Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad Iz Kineziologije
Seminarski Rad Iz Kineziologije
STROSSMAYERA U OSIJEKU
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
Učiteljski studij
1.UVOD.................................................................................................................................................3
2.METODE............................................................................................................................................4
3. REZULTATI I RASPRAVA..............................................................................................................5
5. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................7
1.UVOD
Ovaj istraživački rad govori o učestalosti ozljeda studenata kineziološkog fakulteta, pod
kojim uvjetima se to najčešće događa, na kojim dijelovima tijela najčešće dolazi do ozljeda,
koji je njihov tip te u kojoj mjeri utječu na nastavak školovanja.
Odabrala sam analizirati ovaj rad jer smatram da ću se u svojoj budućoj profesiji susretati
s mnogim neželjenim incidentima, kako i na poslu, tako i u svakodnevnom životu. Važno je
znati koji spol češće ozljeđuje koji dio tijela, moguće dugotrajne posljedice te naravno kako i
pomoći takvim studentima da se što prije oporave i normalno nastave svoje školovanje.
2.METODE
Istraživanje je provedeno 2004. godine (Tatjana Trošt i sur., 2004, Zagreb) na 105
studenata, točnije na 48 studentica i 57 studenta Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Na kraju osmoga semestra studenti su ispunjavali posebnu anketu tj. listić u kojem
su bili upoznati sa svim događanjima ubuduće vezanim za samo istraživanje te o njihovim
ozljedama tijekom samog studiranja. Anketni listić, kojeg su studenti dobili, sadržavao je:
osnovne podatke o ispitanicima, informacije o mjestu, lokaciji i tipu nastanka ozljede, o
trajanju potpunog oporavka, posljedicama na daljnje studiranje i o mogućim rješenjima
sprječavanja ozlijede. S obzirom na to da je ovo istraživanje bilo retrospektivno i u potpunosti
je ovisilo o sjećanju onih koji su bili anketirani, a ne o medicinskoj dokumentaciji, u obzir su
na kraju uzimali samo ozlijede koje su nastale akutno. Ozljeda kronične naravi nije uzimana u
obzir jer je teško, gotovo i nemoguće, odrediti vrijeme nastanka takve vrste oštećenja.
Metode koje su se bile koristile su metode osnovne statistike; kao što su deskriptivna
statistika i frekvencije, a sami rezultati su bili obrađeni programskim paketom STATISTICA
FOR WINDOWS VER. 5.0. na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Dobiveni rezultati koji su
nastali na osnovu anketnog listića su uvršteni u pregledne tablice iz kojih su napravljeni
grafički prikazi programom Microsoft Excel.
3. REZULTATI I RASPRAVA
Bez obzira na to što se statistički, većina studenata za vrijeme studiranja samo jednom
ozlijedila (53.03%), vrlo se velik broj ozlijedio dva puta (37.87%), a njih samo 6.06% se
ozlijedilo tri puta. Od svih 105 studenata koji su bili anketirani, samo je jedna studentica bila
ozlijeđena 4 puta i to na 4 različita mjesta, dok je jedan student bio ozlijeđen 5 puta na 5
različitih mjesta te je cijelim anketiranjem zabilježeno 106 ozljeda, a njihov prosjek se kreće
od 1.01 ozlijede prema više po studentu tj. studentici za vrijeme studiranja.
4. ODNOS OZLJEDA PREMA SPOLU
Ono što je zanimljivo jest činjenica da se studenti puno češće ozljeđuju u ekipnim
sportovima nego što je to stvar kod studentica jer se samo 3.57% njih ozlijedilo u ekipnom
sportu (sve na rukometu), a 17.54% studenata se ozlijedilo za vrijeme neke igre: rukomet
8.77%, košarka 7.02% i odbojka 1.75%. Ono što je zasigurno dovelo do toga da se muškarci
češće ozlijede je to što imaju vrlo veliku „zanesenost“ samom igrom u odnosu na žene i to
zapravo dovodi do zanemarivanja pravilne sportske tehnike zbog čega može doći do ozlijede.
5. ZAKLJUČAK
Ono što mi može biti vrlo korisno nakon čitanja ovog rada je upravo to što su
muškarci češće ozljeđuju u ekipnim sportovima. Većina muške djece vole igrati nogomet, i
osim toga što ga igraju na nastavi, u svoje slobodno vrijeme ga treniraju. Oni su i puno
zaneseniji i uživljeni u sportovima i samim time zadobivaju puno više ozljeda. Sutradan kao
učiteljica, sigurna sam da ću u razredu imati neke sportaše, te zato smatram da je moja zadaća
i odgovornost ukazati učeniku na to da nije važno da bude grub za vrijeme igre. On može biti
uživljen u nju, ali i mora biti oprezan i svjestan okoline kako ne bi došlo do ozljeda zbog kojih
bi morali ostaviti školske obaveze sa strane radi oporavka.
LITERATURA