Koliko je trajao boravak Izraela u Egiptu?

Na pitanje iz naslova na prvi pogled dosta je lako odgovoriti. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu
iznosilo je četiri stotine i trideset godina (Izl 12, 40). Je li značenje ovoga retka upravo ono koje se
nameće na prvi pogled: Od ulaska Jakova u Egipat pa do izlaska u pashalnoj noći prošlo je 430 godina.
I kad se navrši četiri stotine i trideset godina – točno onog dana – sve čete Gospodnje iziđoše iz zemlje
egipatske (Izl 12, 41).

1. Matematički argumenti

Najprije valja vidjeti poklapa li se matematika s tezom utemeljenom na jednostavnom shvaćanju Izl
12, 40.

U matematičkom izračunu možemo poći od nekoliko temeljnih točaka. Znano nam je da je Jakov star
130 godina u trenutku ulaska u Egipat. Sam to svjedoči pred faraonom: Godina moga lutalačkog
življenja ima stotina i trideset (Post 47, 9).

Isto tako nalazimo da vrlo malo vremena (usp. Post 45, 13) prije Jakovljevog dolaska Josip služi
faraonu već devetu godinu pošto izjavljuje pred braćom: Dvije su već godine što je glad došla na
zemlju, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve u zemlji (Post 45, 6). Dvije gladne godine uslijedile
su nakon sedam godina obilja. To je ukupno devet godina službe, a Josipu je bilo trideset godina kad
je stupio u službu faraona, kralja egipatskog (Post 41, 46). To će reći da Josip u trenutku kad susreće
svog oca u Egiptu ima 39 godina. Znači, Jakov ima 130 godina u trenutku kada njegov sin ima 39
godina. Nema nikakve sumnje: Josip je rođen kada je Jakovu bila 91 godina.

Vraćamo se u doba Josipovog rođenja. Što sve znamo o toj godini. Znamo da je Jakovu tada 91
godina. Znamo da te godina Jakov najavljuje Labanu svoj odlazak (Post 30, 25). Kasnije kad Jakov
doista odlazi on kaže: Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina
služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku (Post 31, 41). Josipu je moglo biti najviše 6
godina kad je Jakov konačno otišao od Labana. Jer znamo da je Josip rođen nakon što se rodila Dina,
Leino sedmo dijete (Post 30, 20-21). Lea je mogla roditi ovu djecu u razdoblju između 7 i 13 godina
pošto je Jakov ukupno bio 20 godina kod Labana a oženio se tek nakon prvih 7 godina. Moglo je proći
najviše 13 godina od ženidbe do rađanja Josipa. Jakov se, dakle, oženio sa 78 godina života.

Levi je treći Jakovljev sin s Leom. Kad se uzme u obzir rađanje njegove mlađe braće sve do Josipa
temeljem Post 29, 26 – 30, 30 možemo reći da je Levi oko 4 godine stariji od svog brata Josipa. Prema
Post 41, 46 Josip ima 30 godina kada stoji pred faraonom, a u Post 45, 6 on se razotkriva braći nakon
što je prošlo 9 godina. Josip je dakle star 39 godina kada Jakov ulazi u Egipat, čime računamo da Levi
mora imati blizu 43 godine prilikom ulaska.

Jokebed

Zašto je ovo važan podatak? Knjiga Brojeva daje zanimljiv podatak: Amramovoj ženi bijaše ime
Jokebed. Bila je kći Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i
njihvou sestru Mirjam (Br 26, 59). Sada imamo još jedan važan kamen za ovu građu. Levi je ušao u
Egipat s 43 godina a poživio je 137 godina (usp. Izl 6, 16). Njegova kćer Jokebed rođena je u Egiptu.
Ako bi bila rođena i posljednje godine očeva života bila bi rođena bila bi to 94. godina od ulaska
njenog oca i svega Jakovljeva doma u Egipat. Ona je pak Mojsijeva majka a znamo da je Mojsije s
Izraelom u pustinji proveo 40 godina i potom umro kad mu bijaše 120 godina (usp. Izl 16, 35; Pnz 34,
7). Znači da je mogao imati najviše 80 godina kad su izišli iz Egipta. Moramo vidjeti koliko godina od
navodnih 430 godina provedenih u Egiptu imamo pokrivenih. Najviše 94 godina koliko je Levi živio u
Egiptu je moglo proći do rođenja njegove kćeri Jokebede. Ona je Mojsija rodila najkasnije 80 godina
prije izlaska iz Egipta. 94 + 80 = 174. Nedostaje 256 godine. To će reći da ukoliko je od ulaska Jakova u
Egipat do Izlaska (kada Mojsije ima 80 g.) prošlo 430 g. onda je Jokebed morala imati najmanje (a lako
i više) 256 godine kad je Amramu rodila Mojsija.

Imajući u vidu da je njena pramajka Sara rodila Izaka kad joj bijaše 90 godina (usp. Post 17, 17)
moramo zaključiti: Iako je Bogu sve moguće, moramo reći da nas ova matematika potiče da tražimo
mogućnost drugog rješenja.

Amram

Recimo da netko usprkos svemu gore rečenom želi ostati na području čuda i pošto je Bogu sve
moguće prihvaća mogućnost da je Jokebed rodila Mojsija u dubokoj starosti. Istražimo matematiku
muške linije. Znamo već da Levi ulazi u Egipat kad mu bijaše 49 godina. Isto tako znademo i da je s
njim ušao njegov sin Kehat (Post 46,11). Ovdje ćemo započeti brojanje. Pošto je Kehat ušao s Levijem
u Egipat najbolje što smijemo pretpostaviti u želji da dosegnemo što veću brojku jest da je rođen baš
taj dan kad je ulazio u Egipat. Kehat je doživio 133 godine pa umro (Izl 16, 18). To će reći da je umro
133. godine od ulaska u Egipat. Kehat je imao sina Amrama. Ako bismo opet htjeli rastezati godine
najbolje što možemo učiniti jest reći da se Kehatu rodio Amram u zadnjoj godini njegova života. Tako
bi Amram bio rođen 133. godine od ulaska u Egipat a umro je 137. godina kasnije (Izl 16, 20) odnosno
270. godine od ulaska u Egipat. Amram je Mojsijev otac i ukoliko bi slijedio dosadašnju tezu
rastegnutih godina Mojsije je mogao biti rođen najkasnije 270. godine po ulasku u Egipat. Njegova je
majka Jokebeda (kćer Levijeva) tada mogla imati najmanje 176 godine. Znademo da je Mojsije poživio
120 godina (Pnz 34,7) a znademo i da je Izrael proveo 40 godina u pustinji nakon izlaska iz Egipta (Još
5, 6). Tako je Mojsije bez sumnje rođen 80 godina prije izlaska iz Egipta. No, ukoliko je Mojsije rođen
270. godine od ulaska u Egipat a 80 godina kasnije vodi narod u Izlasku, tada je računica jednostavna.
Izrael je čak i kad maksimalno rastegnemo sve mogućnosti u Egiptu mogao provesti najviše 350
godina.

2. LXX – Izl 12, 40

Još jednom moramo se vratiti na polazišni redak: Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je
četiri stotine i trideset godina. Promotrimo njegov tekst u izvornom obliku:

‫מֵאֹות ׁשָנָ ֽה׃‬

֖ ‫ְַארּבַ ֥ע‬
ְ ‫ׁשְֹלׁשים ׁשָ ָ֔נה ו‬
ִ֣ ‫ּומֹוׁשַ ֙ב ּב ְֵנ֣י י ִׂשְ ָראֵ֔ ל אֲ ֶ ׁ֥שר י ָׁשְ ֖בּו ּבְמִ צ ָ ְ֑רי ִם‬

Zaista, prijevod hebrejskog teksta (‫ְַארּבַ ֥ע מ ֵ֖אֹות‬

ְ ‫)ׁשְֹלׁשים ׁשָ ָ֔נה ו‬
ִ֣ nije problematičan niti predstavlja teškoću.
Radi se bez sumnje o brojci četiri stotine i trideset. Međutim, vrlo je zanimljivo proučiti ovaj redak
kako ga prevedoše hebreji u doba kad su prevodili svoje svete knjige na grčki jezik. Taj je prijevod
toliko cijenjen da ga mnogi drže ne tek običnim, pa čak niti vrlo dobrim, već nadahnutim prijevodom.
Katolička crkva nije otišla toliko daleko pa ipak je ovaj prijevod i u njoj izvanredno cijenjen, a kako i ne
bi bio kada znamo da je upravo Septuaginta bila Biblija prve Crkve još u vrijeme prije nastanka
poslanica i ostalih spisa Novoga zavjeta. Pa da vidimo što kaže Septuaginta u ovom retku:

ἡ δὲ κατοίκησις τῶν υἱῶν Ισραηλ ἣν κατῴκησαν ἐν γῇ Αἰγύπτῳ καὶ ἐν γῇ Χανααν ἔτη

τετρακόσια τριάκοντα.
Imamo li ovdje kakvu promjenu brojke? Ne. I grčki tekst (ἔτη τετρακόσια τριάκοντα) bez sumnje ima
vrijednost 430. Ipak, nailazimo na jednu značajnu razliku. Dok hebrejski tekst govori o tome kako su
Izraelci ovo vrijeme proveli u Egiptu, grči dodaje jedan važan podatak. Ispravan prijevod LXX glasi:

Vrijeme koje su sinovi Izraelovi proveli u Egiptu i Kanaanu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

Koji je značaj ovog dodavanja Kanaana kao lokacije koja ulazi u ovaj izračun? Izgleda da su već prilično
davno Izraelci razmišljali o ovim brojevima i za njih, koji su svako slovo Biblije prilikom prepisivanja
svetih knjiga prebrojavali, gornja matematika predstavljala bi ozbiljan problem. Pa ipak Septuaginta
nam otkriva postojanje predaje koja je toliko zajamčena da se mudraci koji su prevodili Bibliju nisu
bojali dodati jednu riječ u svoj prijevod kako bi tu predaju uvrstili na dobrobit onima koji će se
prijevodom služiti a bez da su prethodno upoznali hebrejski tekst a time i predaju koja ga nosi. Što bi
onda ta predaja imala značiti?

3. Raši

U skladu s rabinskom predajom Raši započinje brojanje 400 godina koje se spominju u Post 15, 13 od
trenutka rođenja Izakova. Tako imamo Izaka starog 60 godina kada mu se rađa Jakov (Post 25, 26).
Jakov pak ima 130 godina kada stupa pred faraona (Post 47, 9). Tu su 190 godina. U Egiptu ostaje 210
godina što nas ostavlja bez potrebe za rastezanjem godina rađanja Kehata, Amrama i Jokebed. No
kako u Izl 12, 40 imamo brojku 430, rabinska predaja tih dodatnih 30 godina stavlja u događaj
sklapanja Saveza Boga s Abrahamom u prolasku između polovica. (Post 15) Time 430 godina je
zapravo razdoblje koje se počinje brojati od tog trenutka, od trenutka obećanja i najave ropstva. Zato
i jest bilo prilično lako prevoditeljima LXX bez ikakve promjene brojaka jednostavno dodati Kanaan u
područje obuhvaćeno ovom poviješću. Predaja je ovo područje već uključivala.

Problem rabinske predaje predstavlja činjenica da je Abraham trebao u trenutku sklapanja saveza
imati 70 godina. No Abraham već u trenutku kad napušta Haran ima 75 godina. Rabinska tumačenja
nerijetko kažu da događaji u Torah nisu nužno pisani kronološkim redom pa na ovom tragu možemo
vidjeti kako u ovoj predaji to ne predstavlja nepremostiv problem. Seder Olam Rabba, koja u detalje
razlaže kompletan kalendar židovske povijesti od Adama do Babilonskog sužanjstva tvrdi: "Naš je otac
Abraham bio star 70 godina prilikom sklapanja Saveza između polovica. Nakon toga mu je rečeno da
se vrati u Haran."

4. Sv. Augustin

Sveti Augustin je i te kako bio svjestan matematike o kojoj govorimo. On doduše ne slijedi rabinsku
predaju ali i sam jasno izlaže povijest svjestan činjenice da brojanje tih 400 ili 430 godina mora početi
već u Abrahamovo vrijeme. On kaže u svom bezvremenskom djelu O državi Božjoj: "Tih četiri stotine i
trideset godina mogli su se nazvati četiri stotine, jer i nisu mnogo više; a koliko još lakše tako, kad je
podosta godina od toga broja već bilo prošlo, kad je ono u ukazanju pokazano i rečeno Abrahamu, ili
kad je Izak rođen svojemu ocu stogodišnjaku, dvadeset i pet godina nakon prvog obećanja, kad je od
tih četiri stotine i trideset godina bilo preostalo tek četiri stotine i pet, koje je Bog ushtio nazvati četiri
stotine." (Sv. Augustin, O državi Božjoj, XVI, 24, 3)

5. Sv. Pavao

Sveti Pavao, učenik Gamalielov (usp. Dj 22, 3), nije mogao nego biti svjestan iste predaje tako da bez i
da trepne može i mora napisati u Gal 3, 16-17: "A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu
njegovu. Ne veli se: i potomcima kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest
Kristu. Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri
stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanjâ." Ovdje broj godina od sklapanja Saveza između
polovica, na koji Pavao smjera, pa do Zakona na Sinaju (odmah nakon Izlaska) iznosi točno 430, kao
što predaja u kojoj je Pavao poučen za mladosti, uči.

Zaključak

Svakako ova biblijska matematika sama po sebi ne mora doprinijeti onom naporu koji predlaže sv.
Jeronim kada kaže: Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista. Nismo možda ništa bitno naučili o
temeljnoj poruci koju inače upoznavanje povijesti spasenja nosi onom koji je istražuje. Ipak čini mi se
je moguće izvući jednu pouku koja nas može staviti u posebnu poniznost kada pristupamo
nadahnutim tekstovima. Važno je uvijek imati na pameti i da Moji putevi nisu vaši putevi (Iz 55, 8) a i
ono što kaže sv. Petar: Nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti svojevoljno (2Pt 1, 20). Ova
biblijska matematika nam svakako može jasno ukazati na to kako neka biblijska riječ može sa svih
strana sama po sebi izgledati jasna i laka za razumjeti. Ipak sagledana u kontekstu cjelovitog Pisma i
Predaje ona može poprimiti sasvim drugo značenje koje je zapravo ispravno. Ovdje se radi možda o
jednoj stvari koja nikoga neće spasiti niti upropastiti jer broj godina koje je Izrael proveo u Egiptu
svakako nije prvotni sadržaj koji nam ovaj događaj želi iznijeti. Spasonosna je poruka egipatskog
ropstva i Izlaska poruka o Božjem zahvatu i njegovoj ljubavi a ne zbroj ukupnih godina trajanja
ropstva. Ipak dademo li se poučiti svime što je gore rečeno o jednoj naoko manje značajnoj stvari
možda bi nam stav koji izgradimo zahvaljujući toj pouci može biti pomoć u izgradnji ispravnog
pristupa svakom biblijskom odlomku. Staviti se pred riječ Pisma jest nama na korist. Staviti se ispod
nje može nam biti na spasenje.