OSMANOVIĆ OTVORENO PORUČIO DA NEMA NIŠTA

OD IZBORNE REFORME: "Nije problem Komšić,

problem je Dragan Čović. On nema ni 0.5 posto glasova
ostalih građana BiH!" (VIDEO)
Smatram jako neodgovornim ponašanje pojedinih delegata u Domu naroda koji su glasali protiv
mjera koje su neophodne za poboljšanje, koliko je moguće, stanja građana koji se nalaze usljed
ove ekonomski teške situacije, istakao je u programu Federalne televizije Adil Osmanović,
zastupnik SDA u Zastupničkom domu PSBiH.

Osmanović nije krio razočarenje što Zakon o akcizama na kraju nije dobio podršku. 

"Pogotovo me iznenađuju delegati Doma naroda iz reda HDZ-a koji su glasali za pojedine
zakone u Zastupničkom domu, ali su u Domu naroda glasali protiv ili bili suzdržani tako da
Zakon o akcizama, koji je prošao u Zastupničkom domu, na kojeg su čak i poslanici HDZ-a
dali određene sugestije, primjedbe, gdje smo mi to vrlo rado prihvatili, nisu tom Zakonu dali
podršku u Domu naroda. Da je prošao, već bi danas imali određene efekte. Takođe Zakon o
PDV-u koji su predložili SDS i PDP i kojim je predviđeno da se stopa PDV-a smanji sa 17% na
5% kada su u pitanju prehrambeni proizvodi, po hitnoj proceduri, nije bilo podrške. To je po
meni neodgovorna politika, politikanstvo. Nadam se da će i građani na izborima prepoznati
takvu jednu neodgovornu politiku i kazniti takve političare."

Kaže da bi trebalo iskoristiti ovakvu situaciju, kada je u pitanju kriza u Ukrajini.

"Kretanje BiH ubrzanim putem ka dobivanju članstva EU. Vidimo da gotovo sve političke
stranke, bar deklarativno, stoje na tom stanovištu. I šteta je što su Domu naroda nisu dobili
podršku ti zakoni. Zakon o VSTV-u, Zakon o sukobu interesa i Zakon o javnim nabavkama.
Pogotovo Zakon o javnim nabavkama je zakon koji se provlači još iz prošlog mandata. Bio je
prisutan u parlamentarnoj proceduri. Zakon o VSTV-u prošao Vijeće ministara. Ponovo kažem
da me iznenađuje ponašanje HDZ-a. Mi znamo da SNSD želi da blokira institucije BiH,
Parlamentarnu skupštinu, Vijeće ministara i Predsjedništvo, ali HDZ ne bi trebao tako da se
ponaša osim što pokazuje da oni zaista žele da slijepo prate politiku SNSD-a, nadajući se da
će im možda pomoći u nekim drugim njihovim političkim ciljevima za koje se oni zalažu, što
je takođe neprihvatljivo."

Na pitanje šta o nama misle evropski, ali i ostali međunarodni zvaničnici, kaže:

1
"Nažalost BiH se već negdje od 2010. godine nalazi u jednoj paukovoj mreži politike Rusije
preko Beograda, što je imalo direktnog odraza na politiku i politička kretanja u BiH. Lider
SNSD-a Milorad Dodik je u toj političkoj igri Moskve i Beograda, u pogledu zaustavljanja BiH u
kretanju ka evropskim i atlanskim asocijacijama. I to ništa ne iznenađuje. 12 godina smo mi u
jednoj takvoj paukovoj mreži gdje se negdje više, negdje manje transparentno radi protiv
interesa BiH, mada su to visoki funkcioneri u institucijama BiH koji rade protiv interesa BiH da
se ona kreće ubrzanim putem bar kad su u pitanju evropske integracije. HDZ me tu
iznenađuje. Neshvatljivo je da lider HDZ-a ćuti i danas kada Milorad Dodik, kao član
Predsjedništva BiH neće da da podršku da se upotrijebe helikopteri OS BiH za gašenje
požara, prije svega u općinama u Hercegovini. Zatim odlazak lidera HDZ-a na obilježavanje
dana RS-a i odlazak u NSRS i davanje takvih izjava rekao bih da pokazuje da ustvari HDZ
nema principijelnu ni autonomnu politiku, ne samo kad je u pitanju Zagreb, nego očigledno
jedan snažan uticaj SNSD-a i vidimo da on apsolutno ne smije da se istrgne iz tog zagrljaja.
Bez obzira koliko to išlo direktno na štetu hrvatskog korpusa u BiH." 

Kada je riječ o izbornoj reformi smatra da nema ni prostora ni vremena za ozbiljno

upuštanje u nove razgovore o izmjeni Ustava BiH i Izbornog zakona.

"Mi smo već mjesec dana od roka kada bi CIK trebao donijeti odluku o održavanju Općih
izbora u BiH. Samim tim, kada smo ušli u izbornu godinu bilo je vrlo teško očekivati da će se
napraviti određeni pomaci, pogotovo ono što traži HDZ BiH. Moglo se naći rješenja da smo
se eksplicitno pridržavali presuda Evropskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda
BiH, a to je da se zaista riješi pitanje presude Sejdić-Finci, zatim presude Pilav, presude Zornić
i presude Pudarić. Nigdje nije problematiziran izbor člana Predsjedništva u Federaciji kao
Hrvata. Obaveza BiH je da riješi ove presude do ovih Općih izbora. ali utjecaj Republike
Hrvatske kao članice EU preko određenih medijatora koji su dolazili u BiH ispred EU,
očigledno je prenaglašeno pitanje HDZ-a i postizanje ciljeva HDZ-a. Nije problem Željko
Komšić koji je izabran za člana Predsjedništva BiH. On je izabran u skladu sa Ustavom i
zakonom. Po meni je veći problem Dragan Čović, zašto on nema možda ni 0,5% glasova
drugih građana u BiH nego se samo fokusirao na neki prostor Zapadne Hercegovine. Sam
način postavljanja razgovora je pogrešan."
Ne smije doći do blokade izbora

Osmanović ističe da su izbori 2018. održani u skladu sa Ustavom i Izbornim zakonom, i da

sada nema prostora za njihovo prolongiranje što traže predstavnici HDZ-a, čak i u
Hrvatskoj. 

"Samo što je tada bio CIK koji je bio po mjeri HDZ-a i SNSD-a, a sad CIK nije po mjeri HDZ-a i
SNSD-a i zato oni imaju takvu jednu rezervu prema samim izborima koji treba da budu
održani 2022. godine. Izbori će biti održani, poruke najjačih zemalja EU su potpuno jasne.
Može doći do bojkota izbora, ali ne smije doći do njihove blokade. Mislim da se HDZ ne bi
smio upustiti u blokadu izbora u oktobru 2022. Pitanje je kako će se ponašati poslije."

2
Od Palmera do Murphyja: Kako se u finišu
pregovora promijenio američki pristup
izbornoj reformi
Djelovanje zvaničnika SAD-a u procesu izbornih reformi u BiH u posljednjih godinu dana
nije bilo jednoznačno. Izjave i istupi novog američkog ambasadora u BiH Michaela
Murphyja indikator su izbalansiranijeg pristupa koji je izostao u djelovanju Matthewa
Palmera.
Još u aprilu 2021. godine državni sekretar SAD-a Antony Blinken u pismu koje je uputio
članovima Predsjedništva BiH napisao je da je potrebno izvršiti manje izmjene Ustava BiH kako
bi se izvršila reforma Izbornog zakona u skladu sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava.

U tu svrhu zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan Gabriel

Escobar u septembru 2021. godine imenovao je Palmera za specijalnog izaslanika SAD-a za
izbornu reformu. U februaru iste godine Palmer je uputio poruku koja je već tada nagovještavala
pristup kojeg će se držati specijalni izaslanik za izbornu reformu, vršiti konstantan pritisak na
Sarajevo. On je kazao da niko iz američke administracije neće doći na bijelom konju s novim
Dejtonom ili novim "aprilskim paketom".

Uoči prvog kruga razgovora, koji su se u septembru 2021. godine održali u Sarajevu, Palmer je
izjavio da je cilj ukloniti etničke prefikse sa izbora za Predsjedništvo BiH i za Dom naroda
rekavši da SAD podržavaju princip, jedna zemlja, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Tom
prilikom je dodao da se neće mijenjati nadležnosti Doma naroda, već samo proces kojim se
biraju pojedini članovi, ali u ograničenoj mjeri.

Prihvatanje parcijalnih rješenja

Nervoza u Sarajevu dodatno je pojačana uoči drugog kruga pregovora kad je u javnost procurio
interni dokument međunarodnih predstavnika koji je sastavio Palmer, a u kojem je stajalo da
funkcionalnost Federacije BiH nije primaran zadatak pregovora.

Osim što je sve stranke u Sarajevu označio "probošnjačkim" Palmer je naglasio da se biranje
članova Predsjedništva ne smije biti povezivano, odnosno uslovljavano, sa funkcionalnošću
Federacije BiH, jasno nastojeći u tom smislu izolovati SDA i DF.

"Postizanje saglasnosti SDP-a, NiP-a, SBB-a i NS-a da pregovaraju na osnovu direktnih uslovnih
parametara modela, i demonstriranje da nijedna stranka iz FBiH, osim DF-a, ne dijeli stav SDA
da se takva rasprava veže za funkcionalnost FBiH", navodi se u dokumentu.

Palmer je bio spreman gurati i parcijalna rješenja, a prostor je vidio u razjedinjenosti, skoro po
svim pitanjima, stranaka u Sarajevu. Da je ovako tumačenje ispravno pokazala je izjava koju je
dao 26. oktobra u Zagrebu.

3
"U izbornoj reformi moramo identificirati ono što je ostvarivo i fokusirati se na to. Mislim da se
mogu riješiti oba problema. Ali ako se to pokaže teško, ja sam za to da prioritet bude izborni
model za tri člana Predsjedništva", rekao je Palmer.

Nesumnjivo, i parcijalno rješenje išlo bi u korist HDZ-a, jer osiguravanje Predsjedništva BiH
bilo bi isporučivanje samo dodatnog mehanizma blokade, a da bosanski politički faktor zauzvrat
ne dobije ništa. U tom smislu HDZ bi u narednom mandatu s jačim kartama nastavio s
blokadama dok ne osigura Dom naroda FBiH.

Na krilima toga, uz poslovičnu podršku medijatorice Angeline Eichhorst, predsjednik HDZ-a

nije odstupao ni milimetra, insistirao je da se najvećoj hrvatskoj stranci garantuje prohodnost kod
izbora člana Predsjedništva, ali i kontrola Doma naroda, bez vidljivog reduciranja njegovih
ovlasti.

Uprkos tome, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je insistirao da svako rješenje mora uključivati
reduciranje ovlasti Doma naroda Federacije BiH. S tako suprostavljenim stavovima bilo je jasno
da do uspjeha neće doći.

Dogovor pod svaku cijenu nije prihvatljiv

U takvoj atmosferi, koju je Palmer brižno oblikovao, propale su tri runde pregovora o izbornoj
reformi. Njegovu poziciju nakon imenovanja na mjesto zamjenika ambasadora SAD-a u
Londonu, popunio je novoimenovani ambasador SAD-a u BiH Michael Murphy.

On je čini se napravio zaokret u odnosu na Palmera, te je nakon propasti posljednje runde

pregovora stavio do znanja na kome leži odgovornost.

"Posebno odbijanje da se prihvate razumne promjene koje bi unaprijedile funkcionalnost

institucija u Federaciji učinilo je nemogućim da se postigne izbalansiran dogovor da se osigura
funkcionisanje vlasti", rekao je Murphy, te je dodao da je bolje da ne bude dogovora nego da se
napravi loš dogovor.

Jasno je da se je Dragan Čović bio taj koji je odbio prijedlog da se unaprijedi funkcionalnost
institucija Federacije BiH, odnosno da se uradi redukcija Doma naroda. Dodatna potvrda toga su
riječi Murphy da se SAD protive blokadi izbora.

"SAD vjeruje da se izbori moraju održati u oktobru. Ako se neka stranka odluči na bojkot izbora,
reći ću im – to vam nije baš pametno. To bi bila greška", upozorio je Murphy.

Bazični stav SAD-a o potrebi izborne reforme nije se promijenio, ali je različit pristup Palmera i
Murphyja pokazao da operacionalizacija američke politike na terenu često zavisi od ličnosti koja
vodi procese. Dok je Palmer potpuno zanemario položaj i interese bosanskog političkog faktora
Murphy je isti uzeo u obzir, podvlačeći da dogovor pod svaku cijenu nije dobro rješenje.

Okvirno ni jedan ni drugi nisu odstupali od zvanične američke politike da je potrebno relaksirati
odnose u Federaciji BiH, ipak s jednom značajnom razlikom, za razliku od Palmera, Murphy je
stvarao prijeko potreban balans pritiska na pregovarače koji jedino i može ishoditi pravdenim
rješenjem.

4
V. Selimbegović
U aktuelnom broju Globusa vanjskopolitički komentator Željko Trkanjec
nastavlja (zaključuje?) polemiku sa dežurnim zagrebačkim tumačem stanja u
Bosni i Hercegovini doktorom znanosti Ivom Lučićem, ratnim Tuđmanovim
obavještajcem s ovih prostora. Dr. Lučić je – za one koji se ne sjećaju – bio
stožerni brigadir Hrvatske vojske sa zadacima u Hercegovini (rođen u
Ljubuškom), a nakon rata je činovan general-bojnikom HVO-a, pa ne čudi što
mu smetaju dijelovi vlastite biografije, zbog čega je – između ostalog – i ušao u
polemiku.

Opet je pobjednik

No, Trkanjecu je također zamjerio “podli medijski napad na Hrvate u BiH i na

njihovo kakvo-takvo političko vodstvo… pa i za vrijeme ukrajinske tragedije”.
Proglasio ga je “muslimanskim lobistom”, a sve zato što je Trkanjec
problematizirao znakovito čekanje još jednog doktora znanosti – Dragana
Čovića – da osudi rusku agresiju na Ukrajinu. Trkanjec podsjeća na to da je
lideru HDZ-a BiH trebao sastanak s hrvatskim premijerom Andrejom
Plenkovićem da se zaista izjasni, naprosto zato što se Čović ne želi zamjeriti
Srbima i Rusima. Nije mu jasno zašto se ne bi smjelo govoriti o takvim
potezima vođstva HDZ-a BiH za vrijeme ukrajinske tragedije (iako je Globus
izašao prije Čovićevog njet u Domu naroda na prijedlog potpunog usklađivanja
politike BiH sa EU odnosom prema ruskoj agresiji, Trkanjec podsjeća na njegove
stavove o Zakonu o negiranju genocida, nastup u NSRS-u, rođendansko slavlje
s Dodikom…) i pita Lučića koliko je Hrvatima u BiH bilo bolje za vrijeme
Čovićeva mandata u Predsjedništvu BiH. Usuđujem se ponuditi odgovor: taman
onoliko koliko je Srbima, Bošnjacima i Ostalim bolje sa vlašću kakvu imamo. Ko
ne vjeruje, nek’ pogleda pod akcize, pa će razumjeti količinu združene ambicije
ovdašnjih političara da se pobrinu za narod(e) za vrijeme ukrajinske tragedije.

I ovu polemiku koristim tek da ilustriram potrebu stranaka na vlasti da BiH

ostave zakovanu u (ratnoj) prošlosti ili – što bi znanstvenik Čović rekao u
NSRS-u: “Ništa nije nestalo iz ‘95. i tadašnjih strategija triju konstitutivnih
naroda”. Ova se teza dala iščitati i tokom posljednje runde propalih pregovora o
reformi Izbornog zakona, pregovora koji su zapravo najmanje to i bili. Još se
jednom, naime, ispostavilo da su se lideri domaćih političkih stranaka sastali na
takmičenju, da ne kažem političkom maratonu, čiji je pobjednik onaj ko osmisli
najkompliciraniji paket neprihvatljivih zahtjeva. Ispalo je opet da je lider HDZ-a

5
pobjednik, posljednji je sve odbio, pa se sada vadi upućivanjem svog modela u
parlamentarnu proceduru, a zaista ne treba biti vidovit pa znati da tek tamo od
dogovora nema ništa. Prijedlog će proći onako kako su – uoči prošlih izbora –
završili zahtjevi za transparentnije nadgledanje biračkih mjesta: odbijanjem s
gnušanjem. No, posljednji izbori u BiH nisu poučni samo iz tog razloga već i
zbog činjenice da danas, sedam mjeseci prije narednih, njihovi rezultati još nisu
implementirani u Federaciji i, kada govorimo o onima koji dolaze, najvažnije
pitanje nije hoće li se HDZ i HNS odlučiti na bojkot, već do kada će ovaj entitet
biti blokiran. Funkcionalnija FBiH bila je, naravno, dio pregovaračkog menija, no
upravo je tome posvećena najmanja politička i medijska pažnja. Ne samo zato
što su se vladajući političari postavili po principu sve ili ništa već i zato što su
one probosanske snage – od kojih osobno i dalje najviše očekujem – pristale na
istu mantru, projicirajući također maksimalističke ambicije.

Da, istina je, akademik i doktor znanosti Dragan Čović puno im je pomogao.
Lider HDZ-a BiH od 2005. (na što podsjeća i Trkanjec) svojim je atacima na BiH
i Federaciju opredijelio značajan dio biračkog tijela da na izborima ne glasaju
za, već protiv (njega). Njegovo neskriveno vezanje zastava sa secesionistom
Miloradom Dodikom dodatno je stvorilo odijum javnosti (ne samo domaće), ali
to i dalje ne mijenja činjenicu da su HDZ i HNS nesumnjivo opredjeljenje
hrvatskih birača. Famozna konstitutivnost – izvojevana pred Ustavnim sudom
BiH na cijelom teritoriju zemlje tokom mandata Wolfganga Petritscha kao
visokog predstavnika – u to je doba slavljena kao velika državnička pobjeda.
Šta se promijenilo, ako već Čović nije u pravu kada govori o strategijama iz ‘95?
Ili je naprosto riječ o naknadnom povratku u prošlost, da ne kažem procjeni da
se 30 godina kasnije mogu realizirati ambicije o podjeli zemlje? Dodik je
nesumnjivo ubijeđen u realizaciju ovog ratnog plana, HDZBiH bi treći entitet, a
šta hoće Bošnjaci? Da li iko misli da je rješenje u raseljavanju do iznemoglosti ili
pak ostvarenja podjele, odnosno izmjene Izbornog zakona do principa jedan
čovjek jedan glas? Gdje su tu, onda, mehanizmi zaštite od preglasavanja? Zašto
niko nije spreman iščitati presude Evropskog suda za ljudska prava kao bitku i
za konstitutivnost Ostalih, iako ih je u našoj zemlji, po posljednjem popisu,
jedva tri posto? Zar četvrti član Predsjedništva BiH nije poželjno rješenje i za
Ostale, ali i za razgovor o mehanizmima koji će spriječiti blokade vlasti?

Pregovori i postoje da bi se pravio kompromis. Danas je posve jasno da

kompromisa nema i još i gore, da oni koji ga pomenu istog časa postanu
izdajnici zemlje, što je ovih dana epitet koji se lijepi Dini Konakoviću. Lider NiP-
a možda nema pregovaračkih utakmica, ali razumije suštinu BiH, onu u koju se

6
pregovarači – osim Dodika i Čovića – zaklinju kao u šareni tepih tradicionalne
multikulture. Ako je zaista zagovaramo, onda vrijedi podsjetiti na
zavnobihovske principe “i-i-i” koji bi u današnje vrijeme, ako ćemo im ostati
odani, bili dograđena konstitutivnost. Prijeko potrebna upravo za vrijeme
ukrajinske krize koja nam je, ako išta, donijela onu pažnju međunarodne
zajednice za kojom vapimo još otkad su naši pregovarači nogom nabili
butmirski paket. Što, naravno, nimalo ne amnestira međunarodnu zajednicu i
njezinu odgovornost za ove prostore, ali – ako ćemo pravo – otvara i
mogućnosti koje bi mogle doprinijeti ubrzanom ostvarenju onih ciljeva za koje
se BiH u svom Parlamentu izjasnila. Riječ je, naravno, o euroatlantskom putu
naše zemlje, koji ne miniraju samo Dodik i Čović. No, barem je Evropa
primorana da se suoči sa problemom u svome dvorištu, da ne kažem granici,
jednako kao i sa odrazom u vlastitom ogledalu. I postaje potpuno svjesna da
mora djelovati.

Miješanje u unutrašnje stvari BiH

Poučan je stoga stav Nizozemske koja je prihvatila Strateški kompas EU u kome

za BiH jasno stoji kako je od posebnog interesa Evrope podržati suverenost,
jedinstvo i teritorijalni integritet naše zemlje “na temelju načela jednakosti i
nediskriminacije svih građana i konstitutivnih naroda, sukladno Ustavu BiH, kao
i reformski proces na njenom evropskom putu”. Uz to je Nizozemska izrazila
žaljenje zbog pojma konstitutivnost. Ni nama niko ne brani da se žalimo, ali nas
dokumenta obavezuju. To je, uostalom, plastično razgolitila upravo ukrajinska
tragedija, kako agresiju Rusije na susjednu zemlju zove dr. Lučić. Ovu
nizozemsku reakciju zdušno je osudio (a ko će drugi?) ruski ambasador u BiH
Igor Kalabuhov, tvrdeći da je to eklatantan primjer miješanja u unutrašnje
stvari BiH. Za sebe i svoju zemlju pak tvrdi da se ne miješaju, pa onda
obavezno doda “ali”, kao u slučaju najnovijeg gostovanja na Pečatu RTRS-a,
gdje je na novinarsku tvrdnju kako RS neće ni za hiljadu godina pristati na BiH
u NATO-u (baš kao da nije SNSD trasirao i potpisao naš put u Alijansu),
objasnio da je to unutarnja stvar svake države, ali je “nedavno francuski
predsjednik Macron ponovio da je NATO organizacija s mrtvim mozgom”. Moje
pitanje, veli ne miješajući se Kalabuhov, jeste kakav mozak trebate imati da se
spremate ići u organizaciju s mrtvim mozgom?

Odgovor se golim okom vidi i na RTRS-u, ako živi gledaju slike Ukrajine, a ne
slušaju (puno) prateći tekst. Slike Ukrajine neodoljivo podsjećaju na naše iz

7
devedesetih. Ako to nije po(r)uka političarima da se odreknu strategija iz ‘95, ni

izbori nam neće pomoći. V. Selimbegović

KRAJ UTRKE ZA BAKIRA! On je
golim

pokupio oreol lažnog nacionalnog heroja

Sa svakim sporazumom Bosna i Hercegovina je jačala. Isto što je svaki
sporazum koji je propao donosio određenu vrstu političke nestabilnosti.
25. Marta 2022.

Podijelite na FacebookPodijelite na Twitter

Pregovori i pregovaranje su jedno od agregatnih stanja Bosne i Hercegovine. Praktično, od njene

nezavisnosti, oko Bosne i Hercegovine se uvijek nešto pregovara.

Prije toga pregovori su vođeni o uređenju i opstanku SFRJ. Pritisku su uvijek, na neki način, bili
najviše izloženi bošnjački lideri i političari.
Alija Izetbegović je sa Milanom Kućanom i Kirom Gligorovim pokušao tražiti kompromisno
rješenje za opstanak Jugoslavije. Međutim, Slobodan Milošević je već ranije skovao plan, a
Bosna i Hercegovina je bila njegova glavna meta.
Nakon početka agresije, pojavilo se više međunarodnih mirovnih inicijativa za Bosnu i
Hercegovinu i niti jedna od njih nije bila pravedna. Redom su propadali Cutilierov, zatim Vance
– Owenov, kao i Owen – Stoltenbergov plan.
Prvi sporazum, koji je donio dobro za građane i Bosnu i Hercegovinu u cjelini, bio je
Washingtonski sporazum, koji je potpisan 18. 03. 1994. godine. Teško je povlačiti paralele, ali
indikativno je da je sporazum između Bošnjaka i Hrvata iz marta 1994. godine potpisan, a ovaj
koji je vođen marta 2022. godine nije.

8
I, koliko god svi navijali za svoje stranačke lidere, velika je šteta što u ovim međunarodnim
konstelacijama, kada se saveznici Bosne i Hercegovine grupiraju na jednoj liniji, sporazum nije
postignut.

Naredni, onaj najbitniji sporazum, koji je također prihvaćen, te koji je zaustavio rat i omogućio
međunarodno – pravni kontinuitet i opstanak Bosne i Hercegovine je onaj Daytonski iz 1995.
godine.

Nakon uspostave dejtonske konstrukcije države Bosne i Hercegovine nije bilo velikih
sporazuma, ali je praktično donošenje svakog zakona bilo organizovanje mini –
dogovora/sporazuma koji su značili uspostavljanje neophodnih državnih institucija.
Sa svakim sporazumom Bosna i Hercegovina je jačala. Isto što je svaki sporazum koji je propao
donosio određenu vrstu političke nestabilnosti.
Dovoljno se samo osvrnuti na propali Aprilski paket. Političku parolu od 100% BiH, Haris
Silajdžić je pretvorio u odbijanje Aprilskog paketa, nakon kojeg se može bilježiti samo atrofija
institucija Bosne i Hercegovine.
Svaka ustavna i druge reforme nakon pada ovog paketa, koji je bio izrađen pod supervizijom
SAD-a, su otežani i zaustavljene.

Svjedoci smo i propasti posljednih pregovora oko izmjena izbornog zakonodavstva.

Ali, hajde da se osvrnemo na sam proces vođenja tih pregovora.

Političari na bošnjačkoj strani prebacuju pristrasnost međunarodnim medijatorima iz EU i SAD-

a. Prije svega Angelini Eichhorst, predstavnici EU, kao i Gabrielu Escobaru, američkom
diplomati. Stekao se dojam da je predstavnik HDZ u povlaštenom položaju, tj. da EU i SAD-e
drže stranu Dragana Ćovića. Ali, ako je Čović i imao povlašten položaj kod međunarodnih
pregovarača, mora mu se priznati jedna stvar, sjajno je napravio pripreme i uvod za finalne
pregovore oko izmjena Izbornog zakona.
Kao mantru je ponavljao tezu da je hrvatski narod ugrožen. Koristio se Željkom Komšičem i
gdje je primjereno i gdje nije, na njegovoj stolici člana Predsjedništva, iz reda hrvatskog naroda,
gradio tezu o vlastitoj i ugrožnosti i deformaciji izbornog sistema.
Ni sam Komšić nije učinio ništa da, barem nešto od svog građanskog i demokratskog kapaciteta,
pokaže npr. u Širokom Brijegu ili Čapljini. Dragan Čović je jednostavno znao da nametne svoju
igru i podigne pitanje navodne ugroženosti hrvatskog puka.

Prava istina je da su u Bosni i Hercegovini ugroženi radnici, kao i masa mladih na biroima za
zapošljavanje i onih koji su već odavde podigli sidra. Ali, niko na vrijeme nije umio da podigne
pitanje takve vrste građanske obespravljenosti svih onih kojima su uzeta sva socijalna i

9
građanska prava. Tako da smo, u proces pregovaranja, ušli sa atmosferom da su ugroženi Hrvati,
a ne nezaposleni, penzioneri, radnici. Ali, to je sposobnost Dragana Čovića, a manjak
sposobnosti građanske i bošnjačke strane, prije svega Bakira Izetbegovića i SDA koji sada kupe
lovorike nad propalim pregovorima.

A, o daljim dešavanjima, nemojte ga više pitati. On je pokupio oreol lažnog nacionalnog heroja.

Sada kada se problemi počnu usložnjavati i kada krenu blokade, čekat ćemo da ih riješi Bakir
lično, ili će kukati da mu neko pomogne, samo je pitanje kome sada, jer stranaca ovaj put
vjerovatno neće biti.

Umjesto zaključka.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina opstaje na sporazumima i kompromisima. Koliko god da

oni bili bolni i nama se čini nepravedni donosili su nam mir, bolju državnu upravu, bolji
međunarodni položaj, novce za projekte, investicije, jednom rječju – stabilnost.

Svaki propali sporazum donosi atrofiju i to bi Bakir Izetbegović morao znati.

To što je Dragan Čović u ovoj utrci imao bolji „pole position“, to je opet do Dragana, a i do
Bakira.

(TBT, PRESS)

LJEVICA U SARAJEVU: Rascjepkani i

jalovi u Bakirovoj igri
Željko Komšić bi prije pobijedio Bakira Izetbegovića u utrci za predsjednika
SDA, nego što bi ga Nermin Nikšić kao kandidat ljevice pobijedio u utrci za
bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
29. Marta 2022.

10
Podijelite na FacebookPodijelite na Twitter

Kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić bio je gost dijaspora foruma Bosne
i Hercegovine “Danas, sutra i budućnost”, a na poziv njemačko-bosanskohercegovačkog
kulturnog udruženja “Sevdah” iz Frankfurta.

KUDA BAKIR, TUDA I ŽELJKO

Vijest o Komšićevoj posjesti dijaspori popraćena je naslovima kako je neophodno veće učešće
dijaspore u društveno-političkom životu BiH. Nije bilo kritičkog osvrta na ovaj Komšićev potez
koji po svemu podsjeća na političku turneju koju od jesenas poduzeo Bakir Izetbegović, kao
predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA). Čak i Komšićeve poruke se u bitnom razlikuju
od Izetbegovićevih.
Tako su obojica naglašavala da su trud i spremnost dijaspore da pomognu svojoj domovini jači
od svih pokušaja da se ona opovrgne i uništi. Obojica su poručila kako je Bosna i Hercegovina
zemlja hiljadugodišnje historije, koja je postojala čak i kada većina današnjih evropskih zemalja
nije, te da pokušaji pojedinih vanjskih i unutrašnjih političkih faktora da je svojim destruktivnim
politikama unište neće uspjeti itd.
Ali obojica su se dotakla i trenutne političke situaciji u našoj domovini i izborima koji će biti
održani u oktobru. Ova tema u stvari i jeste glavni motiv njihovih posjeta dijaspori i stoga se
mogu ocijeniti kao uvod u predizbornu kampanju. Pošto do sada nijedan drugi lider nije ni
„primirisao“ bošnjačkoj dijaspori, to znači da su oni favoriti dijaspore na predstojećim izborima.

To može biti posebna tema u kojoj bi se moralo postaviti pitanje kako baš predstavnici vladajuće
koalicije Izetbegović i njegov koalicioni partner Komšić imaju obraza posjećivati dijasporu ako
je samo za njihova posljednjeg mandata iz Bosne i Hercegovine par stotina hiljada mladih
napustilo zemlju. Kako god ko gledao na uzroke njihovog bježanja iz zemlje, baš ta dijaspora je
krucijalni dokaz pogubnosti njihove vladavine. Najvjerovatnije da ti mladi ljudi nisu ni
prisustvovali njihovim tribinama, već se radi o ratnoj dijaspori i gastarbajterima koji su dobrano
„pustili žile“ u stranim zemljama i ne namjeravaju se (za života) vraćati u domovinu. Takvima,
ovakve tribine služe kao „pledoaje za dokolicu“ i utaživanje nostalgije za zavičajem. Tako da će
se zahmet Izetbegovića i Komšića da zijarete svoje zemljake diljem Evrope sveti na puku

11
promenadu njih kao političkih lidera. Niti će dijaspora imati fajde od njih, niti će oni imati fajde
(glasova) od dijaspore!
Ovdje bi mogla biti važnija tema odnosa opozicije, prije svega ljevice, prema vladajućoj stranci
(SDA) tokom predizborne kampanje. Iako je Komšić već proskribiran kao igrač režima, a
njegova stranka (DF) kao privjesak vladajuće stranke (SDA), on se ponovo nameće kao lider
lijevog bloka stranaka i stoga će biti vrlo zanimljivo kakvu će igru igrati.

Vrlo je teško definirati ideološki profil sarajevske političke scene, kako stranka tako i njihovih
lidera. Ako uzmemo polazište onako kako se sami predstavljaju i deklariraju onda postoji ljevica
i desnica, sa nijansama koje bi trebale ukazivati da neka od njih više naginje ka centru. Politički
centra u Sarajevu definitivno ne postoji nakon potpunog nestanka sa politička scene Liberala
BiH, odnosno Građanske stranke (GS), koje su vodili Rasim Kadić i Ibrahim Spahić. Tako da bi
ljevica bila sačinjena od Socijaldemokratske demokratske partije (SDP, kao matičnom strankom
ljevice, i njenih stranaka odmetnica Demokratske fronte (DF) i Naše stranke (NS), a desnicu
sačinjavaju Stranka demokratske akcije (SDA), i njene stranke odmetnice, Narodni evropski
savez (NES), Narod i pravde (NiP) i Stranka za bolju budućnost (SBB). Uz oba ova bloka mogu
ići manje stranke, poput Socijaldemokrata BiH (SD), ili Stranke za BiH (S za BiH) itd.

U BAKIROVOJ IGRI
Ovi bi blokovi bili potpuno podijeljeni da nije bar dviju kopči koje na dosta neobičan način
povezuju ove blokove. Kako je SBB u vlasti sa SDA-om na federalnom nivou, tako je NIP u
vlasti sa SDP-om na kantonalnom nivou itd. Sličnih „kopči“ ima u Zenici, Tuzli i Bihaću u
sastavu kantonalnih vlada.
Zbog svega toga sarajevska politička scena je vrlo konfuzna i nedefinirana. Koliko to šteti samoj
opoziciji, toliko naravno koristi vladajućoj stranci. A sudeći prema najnovijim pozicioniranjima
stranaka, posebno nakon propalih pregovor o izbornoj reformi, opozicija nije naučila lekcije iz
prethodnih izbora i stoga je najuvjerljiviji zaključak da će opet nastupiti razjedinjenja, pa čak i
suprotstavljena. Kao takva opozicija će biti glavni „krivac“ pobjede SDA, kao što je to uvijek i
bila.
Čak u usporedbi sa regionom, konkretno sa beogradskom opozicijom, sarajevska opozicija
djeluje dezavuiranje i bezličnije. Bez obzira na to što Aleksandar Vučić već najavljuje pobjedu i
to sa 60% osvojenih glasova, on je vrlo dobro uzdrman kao nacionalni lider.
To za šta se zalagala beogradska opozicija komotno je mogla prepisati i sarajevska kao svoju
izbornu platformu. Oni su svoje glasače javno pitali za šta žele glasati: Za ili Protiv ispitivanja
porijekla i oduzimanja nelegalno stečene imovine političara i javnih funkcionera; Za ili Protiv
lustracije; Za ili Protiv siromaštva kao načina života; Za ili Protiv ubijanja domaće privrede; Za

12
ili Protiv specijalnog tužioca za borbu protiv korupcije javnih funkcionera; Za ili Protiv policije u
službi građana; Za ili Protiv policije u službi kriminalaca; Za ili Protiv maltretiranja i ubijanja
policajaca koji otkriju najveću rutu droge u Evropi pod zaštitom vlasti itd.
Ne, ništa od ovoga nećete uočiti u političkim ciljevima sarajevske opozicije. Zašto? Odgovor na
ovo pitanje ukazuje da je sarajevska opozicija stavljena pod kontrolu režima, na ovaj ili onaj
način, i da igra igru Bakira Izetbegovića.

Kako se Nermin Nikšić bio proslavio kad je izgovorio svoje čuveno „NE“ Bakiru Izetbegoviću
koji mu je nudio baš dobro „parče kolača“ u vlasti, tako se Komšić bio obrukao svojim
pristankom da uđe u vlast.
Tako su se ovoj dvojici političara sudbine bile razdvojile i nije bilo ni naznaka da će se više
ikada spojiti. Čak je Komšić bio paktirao sa bivšim liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom da
Nikšiću uruše stranku, ili njega otjeraju sa kormila njihove bivše stranke. Zbog svega je veoma
čudno približavanje Nikšića i Komšića. Niko više nema sumnje da će na izborima ovaj tandem
skupa nastupiti, a za očekivati je da će im se pridružiti i Naša stranka. Ne bi to bila ni tako loša
strategija da nije sumnje da su postali „trojanski konji“ u Izetbegovićevoj bitci za bošnjačko
prijestolje. Ako Komšić bude mogao sakriti da je „smokvin listi“ na „stidnom mjestu“
bošnjačkog lidera, možda mu građani na koje računa ljevica i iskažu povjerenje. Međutim, on se
suviše isprofanizirao, da ne može više računati na glasove (pre)ostalih nebošnjaka u Sarajevu.
Opći je dojam da bi Komšić prije pobijedio Izetbegovića u utrci za predsjednika SDA, nego što
će ga pobijediti Nikšić u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zbog toga je malo
kome jasno šta je stvarni Nikšićev motiv približavanja Komšiću i pravljenja lijevog bloka s njim.

(TBT, Tim za analitiku)

DEFINITIVAN RAZLAZ Radončić: Zbog

Nikšićevog bojkotiranja pregovora, preispitat
ćemo našu podršku njegovoj kandidaturi
Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić žestoko je kritizirao lidera SDP-a
Nermina Nikšića te je najavio da će preispitati svoju podršku kandidaturi
Nikšića.
23. Marta 2022.

13
Podijelite na FacebookPodijelite na Twitter

Naime, Radončić je ranije u nekoliko navrata kazao da će SBB podržati Nikšića u kandidaturi za
Predsjedništvo BiH te je isticao da bi on bio dobar zajednički kandidat opozicije naspram SDA.

No, sad Radončić mijenja taj svoj stav, a razlog je, kako navodi, ponašanje Nikšića za vrijeme
pregovora o izbornoj reformi.
Ja sam dao puno izjava da je SBB spreman podržati Nikšića ako ga predloži Trojka. Nakon
ovoga njegovog ponašanja u slučaju pregovora sa hrvatskim strankama, gdje nije htio da se
pridruži svom korisnom partneru, pustite Izetbegovića i mene, mi ćemo dobro razmisliti da li je
preporuka da se vi kao lider opozicije izmaknete iz nekih pregovora i samo ih komentarišete.
Lako je komentarisati”, rekao je Radončić za TVSA.
On je istakao da je ponosan što je nakon propalih neumskih pregovora organizirao novu turu pregovora,
na kojima se Nikšić ponovo nije pojavio.

“Ako niste tu došli, ja ne znam kako ćete se vi sutra ponašati kao član Predsjedništva na velikim
državnim temema. Mi ćemo preispitati svoju odluku. Ne znam da li će se SBB uopće odlučiti da
nekoga podrži ili će predložiti svog kandidata”, zaključio je Radončić.

(TBT, Tim za analitiku)

SLOVENSKI NOVINAR BLAŽ ZGAGA UPOZORAVA:

"Janša je lihvario branitelje Sarajeva, sada za Putina radi
na destabilizaciji regije!"
"Janez Janša, koji je u 90. godinama najviše lihvario bošnjačke kupce oružja i branitelje Sarajeva
sa višestrukim cijenama već je tada stvorio bliske odnose s hrvatskim preprodavačima oružja,
koji su kasnije postali utjecajni u političkim i gospodarskim krugovima susjedne Hrvatske."
 Mini market
 Prije 4h  Prije 4h
 4

14
Blaž Zgaga (Foto: Arhiva)
Premijeri Hrvatske i Slovenije Andrej Plenković i Janez Janša jučer su održali susret u
Zagrebu, gdje su, pored ostalog, govorili i o Bosni i Hercegovini. Naravno, bez prisustva
predstavnika ove države.

“Založili smo se da se potaknu lideri kako bi se postigao konsenzus oko izborne reforme, da
bi se moglo ići prema pravednom rješenju, da se svi konstitutivni narodi osjećaju dobro i
budu jednako zastupljeni“, rekao je Plenković, prenijeli su jučer mediji.

Upravo su Plenković i Janša, zajedno sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem bili

glavni akteri indikativne naslovnice koju je utjecajni slovenski magazin "Mladina" objavio u
aprilu prošle godine kada su se bavili temom "non-papera" koja je vezana uz slovenskog
premijera.

15
 Naime, "Mladina" je objavila karikaturu Plenkovića i
Vučića kako u zagrljaju sa premijerom Janšom, i to u ulozi "kuhara", zajedno dijele krvave
zalogaje Bosne i Hercegovine.

O susretu Plenković-Janša i tome kakva se ponovo „kuhinja“ Bosni, sprema za

portal Radiosarajevo.ba govorio je jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih slovenskih
novinara Blaž Zgaga. Zgaga se nedavno, poslije 28 godina novinarskog rada, brojnih
istraživačkih projekata, knjiga i tekstova objavljenih u najutjecajnijim medijima od Amerike
do Kosova i BiH, ušao i u politiku, i to kao kandidat stranke Socijalnih demokrata (SD) velike
prijateljice naše zemlje Tanje Fajon.
"Janez Janša, koji je u 90. godinama najviše lihvario bošnjačke kupce oružja i branitelje
Sarajeva sa višestrukim cijenama već je tada stvorio bliske odnose s hrvatskim
preprodavačima oružja, koji su kasnije postali utjecajni u političkim i gospodarskim
krugovima susjedne Hrvatske. Njegovi susreti sa Velimirom Bujancem i drugima iz
neoustaških krugova potvrđuju, da je na stavovima, koji su bliži krajnje desnom krilu HDZ-a
nego demokratskoj struji u toj stranci“, objašnjava Zgaga.

Kako kaže Zgaga, financiranjem vlastite stranke SDS iz sumnjivih krugova oko Republike
Srpske Milorada Dodika, kao i saradnjom mađarskim premijerom Viktoom Orbanom - koji
finansira propagandne medije njegove stranke i makedonske krajnje desne VMRO -DPMNE,
očito je, da Janša uistinu „podržava pokuse destabilizacije regije, što ide u prilog ruskom
predsjedniku Vladimiru Putinu“.

„Janša, koji je već 1991. bio najveći inicijator oružanih sukoba u Sloveniji, čitavu političku
karijeru stvara vanredne mjere i iz njih uvijek pokušava povući najveći moguću dobit.
Pandemija Covid-19 mu je došla kao naručena i tokom njezinog trajanja ozbiljno je ugrozio
vladavinu prava, demokratiju, slobodu medija i poštivanje ludskih prava u Sloveniji“, dodaje
on.

16
Sada je napravio obrat za 180 stepeni u slučaju Ukrajine, gdje je iz predizbornih razloga,
navodno, stao na stranu Ukrajine.

„Ali sa svojim prijedlozima za "no-fly zone" u Ukrajini zapravo ponovo radi na tome da se
konflikt što više rasplamsa. Uz to, upravo je Janša za vrijeme predsjedavanja u Europskom
vijeću podijelio tako zvani non-paper, koji promjenom granica može voditi k novim ratovima
u regionu. Tako da njegova podrška hrvatskim krajnjm pozicijama u Bosni i Hercegovini, a
koje vode u daljnju destabilizaciju regiona, nije nikakvo iznenađenje“, istakao je Zgaga.

Na kraju, izrazio je nadu da će na aprilskim izborima slovenski birači konačno i jasno kazati,
da je dosta ovakve politike.

„Koja gradi na krizama, nestabilnosti i ratnom profiterstvu te da će u buduće biti glavna

politika Slovenije suradnja, solidarnost, međusobno poštivanje, razvoj, napredak, mir i
blagostanje za sve. Ne samo u Sloveniji, nego i u regiji, Europi i svijetu", zaključio je Zgaga u
intervjuu za Radiosarajevo.ba.

ANALIZA NJEMAČKOG RADIJA: Kome će se bojkot

izbora u BiH obiti o glavu? 
Analitičari također upozoravaju da je ovo odlična prilika da Dodik cijelu priču odgovornosti za
probleme u zemlji i političku blokadu prebaci na teren Federacije i tamošnjih političara, posebno
SDA.

Foto: Slobodna Bosna / Arhiva

Foto: Slobodna Bosna / Arhiva

Pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH definitivno su propali. Još je malo vremena do
raspisivanja izbora, ako uopće do toga dođe. Čović najavljuje bojkot, Izetbegović ne vjeruje,
Dodik trlja ruke, piše Deutsche Welle. 

U zadnjem pokušaju da se približe stavovi propala je i zadnja mogućnost izmjene Izbornog

zakona u ovom formatu. Iako su nakon trećeg dana pregovora, pod američko-europskim
patronatom stavovi bili približeni, dogovor u predvečerje raspisivanja izbora, je propao. 

„Po meni apsolutno nema nikakvih uvjeta da se izbori organiziraju, zbog neprovođenja
presuda suda u Strasbourgu“, rekao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, nakon što su
pregovori propali. 

17
„Žao mi je, najviše je izgubila Bosna i Hercegovina. Mislim da je u startu bio cilj da se ništa
ne dogovorimo, od nekih strana. Ja ovo doživljavam brutalnim udarom na BiH zbog
aktualne političke situacije“, zaključio je Čović. 

"Ne provocirati Hrvate" 

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović kaže da je šansa za bojkot izbora, mala, skoro nikakva,
ali da se Hrvati u ovom trenutku ne bi trebali provocirati. 

"Mislim da je šansa mala da ih bojkotira. Šansa da ih spriječi, da uđe u jednu destrukciju

kako bi ih onemogućio je nikakva. Siguran sam da se neće upustiti u to da spriječi izbore.
Razmišljat će o bojkotu, a zatim će izaći na izbore i možda ako bude nezadovoljan
rezultatom – ako bi se recimo, Bošnjaci i neke ljevičarske stranke ujedinile pa mu uzele
trećinu Hrvatskog kluba poslanika – vjerojatno bi tada odlučio bojkotirati formiranje vlasti.
Što mi ne bismo trebali uraditi, ni na bilo koji način dalje provocirati Hrvate”, rekao je
Izetbegović za Federalnu tv, komentirajući Čovićevu najavu bojkota. 

Dogovora nije bilo oko izbora delegata u Dom naroda Federacije, kojim bi se ovaj dom, kako
tvrde neki, sveo na Vijeće naroda u RS, koji ima značajno manja ovlaštenja. Stranci se
povlače iz pregovora i sada je sve na domaćim političarima, poruka je međunarodnih
predstavnika. Međutim, bojkot izbora poručuju, nije dobra opcija. Pozivaju da se o tom
potezu dobro razmisli. 

Američko upozorenje 

„Razočarani smo da ove stranke nisu mogle poduzeti osnovne korake da provedu reforme,
da se uspostavi funkcionalna vlast. Mi smo uradili sve što smo mogli. Sada je na liderima u
BiH da fokusiraju svoje vrijeme i ideje na postizanju kompromisa", rekao je američki
ambasador u BiH, Michael Murphy, koji je bio jedan od medijatora pregovora, napominjući
da nije bilo političke hrabrosti da se postigne dogovor. 

„Ako neka stranka želi bojkotirati izbore, ja ću vam reći da to nije pametno. To bi bila
greška“, poruka je američkog diplomata. 

“Bojim se da smo propustili zadnju šansu, a to radimo već deset godina, da napravimo
jedan stabilan odnos“, poručuje Fahrudin Radončić, prvi čovjek oporbenog SBB-a, bloka
kojem bojkot izbornog procesa nikako ne odgovara. Ne odgovara ni oporbi u Republici
Srpskoj, koja poručuje da je najavama blokade izbora samo nastavljena politika vladajuće tri
stranke, kako bi i dalje ostali na vlasti. Njima, tvrde, izbori ništa ne znače. 

Oporba „na aparatima" 

„Izjave koje smo čuli nakon propasti pregovora političkih stranaka iz Federacije BiH, koje
dovode u pitanje redovno održavanje općih izbora u BiH, su veoma opasne i potpuno

18
neprihvatljive“, smatra Igor Crnadak (PDP), pozivajući sve stranke u Federaciji da sačuvaju
hladnu glavu i ne ugrožavaju osnovni temelj demokracije. 

„Nasilno oduzimanje prava narodu da bira svoju vlast moglo bi imati nesagledive političke i
sigurnosne posljedice u BiH, jer se u tom slučaju otvaraju vrata za razne scenarije koji mogu
voditi i do političkih protesta i nemira“, ističe Crnadak. 

Nakon sastanka lideri stranaka iz Federacije, posebno oporbe, bili su jedinstveni u stavu da
je nakon ovih pregovora jedini pobjednik Milorad Dodik (SNSD). A više je razloga za to. Prvo,
da je dogovor bio postignut o elektorskom modelu izbora u Federaciji, u RS-u bi se i dalje
član Predsjedništva birao direktno, kao i do sada. Drugo, propast pregovora je samo dala
potvrdu Dodikovoj politici, da problem BiH nije u RS-u već u političkim odnosima u
Federaciji. 

„Također, važna poruka domaćim političkim akterima, ali i međunarodnim posrednicima da

je jedini pravi dogovor u BiH onaj koji se postigne samostalno od onih koji imaju izborni
legitimitet. Pitanje je kako bi i ovi pregovori završili da jedna strana, mislim na muslimansku,
i mislim konkretno na Bakira Izetbegovića, nije uporno računala upravo na vanjske aktere",
rekao je Dodik, komentirajući propast pregovora. 

Odličan tajming 

Analitičari također upozoravaju da je ovo odlična prilika da Dodik cijelu priču odgovornosti
za probleme u zemlji i političku blokadu prebaci na teren Federacije i tamošnjih političara,
posebno SDA. U takvim uvjetima stvorio je odstupnicu za politiku koju vodi. U savezu s
Draganom Čovićem. 

„Definitivno je između Milorada Dodika i Dragana Čovića čvrsto savezništvo i mnoge poteze
vuku sinkronizirano.  Tako im trn u oku u vezi s izbornim procesom predstavlja i Centralna
izborna komisija, pa je već na djelu tih bojkot listopadskih izbora", kaže analitičarka Tanja
Topić, koja je mišljenja da bi im se takva politika mogla obiti o glavu. 

„Njihov manevarski prostor za uslovljavanja je znatno sužen. Čuli smo i vrlo jasne poruke,
prije svih od ambasadora SAD-a, da će izbora biti i ako ne postoji suglasnost oko reforme
izbornog zakona. Pitanje je kome bi se bojkot mogao razbiti o glavu“, kaže Topić. 

U takvim uvjetima dio analitičara smatra da međunarodna zajednica samo čeka pogrešan
potez koji bi naštetio funkcioniranju BiH i daljnjoj razgradnji, posebno u svjetlu svjetske krize
i rata u Ukrajini. Zbog toga ni Bruxelles ne dovodi u pitanje održavanje izbora. 

Ključno da se održe izbori 

„Ovo zaista predstavlja jedan veliki gubitak, propuštenu priliku domaćih političara da riješe
dugotrajna pitanja koja su davno trebala biti riješena. Mi kao medijatori u procesu možemo
samo izraziti žaljenje sa svoje strane. Također, smatramo da je u ovakvim okolnostima, s

19
ovakvim dešavanjima na europskom tlu, ovakvim geopolitičkim promjenama, bila prava
spremnost da se iskaže za kompromis i spremnost za postizanje konsenzusa. Nažalost,
izostala je ta spremnost. Iscrpili smo sve mogućnosti. Sada je ključno da se održe izbori u
BiH“, poručila je nakon okončanja posljednje runde pregovora Angelina Eichhorst iz
europske Službe za vanjske poslove, i uz Ameriku, predstavnica EU-a u pregovorima. 

20