Amir BRKA

CRTICE NAFIJE SARAJLI

Knjizevna je historiografija s pravom didaktiko-etiku dimenziju Tema Na-

fje Sarajlii isticala kao njihov temeljni idejni zasnov,a 1 ona je sama svoju
zelju da priom raskrinka anohrone pojave ili da poui kako e se ostvariti
harmoni ni mir sa vlastitom savjea u jasnoi uoljivo 1skazala u nekim od
svojih crtica, najeksplicitnije u slijedeem ulomku iz one pod naslovom
Teme, koja je sazdana na dijalogu o tome ata treba biti primarnim ciljem knji-
~evnoga stvaranja:
Rad mora biti uzorit u preobraanju na dobro. A uzorit je onda kad dokazuje
dobrom ponaaanju i djelovanju iskrenu bla~enost i zadovoljstvo, jer je to tihi ze-
maljski raj za koji nikad savjest ne grize, sa kojeg nikad sablasti ne progone, nit
se covjek ni pred kim stidi. Nego vedra ela, poateno i smjelo naprijed uzoritim
radom do oplemenjivanja i preporoda, u prvom redu do zadobivanja finog sluha
i aireg vidokruga, a onda, nakon snalazenja u ~ivotu, do
plemenitih podviga
ideala. (Teme, 24)?

Diskretna prosvjetiteljska kritika inertnosti i neinventivnosti onodobnog

boanjakog ovjeka, s kojim kao itaocem prvenstveno racuna, njegova kon-
zervativizma i uljuljkanosti u monotono tavorenje, blisko je korelirala sa
Nafijinim ~ivotnim pozivom, a bilo je i duboko ukorijenjena u sveobuhvatni
zamah kulturnog i nacionalnog preporodaja Boanjaka,
iji je eho jasno za-
mjetljiv u njezinu djelu.
Konativnost je, dakle, prvenstvena u Nafijinim
na itaoca
crticama, jer one uvijek
~ele apelirati u nacionalno-odgojnom smislu.
Stoga nije slucajno
1Pojedinosti iz ~ivota Nafije Sarajli, prvog
proznog pisca medu Boanjakinjama,
nisu poznate. Zna se da je rodena
u jesen
kéerki Avdage Had~ikaria koji je imao
1893. g.u Sarajevu, kao trea od pet
joa i tri sina. Svih je pet kéerki zavrailo
zensku osnovnu akolu, "Hermanovice ru~diju", a potom i Djevojaku ucitelj-
tzv.
sku akolu. Oko 1910.
Nafija se udala za knjizevnika Semsudina Sarajlica s kojim
ée imati petero djece. Umrla
je 15. sijenja 1970. u Sarajevu, deset
smrti mu~a. godina nakon
2Svi su navodi doneseni iz
knjige: Nafija
Navedena mjesta obilje~ena su naslovomSarajli, Teme, Sarajevo, Zadrugar, 1986.
crtice i brojem strane iz
knjige.
206
da su sve, izuzev dvije, publiCirane u Biseru, asopisu koji je, kao i njemu
nrethodeci Boanjak, Behar 1 Gajret, koncepcijski bio zamialjen tako da e pri-
lozi u njemu otvarati nove horizonte boanja kome narodu, "i tako ga poste-
neno dizatikulturnom 1 prosvjetnom napredku kao ato sei ostali narodi dizu

d a se ve jednom maknemo s naae dosadaanje mrtve take"3 No, da su

ane ostale sasvim unutar takve pragmati ne namjene - ne bi, naravno, mogle
hiti ~ive i autenti ne kakvim se i danas, osamdesetak godina otkako su nas
tale, doimlju. Ostale bi u knjizevno) povijesti ilustracijom te~nji za prosvjece

njem puka koje, osim izvanliterarnih, nemaju vrijednosti, kao ato je slucaj sa
znatnim brojem djela boanjakih pisaca iz doba austrougarske vladavine u
Bosni i Hercegovini. Nafija je, medutim, bila svjesna i drugih funkcija prie i
pricanja; ona je, naime, znala i osjeala koliki znaaj ima ispredanje priée
samo za se, kakvo zanimanje kod sluaaoca ili itaoca prianje mo~e pobuditi
i onda-ili,bolje, baa onda - kad ne nosi neku namah uoljivu po(r)uku. Svoje
saznanje o tome kakav je dojam na sluaateljstvo mogao ostaviti vjea pripo-
vieda Nafija je slikovito doarala opisujui prijem na koji je, zanoivai u selu,
naiaao jedan egocentr1ni ~eljezniki sluzbenik:

Seljaci ljubopitljivi radi njegove uniforme, a i ato ne bijaae u kui strogog starjeai-
ne, pohrlili su mu u velikom broju va~no na sijelo (.) Sluaala sam kad se kazuje
vazi vidjelas kolikom ga pa~njom sluaa pobo~ni svijet. Ali tolikog utiska nijesam
vidjela, kao ato ga je ~eljeznicki slu~benik inio na sijelu svojim prianjem. Cigare
su pregorijevale i dimile se, noge su trnjele, rjeitost seljaka zamrla, samo se oi
sjajile i iz lica strujila ljubopitljivost, kao da ée progutati oima tog velikog nedo-
kuivog ovjeka od ~eljeznice. A on na podesnom tlu pru~ao sve viae rogove samo
hvalisanja. (Zeljezniki slu~benik, 41-42).

Ovoj je temi, dakako, u prvom redu nakana osuditi samohvalisavost, ato

je u posljednjoj navedenoj reenici posredno uinila autorica "preruaena" u
jedan od likova, ali je ona i svjedoanstvo o tome da je knji~evnica mogla znati
kako ce njezine plemenite poruke prije biti prihvacene ako su implicirane u
sugestivnoj pripovjednoj formi, tako da ih italac kojem su upuene usvaja
kroz osudu negativnosti u situacijama u kojima se one ispoljuju, nego da su
objelodanjene u, recimo, traktatnom diskursu. Uostalom, jalovost takvih spisa

Uredniatvo Bisera: Rije-dvije o pokrenuu Bisera, Biser, 1/1912.-13., 1, 1-2. Dva-

deset i jednu temu Nafija je objavila u Biseru, i to je jedanaest 1914. a deset 1918. g,
dok je prvu svoju crticu, Rastanak, objavila u Zemanu (I/1912.). Muhamed Bekir
Kalajd~i namjeravao je u Mostaru atampati Nafjinu zbirku, ali je to omeo rat.
Poslije rata objavila je samo jednu temu, Sloboda, u Pravdi, glasilu JMO (1/1919.
Dr. 50, Bajramski prilog, str. 2). Prirediva knjige Teme (v. napomena 2.). Alek-
sandar Ljiljak donio je Nafijine crtice koje je kraju
sve za znao, a na
stT) uvrstio je i bibliografiju. Sloboda je ispuatena, jer Liljak za nju, oigledno,
knjige (ö3.
nije znao.

207
 ona je spoznala i odbacila
ih kao mogucnost svoga interesovania
i svrsavaju se trebalo bi to' i 'trebo.
ovanja: "Ne itam
jer je kod svakog jedno te isto; a rijeiebalo bi to'. Sve
ni naae rasprave koje poinju
sam to na pamet nauio,
ne provode ih u djelo oni, koji su za ato pozvani." (Teme, 23). ostaju rijei,
Ima doduae u Nafijinu, obimom neveliku opusu i takvih temo
literarnom smislu neznatne, jer imaju sasvim direktan, jednozna a Su koje su u
ralizatorski karakter, gdje ona, bez snage poopavanja, dnoznaa
iznosi
znosi svoje n, mo-
svoje . riticke
refleksije i dijeli savjete i rjeaenja, pa se one, kako je primijetio
toriar knji~evnosti, "doimaju kao ~ivo opserviranje
ukomponovanojedan his
rarno ruho".4 Konkretni problemi na kojima je u takvim sluajevima lite-
skoncentrirana njena pa~nja sputali su joj mastu i suzili vima tsasvim
vidokrug,
su iznesene istine, ma kako
airine koia h da
gorkotu~ne bile, ostale bez ako
mogla priskrbiti univerzalnije, i time umjetnikije znaenje I im
da, bila svjesna toga, pa je uoenu nazonost materije znala sama ie. val
tijem peru "ponuditi" vjes
vie
A mo~daje ko u stanju iz toga i pobudljivu
Slobodno- tema mu je tu. (Patent, 63).
pricu ispresti..

Navest éemo, primjerice, temu Jedan as koja zavraava na

tivan nain:s posve deklara-

Covjek miruje! I zrak savladava, da mu

ne
lake i iz visine pronosi glase
prijeti s ratujuim flotama jakom po svijetu, di~e se u ob.
na posluh. neprijatelju na mir, a slabijem
I to sve radi ovjek
kulturan ovjek, bez razlike:
-

koji bi lijene slabice u svakom ko je i odaklen je. Covjek

asu gurnuo
svojoj gluposti, kolo radina, neumrlih dalje
ako nee u
nogom od
sebe, neka se previjaju
Pa ce mo~da i nas kulturnih
uakati nogama, ako ve radina.
Svoga ~ivota koje jednom
dugo hrdaju ne
pokrenemo maainerije
ako se s malo
truda i volje ne zapuatene, razbataljene i koje e sve viae hrdati,
Nemamo brzih odluka... priprave na kretanje.
Ana njih eka
samo jedan as.
(Jedan cas, 28).
Unekoliko je slino i
vena fikcionalnost sa
crticom Obrana
isprianoga, postupkom gdje je na samom poetkiu otkri-
Sat-dva je do mraka. imenovanja glavnog junahd:
Uz gorski klanac
Uzeir. (Obrana,~uri
se
mu je ime mome od
31) aesnaest-sedamnaest godina. Reci da
Muris Idrizovi,
Bjelevac, Nafija Tri zaborauljene
Sarajli), Radio knji~eunice
5Zanimljivo je da je Alija Isakovi, (Umihana uvidina, `efika
Sarajevo Trei rin-
-

ipak, baa Jedan program, VI/1977., Ne

6
208 1C Biserje.
as uvrstio u antologiju
antol0B u
 Time je samo pripovijedanje potisnuto u drugi plan, a konotirano je da se
efekt i
nosredstvom price intendira stanovitom efektu kod itaoca. Taj je
radi se o pobudivanju altruistikih i rodoljubivih
vdje etike provenijencije:
kvalitetay Autorica je tu poput "slijepe" nene iz, inae vrlo dirljive i poetine,
crtice Tiho, tiho, koja "vodi sina tiho za ruku da mu poka~e grob djevojke
tudem svi-
koja je njega ekala pod prstenom viae godina; pa poato se
on u

o~enio drugom, eto nikao je njezin mezar". A na koncu se

ietu, kako uae,
deaava tipian melodramski obrat: nena priznaje da je cijelu pricu izmislila,
oCi na njezinu grobu", a sve stoga da bi se sin,
kao i to da je isplakala svoje
~ivota (makar
ganut, pokajao i priznao "svoje pogreake strastvenog, svjetskog
od svog pitomog, religioz-
da se nije o~enio) u hladnoj, razvratnoj struji daleko
kao od toplog sunca daleko pod vla~nom zemljom u tmini, u
nog zaviaja,
nebeskom
zagualjivosti. Jada, dok suton tiho padai tiho se zvijezde u~i~u na
kui: sin pokajan, a
Svodu, a zefir piri mirisom cvijea (..) I tiho se vraaju
Tako karakteristika melodrame,
je, ato je takoder
ona bla~ena." (Tiho, tiho, 26)
harmoni na idila ~ivota koja ie bila naruaena sinovlje-
nanovo uspostavljena
tudinom samom
vim nedolinim ~ivotom u tudini, ili
Nafijine
Pozicija u kojoj se ovdje naaao sin identi na je pozicijom koju
s

teme svojom idejnoau esto namjenjuju itaocu. Osebujni originalni stil,

i
stvaranju od-
medutim, inio je onaj kvalitet koji je uspio pribaviti njezinu
promatraju i ni-
mah od deklarativnosti i osigurati mu izvjesni, openito
kako zanemarljiv, imanentno umjetniki dignitet.
Istaknuto mjesto Nafijinih tema u joj knji~evnom kontekstu
suvremenom

o njoj.
su ocjenu varirali i svi docniji napisi
jasno je odredio A. Isakovi, a tu sarkazma,
istog jezika i blagog
Njeno duhovito", veli Isakovi, "~ivo prianje,osobeno
i izdvaja Nafiju kao origi-
jezgrovito, za ono vrijeme vrlo jezgrovito,
-

savremenika, gdje spada i

nalnog stvaraoca i stavlja je ispred mnogih njenih
njen mu~ Semsudin."6
doprinose i esti im-
Odlika Nafijina prianja je ~ivot i poetinost kojoj
onaj naveden iz crtice Tiho, tiho, nerijetke
a
presionisti ki pejza~i, kao ato je
Su 1 uspjele, u plastinim i jezgrovitim potezima izdvojene, tipicne ljudske
dumanisti ki protest protiv
psihe i situacije (npr. U etiri oka ili Zloinac).
tekovinama ~ivota i duha, ato
aostajanja i poziv na otvaranje ka evropskim crtica (uz stalni eticki imperativ,
je osnovna intencija gotovo svih njezinih
sredstvima kojima su te
naravno), korespondirali su sastilsko-izra~ajnim
zada e
realizirane Ona je jasno uoila "da osim svrsishodnosti i ope
Crtice i estetski zahtjevi kojima,
knji~evnosti postoje i finese stilskog uoblicavanja
Ka0 1 1dejama o utilitarnosti, treba pokloniti du~nu pa~nju"," a to pokazuje

Zivot XXI/1972., 1-2, 116-117.

Alija Isakovi, Nafija Sarajli (oko 1893.-1970.), u

Aleksandar Ljiljak, Teme Nafije Sarajli, jedno knjizevno otkrie, predgovor

knjizi: Nafija Sarajli, Teme, Sarajevo, Zadrugar, 1986., 15.
209
"upravo nain obrade tema sa neoekivanim zakljucima, poer
a i obrtim
-

kao da je njima ~eljela, a po nasem mialjenjui uspjela, da

praktic) obrt
da se mo~e stvoriti idealan spreg, suodnos izmedu
iskazivanja te sadr~ine" Simbolistiko-parnasistike
adr~ine i doka~e
stilske odforme,,nair
tema vjerovatno su bile razlogom Isakoviu za pretpostavku da i naina
ike Nafijinih
Musa Cazim Cati, kao urednik,
zaslu~an sto se taj prozni mo~da "sam
biser Pojavio
neoi
njegovom Biseru' budui
unio dah modernistikog evropejstva,10
da je Cati bio pjesnik koji je u boanjaku
pojavio ua
Nafijine teme su koncizne, cvrste 1 koherentne forme za kojes
beziju
skom pogledu mo~e rei da riau mozaik se u temat
ovozemaljs
ljskog ~ivota Budu
konkretnog ovjeka u sasvim odredenom prostoru i vremenu.ovje ka, 1i to
malog, neprosvijeenog (u evropskom smislu rijei
kojem je pripadala bila joj je na umu viae od svega neprosvijeenori
aroda
neizvjesnost njegove perspektive, a imala je, s druge drugog Brinula
strane, neogranie ju je
:
povjerenje u duhovne moi tog naroda i u njegovu sposobnost
sa narodima koji su imali sretnije ost da se
povijesne okoinosti za izjedna
u svojim kratkim
priama nastoiala postaviti mu bitne Svoj razvoi, na i
razvoja kojim se trebalo kretati. A njezina orijentire na a
a onodobnim boanjakim knji|evnicima ya je vizija tog puta
idejna te~njakongruirala i
-prosvjetiteljsko osvjeaivanje Muslimana, sa nastojanjem bila "kritiko
da se oni
prilagode novim oblicima drustvenog i aktivno
ekonomskog
Hercegovini doali sa okupacijom".11 Nenametljivo je, esto koji su u Bosni
~ivota
stavljanja konzervativnog i progresivnog (onako na shemi
protiv.
jedno i drugo) kako je ona
isertavala spektar kljunih ~ivotnih razumijevala
ambijentiranih. Bez retusa, uz katkada uoljivu problema, uvijek zaviajno
prozama o zaostalosti, rodoljublju, ironiju, ona govori u svojim
vjerju, neznanju, socijalnim ljubavi, akolstvu, predrasudama,
razlikama, potrebi prazno-
razvijenijih, slobodi u kojoj e ljudi poativati jedniza priblizavanjem civilizaciji
Shvaajui sav znaaj naobrazbe, Nafiju Sarajli druge
prema novim,
"avapskim" akolama.12 U crtici muio je i odbojan
Nova akola odno
8 Tbidem. predstavljen je sav
9
Alija Isakovi,
10
Inae citatum, 116.
je knjizevne
opus
priloge Bisera, u odnosu na
redena estetika
fizionomija Behar i Gajret,
slimanskih pisaca u Bosni i (vidi o tome: Muhsin
Rizvi, karakterizirala od-
Sarajevo, ANUBiH, 1973., Hercegovini u doba Knji~evno stvaranje mu
Muhsin Rizvi, 286-309). austro-ugarske vladavine, tom 1,
saca u Bosni i
Socijalna
problematika knji~evnom u
Hercegovini krajem XIX i poetkom XX stuvaranju muslimansR P
-hercegovake knji~evne studije,
12
O
odiumu i stoljea,
Sarajevo, Veselin Masleaa, knjizi: u
imao Nafijinnetrpeljivosti
otac prema novim akolama 1980., 285. Bosansk
Avdaga Had~ikari
Nametka u
nekrologu Nafiji dajui svojenajbolje
kerke
govore neprilike s i je
Sarajli objavljenom akolu, opisane ou Alije
u

210 Glasniku VIS-a

u
1970. E: r.
 ar
nepovjerenje u potrebu Skolovanja,
i na novi nain, koji medutim,
iailj ieli kad je mladi inovnik objasnio kakve
su,
je u novu akolu pristupio tri puta vei
sve
blagodeti
broj djece nego ato je akola
u prvidonosi,
mah bilo
pa
nisano. Optimistikim povjerenjem u akolu
zavraavaju i Poduornici, jedna
holiih Nafijinih crtica, a istinski vapaj za obrazovanim
od
trenutka, susreemo u Zadruzu: "Nemamo svojih 'misionara' ljudima, svjesnim
razbudivali narod". (Zadruga, 58) koji bi pravo
T nekoliko tema Nafija e dotaknuti i socijalnu
eutnu patetinu suut sa siromaanima, kao u problematiku, i to uz pri
dirljivim Paketima, gdje se su-
ereemo s vojnikom koji svakodnevno nosi na poatu po jedan paket i nekuda
ga salje. Poato je to postalo sumnjivo, vojnik biva priveden pred krug asnika
koii su imali namjeru pregledati sadr~aj jednog paketa. "A kad su otvorili,
nemalo su se svi 1Znenadill: u debelom papiru bilo je viae puta zamotan0
nekoliko komada kruha 1 komadi mesa, nekoliko krajcara i komad krpa",
&to ie vojnik slao kui "gdje su mu u najveoj siromaatini ostali ~ena i dvo-
je djece". (Paketi, 60) Gest ljudskog milosrda uine asnici koji mu prikupe
zamaanu svotu novca da ju poaalje ku il Pored takve sentimentalnosti, u
Otrcanim pantolama nalazimoi kriti ku socijalno-emotivnu sliku sebinosti
datu kroz tragicnu sudbinu siroma[nog mladia koji izra~ava neprikriveni
prezir prema neosjeajnom, "zlobnom" svijetu ato bi "iz osobitih interesa
volio da koga nije, da mnogoga nije, neka je njemu prostranije i joa bolje.
(Otrcane pantole, 45).
Azrazitu smetnju progresu Nafija je vidjela u narodnom praznovjerju, pa

seis njim narocito nemilosrdno nastojala obra unati. U crticama Dobri i

Turbe, koje se bave tim problemom, posebice je oatro prisutna njezina efekt
na ironija.
Nafijine Teme nastale u specifinim
dobro poznatim,
Cinjenica da su
sa austro-
druatveno-historijskim okolnostima koje su za Boanjake nastupile
za njih kao, uostalom, i za cje-
ugarskom okupacijom Bosne bitna je, dakle,
u tom periodu.13 To vrijeme pred-
lokupno boanjacko knjizevno stvaranje
naroda, pa se "karakteristicni evro
stavlja novi poetak knji|evnosti ovog

mlade generacije ne mogu ni shvatiti kakav

7-8), gdje, uz ostalo, stoji: "Danaanje kad je zazorno bilo akolovati i
to smion potez bio dati i |ensku djecu u akolu,
je u avapske akole
mrzili su neuki
muaku djecu. Roditelje koji su davali svoju djecu
u takvoj druatvenoj situaciji
Avdaga se nije obazirao na
ljudi, tzv. "barutovci". Eto,
u Hermanovu akolu,
otvoreno
"barutovce". Kad je upisao prvu ker, Sejdu,
caraijske dozvolio
dana smio izai iz kue, ali nije
su ga napali u araiji, pa nije za petnaest
i za svoje vrijeme i za vrijeme koje
da mu kéi izostane od akole. Skolovao je djecu Sjeanye
dolazilo". (Navedeno prema prisjeanjima
Nafijine sestre Fate Koaarié,
je
17(144).
na moju mladost, Preporod, VIL/1976., Rizvia Knji~evno stvaranje muslimanskih
"
tome vidi spomenutu studiju Muhsina
1-I.
pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine,

211
 pocentricki parametri i kriteriji knji~evnosti evropskog Zapada
a
caju knji~evnog stvaranja Bosanskih Muslimana mogu primio .) uu sh
slu
je faktor nezaobilazan
od 1878."14 Taj razumijevanju druatvenoati tek
u
tek
na
te etape knjizevnosti
kao ato reeno,
je u
kojoj
o je
najvecem
broju
rije, koji je izrazitiu Nafiin
njezinih
crtica
anga|ma-
gaima
afijinu djel
anga~man je imlu. Ali,
ne naruaava sklad cjeline knji~evnog djela u kojem estetska Ali
ska komn
komponenta,
tan,i /
spoznajnu i etiku, ne smije biti zapostavljena. Kad se sve to m a nta,
itan, i
mo~e se s pravom smatrati da je pojava uz
Nafijinih proza bila va~an
u vidu,
bosnjakoj knjizevnosti. Mo~e se,
Alijom Isakoviem, i za~aliti ato0aj
s
dogada u
Sarajlié tako rano "definitivno ispustila pero",15 i dodati da je
"boljeNafija
tou inio njen mu~".16 bi bilo holaya
da je

(Znak Bosne, Zenica, V1995., br. 2, str.

55-57.)

14
Muhsin Rizvi,
saca Bosni Socijalna
u

hercegovake
i
Hercegovini problematikau
krajem XIX i knji~evnom stvaranju muslimanskih pi-
Alija Isakovi, knji~evne studije,
15
poetkom XX stoljea, mus
opus citatum, Sarajevo, Veselin
16 Tbidem.
str. 117.
u
Bosansko
Masleaa, 1980., knjizi: Bosansko
str. 214.
212