju voća [60].

Samonikle rijetke voćne vrste kao što je divlja jabuka imaju veliki potencijal u
budućnosti. Bilo
bi poželjno kada bi se na što više lokaliteta ne samo u Bosni i Hercegovini nego i
šire, napravila
inventarizacija stabala i nastojati ih očuvati na određenom staništu. Treba
sakupljati sjeme
s najvrednijih stabala i čuvati ga u bankama gena. Osim toga, divlja jabuka je
najvažnija
generativna podloga na svijetu, te se generativne podloge divlje jabuke koriste
širom svijeta zbog
bolje adaptabilnosti vrsta roda Malus prema različitim ekološkim uvjetima, vrlo
često onim
ekstremno oštrim. Generativne podloge jabuke su manje podložne napadima virusa, jer
se oni ne
mogu prenijeti spolnim načinom razmnožavanja [56].

Ove voćne vrste bi bile posebno interesantne za ekološku proizvodnju, obzirom da je

za njihov
uzgoj potrebno dosta manje rada i ulaganja a u više navrata je u ovom radu
istaknuta njihova
posebna otpornost na vanjske uslove. Zbog svoje prilagodljivosti na lokalne uslove
i otpornosti
na bolesti i štetnike, one mogu dati visoke prinose, mada se, međutim većina njih
odlikuje
alternativnom rodnošću. Prednost njihovog uzgoja jeste prilično visoka cijena na
tržištu, posebno
ako govorimo o certificiranim proizvodima, čija je sirovina proizvedena po
ekološkim
principima. Pozitivno je također što interes među potrošačima za šumskih
voćkaricama i
njihovim proizvodima sve više raste, obzirom da je sve popularnija zdravstveno
bezbijedna
hrana, sa većom mineralnom i nutritivnom vrijednošću.

Veliki značaj u očuvanju šumskih voćkarica na njihovim priprodnim staništima kao i

njihovom
daljem rasprostranjenju, bilo bi njihovo oslobađanje od korova, odnosno
omogućavanje boljeg
prodora Sunčeve svjetlosti do same biljke, njihovo kalemljenje kao i zasnivanje
kolekcijskih
nasada odnosno rasadnika šumskih voćnih vrsta. Pozitivan primjer ovakvog
kolekcijskog nasada
je predstavljen u ovom radu, a to je “Šumskih vrt”, na području Grada Živinice. Ali
osim sađenja
stabala određenih vrsta, potrebno je pratiti njihov rast i razvoj, testirati
njihova svojstva, kao i
fizikalno-hemijska i organoleptička svojstva plodova kako bi se došlo do novih
zaključaka i
obuhvatnijeg i šireg znanja o ovim vrstama. Drugim riječima, u očuvanje šumskih
voćkarica
potrebno je uključiti i struku i nauku i poticati njihovo djelovanje sa svrhom
očuvanja ovih
visoko vrijednih biljaka [61].

Budući da svijest o ekološkoj važnosti šumskih voćkarica u današnje vrijeme sve

više raste, a
postoje brojni zaljubljenici u iste, voljni pokrenuti promjenu koja će biti
značajna za cijelu
zajednicu, oni predstavljaju jako pozitivne primjere koji nastoje očuvati širok
dijapazon ovih
voćaka. Ovakvi pozitivni primjeri poput “Šumskog vrta” mogli bi pokrenuti daljnji
istraživački,
sakupljački rad, ali i podići svijest široj masi ljudi, koji će sve češće kretati u
sakupljanje plodova
šumskih voćkarica i pripremu tradicionalnih prirodnih pripravaka, čuvajući tako
tradiciju,
biodiverzitet a samim tim i našu planetu.
5. ZAKLJUČAK

Nakon sprovedene inventarizacije i praćenja stanja šumskih voćkarica na lokalitetu

ZP Konjuh,
kolekcijskom nasadu “Šumski vrt” na lokalitetu Grada Živinica u vegetacijskoj
sezoni 2022,
praćenja temperaturnih prilika na datim lokalitetima, sprovedenih hemijskih analiza
dvije vrste
šumskih voćkarica u labaratoriju za Prehrambenu tehnologiju na Tehološkom fakultetu
Univerziteta u Tuzli, po metodama spomenutim u radu, mogu se iznijeti sljedeći
važni zaključci:

1. Ispitujući dva lokaliteta, područje ZP Konjuh i Grada Živinice, kao zaključak se

nameće
činjenica da oba lokaliteta posjeduju raznoliki sastav vrsta šumskih voćkarica, sa
uvjetima izuzetno pogodnim za njihov razvoj;
2. Na lokalitetu ZP Konjuh inventariziran je, uz putnu komunikaciju, veliki broj
različitih
šumskih voćkarica u sklopu naselja koja pripadaju ovom lokalitetu. Po broju jedinki
prisutnih na ovom lokalitetu evidentno je da najveći broj šumskih voćkarica pripada
vrsti
divlje trešnje, divlje jabuke, divlje kruške, a kako se ide prema unutrašnjosti
lokaliteta,
dominantnije su glog i kupina;
3. Kolekcijski nasad “Šumski vrt” na lokalitetu Grada Živinica predstavlja
pozitivan primjer
očuvanja širokog dijapazona vrsta šumskih voćkarica, očuvanja biodiverziteta i
mogućnosti proizvodnje po ekološkim principima;
4. Vremenske i temperaturne prilike koje su vladale na datim lokalitetetima u
periodu od
aprila do septembra vegetacijske sezone 2022 nisu imale velikog uticaja na pojavu
odnosno odsustvo plodova kod praćenih šumskih voćkarica. U ovom slučaju se u obzir
uzima jako velika otpornost šumskih voćkarica na različite biotičke i akiotičke
faktore;
5. Hemijske analize plodova šumskih voćkarica koje su vršene u labaratoriji za
Prehrambenu tehnologiju Tehnološkog fakulteta univerziteta u Tuzli, u usporedbi sa
naučno-istraživačkim radovima sprovedenim diljem svijeta na plodovima istih šumskih
voćkarica nisu značajnije odstupala, uz moguće greške. Također ove hemijske analize
mogu poslužiti kao osnov za buduća istraživanja i usporedbu s vrstama iz različitih
lokaliteta;
6. Proizvodi od šumskih voćkarica, poput pekmeza, sokova i čajeva, imaju posebno
mjesto
u tradiciji stanovništva Bosne i Hercegovine te su kao takve značajne ne samo sa
nutritivnog nego i sa medicinskog i farmaceutskog aspekta. U posljednjih nekoliko
godina sve je više zastupljen trend “zdrave ishrane”, u kojem posebnu ulogu imaju i
šumske voćkarice i njihovi proizvodi;
7. Zbog svoje prilagodljivosti, otpornosti na vanjske uticaje, visokih cijena
njihovih
proizvoda na tržištu, šumske voćkarice su posebno interesantne za ekološki uzgoj.
Za
nadati se je da će se u budućnosti pojaviti više naučnih radova koji će u fokus
interenovanja staviti šumske voćkarice i njihovu ekološku važnost.
6. LITERATURA

[1] https://www.medjimurska-priroda.info/2019/11/zaboravljene-sumske-vockarice/
(Pristup: 15.
09. 2022.)

[2] Drvodelić D., Oršanić M.; Grahovac-Tremski M. (2020) Rasadnička proizvodnja

šumskih
voćkarica u rasadnicima Hrvatskih šuma d.o.o. Šumarski list, 2020, 144, 597 – 606

[3] Mirecki N., Wehinger T., Jaklič M. (2011) Priručnik za organsku proizvodnju -
za
poljoprivredne proizvođače. Biotehnički fakultet Podgorica.

[4] Mirecki N., Wehinger T., Jaklič M. (2011) Priručnik za organsku proizvodnju -
za osoblje
savjetodavne službe. Biotehnički fakultet Podgorica.

[5] Luttikholt, Louise. (2007). Principles of organic agriculture as formulated by

the
International Federation of Organic Agriculture Movements. NJAS - Wageningen
Journal of Life
Sciences. 54. 347-360. 10.1016/S1573-5214(07)80008-X.

[6] Paull, John. (2010). From France to the World: The International Federation of
Organic
Agriculture Movements (IFOAM). Journal of Social Research & Policy. 1.

[7] Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih

proizvoda »Narodne
novine«, broj 12/01. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Hrvatska, str. 19.

[8] Noćajević S. i sar. (2019) Značaj šumskih voćkarica u očuvanju biodiverziteta

Zaštićenog
pejzaža „Konjuh“.Univerzitet u Tuzli; CISP (COMITATO INTERNAZIONALE PRE LO
SVILUPPO DEI POPOLI); Farma Spreča d.o.o. Kalesija, Bosna i Hercegovina.

[9] Enescu Raluca, Dinca Lucian (2019) An Assessment Of Forest Fruits From Arad
Country.
``Marin Dracea`` National Institute for Research and Development in Forestry.

[10] Ghanbari S., Weiss G., Liu J., Eastin I., Fathizadeh O. and Moradi G. (2022)
Potentials and
Opportunities of Wild Edible Forest Fruits for Rural Household’s Economy in
Arasbaran, Iran.
Department of Forestry, Ahar Faculty of Agriculture and Natural Resources,
University of
Tabriz, Ahar 53548-54517, Iran.
[11] Sirovica I. (2015) "Očuvanje genofonda divlje jabuke (Malus sylvestris (L.)
Mill.)." Završni
rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije.

[12] https://www.plantea.com.hr/divlja-jabuka/ (Pristup: 16. 09. 2022.)

[13] Drvodelić D. (2020) Sve što niste znali o divljoj jabuci i divljoj kruški.
Gospodarski list,
(2020), 12; 48-49.

[14] https://www.plantea.com.hr/divlja-kruska/ (Pristup: 16. 09. 2022.)

[15] https://www.agroklub.ba/vocarstvo/divlja-jabuka-krijepi-stiti-i-lijeci/39056/
(Pristup: 17.
09. 2022.)

[16] https://www.narodnilijek.com/web/divlja-jabuka/ (Pristup 17. 09. 2022.)

[17] https://agrosavjet.com/divlja-kruska-izuzetna-ljekovita-svojstva/ (Pristup:

17.09.2022.)

[18] https://www.agroklub.ba/sumarstvo/divlja-kruska-je-medonosna-a-i-stiti-
krvozilni-
sustav/42044/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[19] https://hr.wow-plants.com/6841593-wild-pear-wild-recipes-and-preparations-for-
the-winter
(Pristup: 17. 09. 2022.)

[20] Popović V. i Kerkez I. (2016) Varijabilnost populacija divlje trešnje (Prunus

avium L.) u
Srbiji prema morfološkim svojstvima listova. Šumarski list, 7–8 (2016): 347–355,
Institut za
šumarstvo, Univerzitet u Beogradu.

[21] Popovuć V. i sar. (2020) Varijabilnost svojstava plodova kod provenijencija

divlje trešnje
(Prunus avium L.) u Srbiji. Šumarski list, 11–12 (2020): 585–596, Institut za
šumarstvo,
Beograd.

[22] https://www.plantea.com.hr/tresnja/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[23] https://www.agroportal.hr/ljekovite-biljke/33652 (Pristup: 17. 09. 2022.)

[24] Palatinuš M. (2018) Utjecaj promjera međupodloge na dužine jednogodišnjih

izbojaka
različitih sorti marelica. Završni rad, Polytehnic in Pozega / Veleučilište u
Požegi.

[25] Matić D. (2016) Specijalistički diplomski stručni. Križevci college of

agriculture / Visoko
gospodarsko učilište u Križevcima)
[26] Matleković V. (2016) Tehnologija uzgoja divlje ruže (Rosa Canina L.)i
mogućnost prerade
plodova. Završni rad. Universitet u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb.

[27] Nužda D. (2018) Mogućnost uzgoja i korištenje divlje ruže. Završni rad.
Slavonski Brod,
Veleučilište u Slavonskom Brodu.

[28] Paunović G. i sar. () Osobine ploda autohtone populacije džanarike (Prunus

cerasifera
Ehrh.). UDK 634.226:581.47 Agronomski fakultet u Čačku.

[29] https://www.agrosaveti.rs/iskustva-proizvodjaca/vocarstvo-iskustva-
proizvodjaca/uzgoj-
dzanarike-u-selu-ribari/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[30] https://www.plantea.com.hr/glog/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[31] Petrović S. (2003) Primena preparata gloga u terapiji srčane insuficijencije.

Arh.farm (373 -
385) Institut za farmakognoziju, Farmaceutski fakultet, Vojvode Stepe 450, 11221
Beograd.

[32] Ilić K. (2019) Investicijska studija za proizvodnju inovatinih proizvoda na

bazi lješnjaka
(Corylus avellana L.). Diplomski rad. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku, Fakultet
agrobiotehničkih znanosti Osijek.

[33] https://www.plantea.com.hr/lijeska/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[34] Nyongesa Waswa E. et al. (2022) Ethnobotany, phytochemistry, pharmacology, and

toxicology of the genus Sambucus L. (Viburnaceae). Journal of Ethnopharmacology,
Volume
292, 28 June 2022, 115102.

[35] https://www.plantea.com.hr/crna-bazga/ (Pristup: 17. 09. 2022.)

[36] Pejić S. (2021) Mikropropagacija oraha (Juglans regia L.) in vitro. Završni
rad.Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek.

[37] https://www.plantea.com.hr/orah/ (Pristup: 17.09. 2022)

[38] https://tourism-tk.ba/lokacije/zasticeni-pejzaz-konjuh-2/ (Pristup: 16. 05.

2022.)

[39] Tuzlanski Kanton – Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice (2013)

“Prostorni
plan područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ 2010-2030”. "Projekat",
a. d. Banja
Luka.
[40] Bonacci O., Roje-Bonacci T., Željković I. (2017) Usporedba srednje vrijednosti
temperature
zraka (na različitim vremenskim skalama) izračunata pomoću dvije različite metode.
Hrvatske
vode. 25(101): 169-176.

[41] Zvladav S. (2015) Priručnik za vjezbe iz kolegija „Tehnologija bezalkoholnih

pića“.
Veleučilište u Karlovcu, Odjel prehrambene tehnologije.

[42] Pravilnik o metodama analize voća i povrća (2008) Pravilnik o metodama

uzimanja uzoraka
i vršenja hemijskih i fizičkih analiza radi kontrole kvaliteta proizvoda od voća i
povrća („Sl. list
SFRJ“, br. 29/83).

[43] Praktikum za prehrambenu tehnologiju (Interna skripta). Tehnološki fakultet,

Univerzitet u
Tuzli.

[44] https://www.tehnologijahrane.com/enciklopedija/hidrokoloidi-i-pektinske-
supstance-u-
vocu-i-povrcu (Pristup: 01. 10. 2022.)

[45] Marinčić M. (2015) Određivanje ukupnih fenola i antocijana u komini grožđa

sorte Merlot.
Završni rad. Sveučilište u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološki fakultet.

[46] https://agroinfonet.com/vocarstvo/berba-pravi-termin-uz-pomoc/ (Pristup: 01.

10. 2022.)

[47] https://www.agroklub.com/vocarstvo/kontrola-dozrijevanja-plodova-odredivanje-
termina-
berbe-jabuke/5475/ (Pristup: 01. 10. 2022.)

[48] Karnaš M. (2012) Spektrofotometrijska studija sustava škrob-trijodid. Završni

rad.
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjel za kemiju.

[49] https://pssrs.net/odredjivanje-momenta-berbe-kod-pojedinih-vocnih-vrsta/?
script=lat
(Pristup: 01. 10. 2022.)

[50] Stojiljković D., Arsić I., Tadić V. (2016) Extracts of wild apple fruit (Malus
sylvestris (L.)
Mill., Rosaceae) as a source of antioxidant substances for use in production of
nutraceuticals and
cosmeceuticals. Industrial Crops and Products, Volume 80, February 2016, Pages 165-
176.

[51] Jamila Smanalieva, Janyl Iskakova, Zhyldyz Oskonbaeva, Florian Wichern,

Dietrich Darr
(2020) Investigation of nutritional characteristics and free radical scavenging
activity of wild
apple, pear, rosehip, and barberry from the walnut-fruit forests of Kyrgyzstan.
European Food
Research and Technology (2020) 246:1095–1104.

[52] Rimpapa Z., Toromanović J., Tahirović I., Šapčanin A., Sofić E. (2007) Total
content of
Phenols and Anthocyanins in edible fruits from Bosnia. Bosn J Basic Med Sci. 2007
May; 7(2):
119–122.

[53] Pedisić S., Levaj B., Dragović-Uzelac V., Kos K. (2007) Physicochemical
Composition,
Phenolic Content and Antioxidant Activity of Sour Cherry cv. Marasca During
Ripening.
Agriculture Conscepcus Scientificu, Vol. 72 No. 4 2007.

[54] R Najafzadeh, K Arzani, N Bouzari, J Hashemi (2014) Identification of new

Iranian sour
cherry genotypes with enhanced fruit quality parameters and high antioxidant
properties. New
Zealand Journal of Crop and Horticultural Science , Volume 42, 2014 - Issue 4.

[55] Jašić M. (2013) Hidrokoloidi i pektinske supstance u voću i povrću.

Enciklopedija /
Tehnologija voća i povrća. Dio 1, Opšte osobine i čuvanje, hemijski sastav,
nutritivna svojstva,
fizikalno – hemijska i senzorna svojstva.

[56] Drvodelić D., Jermić T., Oršanić M., Paulić v. (2015) Krupnoća ploda divlje
jabuke (Malus
sylvestris (L.) Mill.): Utjecaj na morfološko-fiziološka svojstva sjemena. Izvorni
znanstveni
članci – Original scientific papers. Šumarski list, 3–4 (2015): 145–153.

[57] Šic Žlabur J., Voća S., Dobričević N. (2016) Priručnici / nastavni tekst
Agronomskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu “Kvaliteta voća, povrća i prerađevina - priručnik
za vježbe”.
Agronomski fakultet Sveučilište u Zagrebu.

[58] Zovko M., Vego D., Zovko M. (2010) Pomološka svojstva autohtonih sorata na
području
Žepča. Znanstveni rad. Glasnik zaštite bilja 1/2010.

[59] Stolicna Rastislava (2016) Possibilities of using wild plants in the

traditional culinary
culture of Slovakia. Slovensky Narodopis; Bratislava Vol. 64, Iss. 2, (2016): 241-
250.

[60] V Ognjanov, S Cerović (2003) Selection and utilization of minor fruit tree
species. ISHS
Acta Horticulturae 663: XI Eucarpia Symposium on Fruit Breeding and Genetics.
[61] Dragun D. (2022) Ekološka važnost očuvanja starih sorti voćaka. Završni rad.
University of
Zagreb, Faculty of Science / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički
fakultet.

[62] M.T. Pretel, M.F. García-Legaz, E. López-Gómez, P. Sánchez-Bel, I. Egea, M.C.

Martínez-
Madrid (2014) Ripening and storage of the wild apple Malus segurensis D. Rivera et
al.(Malus
sylvestris (L.) Mill. aggregate). ISHS Acta Horticulturae 1079: V International
Conference
Postharvest Unlimited.