Prevoditelj: Luka Balić

Recezent: Predrag Pale

Često me pitaju:

"Što te iznenađuje u vezi knjige?"

A ja kažem "Iznenađuje me to što sam ju ja napisao."

Nikad nisam pomišljao na to,

niti u svojim najluđim snovima nisam to pomislio.

Ja čak sebe ni ne smatram piscem.

I često me pitaju:

"Što misliš zašto ju je toliko ljudi pročitalo?"

Ova knjiga se još uvijek prodaje u milijun primjeraka na mjesec.

Ja mislim da je zo zbog toga što je

duhovna ispraznost univerzalna bolest.

Ja mislim da u sebi, u nekom trenutku, spustimo glavu na jastuk i mislimo:

"Život mora biti nešto više od ovoga."

Ustaneš ujutro, ideš na posao, dođeš doma i gledaš TV,

ideš spavati, ustaneš ujutro, ideš na posao, dođeš doma, gledaš TV, ideš spavati,

ideš na tulume vikendom.

Puno ljudi kaže, "Ja živim." Ne, ti ne živiš -- ti samo egzistiraš.

Samo postojiš.

Stvarno mislim da postoji ta želja iznutra.

Ja vjerujem što je Chris rekao. Vjerujem da vi niste samo slučajnost.

Vaši roditelji vas možda nisu planirali, ali vjerujem da Bog je.

Mislim da ima onih koji greškom postanu roditelji, u to nema sumnje.

Ali mislim da nema djece koja nastaju slučajnošću.

I mislim da ste bitni.

Mislim da ste bitni Bogu, da ste bitni povijesti,

mislim da ste bitni ovom svemiru.

I mislim da je razlika između

onog što ja zovem razina preživljavanja, razina uspješnog življenja

i razine značajnog življenja u tome

shvaćaš li zbog čega si uopće ovdje?

Susrećem puno jako pametnih ljudi,

koji kažu, "Zašto ne mogu riješiti svoje probleme?"

I susrećem velik broj vrlo uspješnih ljudi,

koji kažu, "Zašto se ne osjećam ispunjenije?

Zašto se osjećam kao lažnjak?

Zašto imam potrebu

pretvarati se da sam nešto više nego što stvarno jesam?"

Mislim da se to svodi na pitanje smisla, značenja, svrhe.

Mislim da se to svodi na pitanje

zašto sam ovdje? Zbog čega sam ovdje? Kamo idem?

Ovo nisu religiozna pitanja --

to su ljudska pitanja.

Prije no što je govorio, želio sam reći Michaelu

da stvarno cijenim njegov rad,

jer time moj životni posao čini puno lakšim.

Kao svećenik, susrećem puno čudaka.

Shvatio sam da postoje čudaci u svakom području života.

Religija nema

monopol nad time, ali ima dosta religioznih čudaka.

Postoje sekularni čudaci, pametni čudaci, glupi čudaci.

Postoje ljudi -- jednog dana mi je prišla gospođa,

s komadom bijelog papira -- Michael, ovo će ti se svidjeti --

i rekla, "Što vidiš?"

Pogledao sam papir i rekao, "Oh, ne vidim ništa. "

A ona kaže: "Pa, ja vidim Isusa," rasplakala se i otišla.

Rekoh: "OK. U redu."

Hm.

Dobro za tebe.
Kada je moja knjiga postala najprodavanija knjiga na svijetu u protekle tri godine,

imao sam svoju malu krizu.

Pitanje je bilo: "Koja je svrha svega ovoga?"

Jer je to donijelo ogromne količine novca.

Kada napišeš najprodavaniju knjigu na svijetu,

to su tone i tone novca.

Privuklo je i puno pažnje, a niti jedno od toga nisam želio.

Kad sam pokrenuo Crkvu Saddleback, imao sam 25 godina.

Pokrenuo sam ju s još jednom obitelji 1980.

I odlučio sam da nikada neću nastupati na TV-u,

jer nisam htio biti zvijezda,

Nikad nisam htio biti "evanđelist, televanđelist" --

to nije moja stvar.

I odjednom, dobivam puno novca i privlačim veliku pažnju,

Ne mislim --

Ovo je pogled na svijet, i reći ću vam, svatko ima svoj pogled na svijet.

Svatko snažno vjeruje u nešto.

I vi snažno vjerujete u nešto --

samo, bolje vam je da znate zašto vjerujete u ono u što vjerujete.

Dakle, svatko vjeruje u nešto,

I kad sam odlučio u što ću vjerovati, ispalo je vjerujem

da je Isus onaj koji je rekao da jest.

Ali svatko -- a ja vjerujem u pluralističko društvo --

svatko vjeruje u nešto.

I kad sam pokrenuo crkvu,

nisam planirao činiti ono što ona čini sada.

I onda kad sam napisao ovu knjigu,

i kad je odjednom jednostavno

uspjela,
tada sam se počeo pitati: "Koja je svrha svega ovoga?"

Jer, kao što sam počeo govoriti,

Ne mislim da su ti novac ili slava dani

da bi zadovoljio svoj ego, ikad.

Jednostavno ne vjerujem to.

I kad napišeš knjigu u kojoj prva rečenica glasi,

"Nije riječ o vama,"

i odjednom

postane najprodavanija knjiga u povijesti,

moraš shvatiti, pa, pretpostavljam da nije riječ o meni.

To je jasno ko' dan.

Dakle, čemu to?

I počeo sam razmišljati o onome što ja zovem služenje prilivom

i služenje utjecajem.

Ja vjerujem, u osnovi, da vođenje jest služenje.

Da, ako si vođa u bilo kojem području --

u biznisu, u politici, u sportu, u umjetnosti,

u znanosti, u bilo kojem području --

ti to ne posjeduješ,

ti tome služiš.

Na primjer, zato ja vjerujem u zaštitu okoliša.

Ovo nije moj planet. Nije bio moj prije no što sam se rodio.

Neće biti moj nakon što umrem.

Ja sam ovdje samo 80 godina i to je to.

Sudjelovao sam u debati neki dan u TV emisiji,

i čovjek me izazvao pitanjem,

"Što svećenik radi u zaštiti okoliša?"

A ja sam ga upitao, "Pa, vjerujete li

da je ljudska dužnost

učiniti svijet malo boljim za sljedeću generaciju?

Mislite li da imamo zadatak

da okoliš shvatimo ozbiljno?"

A on je odgovorio: "Ne."

Rekoh, "Ne mislite?" "Dozvolite da još jednom razjasnim ovo.

Vjerujete li da kao ljudska bića -- ne govorim o religiji --

vjerujete li da kao ljudska bića, imamo odgovornost

brinuti o ovom planetu i učiniti ga barem malo boljim za sljedeću generaciju?"

A on kaže, "Ne.

Ništa više nego bilo koja druga vrsta."

Kada je rekao riječ "vrsta", otkrio je svoj pogled na svijet.

U stvari je rekao, "Nemam ništa veću odgovornost brinuti o okolišu

nego patka."

Znam da se mnogo puta ponašamo poput patke,

ali vi niste patka.

Vi niste patka.

I vi jeste odgovorni -- to je moj pogled na svijet.

Dakle, morate shvatiti koji je vaš pogled na svijet.

Problem je što većina ljudi nikada ne razmisli o tome.

Nikada ustvari -- nikada ustvari ne

dešifriraju ili kvalificiraju ili odrede opseg

i kažu, "Ovo je ono u što vjerujem."

Ovo je razlog zašto vjerujem u to."

Ja osobno nemam dovoljno vjere da bih bio ateist.

No vi možete, vi možete.

Premda, vaš pogled na svijet određuje sve ostalo u vašem životu,

jer on određuje vaše odluke,

on određuje vaše odnose,

on određuje vaš nivo povjerenja.

on određuje, stvarno sve u vašem životu.

Ono što vjerujemo, očito --

i vi to znate -- određuje naše ponašanje,

a naše ponašanje određuje što ćemo postati u životu.

I tako, počeo se slijevati sav taj novac,

i sva ta slava,

i rekoh: "što da radim s tim?"

Moja žena i ja smo prvo donjeli pet odluka o tome što učiniti s novcem.

Rekli smo, "Prvo,

nećemo ga koristi za sebe."

nisam otišao kupiti veću kuću.

Ne posjedujem ugostiteljski objekt.

Još uvjek vozim Ford star četiri godine, koji sam vozio i prije.

Jednostavno smo rekli da nećemo novac koristiti za sebe.

Druga stvar je bila,

Prestao sam primati plaću od crkve u kojoj sam služio.

Treća stvar je, zbrojio sam koliko me je crkva plaćala kroz proteklih 25 godina,

i vratio joj natrag.

Vratio sam jer nisam htio da itko misli da

ono što radim, radim zbog novca -- ne radim zbog novca.

Ustvari, osobno, nikad nisam sreo

svećenika ili župnika ili nuncija koji to čini zbog novca.

Znam da je to stereotip. Nikada nisam sreo jednog od njih.

Vjerujte mi, ima puno lakših načina da se dođe do novca.

Svećenici stoje na raspolaganju 24 sata dnevno. Kao doktori.

Otišao sam ksano danas. Nadao sam se doći ovdje jučer,

jer je moj punac, vjerojatno, u svojih zadnjih 48 sati

prije no što umre od raka.

I gledam čovjeka koji je živio svoj život --

on je sada u srednjim 80-tim --

i umire s mirom. Znate, test vašeg pogleda na svijet

nije, kako se ponašate kad je sve dobro.

Test vašeg pogleda na svijet je, kako se ponašate na sprovodu.

Pošto sam bio na doslovno stotinama ako ne i tisućama sprovoda,

znam da je to važno.

Važno je ono u što vjerujete.

Zato smo sve vratili natrag,

i onda smo osnovali tri fondacije,

koje rade na nekim od glavnih problema ovog svijeta:

nepismenosti, siromaštvu, zaraznim bolestima -- posebno HIV/AIDS --

osnovali smo te tri fondacije,

i stavili novac u njih.

Zadnja stvar koju smo učinili je "davanje milodara"

Kada smo se moja žena i ja vjenčali

prije 30 godina,

počeli smo davati milodar.

To je pravilo u Bibliji

koje kaže, daj 10 posto od svoje zarade crkvi u milodaru.

daj da se pomogne drugim ljudima.

Tako smo počeli to činiti, i svake godine bismo povećali svoj milodar za 1 posto.

Dakle, nakon prve godine braka, otišli smo na 11 posto,

druge godine na 12 posto,

treće godine na 13 posto,

i tako dalje. Zašto sam to radio?

Zato što svaki put kada dajem,

otpušta omču materijalizma u mom životu.

Materijalizam te zaokuplja stjecanjem -- uzmi, uzmi, uzmi sve što možeš,

konzerviraj sve što stekneš, sjedni na konzervu i odbaci ostalo.

Stalno želiš više, imati više.

Mi mislimo da imaš dobar život ako izgledaš dobro.

To je najvažnije od svega -- izgledati dobro,

osjećati se dobro i posjedovati dobra.

Ali to nije dobar život.

Ja stalno susrećem ljude koji imaju sve to,

a nisu nužno sretni.

Da nas novac može učiniti sretnima,

onda bi najbogatiji ljudi na svijetu bili i najsretniji.

A znam, osobno, da to nije istina.

Jednostavno nije istina.

Dakle, imati dobar život ne znači dobro izgledati, dobro se osjećati i imati dobra,

nego biti dobar i činiti dobro.

Poklanjati svoj život drugima.

Važnost u životu se ne dobiva sa statusom,

jer uvijek možeš naći nekog tko ima više od tebe.

Ne dobiva se seksom.

Ne dobiva se plaćom.

Nego služenjem.

U poklanjanju svojeg života nalazimo smisao,

nalazimo važnost.

To je način na koji nas je, ja vjerujem, stvorio Bog.

I tako smo počeli davati,

i sad nakon 30 godina,

moja žena i ja smo okrenuli pravilo -- dajemo 90 posto i živimo od 10 posto.

To je, ustvari, bio lakši dio.

Teži dio je, što da radim sa svom tom pažnjom?

Jer počeo sam dobivati razne vrste pozivnica.

Upravo sam došao sa skoro mjesec dana dugačke govorničke turneje

na tri različita kontinenta.

Neću ulaziti u to,

ali to je bilo nešto nevjerojatno.

Mislim si, što da radim s tim,

s tom pažnjom koju je knjiga privukla?

Budući da sam svećenik, uzeo sam Bibliju.

U Bibliji ima poglavlje pod nazivom Psalam 72,

u njemu je Salomonova molitva za više utjecaja.

Kada čitate tu molitvu,

zvuči nevjerojatno sebično, usredotočeno na sebe.

zvuči kao da

kaže, "Bože, želim da me učiniš slavnim."

Za to on moli.

Kaže, "Želim da me učiniš slavnim.

Želim da proširiš slavu moga imena svim zemljama,

želim da mi daš moć,

želim da me učiniš slavnim.

Želim da me učiniš utjecajnim. "

I zvuči kao najegoističniji zahtjev koji možeš dati

ako se ideš moliti.

Dok ne pročitaš cijeli psalam, cijelo poglavlje.

I onda kaže, "Da bi kralj" --

on je u to vrijeme bio kralj Izraela na vrhuncu svoje moći --

"da bi se kralj mogao pobrinuti za udovice i siročad,

dati podršku očajnima, zaštititi nezaštićene, zbrinuti bolesne,

služiti siromasima, govoriti za strance,

zatvorenike."

U biti, on govori o cijelom marginaliziranom društvu.

I kad sam to pročitao,

pogledao sam na to, i pomislio,

ono što mi ovo govori jest, da je svrha utjecaja zauzeti se

za one koji nemaju utjecaja.

Svrha utjecaja nije izgraditi svoj ego,

ili svoje bogatstvo.

I, usput, vaša novčana vrijednost nije isto

što i vaša osobna vrijednost.

Vaša vrijednost nije bazirana na vašim dragocjenostima,

bazirana je na skroz drugim stvarima.

Dakle, svrha utjecaja je zauzeti se

za one koji nemaju utjecaja.

I moram priznati,

da neznam kada sam zadnji put pomislio na udovice i siročad.

Jednostavno nisu na mom radaru.

Ja sam župnik crkve u jednom od najbogatijih djelova Amerike --

hrpa zajednica iza ograda.

Imam crkvu punu direktora i znanstvenika.

I može proći i pet godina, a da ni jednom ne vidim beskućnika.

Jednostavno nisu na mom putu.

Ali ima ih 20 km dalje uz cestu u Santa Ani.

Pa sam rekao, "OK,

koristit ću svo bogatstvo i sav utjecaj koji imam

da pomognem onima koji nemaju ni jedno od toga."

Znate, postoji u Bibliji priča o Mojsiju.

Vjerujete li da je istinita ili ne --

sada stvarno nije bitno.

Mojsije, ako ste gledali film, "Deset Zapovijedi",

Mojsije hoda, i naiđe na gorući grm, i Bog mu govori.

Bog mu kaže, "Mojsije,

što je u tvojoj ruci?"

Mislim da je to jedno od najvažnijih pitanja koje će vam ikada biti postavljeno.

Što je u tvojoj ruci?

Mojsije odgovara. "štap.

pastirski štap."

A Bog kaže, "Baci ga na zemlju."

I ako ste vidjeli film, znate, da on baci štap i štap se pretvori u zmiju.

I zatim Bog kaže, "Podigni ju."

I on ju podigne i ona postane štap,

i ponovo postane štap.

I tako, čitam to, i mislim si, o čemu se tu radi?

OK. O čemu se tu radi? Pa, znam par stvari.

Prvo, Bog nikada ne čini čuda da bi se pravio važan.

Nije to samo, "Vaau, kaj nije cool?"

I usput, moj Bog se ne mora pokazati na kruhu sa sirom.

Znate, ako se Bog želi pokazati,

neće se pokazati na kruhu sa sirom.

(Smijeh)

OK? Ja jednostavno, volim to što Michael radi,

jer, ako on razjasni stvari, crno na bijelo, onda ne moram ja.

Ali Bog -- moj Bog -- se ne pokazuje sa prštećim slikama.

On ima dosta moćnije načine od toga

da učini što god želi učiniti.

Ali on ne čini čuda da bi se pravio važan.

Drugo, ako vam Bog ikada postavi pitanje,

On već zna odgovor.

Očito, ako je on Bog, tada to znači

da ako On postavlja pitanje, onda to čini zbog vas, ne zbog sebe.

Dakle pita, "Što je u tvojoj ruci?"

Što je bilo u Mojsijevoj ruci?

Bio je pastirski štap. Sada me pratite.

Taj štap predstavlja tri stvari u Mojsijevu životu.

Prvo, predstavlja njegov identitet.

On je bio pastir. To je simbol njegovog zanimanja.

Ja sam pastir. To je simbol njegovog identiteta, njegove karijere, njegovog posla.

Drugo, to nije samo simbol njegovog identiteta,

to je simbol njegovih prihoda, jer sva njegova dobra su vezana uz ovce.

U to vrijeme nitko nije imao bankovne račune,

ili American Express karticu, ili fondove.

Tvoja dobra su vezana uz tvoje stado.

To je simbol njegovog identiteta, i simbol njegovih primanja.

I treća stvar je: to je simbol njegovog utjecaja.

Što radiš s pastirskim štapom?

Pa, znate, potjeraš ovcu od točke A do točke B,

guranjem ili povlačenjem.

Ili ih povučeš ili pogurneš, kako god.

Dakle, On govori,

"Ti ćeš predati svoj identitet.

Što je u tvojoj ruci? Imaš identitet, imaš prihod, imaš utjecaj.

Što je u tvojoj ruci?"

I kaže, "Ako ga polegneš, učinit ću da oživi.

Učinit ću neke svari, za koje si mislio da su nemoguće."

I ako ste gledali film, "Deset Zapovijedi",

sva velika čuda koja su se dogodila u Egiptu

su učinjena preko tog štapa.

Prošle godine bio sam pozvan da govorim na NBA All-Stars utakmici.

I tako, govorim igračima,

jer većina NBA klubova, NFL klubova i ostalih klubova

je prošlo tih 40 Dana Svrhe, baziranih na knjizi [Svrhovit Život].

I upitao sam ih, "Što je u tvojim rukama?"

Što je u tvojim rukama?" Rekoh, "Košarkaška lopta,

i ona predstavlja tvoj identitet, tko si.

Ti si NBA igrač. Predstavlja tvoj prihod.

Ti zarađuješ velike novce s tom malom loptom.

I ona predstavlja tvoj utjecaj.

I iako ćeš igrati u NBA-u samo par godina,

bit ćeš NBA igrač cijeli život.

I to ti daje ogroman utjecaj.

Dakle, što ćeš učinit s onime što ti je dano?"

I mislim da je to glavni razlog zašto sam danas ovdje došao,

svima vama bistrim ljudima na TED-u,

da vas pitam, "Što je u tvojoj ruci?"

Što to imaš što ti je dano?

Talent, iskustvo, obrazovanje,

slobodu, veze, prilike,

bogatstvo, ideje, kreativnost.

Što radiš

s onime što ti je dano?

To je, za mene, najvažnije pitanje o životu.

To je za mene bit svrhovitog života.

U knjizi govorim o tome kako si stvoren da činiš određene stvari, oblikovan si.

Taj maleni križ treba duhovne darove, srce,

sposobnost, osobnost i iskustvo.

Te stvari vas oblikuju.

Ako želite znati što trebate činiti sa svojim životom,

pogledajte kako ste oblikovani. Za što sam stvoren da činim?

Zašto bi vas Bog stvorio za neku svrhu

i zatim vam ne dao da to činite?

Ako ste stvoreni da budete antropolog, bit ćete antropolog.

Ako ste stvoreni da budete istraživač podmorja,

bit ćete istraživač podmorja.

Ako ste stvoreni da sklapate poslove, sklapat ćete poslove.

Ako ste stvoreni da slikate, slikat ćete.

Znate li da se Bog smiješi kada si ti ti?

Kada su moja djeca bila mala --

svi su odrasli, sada imam unuke --

Često sam znao sjesti sa strane njihovog kreveta,

i gledati ih kako spavaju.

I jednostavno gledao kako im se tijelo diže i spušta,

diže i spušta.

I gledao bi ih, ovo nije slučajnost.

Kako se diže i spušta.

I uživao bi samo gledajući ih kako spavaju.

Neki ljudi imaju krivu ideju da je Bog sretan jedino kada

se bavite, "duhovnim stvarima",

na primjer kada idete u crkvu ili pomažete siromašnima,

ili, idete na ispovjed ili nešto tome slično.

Da podvučem, Bog uživa gledajući tebe kada ti jesi ti. Zašto?

On te je stvorio. I kada činiš ono za što si stvoren,

On kaže, "To je pravi dečko.

To je prava cura.

Koristiš talente i sposobnosti koje sam ti dao."

Dakle moj savjet vama je,

pogledaj što ti je u ruci --

tvoj identitet, tvoj utjecaj, tvoj prihod --

i reci, "Nije riječ o meni.

Nego o tome da učinim ovaj svijet boljim."

Hvala.