Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 12

OTKRIVAMO INFORMACIJE KOJE JE PRIKUPIO NATO: Evo Dodikovog tajnog plana iz

sporazuma sa Moskvom – Rusija i Srbija planiraju vojnu agresiju na BiH - BH Vijesti (bh-
vijesti.com)
OTKRIVAMO INFORMACIJE KOJE JE PRIKUPIO NATO: Evo Dodikovog tajnog plana iz
sporazuma sa Moskvom – Rusija i Srbija planiraju vojnu agresiju na BiH
TOPICS:BIH

POSTED BY: ADMINISTRATOR MARCH 18, 2022

Brojni su oni koji se ovih dana pitaju zašto EUFOR pojačava svoje prisustvo u Bosni i
Hercegovini? Zašto prvi čovjek NATO-a, kada govori o planiranim ruskim invazijama, uz Gruziju i
Moldaviju, spominje i Bosnu i Hercegovinu? Kao odgovore donosimo vam dio informacija s
kojima raspolažu službe NATO-a

Rusija i Srbija su planirale vojnu agresiju, ili, kako to ovih dana agresori vole nazivati, –
„Vojnu operaciju u BiH“, ali krenimo redom.
Milorad Dodik odavno ne krije da ide putem rušenja Bosne i Hercegovine, odnosno secesije.
Zbog toga, sada već godinama, onemogućava normalno funkcionisanje države, izaziva sukobe,
ubrzava ili zamrzava secesionističke aktivnosti, u zavisnosti od odgovora na njih i okolnosti na
široj geopolitičkoj sceni, te u odnosu na precizna uputstva koja dobiva od predstavnika Kremlja
u Bosni i Hercegovini i regiji.
 
NATO, SAD i službe Velike Britanije raspolažu s brojnim dokaznim materijalima, u koje su
uvid imali i određeni zvaničnici Evropske unije, kako to tvrdi naš izvor, a oni pokazuju da su
ambasadori i visoki službenici Kremlja, uz punu podršku i saglasnost zvaničnog Beograda s
Miloradom Dodikom napravili Plan stvaranja nezavisne države Republike Srpske. Logistički
centar za sve aktivnosti Rusije u BiH je „Srpsko-ruski humanitarni centar” u Nišu, koji, zapravo,
predstavlja rusko sjedište za špijunažu na Balkanu. U periodu kreiranja Plana Milorad Dodik je
imao i 3 i više sastanaka sedmično s ruskim Ambasadorom u Bosni i Hercegovini. U
usaglašavanje svih elemenata plana direktno je bio uključen i srbijanski predsjednik Aleksandar

1
Vučić, a svaku od aktivnosti iz Plana direktno je odobravao Sergej Lavrov, ministar unutrašnjih
poslova Ruske Federacije. Tako su svakoj blokadi državnih institucija, spornoj i retrogradnoj
odluci Milorada Dodika, te svakoj sjednici Narodne Skupštine RS, sa nustavnim i nezakonitim
tačkama dnevnog reda, prethodili sastanci ili telefonski pozivi između Dodika, Lavrova i
Vučića.Naposredno nakon jednog od takvih sastanak Milorad Dodik je naveo da planira
povlačenje saglasnosti na sporazume o Oružanim snagama BiH, proglašenje ništavnim zakona o
Sudu i Tužilaštvu BiH, Upravi za indirektno oporezivanje (UIO), Državnoj agenciji za istrage i
zaštitu (SIPA), te Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) BiH, nakon čega bi RS trebala da
formira svoju vojnu i obavještajnu strukturu. U realizaciju planiranog Dodik je već krenuo.
O detaljima ovih aktivnosti Milorad Dodik je, u oktobru 2021. godine, u Beogradu razgovarao
sa Sergejom Lavrovom, kada je jedna od tema sastanka bila i buduće opremanje i naoružavanje
formiranih službi RS-a. Dodik je tada, uz pokušaj spina kako, dok on ruši državu Bosnu i
Hercegovinu, neko zapravo želi rušiti entitet RS izjavio: “Ako je potrebno, branit ćemo je
(Republiku Srpsku) i našim snagama. I neka se niko ne zavarava da to nije tako. Ako dođe do
toga da će NATO nešto intervenisati, mi ćemo zatražiti pomoć od naših prijatelja koji su nam
rekli, jasno i glasno, da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”.

O kako usaglašenim prijetnjama Bosni i Hercegovini se radi nedvosmisleno je i nakon što su,
prije tačno godinu, saopštenjem iz ambasada Rusije u BiH poručili: “U slučaju praktičnog
zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”. Ovih dana
ruski ambasador u BiH uputii je još otvoreniju prijetnju – Bosna i Hercegovina bi mogla doživjeti
Ukrajinsku sudbinu. Ruska Federacija je tako, van svake sumnje, potvrdila da ima namjeru
vojnom silom utjecati na događaje i donošenje odluka u suverenoj državi, članici Ujedinjenih
nacija – Bosni i Hercegovini.
S druge strane, Republika Srbija je, kroz usvajanje dva dokumenta – Strategija nacionalne
sigurnosti i Strategija odbrane, usvojila zakonski okvir koji joj „dozvoljava“ upotrebu vojne sile
van granica Srbije. Tako se u strategijama navodi da su im osnovna polazišta očuvanje
suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, vojna neutralnost, evropske integracije, efikasna pravna
država, ali i briga o srpskom narodu van granica Republike Srbije. Nakon usvajanja spomenutih
dokumenata Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije, izjavio je u Banja Luci kako „RS možda
nema svoju vojsku, ali je Srbi imaju“, otkrivajući tako spremnost i plan Srbije da izvrši agresiju na
Bosnu i Hercegovinu.
NATO-ovi, ali i obavještajni podaci nekoliko zapadnih država, navode detalje Plana prije
direktnog uključivanja ruske i srbijanske vojske na području Bosne i Hercegovine. U kratkim
crtama i korištenjem pojednostavljenih formulacija taj plan se treba realizirati na sljedeći način
– Milorad Dodik uz svoju i druge satelitske stranke blokirat će funkcionisanje države Bosne i
Hercegovine, proglašavat će je nemogućom i štetnom po srpski narod, blokirat će svaku odluku
koja bi značila približavanje euro-atlantskim integracijama, sve koji budu radili svoj posao i
posao u interesu države proglašavat će izdajnicima ili srbomrscima, korištenjem medija kod
srpskog naroda stvarat će osjećaj žrtve, uz stalno rušenje države BiH govorit će o pokušajima
rušenja entiteta RS, svu podršku, računajući i finansijsku, dobivat će iz Beograda i Moskve,
zvaničnici Vlade Srbije koorinirano će djelovati i donositi propise kojima se na jednak način
2
regulišu različite oblasti u Republici Srbiji i BH entitetu RS, te tako, kroz „Srpski svet“
ustanovljavati okvir „Velike Srbije“ i stvarati osjećaj pripadnosti svih Srba jednoj države…
Potom, prema Planu, slijede konkretne akcije razvlašćivanja i rušenja državnih institucija, uz
stvaranje entitetskih paradržavnih institucija. Akcije zaustavljanja, bilo domaćim pravosuđem,
odlukama OHR-a ili od strane država garanta Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
uz iscenirane incidente čija meta bi bilo Srbi, bit će proglašen napadom na sve Srbe i
„oduzimanjem“ prava RS-a po „izvornom Dejtonu“, što će potom biti iskorišteno za donošenje
odluke u Narodnoj Skupštini RS-a o proglašenju nezavisnosti RS-a, uz istovremeno slanje
zahtjeva Kremlju za priznanje, potpisivanje Ugovora o prijateljstvu i apelacije kojom RS traži
vojnu pomoć i zaštitu od „agresije“.Prema Planu, kako tvrde naši izvori, a jednak scenarij i razvoj
je već viđen na Krimu, u Lugansku i Donjecku, zvanična Moskva bi pozitivno odgovorila na
ovakav zahtjev i preko Ukrajine, Mađarske i Srbije uputila svoje vojne trupe na prostor Bosne i
Hercegovine. Također, iako zvanično ne bi priznala nezavisnost RS-a, Srbija bi, u skladu sa
svojim Strategijama, izvršila okupaciju dijelova Bosne i Hercegovine.
U NATO-u, Londonu i Briselu su odavno upoznati sa Planom i secesionističkim akcijama
Milorada Dodika, po uputama Moskve i Beograda, ali do ruske agresije na Ukrajinu, nisu
smatrali kako bi realizacija plana zaista mogla otići tako daleko. Ipak, okolnosti su se
promijenile, pa se trenutno poduzimaju prve u nizu odvraćajućih operativnih aktivnosti kroz
ojačano prisustvo pripadnika EUFOR-a u Bosni i Hercegovni. U isto vrijeme, kako tvrde naši
izvori, u sjedištu NATO-a, uz koordinaciju SAD-a i Velike Britanije, prave se sigurnosne procjene i
akcioni plan djelovanja u slučaju da RS i faktički proglasi nezavisnost.
Prema svemu sudeći, Milorad Dodik trenutno ima upute Moskve i Beograda da planirane
aktivnosti stavi na čekanje dok se ne naprave nove procjene ishoda okupacije i agresije na
Ukrajinu. U svakom slučaju, od Plana širenja ruskog utjecaja na regiju, kroz pravljenje „vlastitog
satelita-države“ se ne odustaje.Pred NATO-om, SAD-om, Velikom Britanijom i Evropskom
unijom je izbor – hoće li reagovati promptno i spriječiti novi rat na Balkanu i ulazak Rusije u još
jedno dvorište Evrope ili će pasivnošću i pretjeranom birokracijom izgubiti bitku i rizikovati da
možda još jedan svjetski rat započne iz regije Balkana. HAYAT
JESMO LI VAS IKAD LAGALI: Bosna i Hercegovina danas živi "Memorandum 2", velikosrpsku
Bibliju koju smo u "Slobodnoj Bosni" objavili i analizirali prije sedam godina!
Šta je zajedničko Memorandumu Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU) iz 1986. i
susretu u Karađorđevu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana iz marta 1991.godine na čijem
je dnevnom redu bila samo jedna tema-srpsko-hrvatska podjela Bosne i Hercegovine?
 Politika
 20. Feb. 2020  20. Feb. 2020
 13
Zajedničko im je to što najvažniji akteri i njihovi suradnici, politički i duhovni nasljednici i
sljedbenici nikada nisu priznali njihovo faktičko postojanje, pa, konzekventno tome opovrgavali,
postojanje ikakvih posljedica koja su ta dva događaja/slučaja mogli imati, a time negiranje bilo
kakve odgovornosti za aktere koji su se našli u njihovom središtu, koji su ih pokretali i kreirali,
srpske akademike i državne lidere Srbije i Hrvatske.
DAVLJENJE NEVIDLJIVOM RUKOM 
Nikakvu smetnju, niti korekciju tih stajališta i odbijanje potvrđivanja postojanja pismenog
plana za razbijanje SFR Jugoslavije i usmenog dogovora u srpsko-hrvatskoj destrukciji Bosne i
Hercegovine, nije pomutio niti pokolebao naknadni razvoj tragičnih ratnih događaja koji su

3
vođeni u najvećoj mogućoj mjeri prema "nepostojećim" ideološko-povijesno-političkim
shemama i matricama preuzetim iz Memoranduma SANU, odnosno  "navodnim, izmaštanim"
mapama Miloševića i Tuđmana, a kasnije i njihovih operativnih pobočnika iz tzv.ekspertskih
grupa, o hrvatsko-srpskom razgraničenju, odnosno podjeli Bosne i Hercegovine.
Tako je, recimo, u medijskim, znanstvenim raspravama koji su prije tri godine u izobilju
preplavile javnu scenu Srbije, kroz svjedočenja aktera, bivših i sadašnjih akademika,
"nezavisnih" eksperata, povjesničara, publicista, kao i obavještajnog podzemlja, o
"Memorandumu" rečeno sve što je nevažno, zaobiđen je samo meritum tog velikodržavnog
fenomena: da je on postojao kao precizna, seriozno osmišljena platforma za cjelovito, konačno 
ješavanje srpskog pitanja u tadašnjoj Jugoslaviji. Tako je u brojnim člancima, specijalnim,
tematskim brojevima časopisa, vanrednim televizijskim serijalima, okruglim stolovima...
obnarodovana manje više svaka nebitna bizarnost, raskrinkana svaka izlišna marginalija, poput
odgovornosti za plasiranje tog "nedovršenog" dokumeneta u  medije, uloge tajnih službi, samo 
ostali smo uskraćeni za kritičku analizu utjecaja tog "fantomskog papira" na  krvave "godine
raspleta" koje su se odvijale u koordinatama omeđenim "Memorandumom".
Časopis "Slobodna Bosna" je prije skoro tačno sedam godina ( 21. marta 2013.) godine
objavio sadržaj dokumenta koji je u to vrijeme cirkulirao u uskim srpskim akademskim i
političkim krugovima i koji je kolokvijalno "kršten" kao "Memorandum 2". Iz Srbije i Republike
Srpske, iz političkih i akademskih krugova,  na koju se odnosio separat tog "papira", stigle su
blage, skoro nezainteresirane reakcije koje su opovrgavale postojanje tog dokumenta, odnosno
"izvedbenog projekta" o destruiranju i uništavanju Bosne i Hercegovine, koji je planski,
minuciozno i sistematično projiciran. 
BIH KAO MEDIJSKA KOLONIJA
Tekst iz "Slobodne Bosne", sa citiranim dokumentima, nije naišao na ozbiljniju recepciju i
kritičku, ozbiljnu reakciju unutar "patriotskog", bošnjačkog establišmenta. Dapače, toj je
nedorasloj, voluntarističkoj, sebičnoj i grabežljivoj, amaterskoj družini, dvije godine kasnije pao
kamen sa srca kada je ovaj časopis nakon 20 godina (poslijeratnog) medijskog života ugašen, ne
bez zasluga i bošnjačke političke "reprezentacije".
Otvoren je medijski prostor za novu generaciju "bošnjačkih" medija koji se kreiraju i
financiraju iz bratskih država, čije despotske lidere adoriraju dižući ih u polumjesece i zvijezde i
generiraju specifičnu vrstu "državotvornosti bez države". Nedavno je jedan takav medij,
financiran i usmjeravan iz Katara, "otkrio" postojanje "Memoranduma 2", pa zatim lišen bilo
kakve profesionalne potrebe da javnost informiraju odakle su preuzeli, da ne kažemo maznuli,
hapili, poplašili sadržaj tog dokumenta i autorske komentare, predočili svojoj publici kao vlastiti
istraživački poduhvat.
I evo nas, dakle, sada, sedam godina kasnije kada Bosna i Hercegovina i njene institucije, sve,
doslovno sve, od parlemenata, izvršne vlasti, pravosuđa, izborne komisije, obavještajnog
aparata, energetskog kompleksa, žive "fatalne preporuke i demonske projekcije
"Memoranduma 2"  u punom kapacitetu". Ako to niste učinili prije sedam godina, uvjerite se u
to danas.
SANU 2 ŽIVIMO DANAS
Riječ je o Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) 2 koji se, kao i
prethodni, temelji na velikosrpskoj politici “krvi i tla” prema kojoj je Srbija tamo gdje žive Srbi.
Ovaj perfidni plan Miloševićevih reaktiviranih akademika napravljen je sa ciljem da Srbija u miru
vrati sve što je izgubila u ratovima. “Ideja o jedinstvenoj srpskoj državi svih Srba ne sme

4
izbledeti bez obzira na cenu, žrtve i protok vremena. U toj borbi mora biti angažovan svaki
Srbin, bez obzira na mesto u kome živi, posao koji obavlja. Srbija će i mora biti na čelu ove
borbe. Bosna i Hercegovina je važniji, ali i mnogo lakši slučaj nego Hrvatska i Crna Gora,
zahvaljujući Dejtonskom sporazumu i činjenici da iza tzv. jedinstvene BiH stoje samo muslimani i
delovi nejedinstvene, zbunjene i bezidejne međunarodne zajednice. Činjenica da pojedini delovi
međunarodne zajednice ne bi imali ništa protiv podjele BiH, ekstremno je važno oružje koje se
mora maksimalno iskoristiti u realizaciji zacrtanih ciljeva. Ukoliko se to uradi kako treba, za
realizaciju ovih ciljeva potrebno je nekoliko godina, najviše decenija”, stoji na početku ovog
strateškog, dugoročnog velikodržavnog dokumenta.
Miloradu Dodiku je u njegovom provođenju, u posljednjih nekoliko godina, svesrdno i
nesebično, pomagao bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, što ne čudi budući da su njegovi
autori Borisov otac akademik Ljubomir Tadić i njegov najbolji prijatelj Dobrica Ćosić,
samoproglašeni otac nacije, i nekolicina akademika porijeklom iz BiH.
U nekoliko poglavlja detaljno su razrađeni osnovni pravci i ciljevi djelovanja političke elite
Republike Srpske i Srbije, kako bi se vremenom Bosna i Hercegovina podijelila. Savjetuje se
ozbiljno i osmišljeno političko i ekonomsko okretanje Srbije i RS-a prema Rusiji i sugeriše da
treba iskoristiti njenu privrženost Srbima. U istom smislu preporučuje se fokusiranje na
naklonost Grčke, Kipra, Italije, Španije, Danske i Norveške, čiji uticaj u evropskim tokovima nije
zanemarljiv. Istovremeno se zahtijeva angažman na omalovažavanju političara iz zemalja koje
podržavaju jedinstvenost BiH.
ĆOSIĆEV PRIRUČNIK ZA MILORADA DODIKA
Da je sadržaj ovog programa zapravo bio Dodikova “Biblija” čijih se načela čvrsto pridržavao,
govore njegova poglavlja o odnosu rukovodstva RS-a prema državnim institucijama BiH.
“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu,
obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju
bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za
dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na
svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne,
suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske”.
“Pametno osmišljenim i kvalitetnim delovanjem, raditi na konstantnom iscrpljivanju kojim bi
se i javnost i vlade tih zemalja dovele u stanje umora od BiH. U tom smislu koristiti sva
raspoloživa sredstva, čak i lingvističke varijacije kojima se takođe mogu postići određeni efekti”.
Rukovodstvu Republike Srpke se sugeriše da u svakodnevnoj komunikaciji izbjegavaju termin
“državne institucije BiH” i zamijene ga “zajedničkim institucijama”, čime se postiže psihološki
efekat da se RS odriče državnosti BiH, ali i nameće fraza da je sastavljena iz dijelova i da se
vremenom može na dijelove rastaviti.
“Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim
političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji,
kulturni i javni radnici u Srbiji. U slučajevima kada je iz nekih razloga neophodno pomenuti taj
termin, onda staviti u prvi plan Republiku Srpsku npr. Republika Srpska i ostatak BiH.
Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici
da
BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dvije teritorije koje trenutno čine
celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom...”, stoji u
ovom velikodržavnom programu.
5
Iščitavajući dalje Memorandum 2, lako prepoznajemo da se Milorad Dodik u posljednjih
nekoliko godina ponašao upravo prema detaljnim uputama akademika iz SANU-a, opstruirajući
formiranje institucija, službi i agencija na nivou BiH i davao izjave o rastakanju BiH koje su mu
napisali akademici iz SANU-a.
“Stalno i uvek insistirati da je teška ekonomska, privredna i svaka druga situacija u RS-u
produkt njenog nasilnog zadržavanja u BiH. I isticati da bi sve bilo bolje kada bi se RS odvojila”,
stoji u ovom dokumentu.
TAJNI SRPSKI PLAN ZA RASTAKANJE BiH DRŽAVNE INSTITUCIJE BiH
Insistirati na tome da su “državna” vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne,
nemoguće, skupe i antisrpske
PARLAMENT BiH
Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu,
obezvrijede i obesmisle na sve moguće načine
BOŠNJACI
Izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj
način definisati kao religijsku grupu, a ne narod
OBAVJEŠTAJNO-BEZBJEDNOSNE SLUŽBE
Formirati obavještajno-bezbjednosnu agenciju RS-a koja bi do osamostaljenja RS-a djelovala
diskretno i tajno
Akademici su razradili i scenario kako postupiti ukoliko međunarodna zajednica u BiH
nametne neke od institucija na nivou BiH. U tom slučaju vlasti u RS-u (Dodik i njegovi saradnici)
treba da svim raspoloživim sredstvima komplikuju i odugovlače formiranje te institucije, a kada
se formira,
Osmišljeno političko i ekonomsko okretanje Srbije i RS-a prema Rusiji, omalovažavanje
političara iz zemalja koje podržavaju jedinstvenost BiH
SRBIJA
Republiku Srpsku i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski, čvrsto sarađivati u oblasti
elektroenergetskog sistema izgradnjom zajedničkih hidro i termoelektrana
SPORT
Raditi na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a prema sportistima Srbima iz RS-a
koji budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH, primijeniti
represivne mjere
da u nju postave odane kadrove koji će imati zadatak da je učine nefunkcionalnom.
vati muslimane i njihovu želju za dominacijom na štetu Srba koje nastoje obespraviti i svesti
na građane drugog reda. Potom tu situaciju koristiti za dokazivanje teze o nemogućnosti
funkcionisanja zajedničkih institucija. Na istovetan način postupati i u slučaju donošenja zakona
na nivou BiH.”
Iako deklarativno tvrdi da se suverenitet susjednih zemalja ne dovodi u pitanje, Beograd ne
odustaje od uhodane strategije instrumentalizacije Srba u RS-u. U prilog tome govori sljedeći
dio Memoranduma 2:

6
“NE SMIJE SE DOZVOLITI NI FORMIRANJE UDRUŽENJA PČELARA BiH”
“Političari i državni funkcioneri Srbije će, u cilju podrške prethodnim stavovima, ubuduće
zaobilaziti političare i institucije BiH, što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri
Srbije trebaju što češće imati susrete i sastanke sa političarima i funkcionerima iz RS-a, po
protokolu definisanom za međudržavne susrete. Pri tom trebaju očigledno i transparentno
ignorisati institucije BiH.”
Također je navedena preporuka da državni funkcioneri Srbije što češće prisustvuju
proslavama, političkim skupovima i drugim važnim događajima za Republiku Srpsku, kao što su
“državni” i vjerski praznici RS-a, zatim predizborne kampanje i konstituisanje vlasti.
Visoki funkcioneri RS-a, privrednici, umjetnici, sportisti i ostali građani bi tokom boravka u
inostranstvu trebali izbjegavati ambasade i konzulate BiH. Ukoliko im zatreba konzularna
pomoć, onda bi se trebali obratati DKP-ima Srbije u tim zemljama, bez obzira što formalno ne
posjeduju državljanstvo Srbije.
“Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na
nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na
nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. Čak i povezivanja saveza iz
RS-a s onim iz BiH treba izbegavati. Naročitu pažnju treba obratiti na sportske saveze, a naročito
na reprezentativne selekcije na nivou BiH. Svim silama se truditi da Republika Srpska ima svoja
republička takmičenja u svim sportovima, na svim nivoima, uključujući i reprezentativni. Raditi
na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a vremenom ih ujediniti u jedan sportski savez.
Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili
reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih
izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se
obeshrabrili”, stoji u ovom šovinističkom velikodržavnom dokumentu. Dobrica Ćosić, koautor
ovog dokumenta, kako saznajemo, imao je česte susrete sa Miloradom Dodikom u posljednjih
nekoliko godina. Nedavno ga je okarakterisao kao “borbenog srpskog političara i odličnog
taktičara”.
“On je u mom doživljaju hrabar i dostojanstven borac za srpska prava i odbranu Republike
Srpske na dejtonskim osnovama. Odličan je taktičar”, rekao je Ćosić.
“Muslimani pod imenom Bošnjaka nastavljaju da se bore za ’unitarnu Bosnu’ na načelima
Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, uz izdašnu podršku svih dosadašnjih ’visokih
predstavnika’ i sadašnjeg Valentina Inzka. Ponašajući se kao srpska žrtva, oni verskim
šovinizmom podgrevaju permanentnu i agoničnu krizu konfederalne dej- tonske tvorevine”,
kazao je Ćosić.
“POTOKE I MOSTOVE NAZIVATI SRPSKIM, MA KOLIKO TO ZVUČALO SMEŠNO”
Ova Ćosićeva formulacija postaje jasni-ja ako se dovede u vezu s onim šta je napisao o
Bošnjacima u Memorandumu 2.
“Političari i ostali funkcioneri u RS-u i Srbiji, kao i svi drugi segmenti društva, trebaju
izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način
definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne da su to zapravo
Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatili islam. Uvek i na svakom mestu uz muslimane u BiH
isticati islamski fundamentalizam, ekstremizam, radikalizam i posebno terorizam. Naročito u
tom smislu koristiti medije. Nastojati, podmićivanjem ili ucenama, angažovati što veći broj
muslimana da govore o islamskom fundamentalizmu i terorizmu u BiH, jer njihove izjave o tome
imaju veću snagu u odnosu na izjave Srba. Uvek i na svakom mestu isticati da je islamski
7
fundamentalizam bio osnovni i jedini uzrok rata u BiH. Da srpski narod nije hteo rat, ali je bio
isprovociran stvaranjem islamske džamahirije. Naglašavati da srpski narod nije branio samo
sebe već i Evropu od najezde islamskih militanata.”
“Uvek i na svakom mestu isticati ratne zločine džihad ratnika nad nemoćnim i golorukim
srpskim narodom u BiH u toku rata. Pokolje srpskog naroda u BiH od ruke razularenih
pripadnika tzv. Armije BiH maksimalno tretirati kroz medije, književna dela, seminare, izradu
spomenika, polaga- nje cveća, odštetne zahteve... Srbija će u tom smislu odigrati svoju ulogu
shodno ranije definisanim stavovima, u šta će se osim državnih institucija uključiti i mediji,
Akademija (SANU), intelektualci, umetnici, građani...”
OBAVJEŠTAJCI KOS-A NA RASPOLAGANJU DODIKU
“Formirati tajnu obavještajno-bezbjednosnu službu RS-a i koristiti neprocjenjivo iskustvo
pripadnika KOS-a iz Srbije”
Akademici su se posebno fokusirali na Obavještajno-sigurnosnu agenciju u BiH, koja po
njihovom mišljenju ne smije da zaživi u punom obimu kao “državna” institucija, a pogotovo ne
smije da ima bilo kakav značaj u međunarodnim relacijama. Date su instrukcije da s ciljem njene
diskreditacije treba što češće proizvoditi afere, kako prema OSA-i u cjelini, tako i prema njenim
pripadnicima, “naročito muslimanima”.
“Istovremeno, sve raspoložive kapacitete u RS-u i Srbiji usmeriti na formiranje Obaveštajno-
bezbednosne agencije RS-a. U tom cilju maksimalno angažovati bivše pripadnike OBA-e RS-a,
Vojne oba- veštajne strukture Vojske RS-a i pripad- nike Vojno-obaveštajne službe Srbije, čije je
iskustvo neprocenjivo. Tako formirana OBA RS-a bi do osamostaljenja RS-a delovala diskretno i
tajno”, stoji u ovom Ćosićevom uputstvu.
Paralelne strukture, prema autorima, potrebno je izgraditi i u graničnoj policiji, cariniskoj
službi, državnoj policiji, diplo- matsko-konzularnoj mreži, oružanim sna- gama i njihove
službenike obučiti da mogu funkcionisati “kao zasebna državna struk- tura osmostaljene
Republike Srpske i kao dio sistema Srbije”.

HAZU
BOSNA I HERCEGOVINA

Razgraničenje u Malostonskom zaljevu (otočići Veli i Mali školj te Ponta Klek); saniranje
odlagališta otpada u području Neuma, potreba osuvremenjivanja kanalizacijske infrastrukture
(zaštita akvatorija Malostonskog zaljeva); potreba osiguranja čišćenja kanalizacijske vode prije
njezina izlijevanja u Mljetski kanal, trajni monitoring ispusta; zaštita voda rijeke Neretve –
onemogućiti dotok plastike i drugog materijala u Malostonski zaljev, osigurati optimalan protok
voda Neretve i nakon realizacije projekta Gornji horizonti; neodrživost sadašnjeg stanja rasutog
tereta u luci Ploče – fine čestice ugljene prašine ugrožavaju faunu u Malostonskom zaljevu.

Aktualizirati potrebu poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita


prava Hrvata; stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno
raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti

8
svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza;
pitanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda.

 Razriješiti najveći izazov u BiH s kojim su Hrvati trenutno suočeni kroz dvije nepomirljive
politike, srpsku secesionističku i bošnjačku unitarističku. Iako su Hrvati malobrojniji u
višenacionalnoj zajednici, ne znači da imaju i manje prava. Referendumom iz 1992. opredijelili
su se za BiH ravnopravnih konstitutivnih naroda. BiH treba pod svaku cijenu odustati od
nasilnog utjerivanja Hrvata u zajednicu koja gazi njihova elementarna ljudska i kolektivna prava.
Treba im osigurati suvremene mehanizme zaštite vitalnih interesa, a pod svaku cijenu izbor
hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izbor članova u Predstavnički dom i Dom naroda, kako
Parlamentarne skupštine BiH, tako i  Parlamenta Federacije BiH. Bez toga, kao podanike ih se
prisiljava da napuštaju vjekovna obitavališta na povijesnom hrvatskom etničkom prostoru.

 Priznati pravu, osloboditeljsku ulogu Hrvatskoj i Hrvatima u uspostavi i obrani države od


srpske agresije te prestati lažno optuživati Hrvate pred sudovima; osigurati ravnopravnost
hrvatskog naroda, tj. treći entitet i sva prava koja iz toga proizlaze; odmah osigurati
ravnopravnost hrvatskog jezika i slobodu djelovanja hrvatskih medija i kulturnih
institucija.

 Osigurati zaštitu Jadranskog mora i obalnog područja; Koridor Vc: Ploče – Mostar –
Sarajevo – Osijek – hrvatsko-mađarska granica (koridorska ekstenzija Jadran –
Podunavlje) i Jadransko-jonski prometni pravac; energetika, klimatske promjene i zaštita
okoliša te provedba mjera za ublažavanje klimatskih promjena i mjera u području okoliša
i održivog razvoja.

 Upozoriti na gledišta iz Glasgowa u vezi s istraživanjem i proizvodnjom ugljikovodika,


posebno na područjima Livanjske i Neretvanske doline, koje su izgledni lokaliteti u tom
pogledu, a u njima žive pretežno Hrvati; problem zagađenja okoliša zbog korištenja
ugljena u brojnim termoelektranama, posebno TE Tuzla, TE Kakanj, TE Gacko i TE
Ugljevik (ukupna snaga 1.752 MW i godišnja ukupna potrošnja ugljena oko 5 x 106 tona).

 Smanjiti negativno djelovanje hidroelektrana ukupne snage oko 260 MW na zaštitu


okoliša – HE Foča, HE Buk Bijela, He Vikoč, HE Paunci, HE Sutjeska, HE Mrsovo, HE
na Drini (u izgradnji), što dovodi u pitanje zaštitu sliva HE Dubrovnik, sliva Neretve i
HE Čapljina na Neretvi.

Bećirović: Ko god od Bošnjaka bio član


Predsjedništva BiH, uz Čovića i Dodika
osuđen je na političku likvidaciju
Autor: E. L.
24.05.2022. / 19:49
9
117

Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije


(IFIMES), iz Ljubljane u razgovoru za Faktor smatra da se jedan od najvažnijih
geopolitičkih momenata u Bosni i Hercegovini desio u decembru 2020. godine kada su
Željko Komšić i Šefik Džaferović, kao članovi Predsjedništva BiH, odbili sastanak sa
ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. 
10
- Dok se jedna Njemačka tada na čelu sa kancelarkom Angelom Merkel "gušila" u ruskom
plinu i interesima i kada je skoro klečeći molila američkog predsjednika Joea Bidena da joj
dozvoli potpisivanje Sjevernog toka 2 sa Rusijom, jedna mala država, odnosno Bosanci nisu
dopustili poniženje od Lavrova, poslije Putina, najmoćnijeg čovjeka Ruske Federacije.
Pokazali su Komšić i Džaferović, prije svega Evropskoj uniji, kako se treba voditi politika
zaštite nacionalnih interesa. Umjesto podrške i zahvalnosti zbog tog važnog poteza, koji je bio
i u funkciji EU-a, EU Bosni i Hercegovini i danas, nakon napada Ruske Federacije na
Ukrajinu, pokušava da uspostavi tzv. HRHB i podržava Dodikovu secesiju - kaže Bećirović.

Potcrtava da su Milorad Dodik i Dragan Čović već poodavno blokirali sve tri poluge vlasti na
državnom nivou.

- Ne bori se Čović za mjesto člana Predsjedništva BiH da bi štitio interese Hrvata, nego da bi
vrlo značajnu poziciju člana Predsjedništva BiH koristio u blokadama i rušenju države BiH.
Zbog toga je čudno da stranke okupljene oko Denisa Bećirovića ironično pozivaju da druge
stranke glasaju za Željka Komšića kako bi se izbjegla opasna situacija da Čović uđe u
Predsjedništvo BiH i tako sa, vjerovatno, Dodikom, ozbiljno našteti BiH. Pri tome se
zaboravljaju činjenice da je Željko Komšić miljenik građanskih opcija u BiH.

"TROJKA" I OSTALI

Predstavili Bećirovića: "Najvažniji trenutak nakon agresije na BiH, jedan je cilj -

pobijediti Izetbegovića"

Čini se da je navedena grupacija samo fokusirana na izbor Denisa Bećirovića, a očekivalo se da


će skup stranaka kandidaturom Bećirovića prezentirati i ključne odrednice i rješenja za BiH i
kako odblokirati tri poluge vlasti. Očigledno da je predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić bio
važan za "Trojku", ali nije se stekao dojam da je predsjednik SBB-a "fasciniran" navedenom
grupacijom stranaka. Objavljena kandidatura Denisa Bećirović i žurba "Trojke" se desila i u
ozračju dešavanja u Kantonu Sarajevu jer su neki EU i američki predstavnici naglasili da je
"Trojka" pogriješila oko široke političke dodjele nagrada i priznanja što bi direktno "Trojku"
moglo koštati slabih izbornih rezultata, ali i drugih stranaka okupljenih u podršci Denisu
Bećiroviću, ali i samog njega - pojašnjava direktor IFIMES-a i zaključuje:

11
- Dok se Bosna i Hercegovina nalazi u velikim izazovima, izgleda da je za političke Bošnjake
najvažnije ko će biti član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Bošnjačka politika,
ako je tako mogu nazvati, mora pronaći rješenja koja nadilaze njihove kapaciteta i čak kad su
ujedinjeni jer su razbijačke sile jake i uvezane. Ovako samo borbom za Predsjedništvo BiH
pokazuju koliko ih ne zanima trenutna situacija u BiH i tako pružaju šansu razbijačima BiH da
ovladaju i Predsjedništvom BiH. Ko god bio član Predsjedništva BiH od Bošnjaka, u ovakvoj
teškoj situaciji u BiH, a da su druga dva člana BiH Čović i Dodik, on je osuđen na političku
likvidaciju. Predsjedništvo BiH u takvoj varijanti bi postalo ono što je danas Vijeće ministara
BiH, Parlamentarna skupština BiH i bh. pravosuđe, ne samo blokirana institucija, nego
institucija koja bi djelovala u interesu i funkciji razbijača BiH.

12

You might also like