II.

U okviru boanjakog knji~evnog stvaranja Osman-Azizov romanD

(1895.) predstavlja prvi obimniji knji~evni prikaz ~ivota i stanja ez nade
prvim godinama austrougarske vladavine u BosniiH hova u
Hercegovini, ostvare
naglaaenom te~njom politike, druatvene i kulturne orijentacije. Real sa
koji probija iz ove proze nadmece se s piscevom ideologijom aktivnog nril alizam
davanja Boanjaka novim prilikama, a sve zajedno u uzajamnosti i za osti
go
odnosa pisaca prema historiji stvarnosti, na jednoj strani, i
i
prema razun
savremenim druatveno-ekonomskim i kulturnim interesima
okviru romaneskne cjeline ovog djela,
Boaniaka
drugoj, u
predstavlja knjizevno na
doanstvo dramatinih sukoba ljudi, sredine u danima Svje
historijskog i duhor
nog razmedivanja, odvajanja od jednog ~ivota, ili privr|enosti njemu, i prih.
vaanja ili odbijanja drugog. Dok Mulabdicev roman Zeleno
izii 1898. godine, zahvaa vrijeme ovog busenje, koji ée
sudbonosnog
od onih dana 1878. u kojima je potpisana Berlinska dogadaja neato ranije:
konvencija,
otpor boanjakog stanovniatva nadiranju okupacionih trupa, u tretirajui i

romanu Bez
nade radnja tee od sredine godine 1879. do
jeseni 1884., izostavljajui sam
prikaz oru~anog sukoba, ali se obje proze susti|u na vremenu nakon
-

postavljanja austrougarske uprave i na ~ivotu Boanjaka u njemu, dajui us

osnovi istu realisticku shemu u
rasporeda ljudi i raspolo~enja i izra~avajui iste
stavove pisaca u odnosu
prema njoj.
Okupacija kao sam in oru~anog zaposjedanja, s jedne i otpora, s
strane, osjea se samo kao odjek u jednoj druge
mana Bez nade, ili se ekspozicionoj naznaci u
poetku ro-
spominje uopeno kao "nedavni dogadaji"', ali na se
jednom mjestu docnije, kada je u romanu ve
sredine u odnosu prema potpuno iznesena polarizacja
novoj upravi i piacev stav prema njoj, iskazuje
pru~enog otpora. Sama radnja romana odvija seot
i
vorena sumnja u smisao
u
atmosferi raspolo|enja i
reagovanja mostarskih Boanjaka na austrougarsKU
upravu, i sve ato je doalo s
njome, sa naglaaenim sna~nim i neprekinutim
mentalitetom iz vremena turske vladavine i jakom
starog. Sinhrono s tom atmosferom, u te~njom za vraanjem
se uvod, pozadini zbivanja u ovom romanu daje
razvijanje i slom hercegovakog ustanka 1882., koji uvjetuje opeu
politicku psihologiju boanjakog stanovniatva i
tanih uovoj prozi. jednog dijela protagonistz
Ocr-

Psiholoaki utisak
donijela
injenice
okupacionog akta, sa svim onim ato Je
sobom, koji je knjizevno
sa
razraden u tkivu
nut kritici samih
pisaca i njihovih rezonera, Hadzi ovog romana po itno
1

iznio u dva svoja je kasnije i ekspile

neknjizevna spisa: 1902. u anonimnoj broauri sko
pitanje Bosni i Hercegovini i 1938. u radu
u
Muslimari
Borba Muslimana za versku
vakufsko-mearifsku autonomiju.
136
 ia ie naime presjekla sve
Okupacija je niti, koje su
u ije su ruke predali bili svu svojubosanske muslimane vezale sa onim
uporis

ola~ui nikakvu va~nost u vlastitu svoju

sudbinu, od koga su sve oekivali,
e r kritiki kao iu romanu. To je takoder vlastiti rad,te supisao je Had~ié
snagu, u -

okupaci
ii nazrievali svoju propast, osjeali se kao doprinijelo, muslimani u
mislili su, da su dosliu pogibelj za vjeru i imetak. zarobljenici, kojim je sve oteto,

stale kljune take atmosfere,

boanjakog stanovniatva koje negativnog
ve

ania
iranja boanj su iznesene u
psiholoakog i akcionog
romanu Bez nade,
reuedo
aporedo sa kritiko-aktivistikim stavovima pisaca u njemu,
sa kritia
Had~i je kao
itulaciju historije
apitulaciju histo ponovio ovoj broauri: i te~nju za
i u
iit,
"apatiju skrajnu resignac1yu 1
nadanje", umjesto
iseljavanjem, i
"da potjeraju novu igru u
intenzivni rad za svoj obstanak i napredak", i
novi jaki
od mogucnosti o da okoriste novim prilikama,
se postrano dr~anje
da se podignu
"Dok su drugi prionuli na rad i akolu isticao
duhovno. "Da materijalno i
ponavljajuisl stanja sredine i kritiko-ide stavove
Cao je Hadzi uuu romanu,
iznesene
Had~i broauri,
-

broauri,
muslimani su pohvalno upirali prstom u one
"prave
turke", koji nisu dali
oit diecu na nauke i akolu, koji su se odupirali svakom
svoju
napredku, makar
daim se sinovi i sinici duse 1 gnjiju u smrdljivom kalu neradai
Dok su drugi marljivi gradani prionuli uz trgovinu i obrt,
dangube.
nekim okorjelim ponosom odupirali svakom snoaaju sa
Boanjaci su se sa

"gjaurim-avabama
makar da su na svoje oi gledali, kako im 1z dana u dan bje~i iz ruku
posjed,
trgovina i obrt, kako jedan po jedan ostaje bez svoga rada i imanja". Bili su
to
Sve konkretni druatveno-ekonomski i kulturno-prosvjetni stavovi mlade boa-
nacke inteligencije koja se formirala na gradanskim klasnim osnovama, ko-
ima se te~ilo za kritickim prosvjeivanjem Bo[njaka u novonastalim
Politika osnova romana Bez nade formirala
uvjetima.
prvenstveno na fonu odjeka
se

hercegovakog ustanka i njegove sudbine, koji se kao konkretna historijska

stvarnost osjea u pozadini druatvene atmosfere i sainjava dio ope nade
kratkovjenost okupacionog stanja koja lebdi u zraku, potencijalne sultanove
intervencijeispasenja ~ivota, vjere, posjedai ugleda. Ve od samog poetka
romana kao oslonac i nada
izgubljenika spominje se tajanstveno ali
Salih-aga Forta, koji se istakao u toku okupacije i koji je izgleda imaoznacajno
ueaca
dogadajima u
u
Mostaru pred ulazak austrougarske vojske: Forta se sprema,
dobio je pismo iz Novog Pazara, da tamo dode i da se sastavi sa carevom
skom; u Skadar doalo trideset tabora, voj
pa tamo pozvali i Fortu; Forta ce u
proljee 1881. udariti s jakom vojskom. Ime Salih-age Forte, koji ce zaista
Diti jedan od ustanikih voda, spominje se u romanu i u vezi s
0a ce Austrija kupiti vojsku, uzimati momke", koji su se glasovima
poeli pronositi u
Januaru 1881.: Alaga, jedan od glavnih likova u romanu, vrsto
upravo tada "udariti Forta, pa da baa mora udariti, jer su seje pouvjeren
da

S1glasovi, kako ga stambulski car aalje". Forta se, medutim,sijelima nakon

4romanu viae ne spominje, kao ato se ne
spominje nijedan od voua

137
 ni traga
njemu nema
sudjelovanija
njemu
uu
zanimljivo

posebno

Bosnu i H .
u s t a n k u .

atoje zakona za
da Hercegovinu,
u zakon
A iem Vojnog
da ih
B o a n j a c i m a

u s t a n k a .

do
U z n e m i r e n o s tn a s t a l a d on
nooa
a eenjem
djecu,
kupi ajecu, pa da- ih
storijskipovlaai,
s
tala nam kup1
zajedno
"da nam
Srba

Uznemio kakorai
UznemireLoko

carai idu ctTrsku:

Svabo
~eli "da

u crkvu',
iduu
ovdje Tursku:
iu romanu

Nama
"Namn
i.
viae
prerasla daje
i

koji See kau ma

iseljavanjem
uvjeravar oportunistiki
Opor.
u

opstanka
a 15a0 ii ostali, uprkos val
gcario Apdada
u pojacario je to
Ostiv
nije
nije pto
Serijata, "da
protiv Sery
azilo se u
oze odrazilo
o

sve enstva

vjerebio".
tyaravanje
Dalje
zaoatr

"da svijet
aatva
radi vojaatva
vojastv obliku
bje~i uu goru, da
sultos
romanu u.
da c i k
ce se sas
on
pronosile ultan poslati
tad da e i sv
koje
da éese
e
udarati n a
ustanka
ustanka
Svabu,
prodrli
prodrli
a
atmosf su u
svoj
sferu romanasvoje
u voj.
a t m o s f a r m . s l a t i

voj-
cete,
tavljati
Izbijanje
i tok mog
samog
znalo, da
aume i
su nine
planin pune ustanika,
nikaa
osta
ske. -

da se i da
malaksavani
konstataciji njegovo a e uz provode.
uop enoj uzalud goni i tjera, oblik konstatacije:
vojska odrazilo se u
romanu u obliku
ih austrijska Vojnog
zakona
to, ve jos podigao
je odredaba
Svaba uzeo vojnike, te
ne samo
vojsku i na
"Pod jesen odmetnuli u gore"
koji su se kao se ato vidi

radnieono mjeri
one, dati su u romanu, u
historijski dogadaji
i
da se stvori pozadina ~ivota i
Politicki
bilo potrebno snova
koliko je piscima bi oni mogli da suprotstava
onakve psihologije
njihovih junaka kojoj lastitu
koncepeiju ~ivotne, druatvene i duhovne orijentacije, pozitivnog prilago
godava-
nja novom vremenu prodora materijalnih, kulturnih i prosvjetnih kovina
i sudbine u w
civilizacije. Iako su pisci zbivanja, dogadaje
zapadniakei komentarizirali u prilog SVoJe teze o razvoju Boanjaka vVraei i
stilizirali
otvorenu propagandu, stilom poucavanja 1 1ogIKe, nepOSredno i preko ojih
rezonera, u korist novog vremena i poretka, spontani realni govor teksta
romana, kako ovaj iz zadnjeg plana, tako i onaj inicidentalni koji je predstav
ljaokorekcije postupaka glavnih licai podsticaje razvijanja radnje u njenoy
zapletu, pokazivao je da je veina bo[njakog. stanovnistva u tim danima bila
protiv Austro-Ugarske, njene vlasti, civilizacije i novotarija koje je ona doni-
jela, i da je samo mali broj Boanjaka bio pristao uz nju i njene ustanove, obi
aje, nain |ivota i rada, ali da su oni bili kao bijele vrane medu
reni kao izdajice vjere i naroda. Razlozi tome svijetom, prez
ske a nekad formalne reagiranju bili su nekad suatin-
prirode. Pored toga ato je novi poredak donosio kvali
tativno drukiju duhovnu
strukturu, koja se osjea u
u svome
negativnom odrazu u duaama stanovniatvacjelini i
atmosfere romana
probili neki suatinski negativni vidovi konkretnog ~ivota
i pojedinaca, u dijeiu su

Spontanu realisticku motivaciju odbojnog koji predstavijaju

okupaciji. Na prvom mjestu izbile su tu raspolo~enja stanovniatva prenma
Korumpiranje istaknutih opozicionara pomoupodmukle metode uprave, kao StoJ
Dijanje otpora prema regrutaciji slu~bei zaposlenja, raz-

volje za
placu pristupiti vrbovanjem onih mladia "koji e zatne od sanih
e
vojnicima". Vidi se dalje najezda
138 stranaca 1 su
 te
svim ekonomskim oblastima, koju je
agresivnost tih novih ljudi u
obiaja, Svabe oteae, kad naai
bogaenje, pogospodivanje osiljavanje. "Sve
Dratilo
pratilo
1 sam konzervativni Alaga, izra~avajui beskrupuloznost
efe", govorio je
ne.
ekonomskog utrkivanja.
ato se
bo[njakog otpora u cjelini bila je, medutim, u tome
/Specifinost
taj novi ~ivot fanatiki egzaltirano vezivao u jedin-
duaama Bo[njaka cijeli
tven strani kompleks,
stve
odvajanja, razlikovanja i stepenovanja njegovih
bez
se upravo zasnivala kritika pisaca, orijentirana prema
olemenata na cemu
zanemarivala psiholoako-emo-
evTopeizaciji 1 interesima buducnosti, koja je
mentaliteta koji je po tradicionalnoj inerciji vukao
cionalne formacije jednog
na Suprotnu stranu. Logicisticko-realistika metodologija kriti kihi didakti-
romanu prelazila je, osim toga, :i preko onih
stvarno-
h koncepcija pisacau druatvenih odnosa izra~enih u
novih upravnih, politikih i
snih elemenata konkretno i ob-
romanu u nu~nosti realisti ke motivacije, koji su neposredno se realistiki
stanovniatva. Na taj nain
iektivno izazivali otpore bo[njakog remete i umjet
knji~evni postupak sukobljavao sa idejnom te~njom pisaca teze i an-
niku spontanost i kontinuitet djela, rezultirajui nametljivoau
i kulturnu ideologiju nisu
gaimana, mada pisci svoju druatveno-politiku
u sklopu dirigiranog razvija-
davali izolirano i u linim eksplikacijama, nego
svjesnih likova.
nja radnje ipreko svojih pozitivnih, romana i zasnovana na suprotstavljanju
Zbog toga je knji|evna sadr~ina
razliite poglede i od
glavnih likova, Alage i Omer-efendije, koji utjelovljuju se do
stvarnosti u Bosni i Hercegovini, razvijajui
nose prema austrougarskoj
Osnovna knjizevno-
simbola u ovoj prozi i bo[njakoj sredini ocrtanoj njoj.
u
iako nosilac
-strukturalna razlika izmedu ova dva lika je u tome ato je Alaga,
ostvaren potpu-
nepomirljivosti, tradicionalizma i konzervativnog fanatizma,
i zastupnik ideje o
nije, ~ivotnije i toplije, dok je Omer-efendija, naprednjak
favorit i rezoner, ostao knjiaka i
razumnoj adaptaciji u novim prilikama, piaev
stilizirana linost u ovom djelu.
U liku Alage Hrle prelama se psihoza boanjacke mostarske sredine ocrta-
ne u romanu, a njegova sudbina simbolizuje sudbinu onog veeg dijela boa-
te~ilo za starim, 1 sudbinu
njakog stanovniatva koje je uporno odbijalo novo 1
nade koja se pretvara u beznade. Kolektivna psihoza nemirenja i nepopua
neumitnoscu vremena 1 Zl-
tanja i nade u povraaj starog pretvara se pred
votnosu novih druatvenih oblika u sudbinu propadanja. Raspored stvarnos
nih i dogadajnih incidentalnih taaka u romanu, koje sve viae pune Alaginu
duau, izvraen je sa te~njom postupnosti., a psiholoake linije reagiranja na njih
du u dva paralelna pravca sa obrnutim uglom otklona: jedan od njih poka-
2Je narastanje osjeanja nespokojstva, neraspolo|enja i nezadovoljstva prema
austrougarskoj upravi i saznanja da se ne mo~e viae ostati na svome ognjistu,
da treba seliti: drugi odra~ava postepeno gubljenje nade u antiokupacyski
pokret i intervenciju sultana. Od uvodnog sukoba Avde Draia sa pijanm

139
 na jednoi

koje ostavlja nemio

utisak,
atmosfera,
ani, i odod..
lvojna atmosfera raspole glas
i
covjekom
o
i hapaenja
Forti koji sprema
otpor,
otvorene
na drugoj,
svijesti o
ova dvojna

uvodu olo
glavi asova
zenj
stanju duhova
peteo. u

narastaju
do
i oni, jedina je svrha 5avi p
ra unali
Alagi mislili su
iztoj
Ovim novim odnosdo vlasnike protjeraju sa njihove grudda
islam, u komu su zemlje,Arijebe,
vlasnike
grude
protjeraju sa njihove
vjeru, da
sataru
islamsku ivai islam.
vjeru, ostavivai
drugu rodilih d
te da poprime stvari dakako
progone
primili od
otaca
Takvo shva anje
svojih.
srce u
koji
je nepovoljn
su kao potiateni, ubijeni u srce,
djelovalo na ljude, uhvatila ona nebriga, koja nanosi atetu, izg onos,
te su postali , pak
je sve o sve
i za sve
kako su se prije brinuli". Ova psiho.
s ubili supaksva
ku volju, da se
brinu za se,
potvrdu u dogadaju sa kmetom `im.Dla je v
je obila
Alagi svoju punu negativnu
Andriceve Pri e o kmetu Simanu: imunom, anti
cipiranoj sceni iz
sin mu Mehmedalija) pa ne da sa soha.
Kmet digao glavu, (pria Alagi
riti. Ja njemu: E hajde, Simune, da vidimo, ata je s vinogradomi etyti ovo-
s puta! Eto znaj, kako mi je tada bilo. Nisan1om! A
on meni: Odlazi mi, balijo,
éu, ve ga samo pogledam, a on mi se joa nasmija pa ree: Ja sam sada "efin.
ati"kume!"-iode od mene, a ja, Boga mi, ne znadoh ata drugo, ve vrcem
!
Od poetka glave pete, posebno od toga trenutka, pa kroz glavu
a
estu
jaa u Alagi psihologija potiatenosti: on odluuje da proda kmeta, i spominie
iseljenje kao konaan izlaz, sa vizijom ~ivota tamo "gdje mu niko nee sme.je
tati ni u njegovu imanju, ni u njegovu dinu.
Drugi udarac koji ga je trga0 iz
otudenosti od svijeta u koju je zapao, i otvorio u njemu jaz
i razoarenja, zadao je Alagi potresne praznine
lik u romanu, kada mu
Omer-efendija, njemu suprotstavljeni piaev
je predlozio da sina Mehmedaliju dade u
ui "novo pismo". Za akolu da
Alagu to je bilo izdajstvo vjere, znak
Alaginu psihologiju nakon ovog padanja. Iznoseci
pisci su bogatstvom i opairnoau objektivnog incidenta sa
suprotne strane,
naivnost i besmislenost eksplikacije premisljanja ~eljeli izraziti svu
jednog
fanatizma, prelazei u zaboravnosti direktno
komentarisanje i pouavanje itaoca. Postigli su, medutim, samo to da su
u

njihove glose na fonu Alagine psihologije,

nedoumice, ostale kao koja se kretala u krugu tragiene
i
incidentalni neumjetniki ispadi, i poremeaji
potres, kad je vidio
ljinama", Alaga je do~ivio kao Omer-efendijinog pripovijedanja.
Tre
Hilmu u "tijesnim na
SVojih svetinja, prihvaanju onoga konano uvjerenje o
zina naivnosti ato kauri donoseiizdajstvu dina, gus nju
adutim, uu0doDravanju zablude, koju su pisci htjeli hoe da nametnu: 1Te-
odobravanin sredine
Tragika fanatinog ali koja se saglasila s istaknuti, izgubila sse, me
tragici ostalogiskrenog
ovom
moralnoj uvjerenja pojedinca Alaginom o 1om.

aju bilo obrnuto. svijeta. Samo je

zraenje
utopila se u
1s
Zbog svoje
obicaja, Alaga nemoi pred
sugestivnosti
u slu
ovo
se u nadiranjem
ovom elemenata
140
romanu, mo~da i
protiv
historije, novos
namjera svoj oraca,
 kao trag1an lik. Osnovni razlog ovakvom etikom
hiektivira i potvrduje
otielovljenju nalazi
se u psinoloskoj produbljenosti ovog lika, u kojoj svaka
humanu motivaciju.
weakcija i namjera njegova dobija svoju unutraanju
Sunrotan liku Alage po shvaanjima odnosa Boanjaka prema austrougar
ima dvo-
poretkui novom ~ivotu, Omer-efendija kao junak
u romanu
am
skom
strani on je i glasnogovornik
rezoner pisaca i njiho0-
etruku ulogu: na jednoj ~iv i autonoman lik,
vih ideja, na drugoj, on, neostvaren sam kao potpuno uobli ava-
idejama doprinosi akcionom i psiholoakom
svojim provokativnim
Alage. Mada predstavlja piaevog istaknutog pozitivnog pojedinca
niu lika ne ostavlja utisak simpatine
onako kako je dat u romanu, Omer-efendija okolini ni u svome knjizevmom
romanesknoj
hicnosti ni u odnosu prema svojoj
Ve samim tim ato je sa svojim pogledima na
novu
zraenju prema itaocu.
usamljen nasuprot veine, prema njemu se
u ro-
vlast i novo vrijeme gotovo
mada vrijeme i
odnos opreznosti, odvajanja i neprijateljstva,
manu formira
ih dali u romanu, potvrduju njegova upozore-
dogadaji, onako kako su pisci
Nametljivost njegovog objaanjavanja i agitiranja, njegova
nja i proroanstva. konzervativcima, i izvjesna osvetljivost nad
podsmjealjivost i cini nost prema
pokazuju u nesimpati nom svjetlu i briau
njihovim propadanjem, koji ga li nosti kod itaoca, identi ne
emocinalne i eticke rezonance prema njegovoj
u airem kontekstu Osman-Azizovog
pripovjedakog stvaranja
su, medutim,
i eti kim karakteristikama lika samih pisaca,
sa psiholoako-emocionalnim
teksta, ato u ovim prozama biva veoma
kada se on nazre u pozadini svoga
Bez nade zavisan od
esto. I to svjedoi koliko je Omer-efendija u romanu

kriti ko-didakti kih teza.

svojih autora kao prototip i projekcija njihovih
Omer-efendiju pisci nisu dali
Srazmjerno njegovoj velikoj ulozi romanu,
u
samo periferijski, ploano, verbalno,
kao cjelovitu linost: njegov lik je dat
bez mogunosti da mu prodreu
onako kako ga je mogao vidjeti i uti Alaga,
duau, izuzev onoliko koliko mu sam Omer-efendija dopusti. Osman-Azizova
stvari ista
Rezoniranje Omer-efendijino u glavi osmoj je u
rekapitulacija shvaanja konzervativaca, sa
kriti kim isticanjem njihove
nebrige prema konkretnim i realnim vlastitog naroda i njegovog
interesima
opstanka u svojoj domovini u novim uvjetima, nemara paradoksalnog njiho-
vom deklarativnom rodoljublju koje se dr~i zatucanog fanatizma, odanosti

tradicijama i religioznog formalizma, dok u isto vrijeme Boanjaci neumitno

propadaju materijalno i moralno. Mada su to prve godine austrougarske vla-
davine, to je ve svoenje rezultata, bilans jednog nerazumijevanja vremena
i
kratkovide tvrdoglavosti. Ima tu logiki uvjerljivih ekonomskih i patriotskih
razloga, jer pisci kroz usta Omer-efendijina govore itaocima, tj. narodu, i to
1895., u vremenu kada su se tendencije zaostajanja i propadanja Boanjaka
joa oatrije predoavale. Nije to, dakle, samo komentar ~ivota i zbivanja iz pr
Vih godina okupacione vlasti, ve namjera da se pokazivanjem 1 komenta
r2Ziranjem nesretnih sudbina izvu e pouka za budu nost. Roman je, dakle,

141
 druatvenom i duho
druatvenom
s a v r e m e n
u om Pogle.
pogled
Osman-Aziz piau. «".. Sve
veoma

svojoj
koncepciji
kojima
kojima Usman-Aziz
natrag
lim- kka~ede,- a
po izolirano,
doma i ljudi-musli.
uzete vec sami
Boanjake
nije kriv, Osman.A
Osman-Aziz i se na
niko... niko
~iv tomu
Ovaj osnovni
akljuak
zaklju ak

mjestu u
romanu.

i pored pozitivne te~nje 1a njiho

ovom

junaka
Omer-efendije

norodnih subjektivnih
samorodnih
sila,
subjekvlitike,
je, medutim,
oportunisti ki

druatvene 1i ekonomske
ekonomske
jer
nostran, jer zanema
jednostran,
promi
promjene.
+

T objek
razvijanjem
politi ke, arustvene
tivne faktore
ogromne

ovog svijeta pred

i svim at o nosi, koja
vremenom

nosi,k
Tragik
meditacija. O
nemo i
ograni enosti i i Alaginihmeditacija, Omer
jeu romanu izbijala iz opisa
odluno preobraaju
atmosfere

u optuzbu efendidrua.
jina
konzervativnog boaniaendijina
boanjakog
shvaanja
humana tragedija uzaludnog iskrenog vierou. i nade
tva. I Alagina
airi se, prostire
i objektivira na clanovima njegove porodice, kao potvrda -

Omer-efendijinih i Osman-Azizovih nagovjeataja, dobivajui, uz pomo inter

vencije i idejnog svodenja pisaca, karakter iskljuivo njegove krivice. D
etiki pozitivna, potinjava najzad o
ranaideologija, mada u osnovi prozu
usmjeravanjem njene radnje.
Prvi lan Alagine porodice, koji u odsutnosti oevog nadzora skreée em
puta
idui ljudskoj i moralnoj propasti je njegov sin Mehmed-Alija. Niegovn
romanu predstavlja dinaminu projekciju oevog povjerenja, ideala
nade i ope zablude o pravom kvalitetu zivotai judi. Za njega je u romanu
vezan itav niz incidentalnih trenutaka, segmenata funkcionalnog razvoia
radnje, koji postepeno zamracuju Alagin |~ivot, i konkretno doprinose potve
divanju piaeve teze. Uz njegov lik vezane su likovne i dinamike ilustracije
nalicja ~ivota boanjake omladine toga vremena: u rasponu od besposlicenja
skitnje, rasipanja, alkoholizma, kockanja, prostitucije do krade i zloina. Dat
kroz akciju bez psihologije, Mehmedalija, kao
ovjek prepuaten matici bez
spasa, slu~i piscima na kraju kao negativan primjer u
koji e Omer-efendija
uprijeti prstom s prezirnim i gorkim rijeima: "To je naaa nada".
se oatro naturalisticki
Primjer koi
konfrontira slijedu Alagine te~znje da od sina stvon
"pravogturina"', odanog tradicijama i dinu i protivnog svemu ato je tuae
strano, te~nje koja je, uslijed
tavljajui cinini paradoks svoje nesposobnosti kvalitativnog razlikovanJa.
kih rezultata. humane osnove, dovela do potpuno
aneu
K.a0 sto je Alagi u romanu postavljen Omer-efendija kao
eticki korektiv, tako je i nasuprot suprotnost 11e
Hilmo, kao ovaploenje oeve odgojneMehmedaliji i
koncipiran Omer-ere
Je koja ide ukorak s vremenom stege napredne savremene o
je i Hilmo u poetku, dok u preuzimajui od njega sve ato je korisi lako
joa romanu nije bila
Omer-efendijom, bio lan
druatva u kome se
objaanjena njegov
kretao Mehmedala mada se
veza

drzao sa nekim stidomi

ustruavanjem, on se
pozitivan rad. Ovaj Hilmin odjednom gubi 1 inihovog
druatva i povlai u njihov
nye iscrpnije
tretiran, ni idejno, kao etiki preobra~aj nigieravanj" roman o m a n u

ravanja

142
primjer odgoja i us
 mladine, ni pripovjeda
da nije kaona
ni motiviran. Ali momenat u razvoju
dva mjesta radnje.
u romanu
radnje. Kritikai
ipakKritika je prigo-
se kazuje
io da je

izvraenpodoevim uticajem. Savremeno akolovanje i nadzor nad djecom pred-

vljaju glavne prosvjetno-pedagoske ideje u romanu koje pisci istiu. Raz
radnje u smislu
propadanja Mehmedalije i ostale Alagine porodice stili.
voj o tako
tako da Omer-efendija mo~e optu~iti Alagu kao oca i domaina
upravo
ziran je
zloinstvo prema njima i posebno prema djeci jer îh nije podgojio "da bu-
du na
a ast dinu, a jos manje, da budu jak1, pa da ga umom i razumom dice i
najnau enijim svijetom.
brane pred
Koncipiran idejno kao odgojni kontrast Mehmedaliji Hilmo u romanu ima
menziju svoga lika, datu sasvim u skladu s pripovjedakom
dinami ku dime
koncepcijom prozimanja 0mer-etendijine i Alagine porodice u cilju ato efi-
kasnije dodirivanja njihovih lanova i sukobljavanja dvaju suprotnih pogleda
na saVremeni ~ivot sa svim posljedicama koje oni nose. Hilmo je zaljubljen u
Alaginu ker ulsu.
U Dulsinom liku ima e|nje i ljubavi iz sevdalinke, ednosti, ~elje i eka-
nia, topline i tuge. Ali ima i neato realno ~ivotno, ato mu daje psiholoaku
vierljivost ~ive linosti, a ne samo jednostrane emocionalne stilizacije. To je
niena briga i strepnja da je Hilmo ne ostavi zbog porodi ne sramote kojuu
ini Mehmedalija. Sasvim je psiholoaki prirodna prva misao ulsina kad je
Mehmedalija zatvoren: ata e rei Hilmo na to, hoée li je napustiti?
Dulsa i Alaginica su u ovom romanu likovi iz druge, emocionalne i tople,
patrijarhalne sfere, trpei likovi. Alaginica, posebno, u ovoj prozi je i najpri-
rodnija i najhumanija liënost. Psihologija joj je saglasna i motivirana, bez
zaokreta i ispada. Stalo~ena i mirna, ona je kao dobri duh vezana za kuu i
zabrinuta za muza 1 djecu. Trezvena zena, ona svojom materinskom intuici-
jom sagledava kuda vodi Alagina izgubjenost i nemar prema porodici. Ima
jui pred sobom prvenstveno u vidu interese svoga doma, ona prirodno ne
moze biti zainteresirana za politika zbivanja, makar ona u krajnjoj liniji
predstavljala i vjerskui socijalnu opasnost.
Njoj je pred oima neposredan ~ivot, dnevno ~ivljenje, briga za odgoj i bu-
du¿nost njene djece. Zato tragiku srljanja u propast ona prva osjea. Ona je,
dakle, prvi tragini svjesni lik u ovom romanu, utoliko tragiéniji ato po svo
me podredenom polo~aju u porodici ne mo~e uticati na Alagine postupke, ato
se najbolje vidi iz scena kada ona mu~u upuuje prigovore, a on i ne haje za to.
Poetak traginog predosje anja kod Alaginice u glavi drugoj spaja se u
luku sa momentom traginog uvjerenja kraju glave etvrte, ostavljajui nad
cijelom radnjom sjenku kobi. Neizvjesnost politike i druatvene buduénosti,
koja se u romanu od po etka osjea, komplicira se sada sa neizvjesnoacu in-
dividualne sreée pojedinih lica u njemu.
Po strani od ovih glavmih likova ali funkcionalan u romanu nalazi se Avdo
Drai, neophodan za pozitivnu idejno-dogadajnu potvrdu Osman-Azizovih

143
stavova o snala~enju u novim prilikama, i Salko, drug i demonski inspirato
Mehmedalijin, i uzor "pravog turina" kome Alaga dajekcerku. Na kraju se
svaka od ovih linosti romana svodi na neku znaajku koju su pisci izvukli u
prvi plan njihovih likova, koja odreduje karakter i daje ton cijeloj linosti
dok sve druge crte ostaju u zasjeni. Alaga se pokazuje kao simbol konzerva-
vizma i fanatizma, te brige, crnih mis1, 1 neke daleke nade u atmosferi no-
vogvremena. Alaginicu karakterizira majinska toplinai zabrinutost za dom
Mehmedaliju - lahkoumnost, ulsu - ljubav, Hilmu - estitost, Salku -bes.
krupuloznost, Avdu - radinost, i Omer-efendiju - razbor. Li nosti se svjesno
svode na ekstremne dominante koje se razvijaju do simbola. A to je viae 0z
romantiarsko-naturalistikog knji~evnog postupka.
Saglasno shematicnom razgranienju likova, u romanu postoje kao pos.
ljedice politickih i druatveno-etikih shvaanja autora i njihovog knji~evnog
metoda, dvije socijalne i ~ivotne linije: linija propadanja, na kojoj se
nalaze
Alaga i njegova porodica, i linija uspona, kojoj pripadaju Avdo Drai, Hilmo
i Omer-efendija kao idejni rezoner. One su
konkretizacija i dokaz Osman-
-Azizove teze, koju nosi Omer-efendija. Ali su i uzete iz stvarnog ~ivota
vremena, u kojemu su takve sudbine bile veoma toga
este. Knjizevno-idejnu sti-
lizaciju predstavlja njihovo namjerno izdvajanje,
nje, zatim sinhroniziran poetak njihov, razvoj i suprotstavljanje i otkriva-

poetkom, razvojem i krajem romana, tako da finale kraj, koji se

poklapaju sa
kljuak loginog zavraetka. djeluje kao etiki za-
Pored intimne strane likova
Alage, Alaginice i ulse, ono ato u ovom
manu zrai
neoptereenom knjizevnom istotom to je Osman-Azizov ro
sionistiki opis pjeza~a, koji u impre-
najuspjelijim primjerima poprima znaajke
dublje poetske simbolike. U kontekstu
cesto knjizevno romanesknog tkiva Osman-Azizov opis
spaaava ovu prozu od nametljivosti
komentara, vezujui se humanistiki za intimne anga~iranih monologa i
Pored toga, on sudbine toplih likova u
pokazuje najbolje njoj.
u
knjizevnom stvaranju Boanjakapripovjedake
za
osobine ovih pisaca. I
vrijeme austrougarske vladavineposebno,
pjelije opise mostarskog pejza~a dali su najus-
Opis Neretve kod Staroga mosta Osman-Azizu ovom djelu.
ristike ovog oblika pokazuje osnovne strukturalne karakte-
Osman-Azizovog
kovit, dat sa naglaaenim pripovijedanja. To je opis izvanredno sli-
u
drugom licu, kao neposrednim izlaganjem. Pisci se obraaju itaocu
vijedaju tako da itlacsabesjedniku koji ih sluaa sjedeci do
koji se u ovom opisu
u tom
trenutku i sam ~ivo vidi njih. Oni mu pripo-
pru~a u sasvim pred sobom krajolik,
binu, du~ Neretve, zahvaajui od airineodredenoj prostornoj
samo ono ato ide perspektivi,
red u du-
upotrebe priloga za mjesto uz
njene obale. Po-
ponekad sadrzi i elemenat koji daju konkretnu
lokaciju, njihovo prianje
poseban kvalitet konkretnegesta koji ga ini izvanredno
prostornosti. Opisujui samu
trebljavaju epitete koji u svome ~ivim, a pejza| dobija
potencijalu sadr~e rijeku, pisci upo-
oznaku
144 ekspresivne
Ainamike, ali se nakon te sekvence, javlja druga koja je opisuje mirnim, gotovo
oitomim tonom, sa mnogo ~ivih, izrazitih boja, da bi je ponovno zamijenila
okspresivnost personificiranog. gotovo avetinjskog kretanja, sa te~njom akus-
tikog do aravanja.
Na drugoj strani su opis zahumske strane i Radobolje, sa utiskom svje~ine i
te opis araije sa utiskom mete|a,
~ive, slikovite bujnosti usred jetne zege,
u pokretu, zamora 1 komeaanja, raznovrsnosti duana i robe. I ova
svietine
obadva opisa ostvarena su nizanjem ~ivih, slikovitih i konkretnih pojedinosti,
i apstraktnih rijei, bez metafora, uglavnom imeniki
bez mnogo uopavanja
pridjevski, sa uo avanjem predmeta koji su raznovrsni, te zbog toga i opis

dieluje svje~e, izdiferencirano i

oatro.
Ono ato dominira u atmosferi ovih Osman-Azizovih opisa Mostara, to je
izviestan kult vode i zelenila u suanom i kamenitom kraju, kao osjeanje svje-
i se sve vraa. Svud
ze ugaaene ~edi. Voda je tu simbol iz kojeg sve istie u koji
se osjea njena iskonska mo, ~ivotvorna i elementarna.
ali u narednom tekstu
Opis u poetku ovog romana ima svoju autonomiju,
se sa raspolo~enjima
opis postaje sve viae psiholoaki funkcionalan, spajajui
i sudbinama junaka. Tada opis pejza~a preraste u opis atmosfere. Takav je
noci u Omer-efendijinoj
opis proljea 1881. 1 proloma oblaka, takav je opis
kui, zatim opis ulsinog melanholi nog sjedenja u sobi nad baacom, i drugi.

Takva je, najzad, itava glava etvrta o 1zletu u vinogradu llice, pripovje-
dacki najuspjelija cjelina ovog romana, u kojoj se opis izmjenjuje sa radnjom
jedinstvenu atmosferu koja reflektira
se razliito
i raspolo~enjima, stvarajui
u pojedinim linostima zavisno od individualnog ~ivotnog trenutka. Prijelaz
sa dogadaja u klimaksu na pejza~
vrlo je efektan u ovoj prozi. I pejza~ tada
a dogadaj, potcrtan, dobija ljudsku dramatiku.
djeluje impresivnije humanije,
i
To je funkcionalan pejzaz, stopljen sa radnjom, pauza za rezoniranje doga-
daja i neosjetan prijelaz na je nekad saosjeajna, nekad indife-
prirodu, koja
rentna. Tada Osman-Azizov pejza| predstavlja odredeno osje anje trenutka.
U Osman-Azizovom opisu pejzaza i ambijenata pripovijedno detaljiziranje
otkriva
prede ponekad u nefunkcionalan manir, pretrpanost koja ponekad
nedostatak sposobnosti uo avanja i izdvajanja umjetnicki bitno slikovitog,
sVrhovitog. To se naroito opa~a u opisivanju aktivnosti, boravka u odrede-
nom ambijentu, dnevnog bavljenja, kretanja - gdje se interpretira svaki

pokret, svaka akcija, deaavanje u svakom trenutku vremena. To u ovom

sluaju svjedoi da pisci nisu potpuno ovladali tehnikom pripovjedakog do

caravanja proticanja vremena, vremenskih pripovjedakih prijelaza, ubrza-
vanja i usporavanja. Pri tome je knjizevno najslabije ato oni bez razloga opi
bi
Suu banalne, nezanimljive, nefunkcionalne pojedinosti dogadanja, koje
mogle izostati bez atete po radnju i knji~evnu cjelinu. Takav jerazvucen opis
boravka mladia u Cindinoj baai, koji teako opravdava naturalistickoins1s
tiranje pisaca sa didaktikim ciljem.
145
 pisci uglavn
u
istom
pripovijedanju,
nom idu linijom
dogadaja, de[ava javno ili u
u dua:
U iznoaenju itaocu svega sto se u svako juna
kazivanja razvoJ dogadaja
skladu s a principom da medutim. i drugs renut
potpunog

To je sasvim u postavke p i s a c a . Ima, druga naratiy

z a i n t e r e s i r a arati vna
iznesene idejne a da
potvrduje
ovom
romanu:
dogadajl
se odvjaju
otkri em, ato noie
ice to ne
metoda u iznanadno
nepredvidivim
Osmanrama
zna, nego
ti nost
to sazna

pripovijedanja. Jedna
od tehnickih
ide
karakteristika

z a dramaticnoa u
Osman-Azizov
nego za
120vo
onio:pskim
kad ne
pripovjeda kog
postupka, se ili pomo u ni-
psiholosko, eksplikativno a, pripre
zanjem radnje, je izvjesno e s e desiti, i koji bi
bez pripremPripre.
pripremhe
suviae z a dogadaj koji
manje nagao, nemotiviran 1 pripovjedaki
itaoca neskladan. Kad treho gledao
viti izgledao
stanku time ato dadu aviti adu opis, koji
efekat, pisci naprave
psiholoako-emocionalni
ili pomisljenom. Kad treba dati pregled
produ~i rezonancu
izre enom
vremenskog razdoblja, pisci
to ine uonéor doga.
daja nastalih sa~imanjem
se u pregledu povezuju sudbine i . r l
povijedanjem u tre em licu, kojemu
u

rezultati radnje i opca atmostera u proticaniu ro d aka,

iznose samo psiholoaki na.
istovremeno predah
Tom pravom naracijom romana, koja predstavlja
gadanja i rekapitulaciju onog ato se dogodilo, pisci potvrduju svoje Drinosovje-
dacke sposobnosti, 1Zravnavajuci se sa ostvarenjima nrvatske 1 srpske Dr roze
slicnog |anra.