ZAPISNIK

2. izvanredne sjednice Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu

održane 24. travnja 2019. u Vijećnici, s početkom u 9 sati

PRISUTNI:
dr. sc. V. Polić Jurković, dr. sc. G. Antunović, dr. sc. D. Šporer, dr. sc. S. Jurić, dr. sc. I. Latković,
dr. sc. M. Bijelić, dr. sc. D. Čilić Škeljo, dr. sc. Z. Kovačević, dr. sc. B. Barčot, dr. sc. I. Peruško
Vindakijević, dr. sc. T. Fuderer, dr. sc. V. Erdeljac, dr. sc. I. Raffaelli, dr. sc. I. Andrijanić, dr. sc.
G. Kardaš, dr. sc. M. Andrić, dr. sc. K. Katalinić, dr. sc. V. Rezar, dr. sc. N. Jovanović, dr. sc. E.
Pletikos Olof, dr. sc. M. Liker, dr. sc. K. Mićanović, dr. sc. T. Bogdan, dr. sc. L. Molvarec, dr. sc.
I. Brković, dr. sc. T. Rubić, dr. sc. M. Rajković Iveta, dr. sc. T. Petrović Leš, dr. sc. M. Burić, dr.
sc. K. Kardov, dr. sc. J. Vukić, dr. sc. H. Jurić, dr. sc. L. Bogdanić, dr. sc. E. Slunjski, dr. sc. Z.
Komar, dr. sc. I. Markić, dr. sc. Z. Sikirić Assouline, dr. sc. N. Štefanec, dr. sc. N. Budak, dr. sc.
I. Ograjšek Gorenjak, dr. sc. F. Dulibić, dr. sc. J. Gudelj, dr. sc. D. Ivanec, dr. sc. M. Tadinac, dr.
sc. Ž . Kamenov, dr. sc. V. Juričić, dr. sc. K. Pavlina, dr. sc. D. Babić, dr. sc. C. Magerski, dr. sc. S.
Turković, dr. sc. M. Čale, dr. sc. V. Kovačić, dr. sc. P. Radosavljević, dr. sc. L. Orešković
Dvorski, dr. sc. N. Ivić, dr. sc. D. Dubravec Labaš, P. Barbarić, Z. Glavaš, dr. sc. J. Spreicer, N.
Tomašegović, M. Ružojčić, dr. sc. J. Večerina, V. Novosel, mr. sc. J. Gošnik (64)

Studenti: N. Trkovnik, L. Gegić, L. Drakula, P. Kurtović, T. Karlić, T. Radović, K. Držaić, D.

Pelin, V. Drača, I. Masnikosa, M. Podboj (11)

Studentski pravobranitelj

Dekanica: dr. sc. Vesna Vlahović-Š tetić (1)

Prodekan za organizaciju i razvoj: dr. sc. Dean Duda (1)
Prodekan za poslovanje: dr. sc. Mateusz-Milan Stanojević (1)
Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju: dr. sc. Dragan Bagić (1)
Prodekanica za nastavu i studente: dr. sc. Tanja Bukovčan (1)
Prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje:
doc. dr. sc. Zrinka Božić Blanuša (1)

Glavna tajnica: D. Vuković

ODSUTNI:
dr. sc. I. Polak, dr. sc. T. Brlek, dr. sc. D. Demicheli, dr. sc. A. Vukelić, dr. sc. I. Zagorac, dr. sc.
D. Šourek, dr. sc. T. Vukasović Hlupić, K. Vugdelija (8)

Studenti: T. Miroslavić, V. Mesić, K. Jurak (3)

Tajnica: I. Benaković

Sjednici predsjedava dekanica prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić.

Od ukupno 92 člana Fakultetskoga vijeća sjednici je bio nazočan 81 član, odnosno

natpolovična većina (47) potrebna za održavanje sjednice i donošenje pravovaljanih odluka

Dekanica prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić otvorila je sjednicu koja je sazvana radi rasprave
o reformi studija i pozdravila nazočne.
 2

Podsjeća da je u svom dekanskom programu imala temu reforme studija, a na što se

Fakultet obvezao i Strategijom. Vijeće je već donijelo odluku o tome da će studijski programi
biti izrađeni po modelu 3+2 i da će biti slobodna dvopredmetnost. Nadalje, postojeći
programi su iz 2005. godine kada nije postojala zajednička strategija i zajednička struktura
iz čega su proizlazili brojni problemi. Postoje kombinacije 3+2 i 4+1, u studijima postoje
sadržaji koji se ponavljaju i nepotrebno preklapaju. Također, upitno je zadovoljstvo
studenata, a smatra da Fakultet zbog svojih potencijala sigurno može bolje i više. Bilo je već
pokušaja mijenjanja studijskih programa, ali bez jasne strategije i odnosa tih promjena
prema ishodima studija. Dekanica ističe da je činjenica da se programi kakvi trenutno
postoje više ne bi mogli akreditirati jer u velikom broju slučajeva imaju više od zadanog
broja ECTS-a bodova, neki nemaju završnost, a ukoliko Fakultet želi akreditirati programe
mora udovoljavati određenim zahtjevima. Nadalje, prema dostupnim podacima otprilike
petsto studenata godišnje otpadne. Neki od njih otpadnu zato što vjerojatno nisu dorasli
zahtjevima studija, ali neki od njih otpadnu i zbog drugih razloga i ističe da je gubitak petsto
studenata godišnje velika brojka. Nadalje, u izvedbenom smislu također postoje problemi.
Kod prikupljanja podataka za Sveučilište bilo je vidljivo da postoji oko 130 kolegija s pet
studenata ili manje, što je moguće imati na malim studijskim grupama, ali postoje kolegiji na
velikim studijskim grupama na kojima ima manje od pet studenata. Na jedanaest studijskih
programa odustanak je više od 20 posto, od toga je devet neofilologija. Dekanica smatra da
se Fakultet mora suočiti s činjenicom da je sve manje poželjan, da se neke studijske grupe ne
popunjavaju, da se neke popunjavaju zahvaljujući tome što ih se bira kao n-ti izbor neke
poželjnije grupe te podsjeća da je ove godine raspisan jesenski rok koji je također vrlo slabo
popunjen i da je ostalo nepopunjeno skoro dvjesto mjesta. Nadalje, rijetki studiji si u ovoj
situaciji mogu dozvoliti jednopredmetni studij, ali i kad studenti studiraju jednopredmetno
važno je naglasiti da su to sve studenti Filozofskog fakulteta. Iz perspektive studenata kod
dvopredmetnosti često izgleda kao da studiraju dva različita studija i mora postojati svijest
o tome da ne može postojati autonomija studija. Nadalje, podsjeća da je odlukom Vijeća
formirana radna skupina koja je radila godinu dana, razmatrala razne inačice modela studija
i model je prezentiran svima. Nakon prezentacije odsjeci su imali vremena o modelu
raspraviti na odsjecima. Također, između prezentacije modela i ove sjednice održan je
poseban sastanak s grupom filologa. Od odsjeka su stigli dopisi s komentarima i sa
sugestijama o čemu će Vijeće raspraviti. Dekanica se osvrnula na komentare i naglasila da se
na ishodima učenja temelje Europski kvalifikacijski okviri, temelji se hrvatski nacionalni
kvalifikacijski okvir i postoji Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru te naglašava da su
to zahtjevi kod formiranja novih studija. Vijeće na današnjoj sjednici treba raspraviti o
modelu studija koji treba biti uređen i koji mora biti zajednički za Filozofski fakultet. Moli da
se ne raspravlja o broju ECTS-a u studijima jer je broj ograničen na 180+120 i iznad tog
broja ne mogu se dodavati bodovi. Također, ne može se raspravljati niti o završnosti koju
propisuje zakon koji je iznad odluka Fakulteta. Nadalje, ne može se ni propitivati 55 bodova
za nastavničke kompetencije koje također propisuje Zakon. Pritom naglašava da kolegije
koji se sad izvode treba značajno doraditi, naročito pedagoško-psihološko-didaktičke i to će
biti jedna od važnih promjena na kojoj će se raditi nakon što se dogovori model studija.
Dekanica također podsjeća da se ne raspravlja o sadržaju studija jer će sadržaj trebati
dorađivati. Naglašava da su za stručne sadržaje odgovorni odsjeci, ali mora postojati okvir u
koji će se sadržaj uklopiti. Također, ističe da je Radna skupina odradila velik i dobar posao,
ponuđen je bitan iskorak za Filozofski fakultet, no pitanje je samo je li Fakultet u ovom
trenutku za taj iskorak spreman ili nije. Zaključuje da vjeruje da nije upitno žele li odsjeci
reformu studija ili ne žele i izražava nadu da se neće zakopati u svojim utvrdama i gledati iz
perspektive sadašnje situacije i boriti se za ono što postoji sad. Mišljenja je da se mora
zajednički raspraviti na što je Fakultet spreman zbog dobrobiti svojih studenata i dobrobiti
 3

svojih struka u budućnosti i moli da strah od promjene ne bude veći od straha za budućnost
ove institucije. Prodekanica dr. sc. Z. Božić Blanuša izvijestit će o primjedbama koje su stigle.

Prodekanica dr. sc. Z. Božić Blanuša izvijestila je da je na predloženi model reforme studija
ukupno stiglo devetnaest očitovanja, od toga je šesnaest očitovanja odsjeka, dva očitovanja
katedri i jedno izdvojeno mišljenje. Navodi da su stigle i neke vrlo konstruktivne sugestije
koje su pokušale pomiriti ideju reforme s izvedivošću te reforme na ovome fakultetu te
zahvaljuje svima koji su na takav način raspravljali i formulirali svoja stajališta. Također,
bilo je i primjedbi i pitanja koja su se odnosila na daljnji način rada i korisnih sugestija te će
to biti uzeto u obzir nakon što se donese odluka. Prije komentiranja pristiglih očitovanja
naglašava da osim Statuta Sveučilišta i ZZDVO-a koji se eksplicitno u prezentaciji spominju
vezano za određene prijedloge u modelu, okvir za rad na studijskim programima su i Zakon
o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom
obrazovanju, Pravilnik o postupku vrednovanja studijskih programa i Standardi i smjernice
za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG). Time je
propisana metodologija rada na studijskim programima i to da u izradu studijskih programa
moraju biti uključeni i studenti. Napominje da čak i da Vijeće donese odluku da neće ići u
izradu novih programa, trebalo bi napraviti svođenje u zakonske okvire jer neki programi
nisu u zoni legalnosti. Navedeni dokumenti dostupni su svima na stranicama Povjerenstva
za osiguravanje kvalitete i njima se vodila Radna skupina kod izrade modela. U očitovanjima
koja su stigla bilo je najviše prigovora na veličinu jezgre. Primjedbe su da je jezgra
premalena, da se u tim zadanim okvirima neće moći udovoljiti zahtjevima struke itd. Ti
prigovori, a i sve ostalo što se odnosilo na uvodni modul ili na završnost na
preddiplomskom studiju ili na nastavničko-metodički modul proizlazi iz toga da je svima
jezgra premalena. Prodekanica navodi da pri tome treba stalno imati na umu to da se
Fakultet odlučio na slobodnu dvopredmetnost, a ne na vezane kombinacije, a slobodna
dvopredmetnost znatno smanjuje manevarski prostor ukoliko se želi držati zakona i propisa
koji su postavljeni kao okvir. Vezano za veličinu jezgre primjedba koja se odnosila na
preddiplomski studij je to da uvodni modul uzima bodove jezgrama i u vezi s time su se
pojavili prijedlozi da se ukine uvodni modul jer uzima prostor jezgri, da se uvodni modul
svede na izborni modul za one koji misle da im treba, da se uvodni modul preinači tako da
se naprave dvije inačice kolegija, jednog koji bi trebao biti Uvod u društveno-humanističke
znanosti, a drugi primjereniji filologijama ili zadnje da odsjek to već ima i da će sam
napraviti uvodni modul. Druga primjedba koja je proizašla iz veličine jezgre je pitanje
završnosti na preddiplomskom studiju. Prodekanica ističe da je završnost na
preddiplomskom studiju propisana Zakonom, a bilo kakve interpretacije Sveučilišta u
Zagrebu, njihove pravne službe i odvjetničkih ureda koji savjetuju Sveučilište, ne mogu
utjecati na ono što vrlo jasno i eksplicitno stoji u Zakonu a to je da neki tip završnosti na
preddiplomskom studiju program mora imati, a za završnost su ponuđene dvije mogućnosti.
Po pitanju završnosti došlo je nekoliko vrlo konstruktivnih prijedloga o tome da bi za
preddiplomsku završnost bilo idealno imati neki tip završnog ispita jer je njega
jednostavnije organizirati, lakše je postaviti stvari, jer pisanje završnih radova iziskuje
dodatni angažman i stvara organizacijske komplikacije na mnogim odsjecima koji imaju
manji broj nastavnika koji onda dobivaju dodatno opterećenje. Nadalje, što se tiče
diplomske završnosti kao problem se pojavio broj ECTS-a koji je ponuđen fleksibilno, od 10
do 15 na raspolaganje odsjeku da odluči, budući da je diplomski rad bio sastavni dio jezgre
pa će odsjek onda odlučiti što mu više odgovara. Također je bilo prijedloga da je čak 10
ECTS-a za diplomske radove previše i da bi to trebalo učiniti fleksibilnijim i omogućiti 8
ECTS-a o čemu se može raspravljati. Također, oko diplomske završnosti razvila se rasprava
po pitanju mogućnosti izrade jednog međuodsječkog interdisciplinarnog rada koji bi
 4

vrijedio jednako kao dva rada. Odsjeci su uglavnom predlagali da se ta ideja u potpunosti
interdisciplinarnog međuodsječkog rada ne odbaci, ali je bilo vrlo konkretnih prijedloga o
tome da se ipak ne stječu dupli bodovi za to nego da se nađe neko srednje rješenje. Isto tako
bilo je i prijedloga da bude samo jedan diplomski rad, da student bira na kojem odsjeku će
pisati ili to može biti međuodsječki, ali da onda svi studenti budu u istoj poziciji na način da
imaju jedan diplomski rad koji za sve nosi isti broj ECTS-a. Nadalje, treći prigovor ticao se
nastavničko-metodičkog modula. Prigovori se manje odnose na to da se dio nastavničkih
kompetencija seli na preddiplomski studij, a bilo je više konkretnih pitanja o tome kako će
se formulirati ishodi učenja i što to točno znači kada student ima jedan dio na
preddiplomskom, kako će se stvari izvoditi s upisima na diplomski i hoće li studenti morati
plaćati razliku, hoće li studenti moći to nadoknaditi ako se čak i na preddiplomskom ne
odluče za to. Prodekanica navodi da je upravo zbog toga 15 ECTS-a ostavljeno za izbornost
odnosno taj nastavnički modul na preddiplomskoj razini jer do 15 ECTS-a je ono što se
može studentima nadoknaditi bez naplaćivanja, bez razlikovnih godina itd. Ono što iz toga
proizlazi je izazov da se naprave uređene procedure kako će se to provesti, ali načelno se
treba postići dogovor želi li se to ili ne želi. Trenutno pedagoško-metodički modul nosi 60
ECTS bodova. Radna skupina je išla za tim da se stvori više prostora pa je te bodove svela na
zakonski minimum, a to je 55 ECTS-a pri čemu su 15 ECTS-a pedagogija, didaktika i
psihologija. Vezano za to stigli su prijedlozi odsjeka da se iznos od 15 ECTS-a smanji na 12 i
da u jezgrama nastavničkih studija primijenjena struka dobije više prostora te da se na taj
način zadovolje kriteriji stjecanja nastavničko-metodičkih kompetencija za rad u školi.
Prodekanica ističe da je to neizvedivo iz razloga što se unutar Hrvatskog kvalifikacijskog
okvira trenutno izrađuje standard za nastavnička zanimanja koji se bavi upravo time i
Fakultet će se morati jako potruditi da se prizna tih 15 ECTS-a, jer svi drugi imaju više, i
ispod tog broja se nije moglo. Nadalje, naglašava da reforma ne podrazumijeva samo
promjenu strukture studiranja nego i dubinske sadržajne reforme onoga što odsjeci izvode,
ali i onoga što spada u nastavničko-metodičke kompetencije. A to znači ujednačavanje i
dogovor oko organizacije metodičke nastave na odsjecima i znatno poboljšanje onoga što se
izvodi i nudi unutar Centra za obrazovanje nastavnika. U tom smislu su stigle zanimljive i
korisne sugestije oko toga što bi to trebalo značiti, koja su to znanja koja studenti moraju
steći. Prodekanica navodi da bi to bilo upravljanje razredništvom, praktične stvari koje
studenti trenutno ne dobivaju u onoj mjeri u kojoj bi trebali dobivati u sklopu kolegija koji
se trenutno izvode u CZON-u, trebaju naučiti kako raditi s nadarenim učenicima, kako s
učenicima s posebnim potrebama, koji su zakoni koji ih obvezuju itd. O navedenome
trenutno ništa ne uče i to su stvari o kojima treba voditi računa ako Fakultet želi zadržati
nastavničke studije. Nadalje, stigli su prigovori na izbornost što bi trebao biti najveći
iskorak ovoga fakulteta u smislu da se izbornost organizira na smislen način za studente, da
se naprave strukovni moduli unutar struka, ali i razni interdisciplinarni moduli koji bi
studentima omogućili stjecanje dodatnih kompetencija uz ono što im daju jezgre. Radna
skupina je predložila da postoji fakultetska izbornost, ali da u tu fakultetsku izbornost može
ući i izbornost struke. Odsjecima nitko ne priječi da ponude svoje module na fakultetskoj
sceni, ali stupanj izbornosti mora ostati studentska mogućnost, da student doista bira. Ako
odsjeci ponude dobre i korisne stručne module koji mogu poboljšati kompetencije njihovim
studentima, samoj jezgri, studenti sigurno neće ići negdje drugdje, ali ideja je bila ta i to je
trebao biti iskorak. Zbog toga sama ideja o tome da se izbornost koja postoji svede samo na
izbornost struke, da se interpretira statutarna odredba od 15 i 20 posto izbornosti samo kao
izbornost struke, onda naglašava da se ne treba raditi reforma i niti se treba raditi module
jer na module nitko neće doći. Zaključuje da je bilo jako teško u zadanim okvirima sačuvati
prostor za tu izbornost. Prije otvaranja rasprave prodekanica je istaknula, budući da je bila
odgovorna za organizaciju izrade modela, da sto posto stoji iza prezentiranog modela, no
 5

budući da je stiglo dobili devetnaest dopisa, Uprava je pokušala vidjeti što se od primjedbi
koje su pristigle može uvažiti, a da reforma uopće ima smisla.

Otvorena je rasprava.

Dr. sc. V. Kovačić mišljenja je da je važno da Fakultet prije organizacije modela studija bude
siguran u odredbe zakona i da se raščiste neke nejasnoće ako one postoje. Što se tiče
završnosti na preddiplomskom studiju dekanica i prodekanica su rekle da je jasno rečeno u
zakonu, međutim, smatra da je nejasno i da se može interpretirati na različite načine.
Navodi da o tome govori čl. 83. ZZDVO iz 2003., a i stavci 1. i 2. nisu otada do danas bili
mijenjani. To je isti tekst koji se tiče završnosti na preddiplomskom i na diplomskom studiju
koji je bio na snazi i kad su rađeni sadašnji programi i to je interpretirano i u članku 74.
Statuta Sveučilišta, a ide u tom smjeru da na preddiplomskom nije obavezna završnost nego
samo ako odsjeci to predvide u svojim programima. Dr. sc. Kovačić je citirao navedene
članke Zakona i Statuta te zaključio da je nejasno i da se iz toga ne može jasno jednoznačno
zaključiti da je obavezno da se na preddiplomskom studiju na kraju mora napraviti završni
rad ili polagati završni ispit. Mišljenja je da bi vezano za to bilo dobro tražiti tumačenje
određenih tijela Sveučilišta ili tražiti interpretaciju zakona od Hrvatskog sabora. Nadalje, što
se tiče 55 bodova pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičkog obrazovanja koji se u
tekstu Zakona naziva pedagoške kompetencije, u članku 105. Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi koji je naslovljen Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, u stavku 6. i
u stavku 7. propisano je tko smije obavljati poslove učitelja predmetne nastave u osnovnoj
školi, a u stavku 7. tko smije obavljati poslove predmetne nastave u srednjoj školi. U stavku
6. a) spominje se sintagma nastavnički smjer koja ničim nije dalje definirana, nije napisano
koliko nastavnički smjer mora imati bodova pedagoške kompetencije. Nadalje se pod
točkom b) navodi o završetku određenog studija gdje student nije završio nastavnički smjer
nego je završio neki nenastavnički smjer te je stekao potrebno pedagoško-psihološko-
didaktičko-metodičko obrazovanje s najmanje 55 ECTS-a, ako se na natječaj ne javi osoba iz
točke a) navedenog stavka. Iz navedenog članka vidi se da postoji nastavnički smjer i da
postoji nešto što nije nastavnički smjer, ali ima još na neki način stečene dodatne bodove.
Dr. sc. Kovačić zaključuje da je pitanje koliko zapravo ECTS bodova u tom području student
treba steći. Nadalje, stavak 7. navodi na zaključak da bi taj studij i nastavnički smjer trebao
imati 55 bodova pedagoških kompetencija. Kada bi se program napravio prema
predloženom modelu gdje bi se dio pedagoških kompetencija ostvario u preddiplomskom
studiju, a dio u diplomskom pitanje je koliko bi onda bodova imao nastavnički smjer na
diplomskom studiju, tj. on ne bi imao 55 bodova i pitanje je može li se u tom smislu smatrati
pogodnim studijem da bude prozvan nastavničkim smjerom i da vrijedi za nekoga tko radi u
srednjoj školi, tj. hoće li student imati prednost kad to završi pred onim tko nije završio
nastavnički smjer, a također je stekao 55 bodova pedagoških kompetencija. Nadalje, pitanje
je tko kontrolira koliko je student ostvario tih bodova i gdje to piše. Vezano za sadržaj
pedagoške kompetencije dr. sc. Kovačić je mišljenja da je to nešto dosta neodređeno te da je
pitanje što sve može ući u to. U raznim prijedlozima odsjeka spominjali su se razni kolegiji,
jezične vježbe i diplomski rad, a pitanje je nosi li diplomski rad na sadašnjim studijima i
bodove pedagoške kompetencije ili ne i može li nositi. Nadalje se osvrnuo na bodovanje
nastave iz Tjelesne i zdravstvene kulture. U sadašnjem programu ta nastava nema bodove te
i na mnogim sastavnicama Sveučilišta programi nemaju bodove za navedenu nastavu. U
Statutu Sveučilišta propisano je da nastava Tjelesne i zdravstvene kulture ne mora nositi
bodove, ali je uključena u satnicu i pitanje je treba li slijediti Statut Sveučilišta, poštovati
satnicu koja je propisana, u preddiplomskom studiju 26 sati, u diplomskom studiju 20 sati.
Mišljenja je da treba ako je propisano Statutom premda nije u Zakonu. Nadalje, vezano za
 6

izborne predmete mišljenja je da je nejasno misli li se tu na izbornost u jezgri ili unutar

struke ili unutar cijelog fakulteta ili Sveučilišta te da bi i o tom pitanju trebalo razmisliti.

Glavna tajnica D. Vuković odgovorila je vezano za pitanje završnosti na preddiplomskom

studiju. Navodi da su izmjene u Zakonu o znanosti i visokom obrazovanju bile 2013. i
navedeni članak Zakona tako glasi od 2013. godine. Naglašava da u Zakonu jasno piše da
preddiplomski studij završava polaganjem svih ispita te, ovisno o studijskom programu,
izradom završnog rada i/ili polaganjem završnog ispita u skladu sa studijskim programom
Jasno je da mora biti neki način završnosti, a hoće li to biti završni rad ili polaganje završnog
ispita ili ovisno o studijskom programu može biti i jedno i drugo, to ostaje na izbor i ovisi o
studijskom programu. To da nema ničega od navedenog ne može ovisiti o studijskom
programu. Kod diplomskog studija je jasno da mora imati i diplomski rad i polaganje ispita.
Što se tiče nastave iz Tjelesne i zdravstvene kulture, mijenjan je Statut Sveučilišta na način
da se moraju dati dodatni bodovi za tu nastavu i preporuka je prorektorice da se na neki
način studentima dodjeljuju bodovi, a razlog zašto neki programi po drugim sastavnicama
nemaju bodove je to što još nisu promijenili svoje studijske programe, kao što nije ni
Filozofski fakultet.

Dekanica vezano za nastavu iz Tjelesne i zdravstvene kulture navodi da se ne radi o pitanju

poštivanja Statuta Sveučilišta i ne govori se o ECTS-ovima, nego o tjednoj satnici koja je 26
sati. Međutim, ističe da treba imati na umu da studenti svoje vrijeme, a ECTS-ovi su vrijeme
studentskog rada, koriste i za odlazak odnosno bivanje na nastavi iz Tjelesne i zdravstvene
kulture i preporuka je da se to uključi u broj ECTS-a, u njihovo opterećenje. Što se tiče
nastavničkog smjera i 55 bodova dekanica ističe da je jasno da studenti trebaju imati
minimalno 55 bodova iz pedagoških kompetencija. Dr. sc. Kovačić je govorio o redoslijedu
zapošljavanja gdje je očito da studenti koji su završili nastavnički smjer imaju prednost pred
onima koji to nisu završili. Ako nisu stekli nastavničke kompetencije moraju ih stjecati
nakon fakulteta ako žele raditi u školi, bilo oni koji žele raditi kao nastavnici, bilo oni koji
žele raditi kao stručni suradnici i to im se onda naplaćuje. Ukoliko su tih 55 bodova stekli za
vrijeme studija i Fakultet im to mora omogućiti, onda je to dio studija i za studente je
besplatno. Što se tiče pitanja kontrolira li itko te bodove, dekanica odgovara da se to
kontrolira jer su studenti kad se zaposle u školama obvezni izaći na stručni ispit. Prilikom
izlaska na stručni ispit pravna služba Agencije provjeri koliko imaju ECTS-a i mogu li ili ne
mogu izaći na ispit. Š to se tiče pitanja mogu li ti bodovi biti u preddiplomskom i diplomskom
studiju, odgovor je da mogu jer takve opcije već postoje u Hrvatskoj. To je pitanje postavila
u Ministarstvu na sastanku dekana filozofskih fakulteta i ministrice i nitko u tome nije vidio
nikakav problem. Podsjeća da ta opcija postoji i danas jer tako studiraju psiholozi koji
moraju imati pedagoške kompetencije ukoliko žele raditi u školama. Dio toga stječu u
preddiplomskom studiju, dio u diplomskom i izdaje im se dodatak diplomi gdje se to sve
navede i potvrđuje se da su oni te pedagoške kompetencije stekli.

K. Držaić ističe da nezadovoljstvo studenata trenutnim programima Filozofskog fakulteta

nije uopće upitno što se može provjeriti sa studentima starijih godina, kako su zadovoljni s
onim što su dobili nakon 4-5 godina studiranja na ovom fakultetu. Što se tiče primjedbi koje
su pristigle, smatra da su velikim dijelom prilično promašene i možda se u njih tri od
devetnaest koliko je pristiglo spominje ono što bi trebalo učiniti da se poboljša studij za
studente. Većina primjedaba se odnosi na to da prijedlog ne odgovara njihovoj struci,
njihovom studiju itd. Mišljenja je da pitanje reforme nije pitanje toga kako će to odgovarati
isključivo jednoj struci koja to predaje jer tada nije potrebno raditi nikakvu reformu i
Fakultet može ostati kao i do sada fakultet kojemu se smanjuju upisi, na kojemu su studenti
 7

nezadovoljni i ne dobivaju znanja koja žele. U razgovoru s predstavnicima studenata po

godinama, uključujući i neofilologe, zaključeno je da studenti žele reformu i žele uvodni
modul kako je on propisan, odnosno eksplicitno žele Uvod u društveno-humanističke
znanosti za koji svi smatraju da im je potreban. Također, predstavnici suradničkih zvanja
smatraju da je reforma zajedno s uvodnim modulom koji mora biti obvezan potrebna. Oni
odsjeci koji smatraju da uvodni modul nije potreban zato što ga već izvode ili zato što ne
odgovara njihovim strukama, ako se pita za mišljenje njihovih studenata, očito to nije istina
ili to ne izvode ili lažno prikazuju stanje koje je prikazano u primjedbama ili ga ne izvode
dovoljno sposobno.

L. Drakula navodi da su održane sjednice Vijeća studenata na kojima je prezentirana

reforma, a na kojima su sudjelovali predstavnici svih godina svih studijskih programa, njih
175. Na sjednicama je jednoglasno rečeno da je predloženi modul nešto što apsolutno treba
svim studentima Filozofskog fakulteta i oni na najmanjim grupama i oni koji studiraju jezike
jednoglasno su zaključili da su upravo stvari koje su navedene u uvodnom modulu one koje
su im nedostajale tijekom studiranja. Nadalje, smatra da je iz perspektive studenata važno
napomenuti da studenti mole da se na ovu reformu ne gleda kao nešto gdje će se
jednostavno prekopirati sadašnje studijske programe. Činjenica je da stanje sad nije dobro i
da ga se pokušava promijeniti. Novi studijski programi bi trebali značiti nove studijske
programe u kompletu, ne samo mijenjanje njihove strukture. Također, trenutni programi
nisu po zakonu što znači da bi apsolutno najgora opcija za sve bila da se jednostavno s
trenutnim programima krene s primjenjivanjem zakona, što bi se u jednom trenutku
definitivno moralo dogoditi, a to bi samo značilo da će i studentima i struci doći najgore
moguće rješenje.

Dr. sc. H. Jurić postavio je pitanje kada će se glasati o modelu.

Dekanica je odgovorila da se na današnjoj sjednici neće glasati jer je to raspravna sjednica

na kojoj članovi mogu reći svoje mišljenje, mogu se raspraviti primjedbe koje su stigle i
izreći nove primjedbe ukoliko ih ima. Na temelju već pristiglih primjedbi Uprava je
napravila jednu projekciju za koju smatraju da je najniži mogući zajednički nazivnik na
temelju pristiglih primjedbi i ako se ide ispod toga da se onda uopće ne može govoriti o
reformi. Naglašava da Uprava nije sretna s tim prijedlogom, ali je napravljen na temelju
primjedbi i bit će prezentiran Vijeću.

Dr. sc. N. Budak napomenuo je da prodekanica kod navođenja na kojim se sve dokumentima
zasniva prijedlog nije navela Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije koja navodi
nužnost kreiranja studija na temelju ishoda i to je nešto što se uopće ne može dovesti u
pitanje. Mišljenja je da je nužnost pojačavanja nastavničkog obrazovanja nešto što bi
Fakultetu moralo biti primarno u interesu jer Fakultet u velikoj mjeri postoji upravo radi
nastavničkih studija. Zaključuje da je Strategija važeći dokument koji obvezuje na isti način
na koji obvezuju i zakoni koji su spomenuti i da bi bilo dobro da ju svi pročitaju.

Dr. sc. Z. Božić Blanuša predstavila je novi prijedlog koji je izrađen na temelju pristiglih
primjedbi. Budući da se najveći prigovor odnosio na veličinu jezgre, u novom prijedlogu je
izbačen uvodni modul. Nakon izbacivanja uvodnog modula ostaje 71 ECTS za jezgru.
Smanjen je broj ECTS-a za završni ispit jer je to također bila sugestija u nekoliko dopisa.
Neki odsjeci su naveli da već imaju završni ispit i rekli su da taj broj ECTS-a odgovara onome
što traže od studenata i vremenu potrebnom studentima da se pripreme za polaganje tog
ispita. To se odnosi na nastavničko-nastavničku kombinaciju. Nadalje, neki filološki odsjeci
 8

izrazili su potrebu za hrvatskim jezikom, a budući da je Odsjek za kroatistiku napisao da je

spreman održavati nastavu hrvatskog jezika za one koji to žele u svojim studijskim
programima, to je ostavljeno kao mogućnost. Drugima je ostavljena mogućnost da imaju
strani jezik za akademske potrebe. Što se tiče nastave iz hrvatskog jezika odsjecima i
Odsjeku za kroatistiku predstoji da se dogovore kakav je to hrvatski jezik, je li to vježbanje
pravopisa, jezične vježbe i slično. Također Odsjek za kroatistiku mora odlučiti tko će
održavati tu nastavu i koliko odsjeka to zahtijeva. Rješenja koja sada postoje da na nekim
studijskim programima gdje postoji hrvatski jezik predaju kolege iz Instituta za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, a koji nemaju naslovna zvanja, nisu dobra rješenja. Nadalje, budući da su
odsjeci inzistirali na tome da ili imaju ili žele sami organizirati i pokriti kompetencije
uvodnog modula, naglašava da će se itekako kod recenzija studijskih programa provjeravati
jesu li te kompetencije pokrivene u studijskim programima te se programi neće slati izvan
internog recenzentskog postupka ukoliko te kompetencije ne pokrivaju. Nadalje, u
prijedlogu ostaje 15 ECTS-a za izbornost, a u tu izbornost idu odsjeci i izbornost Filozofskog
fakulteta, ali naglašava da student bira i da ne može odsjek nametnuti studentu da ostane
unutar ponude odsjeka jer onda ne treba raditi nikakvu reformu ni module. Za pedagogiju,
didaktiku i psihologiju ostaje 15 ECTS-a, a u uvodnom izlaganju je rečeno zašto se ne može
ići ispod 15 ECTS-a. Vezano za diplomski studij, prijedlog je da bude 50 ECTS-a, a koje se
uspjelo dobiti na temelju prijedloga da bude jedan diplomski rad. U prethodnom prijedlogu
su bila dva diplomska rada po 15 bodova što iznosi 30 ECTS-a. U ovom prijedlogu se
predlaže da se piše jedan diplomski rad i da se onih dodatnih 15 ECTS-a rasporedi tako da
studenti imaju veću jezgru. Studenti biraju hoće li pisati diplomski rad na jednom ili na
drugom odsjeku. Taj diplomski rad može biti i međuodsječki interdisciplinarni. 15 ECTS-a je
stavljeno kao maksimum, a o tom broju se još može raspravljati. Kad student piše diplomski
rad na jednom odsjeku na drugom treba odslušati kolegije u „vrijednosti“ 15 ECTS-a.
Prodekanica ističe da ovaj prijedlog proizlazi iz onoga što je pisalo u dopisima. Nadalje,
ostaje 20 ECTS-a za izbornost. Budući da je stavljeno 20 ECTS-a za izbornost moralo se
promijeniti definiciju modula. U prvom prijedlogu je bilo maksimalno 30, a ovom više nema
30 ECTS-a za module, nego jedan modul može maksimalno imati 20 ECTS-a. Nadalje, u
nastavničko-nenastavničkoj kombinaciji daje se 15 ECTS-a za pedagogiju, didaktiku i
psihologiju te ostaje još 15 ECTS-a za izbornost. Jezgra studija se povećala na 71 što je 3
ECTS-a više. Tu su završili bodovi za Uvod u društveno-humanističke znanosti i Akademske
vještine. Također, smanjen je i završni ispit. Napravljene su dvije varijante, kako bi izgledala
jezgra ako student izabere diplomski na nastavničkom smjeru i kako bi izgledala jezgra ako
izabere na nenastavničkom smjeru. Kad se makne 15 ECTS-a drugog diplomskog rada ostaje
više prostora za kolegije unutar jezgre. Unutar jezgre 5 ECTS-a se moralo ostaviti za CZON
zato što studentima uz 20 ECTS-a metodike plus prakse, 15 ECTS-a primijenjene struke i 15
ECTS-a s preddiplomskog studija iznosi 50, a potrebno je da imaju minimalno 55. Isto tako
pribraja se primijenjena struka, a to je sve ono što se smatra da je nužno iz struke da bi
nastavnici mogli biti nastavnici tih predmeta. Naglašava da će trebati voditi brigu o tome što
se u te sadržaje stavlja, koji su to kolegiji jer ti kolegiji moraju u svojim ishodima odgovarati
ishodima nastavničko-metodičkog zajedničkog modula i imati kao orijentir školski
kurikulum, a ne ono što odsjeci zamišljaju da bi trebalo biti. Odsjeci trebaju pogledati što se
radi u školama, što su školski programi ako žele napraviti suvisle nastavničke studije.
Nadalje, u drugoj varijanti ako je diplomski na nenastavničkom smjeru onda ima 15 ECTS-a
za primijenjenu struku i još 15 za kolegije s odsjeka koji ne moraju biti primijenjena struka,
a diplomski rad se onda piše na nastavničkom studiju koji onda ima 35 ECTS-a za svoje
kolegije struke i ostaje 5 ECTS-a CZON. Izbornost ostaje studentima da izaberu.
Nenastavnički nije problem zato što nenastavnički studiji imaju više prostora za izbornost,
nemaju nastavničkih predmeta. Na jednopredmetnim studijima povećana je jezgra na 71
 9

bodova i 71 bodova izbornost unutar struke. Prodekanica zaključuje da se ovakav prijedlog

dobije ako se uvaže ključne primjedbe odsjeka koje su u zakonskim okvirima i da reforma
bude reforma.

Dekanica je prije nastavka rasprave napomenula da su velike promjene u novom prijedlogu,

izostavljen je uvodni modul i jedan diplomski i smanjeni su bodovi za završnost pri čemu bi
se trebalo postići dogovor da završnost zapravo bude ispit i da se ujednači na Fakultetu.
Ističe da Uprava s prijedlogom nije zadovoljna i da je prijedlog minimum koji čini reformu.

Dr. sc. T. Rubić komentirala je prezentirani model za koji smatra da se čini kao podvala jer
smatra da Uprava i odsjeci nisu u istim pozicijama. Prezentirani model delegitimizira čitav
niz primjedbi, sugestija, prijedloga i komentara koji je bio upućen od strane odsjeka. Odsjek
za etnologiju i kulturnu antropologiju imao je čak četiri sastanka povodom reforme
studijskih programa, neki odsjeci su uspjeli kroz četvrti mjesec imati samo jedan, a
prezentirane tablice su donesene temeljem jednog sastanka. Reforma studijskih programa
kakva je predlagana u trećem mjesecu u Dvorani VII proizvod je niz sastanaka, polemika,
promjena, kompromisa itd. koji su se odvijali tijekom godine dana. Također, nije poznato
koje su to bile radne skupine, na koji način i koji je bio ključ za uključivanje u te radne
skupine. Zaključuje da Uprava i odsjeci nisu u istim pozicijama i prezentirana shema u
startu je zapravo jedna svojevrsna delegitimizacija tekstualnih prijedloga što misli da nije
ispravan put.

Dekanica navodi da je radnu skupinu imenovalo Vijeće na svojoj sjednici 21. ožujka 2018. te
se ne radi o tajnoj grupi. Radna grupa je radila godinu dana i dala je prijedlog, ali taj
prijedlog očito nije bio široko prihvaćen i ovaj prezentirani model je nešto što je rezultat
primjedbi koje su stigle od odsjeka.

N. Tomašegović vezano za uvodni modul ističe da ne razumije potrebu njegovog izbacivanja

s obzirom na B prijedlog iz dva razloga. Jedan razlog je to što u dvopredmetnim studijima
koji sačinjavaju temeljne studije u novom programu svaka jezgra na neki način žrtvuje 3
ECTS boda kako bi pokrila jedan od dva kolegija uvodnog modula. U B varijanti će te iste
kompetencije koje bi svaka jezgra servisirala s 3 ECTS-a svaka jezgra morati servisirati s 6
ECTS-a ako želi dati iste kompetencije koje predviđaju uvodni moduli, što znači da se time
zapravo smanjuje jezgra. Smatra da je upravo uvodni modul podižući te uvodne
kompetencije na razinu fakulteta otvarao prostor za jezgru. S B varijantom iz perspektive
onih koji zagovaraju proširenje struke zapravo se više gubi nego dobiva i ne vidi to kao
argument za izbacivanje uvodnog modula. Nadalje, podržao bi ostanak uvodnog modula i
zato što smatra da treba napustiti razmišljanje da su odsjeci konglomerati katedri, a
Fakultet konglomerat odsjeka. Smatra da je sve dobro što se dogodilo kroz projekte, kroz
različite ideje za module i studije i komunikacija koja se razvila u zadnjih godinu na
Fakultetu proizašlo upravo iz toga što se izašlo iz okvira takvog razmišljanja i što se počelo
razmišljati kao fakultet i kao cjelina i da nijedna struka na svijetu ne može patiti od toga da
se povezuje s drugima, a pogotovo ne sa sebi najsrodnijim i najbližim strukama i s kolegama
s kojima dijele iste potrebe. Zaključuje da podržava A opciju kao opciju koja puno više
odgovara duhu i ideji onoga što bi trebalo biti ideja obrazovanja na Filozofskom fakultetu.

Dr. sc. M. Čale mišljenja je da ne treba dramatično reći da se uvodni modul ubija jer za njega
ima mjesta u izbornosti, a prema izjavama studentskih predstavnika svi će studenti pohrliti
na te izborne predmete. Nadalje, Odsjek za talijanistiku je predložio da se revidira broj
ECTS-a za diplomski rad, ali to nije spomenuto pa poziva da se o tome razmisli. 15 ECTS
 10

bodova za diplomski rad znači 420 sunčanih sati utrošenih u taj rad i mišljenja je da je to
sasvim u redu ako ti radovi imaju 100, 150 stranica, no za 30 do 50 stranica smatra da je
daleko previše i da ne mogu nositi više od 5 bodova. Nadalje, što se tiče jezgre mišljenja je
da se može definirati tako da je uvijek ista. Ako odsjek struke x ima u nenastavničkoj
varijanti 50 ECTS-a za jezgru, onda tih 50 ECTS-a za jezgru mora imati u svakoj varijanti, pa
i u nastavničkoj. Ali na diplomskom studiju u nastavničkoj varijanti odsjek x struke ima 15
bodova i ta jezgra se ne definira kao jezgra struke nego kao jezgra nastavničkog studija.
Prema tome, mišljenja je da bi onda najbolje bilo ili promovirati kombinaciju nastavničkog s
ne nastavničkim pa da onda glavna struka bude nenastavnička, da ne bude dvopredmetnost
u ovom sadašnjem smislu. Mišljenja je da s 15 bodova za primijenjenu struku svaka ozbiljna
struka može pružiti znanje na razini Wikipedije i da to nije ozbiljna struka te discipline. S
obzirom da se mora udovoljiti zakonima opsega nastavničkih bodova kompetencija
predlaže da se razmisli o odustajanju od dvopredmetnosti u nastavničkom studiju na
diplomskom jer za nju jednostavno nema mjesta. Nadalje, Odsjek za talijanistiku je u
očitovanju napomenuo i dr. sc. Čale moli sve koji nisu neofilolozi da pročitaju strukturu
ishoda učenja koja se zahtjeva od neofilologa i da kažu kako oni misle da bi se to moglo
ugurati u 15 bodova na cijelom diplomskom studiju. Ističe da studenti koji studiraju
neofilologiju ili studiraju dvije neofilologije ili u kombinaciji s drugim predmetima čine dvije
trećine studenata Fakulteta. Dvije trećine studenata ovog fakulteta upišu li nastavnički
smjer bi svoju struku na diplomskoj razini sveli na 15 ECTS bodova. Ponavlja stav Odsjeka
za talijanistiku da je reforma nužna i Odsjek za talijanistiku bi je bio počeo već provoditi
unutar sebe, ali je čekao zajedničku reformu te moli da se prijedlog da se ukine
dvopredmetnost za neofilologije na nastavničkom studiju shvati kao konstruktivan
prijedlog.

Dekanica je komentirala da odsjeci sami mogu odlučiti hoće li imati nastavnički smjer, hoće
li ga imati samo na jednopredmetnom ili na dvopredmetnom studiju i hoće li uopće imati
jednopredmetni studij. Nadalje, navodi da je u sadašnjem diplomskom studiju još više
bodova odlazilo na nastavničke kompetencije jer je svih 60 bilo u diplomskom studiju, a sad
ih ima 55 i od toga je 15 na preddiplomskom studiju. Također, smatra da su metodičke
kompetencije dio struke i svaki odsjek ih održava za sebe.

Dr. sc. K. Kardov smatra da je puno navedenih problema zajedničko svima i svi koji imaju
dvopredmetni studij imaju problem s jezgrom, pogotovo u kombinaciji nastavničkog i
nenastavničkog smjera. Smatra da se problem zapravo ne tiče modela, nego će kao i s prvom
reformom to biti provedbeni. Nadalje, u prigovorima odsjeka navodi se da je uvodni modul
prilagođen društvenim znanostima i da ne odgovara onome što bi bilo u humanistici ili
nekim drugim strukama. Mišljenja je da je ključno obrazloženje da je Fakultet kompleksan i
da taj uvodni modul nužno mora biti malo humanistike, malo društvenih znanosti. Također,
ako se donese odluka o zajedničkom modulu, odsjeci ga moraju uglaviti kao poseban modul
ponovno u svoj vlastiti program. Smatra da je bolje da odsjek ne troši svoje resurse na to
nego da to bude zajednički modul na fakultetu i da se nastavnici posvete drugim stvarima,
pogotovo imajući u vidu novi Kolektivni ugovor i mogućnost rasterećenja u nastavi
nastavnika koji će raditi na projektima. Sa svim tim trendovima koji se događaju odsjecima
je zapravo u interesu da ono što su generičke kompetencije da ne troše vlastite resurse u
punini na to.

L. Drakula osvrnula se na komentar dr. sc. Čale da će studenti pohrliti na uvodni modul
ukoliko on bude izboran. Naglašava da su studenti prepoznali potrebu za takvim modulom,
tj. da je to znanje ono koje studentima fali. To je slučaj na onim odsjecima koji nisu imali
 11

nikakav primjer sličnih teorijskih kolegija ili sličnih vježbi iz retorike i slično. Ti studenti su
stvarno izrazili takvo stajalište, ali na višim godinama, ne na prvoj godini. Student koji
upisuje prvi puta fakultet neće prepoznati da je Uvod u društveno-humanističke znanosti,
izborni kolegij koji se može slušati u sklopu fakultetske ponude na 3. godini kako je
predviđeno strukturom, nešto što će trebati. To je nešto što bi se trebalo napraviti na 1.
godini da da temelj daljnjem učenju struke, a ne naknadno kad se već obradi većina toga u
sklopu nekih drugih kolegija koje su pojedini odsjeci osmislili. Druga grupa studenata je bila
grupa studenata koji studiraju kombinacije na kojima u oba svoja studijska smjera imaju
nešto slično ovome što je ponuđeno. To su studenti koji su dvaput slušali iste ili vrlo slične
stvari, koji su doslovno gubili vrijeme na jednoj studijskoj grupi jer su slično znanje i sličnu
literaturu već morali slušati na nečem drugom. Ponavlja da je to oslobađanje prostora za
jezgru koje bi svima dobro došlo, uključujući i studente.

Dr. sc. Ž . Kamenov osvrnula se na raspravu o 15 bodova za diplomski rad. Navodi da

diplomski rad uključuje angažman studenta koji se ne očituje u broju stranica diplomskog
rada nego se očituje u kvaliteti i mišljenja je da što je netko više svladao neko gradivo to ga
je u stanju sažetije iznijeti. Zaključuje da broj stranica i ECTS bodovi nisu u korelaciji. Što se
tiče sunčanih sati utrošenih za diplomski rad, na Odsjeku za psihologiju studenti moraju
pisati empirijski rad, dakle moraju provesti istraživanje. Moraju proučiti literaturu vezanu
uz područje i temu, osmisliti nacrt istraživanja, provesti samostalno to istraživanje, obraditi
i interpretirati te podatke i sve to napisati u obliku znanstvenog rada. To zaista zahtijeva
toliko, a to prepoznaju i neke europske regulative koje kažu da diplomski rad mora imati 15
ECTS-a s obzirom na opterećenje studenata.

Dr. sc. F. Dulibić mišljenja je da je jedna od stvari oko koje se vodi rasprava ECTS bod. Dojam
je da su programi do sada imali prenapuhani broj ECTS-a i da to treba smanjiti. Ljudi kojima
će se na predmetu smanjiti broj ECTS-a osjećaju se kao da su manje vrijedni, ali stvaran
problem je u tome što će se ako će se smanjivati broj ECTS-a događati to da će se povećati
broj predmeta u semestru. Ako će se smanjivati broj bodova onda program neće iznositi 180
bodova, a ako se poveća broj predmeta onda će biti osam ispita po semestru. S obzirom da
postoji pravilo da student ne može imati više od šest ispita po semestru, pitanje je može li se
to i je li to prihvatljivo.

Dekanica navodi da postoji preporuka šest ispita po semestru i 26 sati nastave na

preddiplomskim studijima, u diplomskom studiju 20, te u poslijediplomskoj nastavi 12 sati,
no Fakultet se toga nije držao ni dosad. Nakon što se usvoji struktura, mora se postići
dogovor da se svi toga i drže. Stvar se na odsjecima može podijeliti u puno malih kolegija s
malim brojem ECTS-ova, ali mišljenja je da to nema smisla ni za studente, a to se ne može
uklopiti niti u shemu od šest ispita. Tome se može doskočiti tako da kolegiji nemaju ispite na
kraju, ali i tu se ne smije pretjerivati.

Dr. sc. P. Radosavljević komentirao je da se B opcija čini prihvatljivija opcija za neofilologe i

predlaže da se razmisli o tome da se ide u smjeru da 55 bodova koji su nužni, da se onda
kada student upiše jednu kombinaciju, da se on gleda kao student toga i toga i da se na taj
način može kao smanjiti taj cijeli broj na ukupno 55.

Dr. sc. V. Kovačić mišljenja je da je prijedlog iznesen na sjednici bolji u odnosu na onaj
prethodni. Važna je stvar što je povećana jezgra struke, što izborni modul nije više obvezan,
što se dopušta i mogućnost stranog jezika i hrvatskog jezika. Međutim, smatra da bi još
trebalo razmisliti kako bi se riješio problem koji se tiče nastavničke komponente. Smatra da
 12

je nastavnički smjer nešto što se dodaje na temeljnu struku. U B modelu koji je predstavljen
spominje se jezgra nastavničkog studija, a mišljenja je da se to ne može nazvati jezgra
nastavničkog studija nego nastavničkog smjera određenog studija. Podržava to da bi studiji
morali imati jednu zajedničku jezgru studija koja će se onda još dopunjavati ovisno o
smjeru, u ovom smislu o nastavničkom smjeru. Nadalje se osvrnuo na kolegije pedagoške
kompetencije i zaključio da nije jasno za koje kolegije je i u sadašnjim studijima priznato da
nose pedagoške kompetencije. Na stranici CZON-a postoji popis izbornih kolegija za koje je
priznato da nose pedagoške kompetencije i na nekim odsjecima su to baš metodički kolegiji
koje izvode i nastavnici koji inače drže metodiku, a na nekim odsjecima su i drugi kolegiji,
čak su na nekim studijima zapravo i svi kolegiji uključeni u to. Smatra da bi bilo dobro
vidjeti koja je situacija s tim i može li se taj popis i dalje ažurirati i mijenjati i srediti taj
problem na postojećim programima koji će se još godinama održavati. Zbog navedenog
smatra da je veliko pitanje što će zapravo nositi tih 55 bodova pedagoške kompetencije.
Jasno je da to nose zajednički kolegiji u CZON-u, odsječke metodike koje uključuju i praksu,
ali je pitanje što se još može uključiti da bi se došlo do potrebnih 55 bodova. Ako je odgovor
da to ovisi o odluci, postavlja se pitanje čije je to odluka, je li pojedinog nastavnika koji to
izvodi, pojedine katedre ili odsjeka, Vijeća ili Centra za obrazovanje nastavnika.

Dekanica je odgovorila da će se o tome odlučivati na odsjeku i odsjek će dati prijedlog

recenzentu koji će na taj prijedlog odgovoriti.

Dr. sc. N. Budak mišljenja je da je možda cijeli posao oko izrade neke sheme studija bio
preuranjen jer smatra da bi prvo trebalo imati ishode studija da bi se na temelju ishoda tih
studija odlučilo koji predmeti su potrebni za postići te ishode. Postavljeno je pitanje na
temelju čega bi se moglo znati kako bi trebali izgledati studijski programi. Za to postoje dva
kriterija. Jedno su izlazne kompetencije koje se moraju dogovoriti, a drugo su standardi
zanimanja odnosno kompetencije koje se izrađuju. U okviru HKO-a će biti propisano koje su
to izlazne kompetencije koje trebaju biti zadovoljene. Mišljenja je da bi se nakon što bude
poznato koje su izlazne kompetencije mogli meritorno odlučiti hoće li se uvesti uvodni
modul Uvod u društveno-humanističke znanosti ili ne. Mišljenja je da je taj modul potreban i
da ne može biti niti jedna studijska grupa na ovom fakultetu čiji studenti to ne slušaju jer i
na neofilološkim grupama rade se razne stvari koje studenti moraju razumjeti u nekom
određenom kontekstu, a da bi razumjeli taj kontekst moraju imati teorijski okvir. Što se tiče
dvopredmetnosti, također je bio mišljenja da se dvopredmetnost, a pogotovo na
nastavničkom smjeru, ne može izvesti na zadovoljavajući način da postoji dovoljna količina
struke kao u jednopredmetnom studiju. Odsjek za povijest je dugo inzistirao na tome da
diplomski studij može biti samo jednopredmetni, međutim, pod pritiskom Fakulteta se od
toga odustalo i prešlo se na dvopredmetnost. Slaže se da u dvije godine diplomskog studija
gdje jedna godina otpada na nastavničke kompetencije, a druga se dijeli na dva predmeta, da
je to za jezgru struke premalo ako se tumači da studenti studiraju dva odvojena studija, ali
se to zapravo tako ne bi smjelo tumačiti i dvopredmetni studij se mora tumačiti kao jedan
jedinstveni studij. Također, mišljenja je da bi se u skladu s tim trebalo razmišljati o tome
treba li se dozvoliti baš sve kombinacije dvopredmetnih studija ili postoji logika da se te
kombinacije reduciraju na nekakve smislene kombinacije. Kao moguća posljedica
kombinacije nenastavničkog i nastavničkog smjera je ta da student na nastavničkom smjeru
dobije nastavničke kompetencije, a onaj na nenstavničkom smjeru formalno ih nije dobio,
ali zapravo ih je dobio jer je dobio nastavničke kompetencije. Ako netko studira strojarstvo i
hoće predavati u školi polaže 55 ECTS-a nastavničkog smjera i postavlja se pitanje zašto to
onda ne vrijedi za studente na nenastavničkom smjeru kad su položili 55 ECTS-a
nastavničkog na drugom studiju. Nadalje, što se tiče završnog ispita i 2 ECTS-a za završni
 13

ispit, stava je da se za završni ispit na preddiplomskom studiju treba dati 0 ECTS-a jer je
završni ispit provjera onoga što su studenti naučili tijekom tri godine studiranja i ne vidi
smisla davati bodove za ono što su trebali naučiti. Nadalje, što se tiče završnosti smatra da
bi se trebalo voditi računa o tome što se s tom završnosti na preddiplomskom studiju
postiže. Kad se radilo bolonju, išlo se s idejom da studenti s preddiplomskim studijem nisu
ništa i morali su upisivati diplomski studij i to je bio način na koji su se planirali studiji. Ako
se sad uvodi završnost onda bi to trebalo rezultirati i nekakvim konkretnim zvanjem jer
prema današnjem stavu su prvostupnici i o tome bi se trebalo razgovarati. Što se tiče
diplomskih radova, smatra da bi trebao biti jedan rad jer je svrha diplomskog rada pokazati
da student može izraditi jedan stručni rad visoke kvalitete manje-više samostalno uz pomoć
mentora i dovoljno je da to napravi jednom, nisu potrebna dva rada. Nadalje, postavlja se
pitanje treba li jezgra nastavničkog i nenastavničkog studija biti ista, moraju li oni koji će ići
raditi u škole doista imati istu jezgru struke kao i oni koji će ići u neko drugo zanimanje, a
pogotovo oni koji idu u znanost. Mišljenja je da bi se studentima koji idu u škole trebalo
malo olakšati stvar jer sad ionako u puno škola predaje nestručni kadar odnosno predaju
ljudi koji nisu uopće studirali to što tamo predaju, čak i kad su strani jezici u pitanju.
Zaključno, mišljenja je da je Vijeće olako prešlo preko toga da su se svi predstavnici svih
godina svih studija jednoglasno opredijelili da hoće imati uvodni kolegij ili modul i da Vijeće
preko toga ne smije preći. Naglašava da nastavnici nisu na fakultetu radi sebe jer kad bi bili
radi sebe onda bi bili znanstveni institut, a ne nastavnički fakultet te da se mora voditi
računa o interesima i zahtjevima studenata.

Dr. sc. N. Štefanec vezano za bojazan da nastavnički studij nema dovoljno jezgre, navodi da
je Odsjek za povijest imao isto veliku transformaciju ponajprije zbog toga što ima veliku
konkurenciju. U Hrvatskoj trenutno postoji deset studija povijesti i sva ta konkurencija
oduzima mogućnost za zapošljavanje studenata i po prvi puta u povijesti je taj nastavnički
studij vrlo ozbiljno shvaćen. Uz pomoć kolegica koje se time bave Odsjek je shvatio da
studenti koji studiraju nastavnički studij dobivaju diplomu magistara edukacije i samim
time njihova jezgra nije ista kao jezgra znanstvenih ili istraživačkih studija. Na Odsjeku je
postojala situacija da su na znanstvenom diplomskom studiju postojala četiri smjera. Od ta
četiri smjera pojedini smjer upisivalo je pet, šest ili sedam studenata, a nastavnički studij u
isto vrijeme pedeset do šezdeset studenata. Smatra da treba postojati svijest da Fakultet
prije svega obrazuje nastavnike, oni imaju svoj smjer i njihova jezgra se automatski
strukturira metodički i na svaki način drugačije nego jezgra nenastavničkoga smjera. Odsjek
za povijest sada smatra da treba osigurati jake nastavničke studije koji će imati autonomiju,
organizirati svoju metodičku jezgru na najbolji mogući način. Njihova jezgra nije samo 15
bodova primijenjene struke nego i metodike, dakle minimalno 35 bodova.

Dr. sc. G. Antunović osvrnula se na mogućnost da postoji ili diplomski rad ili neka četiri
kolegija i mišljenja da to jednostavno nije isto odnosno da su četiri kolegija i diplomski rad
različite stvari. Kolegiji koji zamjenjuju diplomski ne smiju biti na taj način bitni da bi to
morao odslušati svaki student. Mišljenja je da ako se da mogućnost da biraju na kojem
studiju će pisati diplomski rad da će studenti mahom birati onaj diplomski gdje im je to
objektivno lakše.

Dr. sc. K. Pavlina slaže se s tim da nastavnici imaju posebne kompetencije, stječu i posebnu
titulu tako da taj nastavnički dio ne bi trebalo gledati kao dodatak već bi trebao biti
oblikovan cijeli studij prema tome da se razviju te kompetencije kako treba. Što se tiče 55
bodova koje Zakon spominje, bitno je reći da je to donji minimum. Zakon je to naveo za one
koji nisu završili nastavničke studije već to stječu naknadno, a bilo bi logično očekivati čak i
 14

više da se organizira u jednom redovitom nastavničkom studiju. Što se tiče tumačenja što su
to nastavničke kompetencije, pedagoško-psihološko-didaktički dio je poprilično jasno, a
ostaje metodički dio gdje se svašta pokušava protumačiti pod metodičko. Mišljenja je da bi
trebalo dobro promisliti što će se tumačiti kao metodički kolegije. Studenti će uz diplomu
dobiti suplement gdje će se vidjeti što su odslušali i Fakultet će dobivati upite od ravnatelja
kako se neke kolegije podvelo pod metodičke kolegije, iz kojih ishoda učenja i pitanje je da li
će realizirati taj metodički dio. Zbog toga će se kod pisanja programa trebati jako dobro
razmisliti da se navedu ishodi učenja koji jesu metodički na kolegijima koje se misli podvesti
kao metodičke kolegije. Što se tiče kombiniranja studija. trenutna situacija upisanih
studenata koji slušaju kolegije u CZON-u otprilike njih 75 posto kombinira nastavničko-
nenastavničku kombinaciju, a samo 25 posto ih ima nastavničko-nastavničku kombinaciju,
tako da to isto može nositi svoje posljedice ako se krene s ograničavanjem kombinacija.

Dr. sc. H. Jurić navodi da je očigledno nezadovoljstvo s uvodnim modulom kako je on bio
propisan i raspisan u verziji A. Međutim, smatra da je i rješenje da se taj modul potpuno
ukine također problematičan. Mišljenja je da možda još uvijek postoji prilika da se formulira
obaveza uvodnoga modula toga tipa na svakome odsjeku, ali da se učini nešto što nije bio
slučaj u verziji A, a to je da se prepusti odsjecima da sami kreiraju taj modul po tom modelu
jer je očigledno da svakom odsjeku bili to filološke, neofilološke, društvene i humanističke
itd. struke takav jedan modul treba. Ističe da kod studenata primjećuje pad u razini
akademskih vještina otkako na Odsjeku nema kolegija koji se zvao Akademsko pisanje i koji
je bio izborni seminar, a sada ga nema čak niti u izbornim jer se nitko time ne želi baviti.
Smatra da kada bi postojala obaveza da postoji takav kolegij onda bi ga se moralo izvoditi na
dobrobit studenata i studentica. Što se tiče Uvoda u društveno-humanističke znanosti
predlaže da se to prepusti na kreiranje samome odsjeku jer smatra da Uvod u društveno-
humanističke znanosti koji bi predavali filozofi ili osmišljavali filozofi ne bi bio primjeren
arheolozima ili rusistima. Zalaže se za to da se jedan uvodni modul propiše kao obavezan
svim odsjecima, ali ne u smislu reguliranja odnosno kodificiranja putem sadržaja do razine
silaba.

Dekanica ističe da u navedenom prijedlogu vidi problem koji su već studenti spominjali, a to
je da ako postoje dva uvodna modula onda se kod dvopredmetnih studija studente zapravo
tjera da dvaput slušaju isto.

Z. Glavaš podsjeća na ono što je u raspravi već rečeno, a to je da ako kompetencije koje se
odnose na uvodne module, ako ishodi moraju postojati u programu, a odsjeci ne žele uvodni
modul da će se onda trošiti duplo više bodova, a prigovori koji se najvećim dijelom
ponavljaju u svim dopisima traže veću jezgru. Nadalje, vezano za prijedlog dr. sc. Jurića da
svaki odsjek napravi modul za sebe i da bi se tu dobio veći stupanj prilagođenosti, smatra da
je dobitak koji bi se dobio tim prilagođavanjem manji nego neekonomičnim rasipanjem
bodova i ljudskih resursa koje bi se uštedjelo s uvodnim modulom birajući tu verziju.
Također, čini mu se nepromišljenom reakcija dijela vijećnika kada je dekanica rekla da se
novim prijedlogom ubilo uvodni modul jer će se kod pisanja programa onda najmanje šest
bodova iz vlastite jezgre odvojiti za ono što je mogao pokrivati uvodni modul.

Dr. sc. D. Duda smatra da će se uvođenjem smislenih kombinacija izgubiti još tristo
studenata i mali odsjeci neće imati kome predavati. Osvrnuo se na zanimanje budućih
studenata za studije na Filozofskom fakultetu. Komparativna književnost je 2012. je kao
prvi ili drugi izbor bila 1200 maturanata, sad je taj broj nešto veći od dvjesto. Dakle, u šest
godina je za šest puta izgubljen interes. Neki studiji koji se tvrdokorno drže imaju jednoga
 15

interesenta od maturanata da bi upisali, a kvota im je 24 ili 26. Četvrti ili peti izbor su
studentima koji dolaze na ovaj fakultet i da nisu dvopredmetni mogli bi se ukinuti.
Naglašava da Fakultet ima problema i reforma pokušava u A ili B obliku integrirati Fakultet,
a po reakcijama to se ne želi. Model koji je ponuđen je neki oblik više-manje minimalistički
ako se hoće krenuti dalje jer se dalje ne može ovako kako je trenutno stanje. Na prvoj godini
je omjer 1,3 studenta na 1 nastavnika, prijemni ispit više ni ne treba, osim predtesta jezika, i
to je stanje Fakulteta. Također, na raspravu o modelu troši se energija koja je potrebna za
samu izradu programa. Pregledavanjem svakog kolegija i svakog silaba ustanovljeno je da
postoje apsurdi. Od naslova kolegija, do silaba, do toga da li nastava odgovara silabu, do
količini bodova s jednom primarnom knjigom sekundarne literature do 4-5 ECTS bodova.
Naglašava da je upravo ideja modula bila da studenti stječu dodatne kompetencije kroz tri
četiri kolegija, da se vezuju na njih, da izbornost bude smislena. Što se tiče Uvoda u
društveno-humanističke znanosti smatra da nema nikakvog smisla da ga drži svaki odsjek
ili grupa odsjeka. Fakultet može smisliti 25-30 kompetentnih predavača koji bi održali taj
modul na sličan način po standardima kako je zamišljeno. O literaturi se može raspravljati,
ali smatra da se teme teško mogu osporiti.

Dr. sc. H. Jurić mišljenja je da svi shvaćaju reformu kao šansu da se zaista reformira i
poboljša studij, prije svega pod vidom dobrobiti studenata i studentica. U tom smislu
radikalni zahvati su nužni i dobro došli i u tom smislu Fakultet je trebao možda energičnije
promicati dvopredmetnost, možda razmišljati i o opciji zabrane jednopredmetnih studija.
Što se konkretno tiče Odsjeka za filozofiju ističe da je protiv jednopredmetnog znanstvenog
studija filozofije jer ne vidi njegovu svrhu, ne samo pod vidom tržišta rada, nego i općenito u
smislu obrazovanja kao širenja horizonata. Ponavlja da nije protiv reforme, ali smatra da je
procedura bila prekratka ili obrnuta i da forma ne može biti odvojena od sadržaja odnosno
da se ne može prvo izgraditi okvir, a onda tražiti sadržaje. Mišljenja je da mora postojati
istodobno paralelno razmišljanje i o sadržaju i o formi jer će inače stalno dolaziti do nekih
tenzija, sukoba, nerazumijevanja i slično. Smatra da je primjer Uvoda u društveno-
humanističke znanosti dobar primjer nužne povezanosti forme i sadržaja, pri čemu
naglašava da nema ništa protiv takvog kolegija, pa čak niti protiv njegovog sadržaja.

Dr. sc. I. Peruško Vindakijević pohvalila je Upravu zbog B prijedloga jer smatra da je time
pokazana neka alternativa i dobra volja. Nadalje, ističe da dio nastavnika itekako čuje da su
studenti nezadovoljni programom jer su i nastavnici nezadovoljni programom i mišljenja je
da bi se trebali okrenuti reformi vlastitih programa. Dobar dio programa je loš i reforma je
potrebna da programi budu bolji i za studente i za nastavnike, a pod time za nastavnike ne
misli na potrebu nastavnika da se brinu o normi, svojem poslu i slično, nego da se brinu o
struci. Komentari da je dio Vijeća likovao što postoji prijedlog da se ukine uvodni modul nije
likovanje nego izražavanje brige za struku. Postavila je pitanje kako će se dalje raditi na
reformi kako bi pročelnici mogli prenijeti članovima svojih odsjeka.

Dr. sc. V. Kovačić osvrnuo se na spominjanje toga da bi novi reformirani programi mogli
dovesti da se poveća interes za Fakultet. Naglašava da nije siguran da bi to tako i bilo te da
mu se to čini kao jedan eksperiment koji bi možda doveo do toga da se poveća, a možda i ne
bi i u to treba ići oprezno. Nadalje, danas u raspravi ,a i prije po sastancima, čulo se da
odsjeci drže svoje feude, da su zatvoreni kao utvrde, da ne žele nešto zajedničko u smislu da
se boje za svoja radna mjesta, norme itd. Smatra da kad se već govori o slikovitom
predstavljanju odsjeka kao utvrde da je to više moguće zamisliti u pozitivnom smislu da se
odsjek kao utvrda upravo brine za struku, štiti svoju struku i nastoji da ta struka bude što
 16

bolja i kvalitetnija i da je tako i prenese studentima i ne sviđa mu se takva negativna reakcija

prema odsjecima koji žele zaštititi svoju struku.

Dr. sc. Z. Božić Blanuša smatra da treba voditi računa o tome da je Filozofski fakultet
dvopredmetni fakultet i da studenti imaju vjerojatno jedinstveno iskustvo u Hrvatskoj da
studiraju dvopredmetno na način da mogu sve kombinirati sa svim. To je u smjernicama
kada se Fakultet izjašnjavao oko 3+2 istaknuto kao prednost i to je bilo polazište iz kojeg se
radilo. Naglašava da se ne smije samo razmišljati o tome kako reformirati svoje vlastite
studije nego i kako reformirati studiranje na Filozofskom fakultetu. Model koji je ponuđen
ponuđen je kao zajednički okvir koji je potreban da bi se znalo u kojim okvirima se treba
razmišljati o vlastitim studijskim programima, ali to ne isključuje raspravu o sadržaju.
Odsjeci su prošle godine dobili zadatke da naprave samoanalize postojećih programa i tada
su se zadnji put sastale radne skupine. Jako malo se htjelo tada razgovarati o tome što ne
valja s programima, a jedan dio samoanaliza koje su stigle je bio prilično oštar i
samokritičan, a jedan dobar dio njih je sam sebi lagao o tome kakvo je trenutno stanje s
programima. Naglašava da model nije ponuđen zato da bi se stavio naglasak na formu, a
ostavila priča o sadržaju jer ako se već do sada nije razgovaralo o sadržajima studijskih
programa i o tome što ne valja onda se debelo zakasnilo. Nezadovoljstvo studijskim
programima nije otkrila ona niti dekanica u svom programu kad se kandidirala i zato je
ponuđen ovaj model za dvopredmetno studiranje i za funkcioniranje ove institucije kao
zajedničke institucije koja ima zajedničke studente. Onim studijima koji misle da im ne
trebaju zajednički studenti, da mogu imat samo svoje, predlaže da se okušaju s
jednopredmetnošću jer nitko nikome ne nameće da mora imati dvopredmetnost, da mora
imati nastavnički studij. To je prepušteno odsjecima da odluče što žele. Ovo je model koji je
ponuđen za one koji se odluče imati i dvopredmetnost i nastavnički. Nadalje, vezano za
pitanja kako će se dalje raditi, prodekanica smatra da je iz reakcija koje su stigle u pisanom
obliku i današnje rasprave vidljivo da je nužno da se provede još jedan krug rasprave na
odsjecima. Nakon toga se može u lipnju organizirati izvanredna sjednica na kojoj bi se
donijelo odluku o tome hoće li se ići s prijedlogom modela koji je ponudila radna skupina ili
će se ići s nekim drugim modelom. Nadalje, rokovi koji su navedeni na početku za ishode
učenja itd. će se sukladno tome prilagoditi. Također, u dopisima su postavljena pitanja kako
će odsjeci znati što se sve izvodi i kako će znati koji sve moduli postoje. Prodekanica je
mišljenja da se to može organizirati na način da odsjeci iskažu interese za organizaciju
nekih modula, da se na Omegi napravi kolegij u kojem svi imaju uvid sa svim zakonima koji
reguliraju i sa svim interesima. Pojašnjava da kad je bilo rečeno da treba napraviti module
da se to nije odnosilo na to da se osmisle silabi i sve za module nego ideja je za
interdisciplinarne module koji nisu unutar odsječki i koji trebaju neki tip koordinacije. Rok
za ishode učenja studijskih programa će se pomaknuti za jesen, ali navedene stvari treba
odraditi. Nadalje, naglašava da nitko ne brani da odsjeci paralelno raspravljaju o sadržajima
svojih studijskih programa. Primjerice Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju je imao
četiri sjednice, neki su imali jedva jednu, a neki nisu uopće imali sjednicu nego su pisano
skupljali očitovanja. Naglašava da to samo pokazuje koliko je kolegama na odsjecima
relevantna i bitna reforma, pokazuje koliko je kome bitno da se stvari promijene i koliko ovo
shvaćaju samo kao neku formalnost, a poslije će se govoriti da je Uprava nametnula i da
neka fantomska radna skupina tjera da se radi tako kako se radi. Ponavlja da svatko na
svom odsjeku može raspravljati o studijskim programima i već sada razmišljati što može u
A, B ili nekom spoju ta dva modela imati i da pri tome vodi računa o ishodima učenja jer ako
će se samo nalijepiti ishode na kolegije koji već postoje i samo maknuti i smanjiti ECTS-e
onda nema potrebe ništa raditi. Nadalje, studenti su se požalili da je bilo situacija u kojima
im se onemogućavalo da raspravljaju o studijskim programima. Prodekanica naglašava da
 17

ESG standardi propisuju da se u rad na studijskim programima studentske predstavnike

mora uključiti. U radnoj skupini su studentski predstavnici bili iznimno korisni i upozoravali
su na praktične stvari njihovog iskustva studiranja na ovom fakultetu.

Dr. sc. K. Kardov vezano za module, jedan odsjek je predložio da rok za module bude nakon
što odsjeci počnu raditi na jezgri. Navodi da na svom odsjeku ima problem da s mnogih
odsjeka kontaktiraju nastavnike s Odsjeka za sociologiju tražeći da uđu u njihove module ili
neke module što uzima njihovu satnicu i onda će Odsjek kasnije imati problem sa satnicom.

Dr. sc. Z. Božić Blanuša navodi da je stavljen rok 1.7. zato što neke ideje već postoje pa da se
vidi o čemu se razmišlja. Priča s modulima završava kad se završi pisanje studijskih
programa. Također je vrlo važno reći za module da ne bi bilo dobro da se akreditira 155
modula. Kad se vidi što postoji, o čemu se radi na odsjecima i među odsjecima onda će se
vidjeti za koje module ima smisla, treba napraviti plan izvedbe tih modula, kada će se koji
uvoditi itd.

Dr. sc. Ž . Kamenov ističe da otpočetka ima veliki problem s osmišljavanjem modula prije
nego što su osmišljeni novi studijski programi.

Dekanica navodi da je studijski program apsolutni prioritet pri čemu naravno moduli i jesu
dio studijskog programa, ali dogovorit će se kojim tempom. Ponovila je da će se u lipnju
održati izvanredna sjednica, a prije toga će odsjeci dobiti na raspravu i B opciju. Naglašava
da Uprava i dalje smatra da je A opcija bolja i stoji iza nje. U trenutku kad će Vijeće glasati,
glasat će se po nekim elementima koji će se usvajati ili neće. Vezano za reformu podsjeća da
je na Fakultetu bilo više pokušaja reforme koje nisu baš sretno završavale. Vijeće mora
donijeti neku odluku ako želi ići u reformu i te odluke se trebaju držati svi odsjeci. Ono što
će Vijeće odlučiti tako će biti. Moli odsjeke da organiziraju sjednice, da rasprave o modelima
i o onome za što će glasati. Odsjeci će dobiti i zapisnik ove sjednice što će pomoći u
raspravama i pomoći da donesu jasne stavove kako će se dalje ići. Dekanica naglašava da
razumije ideju da je potrebno vrijeme, ali naglašava da vrijeme ima svoja ograničenja i
odsjeci u šestom mjesecu moraju imati jasne ideje o modelu. Navodi da su filologije
zajednički razgovarale i predlaže da se pokuša i na taj način razgovarati kako bi se došlo do
odluke.

Zahvalila je svima na sudjelovanju u raspravi i zaključila sjednicu.

Dekanica

prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić

Zapisnik sastavila:

Monika Mesaroš