Prirodne znanosti protiv humanističkih znanosti

Tijekom 19. stoljeća u znanstvenim kulturama razvio se sljedeći polaritet:

Ovdje su trijumfalne, uspješne prirodne znanosti koje duboko oblikuju lice svijeta u trokutu industrije -
tehnologije - ekonomije.

Postoje humanističke znanosti, koje su gurnute natrag u znanstvene enklave, jednako ogorčene koliko i
elitističke.

Od tada se otvorio duboki rascjep između prirodnih znanosti i humanističkih znanosti.

Suprotstavljanje prirodnih i humanističkih znanosti u zemljama njemačkog govornog područja povezano

je s imenima Wilhelm Windelband i Heinrich Rickert. Prema Windelbandu, u slučaju humanističkih i
prirodnih znanosti, to su bitno različite vrste proizvodnje znanja:

Prirodne(naturwissenschaft) znanosti dodijeljene su tipu nomotetske znanosti; tj. ovdje se radi o

stjecanju općih zakona, zakona - ukratko: istraživanju prirodnih zakona. Brojka prepoznavanja:
Objašnjenje.

HumanističkeGEISTWISSENSACHFT znanosti dodijeljene su ideografskom tipu znanosti; tj. ovdje se prije

svega radi o individualizacijskom opisu događaja i mentalnih događaja. Brojka znanja: razumijevanje.

Heinrich Rickert modificirao je ovaj dualizam oko 1900. godine proširujući koncept duha na koncept
kulture: "Riječi priroda i kultura su dvosmislene."

Primjetan je pomak terminologije s humanističkih znanosti na sveobuhvatnije kulturne studije.

Rickert: "S jedne strane, postoje predmeti za znanost koji, poput kulture, imaju značenje ili značenje, i
koje razumijemo radi tog značenja i tog osjećaja, a s druge strane postoje predmeti koji se, poput
prirode, smatraju potpuno besmislenim i besmislenim za nas i stoga ostaju nerazumljivi."

Uz razliku između prirodnih i kulturnih znanosti, pojavile su se brojne paradigme kulturnih znanosti koje
su virulentne do danas. Ernst Cassirer, na primjer, nastavlja dualizam kulturoloških studija i prirodnih
znanosti, ali bez stiliziranja kao antipoda; umjesto toga, on nastoji tražiti posredovanje za ljudske
znanosti. "

Cassirer je zamislio i definirao "kulturu" kao umjetni svijet. To stavlja fokus na djelovanje i dizajn; Priroda
i kultura ne shvaćaju se kao apsolutni par suprotnosti, već stoje u recipročnom temeljnom odnosu: "Sve
je priroda - sve je kultura."
Grundlagenforschung vs. angewandte Forschung Osnovna istraživanja u odnosu na primijenjena
istraživanja

Istraživanje i eksperimentalni razvoj (R&D) je kreativan i sustavan rad na povećanju stanja znanja -
uključujući znanje o čovječanstvu, kulturi i društvu - te razvoju novih aplikacija temeljenih na postojećim
znanjima.

Temeljno istraživanjeGrundlagenforschung je eksperimentalni ili teorijski rad koji prvenstveno služi za

stjecanje novih znanja o temeljnim uzrocima pojava i vidljivim činjenicama, bez posebne primjene ili
uporabe na umu.

Primijenjena angewandten Forschung istraživanja izvorni su rad koji se provodi na stjecanju novih
znanja. Međutim, oni su prvenstveno usmjereni na određeni praktični cilj ili ishod.

FORSCHUNG

MethodologieNajjednstavnije rečeno metodologija predstavlja nauku o metodama, putevima i načinu

istraživanja. Reč je o nauci koja ima zadatak da otkrije, opiše i objasni metode, puteve naučnog saznanja,
načine dolaska do saznanja, kao i načine dolaska do istine, tj. do rešenja nekog problema.

/Methodik pedagogijska disciplina koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja putem jednoga
nastavnog predmeta, odnosno odgojno-obrazovnoga područja.

/Methoden  planiran
ili unaprijed smišljen postupak za postizanje
određenoga teorijskog ili praktičnog cilja

Empirie filozofski smjer koji temelji spoznajnoteorijsko stajalište na iskustvu kao osnovnom izvoru
spoznaje, a to određuje njegove mogućnosti i granice. Senzualistički empirizam utemeljuje se u
filozofskoj tvrdnji da »ništa nije bilo u razumu što prije nije bilo u osjetu«

/Induktion/ Višeznačanpojam filozofije i znanosti koji označava logički plan

prijelaza u zaključivanju od pojedinačnoga na opće; proces kojim se
stvaraju poopćenja, te znanstvena metoda kojom se, polazeći od
elementarnih i društvenih podataka, oblikuju njima odgovarajuće veze,
zakoni i predviđanja događaja. Opća je značajka indukcije prijelaz od
poznatoga na nepoznato
Deduktion u logici, zaključivanje iz općega na posebno i pojedinačno; postupak kojim se iz jedne ili više
tvrdnji kao premisa izvodi nova tvrdnja koja nužno slijedi iz tih pretpostavki. U tradicionalnoj logici
dedukcijom se nazivao samo postupak izvođenja pojedinačnoga (logičkim opsegom užega) iz općenitoga
(logičkim opsegom širega) kojemu je klasični obrazac silogizam. Tako definirana dedukcija redovito se
suprotstavlja indukciji

quantitative/qualitative Datenerhebung

Methoden der Kunst- und Musikwissenschaften

Methoden der musikpädagogischen Forschung

Musikwissenschaft

Jazzforschung

Institut za jazz istraživanje

Istraživački institut za jazz. Osnovana 1964. na bivšoj Akademiji (danas Univ.) za glazbu i scenske
umjetnosti u Grazu od strane jazz glazbenika i muzikologa iz Graza F. Körnera i D. Glawischniga. Namjera
mu je bila stvoriti osnovu i za praktičnu jazz obuku i za znanstvena istraživanja fenomena jazza, koji je
nastao 1971. godine tijekom restrukturiranja Akada u Hsch. konačno je dovelo do podjele instituta na I.
f. J. i Odjel za jazz (danas se ponovno zove Institut za jazz). Od tada je potonji odgovoran za praktično
jazz obrazovanje, dok I. f. J., koji u svom posebnom obliku još uvijek ima jedinstven karakter među
usporedivim sveučilišnim institucijama, svoju zadaću vidi u pružanju sustavnog, analitičkog, povijesnog i
komparativnog. Istraživanja jazza i glazbe povezane s jazzom kako bi se dodatno proširila ova nova grana
muzikologije. Pritom se tradicionalne metode muzikologije kombiniraju s metodama specifičnim za jazz
koje treba novorazvijeti. Analitička istraživanja, uglavnom na temelju transkripcija, kao i povijesna
istraživanja čine fokus rada instituta, čiji se rezultati objavljuju u vlastitim publikacijama, predavanjima i
kongresima. Te se aktivnosti provode u suradnji s Međunarodnim društvom za jazz istraživanja (IGJ),
osnovanim 1969. godine, koje je udruga jazz istraživača, muzikologa, jazz glazbenika, etnologa itd. Do
sada je organizirano pet međunarodnih kongresa. Nasljednik F. Körnera na mjestu direktora instituta je
F. Kerschbaumer od 1992. godine.

Jazz istraživanje ne znači samo istraživanje prema priznatim znanstvenim kriterijima, odnosno
dosljednost izjava i eksplicitno pribjegavanje znanstvenim metodama kao što su izvorna kritika, glazbena
analiza, tekstualna hermeneutika ili metode empirijskih društvenih istraživanja i etnologije. Umjesto
toga, znanstvena istraživanja pokušavaju uvesti vlastiti pristup i rezultiraju onim kritičkim znanstvenim
diskursima koji se bave fenomenom ‹jazz› u svim njegovim aspektima. Osim muzikologije, na etnologiju,
sociologiju, politologiju i povijest utječu ti diskursi, ali i povijest, ali I Književne studije ili filmske studije –
utoliko književnost i film pružaju važna kulturna svjedočanstva jazzu i njegovom prijemu.

Musikpädagogische Forschung

Početkom 19. stoljeća glazbeno obrazovanje bilo je podložno političko-ideološkim načelima. Od 1960-ih
fokus se prebacio na didaktiku. Od 1970. godine katedre (profesorske) za glazbenu didaktiku i
pedagogiju. Disciplina osnovana u novije vrijeme kao znanstvena tema s naglaskom, između ostalog, na
aspekte obrazovnih istraživanja (istraživanje interakcije, istraživanje ponašanja nastavnika), temeljna
glazbena psihološka istraživanja o slušanju (tj. istraživanje prijema), istraživanje glazbenih talenata i
percepcije, metode glazbenog učenja, statistička istraživanja o oblikovanju okusa ili promjene u stavu.

Kunstleriche forschung

Umjetničko istraživanje je istraživanje u ili kroz umjetničku praksu (za razliku od istraživanja umjetnosti =
konvencionalna istraživanja; Istraživanje za umjetnost = npr. razvoj glazbenih instrumenata, aplikacija,
platformi za poučavanje i učenje itd.). Za detalje pogledajte Vodič za umjetnička istraživanja o jamonline
institucijama i publikacijama.