Sveučilište Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij

NACIONALNI PARKOVI PRIMORSKE HRVATSKE

Samostalni rad (seminar) iz predmeta

Prirodno-geografska obilježja Hrvatske

Mentor: mr. sc. Željko Popović, prof. visoke škole

Osijek, 2022.
 Sadržaj

1. Uvod.........................................................................................................................................1
2. Općenito o nacionalnim parkovima.........................................................................................2
3. NP Brijuni.................................................................................................................................3
3.1. Geografska obilježja NP Brijuni.......................................................................................3
3.2. Priroda NP Brijuna............................................................................................................4
4. NP Mljet...................................................................................................................................6
4.1. Geografska obilježja NP Mljeta........................................................................................7
4.2. Priroda NP Mljeta.............................................................................................................7
5. NP Kornati................................................................................................................................9
5. 1. Geografska obilježja NP Kornati......................................................................................9
5. 2. Priroda NP Kornati..........................................................................................................10
6. NP Krka..................................................................................................................................12
6. 1. Geografska obilježja NP Krka........................................................................................12
6. 2. Priroda NP Krka..............................................................................................................14
7. Zaključak................................................................................................................................15
8. Sažetak....................................................................................................................................16
9. Literatura................................................................................................................................17
10. Prilozi..................................................................................................................................19
 2. 1. Uvod

Hrvatska je jedna od najbogatijih zemalja Europe po očuvanoj prirodi. U njoj se nalazi čak 8

nacionalni parkova koji svojom ljepotom, jedinstvenošču i očuvanošću plijene pozornost

domaćim i stranim posjetiteljima kojih godišnje ima oko 2,7 milijuna (Zmajlović, 2017.).

Nacionalni parkovi u Republici Hrvatskoj važni su jer zauzimaju gotovo 2% hrvatske kopnene

površine i imaju veliku ulogu u razvoju turizma Republike Hrvatske..

U ovom seminaru, opisana su 4 nacionalna parka koja su smještena u Primorskoj Hrvatskoj, a to

su Brijuni, Kornati, Krka i Mljet, a njihov smještaj može se vidjeti na slici 1. (Janeš Čabar

2014./2015.). Iz ove slike je vidljivo da su Nacionalni parkovi Brijuni, Mljet i Kornati smješteni

na otocima, a Nacionalni park Krka leži na rijeci Krki koja protječe kroz Dinarsko gorje. Osim

smještaja, u ovom su radu navedena i obilježja prirode, flora i fauna te ostale, brojne posebnosti

navedenih Nacionalnih parkova koje čine ove destinacije nezaobilaznima za brojne istraživače,

rekreativce i ljubitelje netaknute prirode.

1
 Slika 1.: Nacionalni parkovi Republike Hrvatske

2. 2. Općenito o nacionalnim parkovima

Suvremenom čovjeku postaje sve važnije očuvanje prirode i njenih resursa. Zbog toga je
osnovana djelatnost koja se bavi čuvanjem prirodnih, krajobraznih i geoloških obilježja i živog
svijeta nekog prostora. Ta djelatnost naziva se zaštita prirode i njena glavna zadaća je očuvanje
raznolikosti i bogatstva izvorne prirode Ova je djelatnost svoju popularnost dobila u 20. stoljeću
kada su ljudi počeli spoznavati važnost očuvanja vrijednih područja. Tada je u svijetu progašen
prvi nacionalni park Yellowstone 1872. godine. U Europi je prvo zaštićeno područje proglašeno
1902. godine, a smješteno je na istoku Alpi (Leksikografski zavod Miroslav Krleža 2021.).

Prema zakonu o zaštiti prirode postoji 9 kategorija prostorne zaštite a to su strogi rezervati,
nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi,spomenici prirode,
značajni krajobrazi, park šume i spomenici parkovne arhitekture. U priloženoj tablici 1. (str. 16.)
preuzetoj sa stranice hrvatskog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, moguće je vidjeti
osnovnu namjenu, razinu upravljanja i proglašenja svake od navedenih kategorija (Zavod za
zaštitu okoliša i prirode 2018.).

Parkovi prirode su zaštićena područja kojima je cilj očuvanje postojećih, prirodnih, krajobraznih,
znanstvenih i odgojno-obrazovnih vrijednosti. Važno je napomenuti da je posjećivanje i
iskorištavanje ovih vrijednosti moguće samo uz strogo određena pravila, a jedno od njih je
unutar nacionalnih parkova zabranjena svaka gospodarska djelatnost (Leksikografski zavod
Miroslav Krleža 2021.).

U Hrvatskoj je ovaj status između 1949. i 1999. dobilo osam parkova koji su smješteni u
primorskoj i kontinentalnoj, odnosno gorskoj Hrvatskoj. Parkovima promorske Hrvatske
smatraju se Brijuni, Mljet, Kornati i Krka i njihova zajednička površina iznosi 432 km 2 (Janeš
Čabar 2014./2015.).

2
 2. 3. NP Brijuni

Nacionalni park Brijuni nalazi se na samom zapadu republike Hrvatske u blizini poluotoka Istre.
Od kopna je odjeljen Fažanskim kanalom. Na ovom su području bili prisutni ljudi još od mlađeg
kamenog doba te Rimskog i Bizantskog carstva, a svoj je procvat turizma doživjelo nakon
drugog svjetskog rata kada postaje izletište poznatih osoba. Nacionalnim parkom su proglašeni
1983. godine, a naziv su dobili prema povijesnom nazivu iz 1421. godine kada se prvi puta
spominju Brioni, a sam naziv Brijun, odnosno, Veliki Brijun i Mali Brijun nose i dva najveća
otoka u ovom nacionalnom parku. (Šafarek 2015.).

3.1. Geografska obilježja NP Brijuni

Brijuni su nacionalni park koji uključuje skupinu manjih otoka i more koje ih okružuje. Kopnena
površina Brijuna iznosi 7.3 km2, a najveći dio te površine zauzima Veliki Brijun. Idući otok po
veličini je Mali Brijun a osim dva navedena, otoci koji spadaju pod NP Brijuni su i Vanga,
Jerolim, Kozada, Gaz, Vrsar, Galija, Madona, Okrugljak, Grunj, Supin, Supinić i Sv. Marko.
Smještaj ovih otoka prikazan je na slici 2. (Bralić 2005.).

3
 Slika 2.: Nacionalni park Brijuni

Brijuni se smatraju nastavkom Crvene Istre koja je svoje ime dobila po tipu tla koje tamo
prevladava - crvenica. Smatra se da su do nedavno bili dio Istarskog poluotoka jer su otoci
izgrađeni od slojeva vapnenca koji su nakon dizanja morske razine u posljednjih nekoliko tisuća
godina izvirili na kopno. To dokazuje i dubina Fažanskog kanala od tek 12m. Dužina obale
Brijuna je 46,4 km, a najrazvedeniju obalu ima otok Veliki Brijun.Same obale su niske i
kamenite, ali pristupačne. Neke obale na kornatima se sastoje i od šljunka i vapnenca (Bralić
2005.).

Klima na kornatima je sredozemna s Istarskim obalnim obilježjima.Temperatura najhladnijeg

mjeseca u godini je oko 5 °C te gotovo nikad nisu prisutne snježne padaline. Tijekom ljetnih
mjeseci temperature zraka se kreću oko ugodnih 22 °C, a približno takva je i temperatura mora
koja se kreće između 22 i 25 °C. Obzirom na sredozemnu klimu, klimu na Brijunima odlikuje i
velika vlažnost zraka te relativno visoka količina oborina (Javna ustanova NP Brijuni 2022.).

3.2. Priroda NP Brijuna

Istaknuta posebnost nacionalnog parka Brijuni su njegov bogat biljni i životinjski svijet. Znatan
dio ovog nacionalnog parka zauzimaju šume hrasta crnike, koji se još zove i česmina. U
ograđenim dijelovima među gustim stablima crnike rastu zelenika, mirta, lemprika i ostalo
grmlje, a stabla omataju tetivike. Navedene vazdazelene šume su vlažne, tamne i hladne, a biljke
u njima su prilagođene takvim uvjetima svojim čvrstim lišćem i dlačicama. Osim crnike, na
Brijunima, kao i na većini Jadranskih otoka pojavljuje se i makija i garig. Ostatak površine, pod
utjecajem čovjeka, pretvoren je u travnjake, parkove, livade i golfska igrališta (Šafarek 2015.).

Jedna od istaknutih vrsta na Brijunskom otočju je Planika (Arbutus unedo). Ova biljka raste uz
makije i prepoznatljiva je po cjenjenim crveno-narančastim, jestivim, plodovima koji su vidljivi
na slici 3.(Javna ustanova NP Brijuni 2022.).

4
 Slika 3.: Plod planike

Mirta (Myrtus communis) je samonikla biljka koja obilježava prostore Brijuna svojim
intenzivnim, ugodnim mirisom tijekom ljetnih mjeseci. Prepoznaje se po sitnim bijelim
cvjetovima. (Javna ustanova NP Brijuni 2022.)

NP Brijuni mnogi smatraju zološkim vrtom zbog svog poznatog safari parka u kojemu žive
brojne uvezene vrste kao što su ljama, deva, zebra, indijsko govedo i slonica Lanka. Većina ovih
životinja dobivena je na poklon od afričkih i azijskih premjera i predsjednika. Ovaj park zauzima
9 hektara i smješten je na sjeveru Velikog brijuna. (Javna ustanova NP Brijuni 2022.)

Osim safari parka otvoren je i etnopark na kojemu se mogu vidjeti autohtone istarske vrste kao
što su Istarska ovca i Boškarin, odnosno istarsko govedo. (Javna ustanova NP Brijuni 2022.)

U slobodnoj prirodi, u parku Brijuni živi nekolicina gmazova i vodozemaca među kojima se
ističe rijetka i ugrožena barska kornjača (Emys orbicularis). Na otocima se nalaze i brojne vrste
ptica i šišmiša, a na Velikom brijunu nalazi se i rezervat Saline. Ova bivša solana sada je
pretvorena u jezerca oko kojih se okuplja čaplje, patke, liske, paunovi i jeleni. Osim kopnenog,
razvijen je i pomorski svijet koji obiluje različitim vrstama riba, alga i beskralježnjaka. Ronioci
na ovom području često susreću vrste kao što su lubini, orade, cipli, pirke i glavoči (Šafarek
2015.). Od većih životinja moguće je susresti i dobrog dupina (Tursiops truncatus) ta zaštićenu
glavatu želvu (Caretta caretta). Na samom dnu nalazi se i prepoznatljiva korasta žuta moruzgva
i mrežasta čipka te brojni šareni puževi i rakovi. (Javna ustanova NP Brijuni 2022.)

5
 2. 4. NP Mljet

Mljet, kojega još nazivaju Zelenim otokom, smješten je na jugu Hrvatske, paralelno uz otok
Pelješac, od kojeg je udaljen Mljetskim kanalom širine 8 km. NP Mljet nalazi se na
sjeverozapadnom dijelu otoka Mljeta te zauzima njegovu trećinu. Mljet je uvelike uspio sačuvati
svoju prirodnu izvornost i autentičnost zahvaljujući zemljopisnom položaju i činjenici da je
udaljen od kopna (Janeš Čabar 2014./2015.).

Brojnost šuma je jedan od glavnih razloga zašto je NP Mljet proglašen nacionalnim parkom
1960. godine (Šafarek 2015.). Karta NP Mljet prikazana je slikom 4.

NP Mljet sadrži dva jezera: Veliko i Malo jezero. Veliko jezero je 145 hektara, dok je Malo 24
hektara. Oba su jezera zapravo krške depresije potopljene dizanjem morske razine poslije
ledenog doba (Bralić 2005.).

Slika 1.: Karta NP Mljet

6
 4.1. Geografska obilježja NP Mljeta

Mljet je dug 37 km s prosječnom širinom 3 km i površinom od 100 km 2. Građu otoka čine

kredne naslage vapnenci i dolomiti, a na krajnjem istoku ima i diluvijalnog pijeska, a time i
pješčanih plaža. Vapnenci izgrađuju uzvišenja, a dolomiti pretežni dio mljetskih depresija. S
obzirom na karbonatnu građu, reljefno-pejzažjna slika ima obilježja krša. Nema otvorenih
dolina, a u najnižim dijelovima polja i dolaca voda ponire. Ondje gdje su ta dna u razini mora
dolazi do uzajamnog utjecaja, pa se stvaraju „blatine“, u kojima je od jeseni do proljeća pretežno
slatka voda, a u sušnom dijelu godine zaslanjena. Na Mljetu postoje četiri takve blatine i
predstavljaju jednu od zanimljivosti otoka. Središnji dio Mljeta je viši i sadrži tri usporedna
gorska niza. Tamo se nalazi i najviša točka otoka, Veliki Grad. Zapadna i istočna trećina otoka
nešto su niže, ali se brdska obilježja reljefa i krajolika i dalje zadržavaju (Bralić 2005.).

Mljet pripada mediteranskom klimatskom području sa suhim, vedrim i vrlo toplim ljetom, te
kišovitim, ali blagim zimama, s najviše oborina potkraj jeseni i početkom zime. To je otok bujne
mediteranske vegetacijete bistrog i čistog mora koji je nastao uzdizanjem iz mora, pa tvori samo
dio kopna od kojega je odvojen. More je oko njegovih obala toplije i slanije nego na sjeveru
Jadrana. Zimi je more hladnije samo u dubokim uvalama i Mljetskim jezerima, i to u hladnijim
razdobljima (Javna ustanova „Nacionalni Park Mljet“ 2022.).

Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca (siječnja) iznosi 8.1°C, a najtoplijeg (srpnja) 24.8°C.
Temperature ispod nule su rijetkost, a snijeg je još veća iznimka. Među vjetrovima najčešći su
jugoistočnjak (jugo ili šilok), a zatim sjeveroistočnjak ili bura. Oba su vjetra pretežno vjetrovi
hladnijeg dijela godine (Bralić 2005.).

4.2. Priroda NP Mljeta

Najveći dio šumskih površina Nacionalnog parka pripada samoniklim šumama alepskog bora
(Pinus halepensis), koje nalazimo posvuda, a ponajviše u širem području oko Jezera. Drugu
šumsku zajednicu čine šume hrasta crnike ili česvine (Orno-Quercetum ilicis).

7
Prvi stupan degradacije ovih šuma je poznat pod nazivom makija. To je mediteranska šikara
sastavljena od različitih, pretežno zimzelenih grmolikih vrsta, koja raste gusto. Crniku u
mljetskoj makiji najčešće prate zimzelenske listače: planika (Arbutus unedo), zelenika
(Phillyrea media), veliki vrijes (Erica arborea) i druge. Također, postoje i endemske vrste, kao
npr. Jupiterova brada (Anthyllis barba-jovis), koja je prikazana na slici 5. (Bralić 2005.).

Slika 5.: Jupiterova brada

Bogat i zanimljiv životinjski svijet Nacionalnog parka Mljet još nije u potpunosti istražen. Jedna
od osobitosti otoka su tipična krška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame, s endemskom
faunom beskralješnjaka od kojih su neki svoje znanstveno ime dobili upravo po Mljetu, gdje su
prvi put pronađeni. To su primjerice: Strouhaloniscus meledensis, Pergamasus meledensis,
Otiorrhynchus meledanus i Meledella werneri. Dosad je zabilježeno pet vrsta zmija i četiri vrste
guštera, od kojih se može izdvojiti Oštroglava gušterica (Dalmatolacerta oxycephala), koja se
vrlo često nalazi po krovovima kuća u naseljima. Ptičji svijet NP Mljet je bogat i raznovrstan,
posebice u doba seobe. Sisavaca ima također u većem broju, jedan od njih je mungos (Herpestes
javanicus auropunctatus) (Javna ustanova „Nacionalni Park Mljet“ 2022.).

More oko otoka odlikuje dobro očuvan živi svijet. Neki nalazi upućuju da na pučinskoj strani
otoka živi rijetka vrsta naše faune – sredozemna medvjedica (Monachus monachus)(Bralić
2005.).

8
9
 2. 5. NP Kornati

Hrvatski nacionalni park Kornati nalazi se u sjevernoj Dalmaciji. Karakteriziraju ga brojni

nenaseljeni otočići neobičnih oblika. Proglašen je nacionalnim parkom 1980. godine, a ime je
dobio po najvećem otoku Kornat, koji zauzima dvije trećine samog parka. NP Kornati zaštićeno
je područje, što je rezultiralo obiljem morskog svijeta, više nego bilo gdje u Hrvatskoj. Park je
vrlo značajan u kulturnom i povijesnom smislu zbog mnogobrojnih arheoloških i povijesnih
lokaliteta (Bralić 2005.).

5. 1. Geografska obilježja NP Kornati

NP Kornati su najrazvedenija ili „najgušća“ otočna skupina europskog Sredozemlja. Na slici 6.

vidi se karta Parka u Hrvatskoj. Rasprostire se na površini od 320 km 2 i uključuje oko 150
kopnenih, stalno ili povremeno nadmorskih jedinica, te sadrži 89 otoka. Neki od najvećih su
Kornat, Piškera, Levrnaka, Lavsa i Kurba. (Javna ustanova „Nacionalni Park Kornati“ 2014.)

Slika 6.: Karta NP Kornati

10
Svi su otoci razvrstani u četiri niza izrazito dinarskog smjera pružanja (sjeverozapad –
jugoistok). Otočje je sa sjeverozapada omeđeno Dugim otokom, na jugoistoku otocima skupine
Žirja, prema kontinentu otocima Pašmanom, Vrgadom i Murterom, a prema jugozapadu
otvorenim morem. Dužina otočja iznosi 35 km, a najveća širina 13 km. Zanimljiva je činjenica
da su Kornati najveća hrvatska otočna površina bez stalne naseljenosti i ujedno najveća površina
povremene, tj. sezonske naseljenosti. Zbog toga su vlasnici Kornata podigli oko 300 kuća. Prva
dva unutrašnja otočna niza imaju manji broj otoka, koji imaju manje površine te se nazivaju
Gornjim Kornatom, a druga dva niza Donjim Kornatom (Bralić 2005.).

Kopneni dio Kornata je izrazito krško područje. Prevladavaju karbonatne stijene, uglavnom
vapnenci, zbog čega se tamo nalazi većina krških pojava: škrape, kamenice, ponikve, doci i
špilje (Šafarek 2015.).

U nizu Donjih Kornata nalaze se najveće geomorfološke i pejzažne vrijednosti Nacionalnog

parka, uključujući i podmorje. Taj je niz „najzaslužniji“ za kornatsku razvedenost, a na njemu
se, na pučinskoj strani otoka, nalaze poznati klifovi te okomite litice (Bralić 2005.).

Prema Koeppenovoj podjeli, Kornati imaju klimu masline, Csa (umjereno topla kišna klima sa
suhim i vrućim ljetom te najviše kiše u jesen). Temperatura varira od prosječnih 8°C u veljači do
prosječnih 25°C u srpnju i kolovozu, odnosno godišnje prosječno oko 16°C (Javna ustanova
„Nacionalni Park Kornati“ 2014.).

Najčešći vjetar u NP Kornati je bura (19.4 %), a najjači jugo. Ljeti najčešće puše maestral.
Prevladavaju vjetrovi jakosti 1 do 3 bofora i to u 70 % slučajeva (od laganog povjetarca do
slabog vjetra). Jaki vjetrovi (6 ili vise bofora) pušu oko 37 dana u godini, s tim da ih ni u
prosincu, kada su najčešći, nema više od 5 dana. Olujnog vjetra ima 5.8 dana godišnje, najčešće
u prosincu. Tišina se javlja u 15.4 % slučajeva godišnje (Javna ustanova „Nacionalni Park
Kornati“ 2014.).

5. 2. Priroda NP Kornati

11
Velik broj otoka, njihov oblik i klimatski uvjeti čine Park osebujnim, što se očituje u flori i
fauni. Iako se flora Nacionalnog parka Kornati proučava već dvijestotinjak godina, ipak ona još
uvijek nije u potpunosti poznata (Šafarek 2015.).

Vegetacija se može svrstati u dvadesetak biljnih zaednica od kojih su neke samo fragmentarno
zastupljene. Među najznačajnijim treba navesti vegetaciju pukotina stijena, gdje se ističe
dubrovačka zečina, jadranski endem, koji možemo vidjeti na slici 7. Zatim, vegetacija
vapnenačkih obalnih grebena, koju čine zajednica uskolisnog trputca i mrižice s karakterističnim
vrstama: uskolisni trputac i rešetkasta mrižica. Svakako treba spomenuti i brojne šumske
zajednice mirte i crnike sa svojim degradacijskim stadijima (Javna ustanova „Nacionalni Park
Kornati“ 2014.).

Slika 7.: Dubrovačka zečina

NP Kornati ima bogatu i raznoliku faunu. Od kukaca, zabilježeno je 18 vrsta leptira te 35 vrsta
mravi. Zelena krastača je predstavnik vodozemaca, a od gmazova nalaze se gušteri i zmije
neotrovnice. Brojnost ptica je velika na Kornatima, pogotovo u doba migracija. Moguće je
vidjeti galebove klaukavce, čiope, sokole, ušare, kamenjare i mnoge druge (Javna ustanova
„Nacionalni Park Kornati“ 2014.). Budući da ovo područje nije prigodno za život krupnih
predatora zbog malih površina i ograničenja hrane i vode, od sisavaca obitavaju kune i šišmiši.
Živi svijet podmorja je mnogobrojan i, zbog dugogodišnje zaštite, na visokom stupnju
očuvanosti. Do danas je na području NP Kornati zabilježeno 353 vrste algi i 3 vrste morskih
12
cvjetnica te oko 850 vrsta životinja među kojima 61 vrsta koralja, 177 vrsta mekušaca, 127 vrsta
mnogočetinaša, 61 vrsta desetonožnih rakova, 64 vrste bodljikaša i 185 vrsta riba. Vrsta koju se
može izdvojiti je morska cvjetnica posidonija (Posidonionoceanicae) (Javna ustanova
„Nacionalni Park Kornati“ 2014.).

13
 2. 6. NP Krka

Nacionalni park Krka jedini je nacionalni park primorske Hrvatske koji nije smješten na
Jadranskoj obali. On leži na krškoj rijeci Krki i privlači posjetitelje svojim brojnim slapovima
koji su do 2021. bili otvoreni za kupače, no danas su radi sigurnosti i očuvanja okoliša trajno
zatvoreni. Osim turizma, krške rijeke u hrvatskoj su važan izvor vode i hodroenergije. U ovom
parku postoje tragovi koji govore o prapovjesnoj naseljenosti ovog područja koje je 1985.
godine stavljeno pod zaštitu. (Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ 2022.)

6. 1. Geografska obilježja NP Krka

Nacionalni park Krka sastoji se od rijeke Krke, koja teče kroz kanjon dug 75 km protječe kroz
Prokljansko jezero i ulijeva se u Šibenski zaljev, i njenog obalnog područja veličine 101 km 2.
Veličina parka promjenjena je 1997. kada je smanjena za oko 30 km 2 (Janeš 2014./2015.). Park
se proteže između gradova Knina i Skradina, što je vidljivo na slici 8., i sastoji se od 7 slapova:
Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk
koji se sa svojih 46 metara smatra jednim od najviših slapišta u Europi. Procjenjena količina
vode koja se prelijeva ovim slapovima je 55 m 3 u sekundi, a tijekom kišnog i toplijeg razdoblja
ta je količina 300m3 u sekundi (Bralić 2005.).

Knin

Skradin

14
 Slika 8.: Nacionalni park Krka

Slapovi u nacionalnom parku Krka većinski su sastavljeni od sedre. Sedra je reljefni oblik
prisutan u tekućicama. Njega čini kalcijev karbonat koji se, iz vode, taloži na različite podloge.
Međusobnim djelovanjem fizikalnih i kemijskih faktora i živih organizama u vodi, sedra se
taloži i stvara prirodne oblike. U nacionalnom parku Krka tako su nastali atraktivni slapovi među
kojima je najpoznatiji Skradinski Buk koji je prikazan slikom 9. (Javna ustanova „Nacionalni
park Krka“ 2022.).

Slika 9.: Skradinski Buk

Osim sedrei krša, na području NP Krka tlo je sastavljeno od pijeska, šljunka i barsko- jezerskih
sedimenata. (Šafarek 2015)

Kako se Krka nalazi na području umjereno tople sredozemne klime, tijekom ljeta, ovo je
područje sušno i vruće, a temperatura na tlu se kreće između 23 i 25 °C. U siječnju temperatura
pada na oko 5°C te je mala vjerojatnost vrlo niskih temperatura. Ovo područje spada u jedno od
najosunčanijih i najvedrijih dijelova hrvatske iako su ponekad prisutni vjetrovi bura, jugo i
maestral. Izraženije padaline se pojavljuju većinski tijekom jeseni i zime te one znatno utječu na
količinu vode koja teče parkom (Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ 2022.). .

15
 6. 2. Priroda NP Krka

Šume nacionalnog parka Krka, većinski su uništene i degradirane zbog utjecaja čovjeka. Unatoč
tomu na dijelovima se nalazi izmješana mediteranska i južnoeuropska vegetacija. Od
crnogoričnih stabala najprisutniji su hrast crnika (Quercus ilex), zelenika (Phyllyrea latifolia) i
trišlja (Pistacia lentiscus), a od unesenih vrsta tu su alepski i crni bor (Pinus halepensis i nigra).
Listopadna stabla koja se mohu uočiti u parku su bijeli grab (Carpinus orientalis), crni jasen
(Fraxinus ornus), maklen (Acer monspesualnum) i hrast medunac (Quercus pubescens) (Bralić
2005.).

Uz rubove jezera nalazi se i močvarana vegetacija koja obiluje trskama, šiljevinama, šaševima,
lopočima i lokvanjima, a na dnu izviru borak i krocanj (Šafarek 2015).

Na ovom području nalaze se više od sto zaštićenih i endemskih vrsta među kojima se ističe
rigasta bekmanija (Beckmannia eruciformis), a NP Krka je njeno jedino stanište u Hrvatskoj i
prikazana je slikom 10. (Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ 2022.)

Slika 10.: Rigasta bekmanija

U slatkovodnom je dijelu Krke pronađeno 18 vrsta riba, od kojih su 10 endemske vrste.

Istaknuta vrsta je pastrva Salmothymus obtusirostris krkensis koja živi samo u Krki. Krku
nastanjuju i brojni vodozemci među kojima je najpoznatiji čovječja ribica. Na ovom području
žive i brojne ptice, a broj njihovih vrsta seže preko 200. Od sisavaca prisutne su vrste čagljeva,

16
tvorova, kuna, jazavaca i ugroženih vidri, a znanstvenici posebnu pažnju daju proučavanju
šišmiša na ovom području. (Bralić 2005.)

2. 7. Zaključak

Nacionalni parkovi prirodna su središta Republike Hrvatske. Većinski su smještena uz obalu i na

krškim područjima gdje obiluju specifičnom florom i faunom koja privlači brojne posjetitelje.
Njihove posebnosti uzrokovane su geografskim položajem, vrstom tla, klimom i geografskim
procesima koji čine jedinstvene strukture i pojave. Oni su također važna turistička središta, a
njihova glavna namjena je očuvanje izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti. Nacionalni
parkovi također nose i znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu vrijednost. Cilj
ovog seminara, bio je ukazati na ljepote i posebnosti parkova primorske Hrvatske.

Nacionalni park Brijuni, smješten u blizini Istre, svoju je važnost dobio nakon što je postalo
izletište poznatih osoba i utočište egzotičnih i domaćih vrsta životinja. Jednu trećinu otoka Mljet
zauzima Nacionalni park, koji obiluje šumama i koji je uvelike uspio sačuvati svoju prirodnu
izvornost i autentičnost zahvaljujući udaljenosti od kopna. NP Kornati su najrazvedenija otočna
skupina europskog Sredozemlja te vrlo važni u kulturnom i povijesnom smislu zbog
mnogobrojnih arheoloških i povijesnih lokaliteta. Na rijeci Krki smjestio se nacionalni park krka
koji je pod utjecajem stalnog protoka, kretanja i miješanja vode i sedimenta stvorio jedinstven
krajobraz s pogledom na sedam slapišta.

17
 2. 8. Sažetak

U Hrvatskoj se nalazi 8 nacionalnih parkova, a na njenoj obali i uz nju su izdvojena 4, a to su NP

Brijuni, NP Mljet, NP Kornati i NP Krka. Djelatnost koja se bavi očuvanjem prirode i njenih
resursa naziva se zaštita prirode i prema njoj se kategoriziraju stupnjevi zaštite okoliša kojih ima
9. Parkovi prirode su zaštićena područja kojima je cilj očuvanje postojećih, prirodnih,
krajobraznih, znanstvenih i odgojno-obrazovnih vrijednosti, a svaka gospodarska djelatnost
unutar njih je zabranjena.

Nacionalni park Brijuni sastoji se od otoka Veliki Brijun i Mali brijun te nekolicine manjih
otočića i mora koje ih okružuje. Obiluje gustim šumama, odmorišnim destinacijama i
prilagodljivom vegetacijom te brojnim vrstama životinja zbog čega je danas popularno
odmorište za ljubitelje prirode.

Mljet se još naziva Zelenim otokom zbog brojnosti šuma, što je jedan od glavnih razloga zašto je
dio njega proglašen nacionalnim parkom. Građu otoka čine vapnenci i dolomiti, koji čine
uzvišenja i depresije. Ima bogatu endemsku faunu beskralješnjaka od kojih su neki svoje
znanstveno ime dobili upravo po Mljetu, gdje su prvi put pronađeni.

NP Kornati se nalazi u sjevernoj Dalmaciji i sastoji se od 89 otoka i otočića od kojih je najveći i

najpoznatiji Kornat. Park je poznat i po mnogobrojnim stijenama i grebenima širom otoka.
Morski svijet je vrlo bogat i na visokom stupnju očuvanosti.

Nacionalni park Krka smješten je na rijeci Krki koja teče između gradova Knina i Skradina.
Slapovi, kojih ima 7, u nacionalnom parku Krka, većinski su sastavljeni od sedre. Među njima je
najpoznatije bivše kupalište Skradinski Buk.

18
 2. 9. Literatura

Knjiga:
Bralić I., 2005.: Hrvatski nacionalni parkovi. Školska knjiga, Zagreb.

Šafarek G., 2015.: Priroda Hrvatske. Mozaik knjiga. Zagreb.

Članak u časopisu:

Janeš, Čabar S., 2014./2015.: Hrvatski nacionalni parkovi. Matka 23, Zagreb, Vol 19: str. 167.-
172.

Članak u enciklopediji:

Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.: „Zaštita prirode. U: Hrvatska enciklopedija,

mrežno izdanje, dostupno na: https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67551.html; Internet;
pristupljeno 24. studenoga 2022.

Internetska stranica:

Zavod za zaštitu okoliša i prirode, 2018.: Zaštićena područja. Ministarstvo gospodarstva i

održivog razvoja.; dostupno na
https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja/kategorije-
zasticenih-podrucja; Internet;
pristupljeno 19. prosinca 2022.

Javna ustanova NP Brijuni, 2022.: Nacionalni Park Brijuni.; dostupno na https://www.np-

brijuni.hr/hr; Internet; pristupljeno 19. prosinca 2022.

Javna ustanova „Nacionalni Park Mljet“, 2022.: Nacionalni Park Mljet.; dostupno na https://np-
mljet.hr/; Internet; pristupljeno 19. prosinca 2022.

19
Javna ustanova „Nacionalni Park Kornati“, 2014.: Nacionalni Park Kornati.; dostupno na
http://www.np-kornati.hr/index.php?lang=hr; Internet; pristupljeno 19. prosinca 2022.

Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ 2022.: Nacionalni Park Krka.; dostupno na
https://www.npkrka.hr/hr/; Internet; pristupljeno 19. prosinca 2022.

Brošura:

Zmajlović, M i M, Ivić, 2017.: Vodič kroz nacionalne parkove i parkove prirode republike
hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Slobodna Dalmacija d.d.; dostupno na:
http://www.np-kornati.hr/images/brosure/brosura-parkovi-hrvatske.pdf; Internet;
pristupljeno 16. prosinca 2022.

20
 2. 10. Prilozi

Kategorija
Namjena Razina upravljanja Proglašenja
zaštite
očuvanje izvorne prirode, praćenje
Strogi rezervat državna i županijska Vlada RH
stanja prirode te obrazovanje
očuvanje izvornih prirodnih i
krajobraznih vrijednosti, znanstvena,
Nacionalni park državna Hrvatski Sabor
kulturna, odgojno-obrazovna i
rekreativna
očuvanje radi svoje jedinstvenosti,
Posebni rezervat rijetkosti ili reprezentativnosti, a državna/županijska/lokalna Vlada RH
osobitog je znanstvenog značenja
zaštita bioraznolikosti, georaznolikosti i
krajobrazne raznolikosti, odgojno-
Park prirode državna Hrvatski Sabor
obrazovna, kulturno-povijesna,
turističko-rekreacijska namjena
zaštita bioraznolikosti, georaznolikosti i predstavničko  tijelo nadležne 
Regionalni park krajobrazne raznolikosti, održivi razvoj županijska jedinice područne  (regionalne) 
i turizam samouprave
predstavničko  tijelo nadležne 
Spomenik ekološka, znanstvena, estetska ili
županijska/lokalna jedinice područne  (regionalne) 
prirode odgojno-obrazovna
samouprave
zaštita
krajobrazne vrijednosti, bioraznolikosti 
predstavničko tijelo nadležne
Značajni i georaznolikosti ili kulturno-povijesne
županijska i općinska jedinice područne (regionalne)
krajobraz vrijednosti ili krajobraz očuvanih
samouprave
jedinstvenih obilježja, odmor i
rekreacija
očuvanje prirodne ili sađene šume veće predstavničko tijelo nadležne
Park-šuma krajobrazne vrijednosti, odmor i županijska/lokalna jedinice područne (regionalne)
rekreacija samouprave
očuvanje umjetno oblikovanog 
Spomenik prostora odnosno stabla koji ima predstavničko tijelo nadležne
parkovne estetsku, stilsku, umjetničku, kulturno- županijska jedinice područne (regionalne)
arhitekture povijesnu, ekološku ili znanstvenu samouprave
vrijednost

Tablica 1: kategorije zaštićenih područja, njihova namjena, razina upravljanja i tko ih proglašava 1

1
https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja/kategorije-zasticenih-
podrucja

21