Europska iskustva: Može li gradski prijevoz u Sarajevu biti

besplatan

Stanovnicima glavnog grada BiH dobro su poznati problemi s javnim

gradskim prijevozom. Pritisnut ogromnim dugovima, sarajevski GRAS teško
može odgovoriti zahtjevima za sigurnim, udobnim i tačnim javnim gradskim
prijevozom.

Poznato je da kompanije koje se bave javnim gradskim prijevozom, skoro

po pravilu, trebaju budžetska sredstva da bi bile koliko-toliko
profitabilne. Međutim, postoje sredine u kojima je javni gradski prijevoz
besplatan, preciznije finansira se iz budžeta!

Najpoznatiji je Tallinn: U glavnom gradu Estonije gradski saobraćaj je već

četiri godine besplatan. Stanovnici su dobili elektronske karte za "gratis"
vožnju čime su nestale gužve na gradskim ulicama.
To nije jedini pozitivni efekt: Besplatna vožnja za lokalne žitelje privukla je
više stanovnika iz okoline da se presele u Tallinn i tako povećaju gradske
poreske prihode. Ova sredstva grad koristi za modernizaciju veza javnog
prijevoza. 

"Motiviramo i druge gradove da uvedu besplatan javni prijevoz", rekao

je Allan Allaküla, ekspert u oblasti saobraćaja.
Gratuit  (Besplatno) je natpis koji stoji na vozilima javnog prijevoza
francuskog lučkog grada Dunkirka. Doduše, zasad samo vikendom, no
svejedno pokazuje pozitivne efekte za razvoj i dalje slabašnog središta
grada.
Uz podršku "poreza poslodavaca", koji je zakonski moguć u Francuskoj,
izgrađene su nove autobuske linije, stanice, modernizirana vozila gradskog
prijevoza...

"To je, naravno, veliko poresko opterećenje, ali u konačnici treba donijeti
korist Dunkirku", rekao je Patrice Vergriete, tvorac plana o besplatnom
gradskom prijevozu.
Međutim, postoje i drugačiji primjeri. Tremplin, gradić u blizini Berlina, bio je
jedan od pionira u besplatnom gradskom prijevozu u Njemačku.

Na ovaj korak gradske vlasti odlučile su se nakon dramatičnog rasta broja

automobila, toliko da su štetne emisije ozbiljno ugrožavale zdravlje
stanovnika. Templin je napravio revolucionarnu reformu – besplatni
autobusi za sve! 

Broj putnika se brzo povećao, trebalo je kupiti nove autobuse... Pošto su

troškovi rasli, građani su morali ponovo biti uključeni u finansiranje. Danas
se naplaćuje "godišnja karta" za simbolična 44 eura.

Može li se neki od europskih primjera besplatnog gradskog saobraćaja

"implementirati" u Sarajevu? Odgovor smo pokušali dobiti u Ministarstvu
prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, međutim iz kabineta
ministra Muje Fiše nismo dobili nikakav odgovor.

A pitali smo da li se razmišljalo o besplatnom gradskom prijevozu,

efektima, ali i "cijeni" za poreske obveznike.
Umjesto vlasti, odgovor smo dobili od "struke". Osman Lindov, profesor na
sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije, kategorično je protiv
besplatnog gradskog saobraćaja.

"Ne sporim da su neke europske sredine pronašle interes za besplatan

gradski prijevoz. Manjim korištenjem automobila smanjuje se prostor
potreban za parking, znači imate manji pritisak na urbanističke i
građevinske odjele, da ne spominjem manje zagađenje čovjekove okoline",
komentira Lindov europske primjere.

Međutim, smatra da je ovaj sistem neprovediv u našim uslovima.

"Mi smo zemlja u tranziciji i ove probleme trebali bi rješavati na drugi način,
nikako gratis uslugama. Nije dobro građane navikavati na nešto besplatno,
ali ni kompaniju koja se bavi javnim gradskim prijevozom", pojašnjava
Lindov.

Profesor na sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije predlaže

drukčiji vid subvencija.
"Cijenu karte treba formirati u realnim okvirima, a onda kroz izdvajanja iz
budžeta stimulirati korištenje 'čistog gradskog prijevoza' – električnih
tramvaja i trolejbusa, autobusa na plin... Da građane dovedemo u situaciju
da cijena tramvajske karte bude pola marke, a parkinga, odnosno autobusa
s klasičnim motorom koji vozi prema centru 10-15 maraka", kaže Lindov.

Nažalost, glavni grad BiH daleko je i od stimuliranja "čistog" prijevoza, a

kamoli razmišljanja o besplatnom gradskom saobraćaju.